Month: February 2015

Nekad su neki ljudi, a ima ih i danas ( kuckanjem u drvo) , obožavali posebno drveće…..trebalo bi spaliti sve šume!?

 

Ima ljudi, obožavaju krave, a i u davninama su to činili…..trebalo bi pobiti sve krave!?

 

A i raznim drugim životinjama ljudi se klanjaše, mačkama, pticama, psima, neki i pacove božanstvima uzeše….sve to treba pobiti, a i drugo mimo toga, čisto iz predostrožnosti i analogije!?

 

Nekli ljudi su nekada, a ima ih i danas, obožavali i vjerovali u nadnaravnost Sunce, Mjeseca, planeta i zvijezda…..predlažem izgranju neke vrste paravana koji bi zakrilio nebo i skrio sve ovo od ljudi, jer još uvijek ne možemo ubiti zvijede i Sunce i Mjeseca!

 

Klanjali su se ljudi ljudima…..trebalo bi pobiti sve ljude!?

 

A  spaliti tek knjige! Posebno one koje se ne čitaju!

E to je tek vrlina “vrlih” i mudrost “mudrih”.

 

Osloboditelji , molim vas da nas oslobodite vašeg oslobođenja i slobode.

Jedan od predznaka Sudnjega dana je i raširenost škrtosti i škrtica, a znamo i da se iman i škrtost ne mogu naći u jednom srcu.

Zanimljivo je šta o škrticama kažu i poznati psihoanalitičari Freud i Fromm ..pa vele:

 

 

Modus imanja i analni karakter!

– Odem jutros doktoru za ovu nogu i za sinuse, ima 3 mjeseca kako slinim. Uputime da slikam i odem specijalisti. Otišo , usliko, veli mi specijalac, ok sinusi vjerovatno alergija. Tamam. Priupitam ga da neam neke polipe i to, jer ima 2-3 g. imam neke opstrukcije u desnoj nozdrvi, veli: –  nemaš, to su deformacije normalne, mogu i zbog upala biti. Dadne mi neki sprej da koristim, jarrane 21 KM …al haj.

 

– Sutra mi mala ode na tu ekskurziju, i pazi sad, ono što sam pričao za moguća iskušenja i probleme. Neku noć ti ona sa mnom do prodavnice, a ja produžim na jaciju. Ona u prodavnici, kad uletiše dvojica, oružana pljačka! Ona bila iza police, nije ih vidjela ni oni nju, ali je čula, isprepadalo se dite, al nije plaho. Al , haj nako kontam, hvala Allahu nije ništa bilo, a možda je i dobro za nju što je to iskusila, postaće svjesnija svijeta i ljudi, situacija, spremnija na neke buduće moguće situacije i sl.

 

– ev’ sad gledam ovu novu vox platformu il šta već i mogu samo da kažem…da su ovi admini pukli ko lajsna jarane!

 

” Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” – govorili su mu ljudi iz naroda njegova – i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.”

(El-Kasas 76-77)

 

Modus postojanja zasnovan na imanju, stav usredotočen na vlasništvo i profit, nužno proizvodi želju – zapravo potrebu — za silom. Za vladanje drugim živim bićima, da se skrši njihov otpor, potrebna je upotreba sile. Zbog održavanja vlasti nad privatnim vlasništvom trebamo upotrebljavati silu da bismo privatno vlasništvo zaštitili od onih koji nam ga hoće uzeti, jer ni oni, kao ni mi, nikada nemaju dovoljno. Želja za privatnim posjedom proizvodi želju za upotrebom nasilja da bismo orobili druge, na otvoren ili prikriven način. U modusu imanja, čovjekova sreća leži u njegovoj nadmoći nad drugima, u njegovoj sili i, u krajnjoj liniji, u mogućnosti pobjeđivanja, orobljavanja, ubijanja.

U modusu bivanja sreća počiva na ljubavi, dijeljenju, davanju.

E. Fromm

 

” I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.” (El – Kasas 81)

Tabui uzrokuju seksualnu opsjednutost i perverzije, ali seksualna opsjednutost i perverznost ne uzrokuje slobodu.

