Članak 81. (alternativa)

Vjernik, bi uvijek trebao da nudi alternativu. U svemu onome što nije produktivno za društvo. Svakome.

 

Prvi su vjerovjesnici nudili. Prvo su ponudili su svojm paganskim društvima alternativu za postojeća paganska uvjerenja, a koja su, kao inače i sve ideje, bila ideološki temelj društva iz kojeg su onda kao plodovi istog, razvijali se svi ostali društveni odnosi.  Kroz svoj davetski rad, nuduli su alternative i u konkretnim stvarima, djelima i društvenim odnosima.

 

Koliko danas muslimani nude alternativu svim lažnim ideologijama, mnogobožačkim i bezbožnim, ne samo nuđnjem uvjerenja nego i ponudom rješenja za društvene probleme?!

Muslimani imaju šta ponuditi, ali je problem, što još uvijek nisu dovoljno niti svjesni da su te stvari od velikog vjerskog značaja, da su sunnet, a niti muslimani sami, dovoljno te stvari praktikuju i imaju razrađene metode i infrastrukturu da ih kod sebe realizuju a onda da ih ponude i drugima.

 

Kako će muslimani npr. ponuditi kulturu dijaloga drugima, jedan novi diskurs u kom će se poštivati svetinje, ako vidimo da se među samim muslimanima  kutura dijaloga, a koju nam je ostavio Poslanik s.a.v.s. ne praktikuje!?

Kao da kultura dijaloga nije sunnet, i to bitniji nego mnogi sunneti koje sunetlije zagovaraju i pozivaju u njih!?

 

Mogu li i kako , muslimani ponuditi neki novi monetarni, ekonomski sistem, koji će biti prihvaćen, a koji bi nametnuo pravedniju raspodjelu društvenih dobara, ako ni kod samih muslimana se to ne praktikuje. Gdje vidimo da se novac i bogatstva razbacuju, gdje i sami muslimani učestvuju i time održavaju i podržavaju zapadni kamatni bankarski sistem, učestvovanjem u kapitalu u raznoraznim nedozvoljenim granama.

 

I još mnogo pitanja.

 

Ima i svijetlih pojedinaca i nekih pokušaja, ali je sve to još uvijek pojedinačno, minorno i zanemarivo u odnosu na glavninu.

 

Ali da mi ne bi sada išli i rješavali svjetska pitanja, trebamo se okrenuti i početi od nas , od kuće, ulice i džemata.

 

Ako je danas jedan od velikih problema otuđenost ljudi jednih od drugih, možemo li mi , vjernici, ponuditi alternativu ljudima u vidu iskrenih i kvalitetnih džemata?!

Ako zovemo mladiće i djevojke da izađu iz kafana, folkoteka, imamo li im šta ponuditi kao alternativu, osim klanjanja namaza u džamijama, jer ljudima, posebno omladini je potrebno više od toga.

Da bi to mogli uraditi, trebamo se prihvatiti sunneta, ali onih suštinskih, ne formalnih, a to podrazumjeva mnogo stvari.

 

Ako im mi ne nudimo, nude im ovi alter crnjaci, koje viđamo po čaršijama.

Nude im svoje crnjake, droge i alter napušavanja, masne kose, bušenje, kurvaluk, pederluk, alkohol, turbofolk itd. a sve kao lafo alternativa društvenoj zbilji koja je kao loša, a ova je kao bolja, naprednija kao et’ (sic!)

 

Pa hajmo mi biti alternativci, ali pravi bolan!