Članak 85. (pećina)

Ima kod nas jedan ugostiteljski objekat koji se zove “Pećina” , jer se nalazi u pećini, pravoj pravcatoj pećini. Al’ ne želim o toj pećini, nego o suri koja nosi taj naziv.

 

Dakle, evo šta kontam ovog jutra i šta mi je naumpalo, izmeđ’ ostalog. Jer, fakat, čovjeku svašta naiđe kada razmišlja o Kur'anskim ajetima, i mislim da bi svako trebao to nekako negdje zapisat.

 

Dakle, čitam ovaj ajet u kom je, kako kažu učenjaci, SREDINA Kur'ana, tj. njegova srednja riječ, a to je riječ JETELETTAF – neka bude ljubazan, blag.

Kontam , ako je ovo srednja riječ, onda je i ajet srednji, pa reko da vidim , šta je to sve u tom srednjem ajetu, koji bi nako, simbolički jel, bio i srednja poruka oko koje je sve ostalo.

“I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje ostali?” – upita jedan od njih. – “Ostali smo dan ili dio dana” – odgovoriše. “Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali” – rekoše. “Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama” Kehf 19.

 

Kaže Gazali, citirajući pjesnika  Zaista su ljudi u snu i tek kada umru, probude se!

 

Pa tako i ovaj ajet govori i o proživljenju i polaganju računa. Govori da ljudi griješe, da ne znaju. Govori o tome da ljudi trebaju da kontaju, razmišljaju i promišljaju da razgovaraju o stvarima da bi došli do istine, da postavljaju pitanja o bitnim stvarima ( ko sam, šta sam, odakle sam gdje idem, zašto živim itd.). Govori o tome, da imamo Gospodara, da je u Njega konačno i potpuno znanje i istina, da On najbolje zna, pa ako nam dakle nešto poručuje, treba da slušamo i uzmemo od Znalca koji sve zna, a i da mu budeo poslušni i pokorni, jer , ipak je on naš Gospodar. Ajet govori o radu, trudu i potrazi za ovodunjalučkim stvarima, spominje novac, dakle treba ga imati, ali spominje i da pazimo na to da se opskrbljujemo halalom, čistim, ne samo zbog onosvjetskih posljedica nego i radi zdravlja nam. Govori ajet i o načinu ophođenja sa drugima, kao što govori i kako treba o svojima da se odnosimo kad smo pred drugima tj. da ne gibetimo, da ne govorio nešto što bi moglo da našteti vjernicima, da ne upetljavaš bzze nekoga u neku priču jer vas može zadesiti zlo od neprijatelja ( o čemu govori idući ajet).

Dakle govori nam kako živjeti ovaj život.

 

I još bi jednu stvar, u 22. ajetu Allah dž.š. kaže: “………zato ne raspravljaj o njima osim površno i ne pitaj o njima od njih nikoga”

 

O čemu dakle da se ne raspravlja osim površno ( inače je raspravljanje pokuđena osobina i radi čega sam ugl i otvorio ovaj blog da bi izbjegao velike rasprave o temama o kojima pišem , tamo na fb-ku) ..dakle ne raspravljaj plaho o nepoznatim stvarima, za koje si obavješten pouzdano da su se desile, ali ne poznaješ detalje. Neko ti negira to ili ti daje drugačije informacije, ne slušaj ga i ne traži od njega koji nema pouzdano znanje nego zna samo rekla-kazala, nego se drži pouzdane informacije i potvrđuj to što znaš, detalje ne znaš i šuti.

Ali isto tako i kaže da se može raspravljati ali ne ulaziti duboko jer su stvari gajba, nepoznatog, spomeni istinu ali ne ulazi u kakvoću, a sve zato da ne bi neistina onda nadjačala istinu. Jer ako istina šuti onda laž prevladava i postaje prevlađujuće mišljenje.

 

et’  ovo mi naumpalo