 

E. Fromm

 

Pravo veli čoek!

Nakon onog prvog mog pisanja o poligamiji, evo da napišem još jedno razmišljanje što mi je naišlo.

 

DakleM….poligamija je idealno rješenje za sve one žene koje se žele posvetiti karijeri!

Znači, žena koja želi da ima karijeru ,  a ima pravo da se bavi i naukom i biznisom, bez obzira što joj je bolje da bude prvo majka, dakle za takvu ženu je najbolje da bude barem druga, a još bolje treća ili četvrta supruga.

 

Tako će imati manje kućnih obaveza, a više vremena da se posveti tome što želi. Jer, znam ja kako mi muški znamo bit teški , ko crna zemlja 😀 , pa de ovo, pa ono, pa vako-nako..dakle žena koja je npr. treća , ona će tog muža npr. viđati svaki treći dan, i onda je dva dana slobodna za svoje poslove i aktivnosti.

 

Sačuvaće se nemorala, a ako budu imali djece, lahko će se i to izdogovarat nekako. Sjećam se da mi je jadan ahbab pričao, kako je jedna profesorica koja je predavala njegovoj ženi ( KSA) tražila tako da se uda, ali da bude ili treća ili četvrta, baš iz razloga da ima više vremena da se posveti poslu i nauci, dakle ima i takvih, da nekaaažete da nema..

 

et’ toliko

 

 

Zadovoljenje strasti, koje su prirodne i usađene u čovjeka, na neadekvatan način, vodi do patološkog stanja i takvo udovoljavanje ne doprinosi ljudskom napretku, niti civilizacijskom a niti na ličnom planu.

 

Do pojave tih patoloških oblika strasti ne dolazi samo ako se one zadovoljavaju na hedonistički način, nego i suprotno,zapravo ako se općenito ne rješavaju adekvatno.

 

Ljudi koji doživljavaju vrhunce doživljaja ali na nedakvatan način, koji mjenjaju radost za kratkotrajne užitke, euforije i uzbuđenja, nakon toga dožive osjećaje tuge, nezadovoljstva, što kasnije može odvesti i u bijes i mržnju. Vrhunac je bio doživljen, ali se nije održao. Sve je po starom. Njegova unutrašnja snaga je splahnula i izgubila moć, a sjećanje na osjećaj vrhunca doživljaja se pretvorilo u novu strast i želju, koja ako se nastavi neadekvatno rješavati vodi u začarani krug.

 

A sve zbog nepravilnog i neadekvatnog poimanja i rješavanja stanja i zbivanja. Mnogi su razumski svjesni da je put kojim trebaju ići ispravan, ali ne znaju i ne shvataju kako nisu uspjeli, i zašto se euforija ne može održati i prenijeti na druge.

 

Htio sam nešto pametno reći, ali dok sam ovo otkuco odletiše mi misli :/ , elem, ugl. Dok ovo pišem mislim na vjernike i različita stanja kod nas, i pojavu devijacija, a potaknut Fromom 🙂

 

Ovo je dakle isto kao stvar ljubavi i voljenja, mnogi mijenjaju ljubav i voljenje za strast i seksualnu privlačnost. Tako i mnogi radost života u islamu, a koji počiva na ljubavi i dobroti i koji je čvršći i dugotrajniji a i i ispravniji,  mijenjaju za jake osjećaje euforije koja jeste izuzetno jaka dok traje, ali nakon vrhunca neminovno splahne, a osjećaj praznine nakon nje je izuzetno težak i opasan, jer se ta želja za ponovnim doživljajem tog vrhunca udovoljava na različite neadekvatne i neispravne načine, pa čak i takvim stanjima kakvo je zadovoljenje sadističkih nagona, a što nije nimalo rijetko u današnjem svijetu koji pothranjuje takve nagone.

 

Druga strateška greška je kada se taj osjećaj radosti pokušava postići na način da se teži postići savršenstvo na ovom svijetu, u svemu, biti savršen komšija, suprug/a, roditelj, radni kolega, vođa, prijatelj, rođak itd. To je nemoguće, utopija i fatamorgana koja je nedostižna, trk za njom umara čovjeka i na kraju opet rezultat može biti koban.

 

Život u iluzijama, željama, snovima zapravo ne doprinosi uopšte boljitku na kvalitetan način, to se može postići tek kada prihvatimo realnost i krenemo u objektivno rješavanje situacija. Do tada , to je sve tapkanje u mjestu i zavaravanje samog(ih) sebe  da je sve ok i da se ide naprijed. A sve je to radi toga jer se ono što se trebalo izgraditi , a to je radost, zamijenila sa uživanjem u islamu. Iskrena radost biti musliman, neće dozvoliti da se bude ohol, dok uživanje hoće.

 

«Neka se za to Allahovoj blagodati i milosti raduju,» Junus 58

Kaže Poslanik a.s. « a moja RADOST je u namazu»

” Radujte se, vas Gospodar je otvorio jedna od nebeskih vrata…»

 

 

Radujte se u islamu i ne mjenjajte je za uživanje!

 

 

Eto, toliko sam uspio sklepat, svašta mi je po glavi, ne zamjerite.

– vako.prvo…posto sam jutros tetak 😀 , elhamdulillahi ….baš mi drago, ne radi mene nego radi šure i šurince…meni samo nekako neobično ono, da će me neko zvati “tetak, tetak!”  , a i dokaz više , kako starim svaki dan sve više i brže …da maloj bebi Allah podari zdavlja i uputu…amin

 

– sinoć opet igro lopte iiiiii , puko mi mišić muaaahahahah 😀 , nije puno, al mi kvadriceps odlipio….boli i blaga deformacija…krkan, nezagrijan, naleti mi lopta k’o u filmu ba, i kontam sad kad je punim složim…i složio sam, i ko da me maljem po noGi maznu neko….osto sam do kraja, al mi krivo što sam ispo krkan….najgore je to što ja znam da to tako nemere i ne smije da se radi, al štaš , kad se seljak dočepa ( seljak u mentalnom smislu)…bil hajr.

 

– Za koji dan mi ide ova starija šći na neku mini ekskurziju sa mektebom. Odoše malo u Austriju i u Njemačku….neki mi kao ono.đeš je pušćat, jel vidiš situacije, šta ako ovo, šta ako ono , bla bla bla…..De ba, kontam, šta ako ovo-ono, pa more se to ovo- ono desit i ovdje, ok znam da se vjernik ne treba izlagati situaciji gdje može doći do ponižavanja, ali brte mili ne ide u Siriju il u Ukrajinu….a što mi je bitnije, neću da mi djeca odrastaju u strahu i strepnji, jer, haj ok, može se desiti neki incident ( ko i svugdje) , ali ako djete odraste i bude se razvilo kao osoba koja će živjeti vazda u tom nekakvom strahu, sa osjećajem da si slabiji, da se trebaš skrivati od svega i svačega, da ne smiješ ovo ne smiješ ono ( dosta što nas udaviše sa ne smiješ ovo ono naši – ne smiješ se javit na telefon nego kuckaj u slušalicu 😛 ) itd. ….onda ti je i takav život sav incidentan i nekakav neživotan i nije uopšte onakav kako islam zahtjeva da se živi….vjernik treba biti ponosan na sebe, hrabar i odlučan , uvijek aktivan, a svi ti strahovi bi ga razvili u ličnost koja ne mmože biti takva….zato neka ide, s bismillom

 

Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji Pravim putem uspravno ide? ( širok spektar shvaćanja poruke – barem meni)

Usto. Obuko. P*šo. Abdestio. Opro. Klanjo. Izašo. Otišo. Klanjo. Popio. Otišo. Radio. Radio. Sakupljo. Učio. Pjevo. Konto. Radio. Jeo. Radio. Radio. Klanjo. Radio Došo. Sr*ao. Klanjo. Popio. Čito. Kuco. Jeo. Zaspo. Abdestio. Klanjo. Kuco…..

 

Da nije Zikra i dragih ljudi..šta bi insan im’o od života?

– Veli eno čoek, da se zemlja ne okreće! I haj sad ti takvog slušaj, slijedi i da ti takav bude autoritet…možda je do mene, ali meni JOK!

Znanje takvih ljudi se svodi samo na bezbroj upamćenih seneda, stavova i predaja…a to je upravo ono što ne čini istinsko znanje i alima…jer nije znanje znati to količinski već je znanje, kako vele ” Allahovo svjetlo koje On daje kome hoće od robova svojih” , pa onda rob tim znanjem razumjeva svijet- ispravno!

 

Ja kod ovih naših daija, nažalost, vidim isto takvo “znanje” tj. masa predaja, mišljenja i stavova, a shvatanje života, stanja i situacija = 0..da ne govorim o ovosvjetskim disciplinama…pis’o sam već o tome…

 

Ovo me podsjetilo i na moje neke početke u islamu, kada sam se trudio da upamtim što više hadisa, na arapskom , sa ravijom, ocjenom…pa bi onda čekaj prvu priliku da ga citiraš nekome, ali ne iz želje da prenosiš hadis, nego obično kada želiš uputiti kritiku i pokazati kako ti znaš više i bolje—-estagfirullah, da Allah oprosti.

 

Kasnije sam shvatio da je to za mene nepotrebno, ok za onoga ko želi uploviti u te naučne vode i baviti se time, ali za mene, “običnog” vjernika, je bitnije da ono što pročitam usadim u svoj karakter, ponašanje, modus življenja ( 😀 što bi reko from) , da se ponašam i da znam da je nešto tako i tako, ali da nije bitno da znam i hadis ili stav učenjaka o tome i djelo u kom to biježi..možda se neko neče složiti sa ovime, ali mislim, da je to bolje za raju, z amasu, a pamćenje svega nabrojanog neka ostane talibanima (studentima)…mada i za njih je bolje da više žive ono što nauče .

 

Mnogo se danas i previše priča, što reče neko nedavno, nikada se više nije govorilo o hadisu, a manje radilo po njemu. Naše nene nisu znale možda ni jedan hadis, ali su znale kroz praksu, djelo mnogo toga, znale su da u akšam ne valja bacati mrve , a nisu znale hadis o tome tj. razlogu zbog čega , i ko ga prenosi, ko bilježi itd. i bolje im je to kao su postupale, nego obratno, da su znale a da nisu radile….tako i za mnoge ostale aspekte života, posebno ahlaka i edeba, važi….

 

A veli meni mala sinoć ” Babo, ako se Zemlja stalno vrti vrti vrti oko sebe, kako se nama nikad ne zamanta!?” a meni odma naumpade ovaj “šejh” i kontam samo da ovaj “dokaz” na dopre do “šejha”….

 

Ipak, đaba što se okreće, ova centrifugalna sila na nekoga nema uticaja i fajde, ne šire se ( mentalno ni duhovno), nego ih je preuzela centripetalna, pa im umove skuplja i sužava uuuuse, a to usisavanja i skupljanje uuuse onda dovodi do povećanja mase i sile teže i stvaranja crne rupe u koju sve uđe al ništa nemere izaći…možda sa druge strane jedino

Fromm raspravlja o voljenju u egzistencijalnim oblicima imanja i bivanja…(ljubav, zaljubljivanje, brak i dr)

 

Voljenje također ima dva značenja, ovisno o tome da li se upotrebljava u kontekstu modusa imanja ili modusa bivanja. Da li je moguće imati ljubav? Kada bi odgovor bio pozitivan, ljubav bi bila stvar, supstancija koju je moguće imati,posjedovati. Ali nema stvari kao što je »ljubav«. »Ljubav« je apstrakcija, možda božica ili otuđeno biće, premda nitko nikada tu božicu nije vidio. U stvarnosti postoji samo čin voljenja. Voljenje je produktivna djelatnost. Ona implicira brigu,
poznavanje, reagiranje, afirmiranje, uživanje prema osobi, drvu, slici, ideji. Ona znači oživljavanje, povećanje njegove/njene životnosti. To je proces samoobnavljanja i samouvećavanja.

 

U modusu imanja doživljaj ljubavi znači ograničavanje, zatvaranje ili upravljanje predmetom »ljubavi«. Ona je bremenita opasnošću od ugušivanja, ona je umrtvljujuća, zagušljiva, ubojita, neživotodavna. Ono što ljudi nazivaju ljubavlju obično je zloupotreba riječi da bi se sakrila stvarnost njihova nevoljenja. Još uvijek ostaje sasvim otvoreno pitanje koliko roditelji vole svoju djecu. Lloyd de Mause je iznio da je u protekla dva milenija u povijesti Zapada bilo toliko izvještaja o okrutnosti nanesenoj djeci — u rasponu od fizičkog do psihičkog mučenja, nebrige, čiste posesivnosti i sadizma — i to toliko potresnih, da čovjek mora povjerovati kako su roditelji koji vole svoju djecu izuzetak, a ne pravilo.

Isto se može reći i za brak. Bez obzira na to da li je brak zasnovan na ljubavi ili, kao tradicionalni brakovi prošlosti, na društvenoj konvenciji i običajima, izgleda da su izuzetak supružnici koji se istinski vole. Društvena konvencija, običaj, uzajamni ekonomski interes, zajednički interes za djecu, uzajamna ovisnost te uzajamna mržnja ili strah svjesno se doživljavaju kao ljubav — sve do časa kada jedan ili oba partnera ne shvate da se ne vole i da se nikada nisu voljeli. Danas se u tom pogledu može zapaziti izvjestan napredak: Ljudi su postali realniji i trezveniji i mnogi znaju da seksualna privlačnost ne znači ljubav ili da uzajamno prijateljski odnos, makar i suzdržljiv, predstavlja izražavanje voljenja. Taj novi stav pridonio je većem poštenju, premda i češćoj zamjeni partnera. Zamjena partnera ne vodi nužno učestalijem voljenju, a novi partneri mogu se voljeti jednako malo kao i stari.

Promjenu od »zaljubljenosti« do iluzije o »imanju« ljubavi često je moguće konkretno pratiti kod parova koji se nisu »zaljubili«.

 

Za vrijeme udvaranja nijedna osoba nije još sigurna u drugu, ali svaka nastoji pobijediti. Obje osobe su žive, privlačne, zanimljive, čak i lijepe – utoliko što životnost uvijek poljepšava lice. Nijedna osoba još nema drugu i zbog toga je energija svake od njih upravljena na bivanje tj. na davanje drugom i stimuliranje drugog. Činom vjenčanja situacija se često bitno mijenja. Bračni ugovor daje svakom partneru pravo na isključivi posjed tijela, osjećaja i briga drugog partnera.
Nitko više ne mora pobijediti, jer ljubav je postala nešto što se ima, vlasništvo. Oba partnera se prestaju truditi da budu privlačni i da pobuđuju ljubav pa stoga postaju dosadni i zbog toga njihove ljepote nestaje. Postaju razočarani i zbunjeni. Zar to više nisu iste osobe? Nisu li na početku počinili neku pogrešku? Svatko obično uzrok promjene traži u drugom i osjeća se prevarenim. Pri tome ni jedan od partnera ne vidi da oni više nisu osobe kakve su bile u svojoj zaljubljenosti,
kako ih je pogreška da je moguće imati ljubav dovela do toga da prestanu voljeti. I sada, umjesto da se uzajamno vole, orijentiraju se na to da zajednički posjeduju ono što imaju: novac, društveni položaj, dom, djecu. Na taj način se, u nekim slučajevima, brak potaknut ljubavlju počinje pretvarati u prijateljsko vlasništvo, u korporaciju u kojoj se dva egoizma stapaju u jedan: egoizam »obitelji«.

 

Kada par ne može preboljeti žudnju za obnovom prijašnjeg osjećaja ljubavi, jedan od članova para počinje njegovati iluziju da će novi partner (ili partneri) zadovoljiti tu težnju.Počinju osjećati da je ljubav jedino što žele. No ljubav za njih nije izraz njihovog bivanja već božica kojoj se žele podrediti. Stoga oni nužno doživljavaju neuspjeh jer »ljubav je dijete slobode« (kao što kaže jedna stara francuska pjesma) a poklonik božice ljubavi na kraju postaje tako pasivan da biva
dosadan te gubi posljednje ostatke svoje nekadašnje privlačnosti.

 

Ovaj opis nikako ne želi reći da brak ne može biti najbolje rješenje za dvoje ljudi koji se međusobno vole. Poteškoća ne leži u braku već u posesivnoj, egzistencijalnoj strukturi oba partnera i, u krajnjem slijedu uzroka, društva u kojem žive. Zagovornici’ modernog oblika zajedničkog života, kao što je grupni život, mijenjanje partnera, grupni seks itd. pokušavaju, koliko ja razumijem stvari, samo izbjeći probleme koje imaju u ljubavi, liječeći dosadu uvijek novim poticajima
i željom da imaju više »ljubavnika« umjesto da budu sposobni voljeti samo jednog.

 

E.Fromm

Izgleda da mi je jetra bolesna…ne znam šta i to, al sve mi se čini da joj je nešto.

Sad sam u dilemi..da li da odem doktoru il’ da jednostavno prestanem gledati hausa ( dr. House)?!

 

Ha?!

Kako god je prelijep onaj ljetni trougao na nebu, o kom sam pisao ranije, još je ljepše ono što se sada vidi na nebu.

 

Tako možemo vidjeti Veneru, mada zađe rano, Jupiter je tu sve do sabaha, i naravno , Orion, sa najsjajnijm zvijezdom naše hemisfere Siriusom.

 

Izađite večeras pa pogledajte, otprilike prema Jugu, malo istočnije, je Orion (fakat prlijepo sazvježđe), sa” tri kralja” u sredini, a ljevlje malo Sirius. Na Zapadu je najsjajniji objekat na nebu , poslije Sunca i Mjeseca, planet Venera, a prema Istoku, drugi najsjajniji objekat Jupiter.

 

Mogu se još vidjeti i Mars i Saturn ali su suviše mali da bi ih primjetili.

 

Et tako, gledajte u nebo, uživajte, razmišljajte o zvijzdama i svemirskim prostranstvima, o njihovom Stvoritelju, o dragim ljudima…možda baš u tom momentu budete gledali u istu zvijezdu 🙂

Uvijek , kada se govorilo o zabrani gledanja u žensko il u muško, o obaranju pogleda, uvijek se mislilo i govorilo da je to radi ne gledanja u tijelo druge osobe, jerbo to gledanje u npr. ženske obline će izazvati žar i strast itd. Čitajući hadise, vidmo da se to dešavalo i ashabima r.a.,…”Zato ako nekom zapne za oko neko žensko, neka ide svojoj ženi i ima sa njom odnos, to će mu odagnati stvorenu viziju.” (Muslim) a u komentaru hadisa ovog, se veli da se to desilo samom Poslaniku a.s.,  ugl. ono što se iz šire slike može vidjeti je da se to dešavalo i dešavaće, da je to haman nešto neizbježno pa i prirodno, samo je potrebno koristiti ispravan lijek, kako se navodi u hadisu.

 

Meni se čini, da je zabrana obaranja pogleda data više zbog jednog drugog razloga .Ako uzmemo da su žene onda a i u hipotetičkom islamskom društvu, pokrivene i da su im tjelesne obline skrivene, da je prirodno i normalno da se kreću, a buljenje u metar predase tijekom cijelog vremena provedenog na ulici ili trgovima i šopovima, praktički neizvedivo, onda to obaranje pogleda ima, po meni , prije svega svrhu da se izbjegne pogled u POGLED, a ne sama kontura tijela.

Da se ne susretnu oči, jer su one kao što vele, ogledalo duše, da pogled može reći više od hiljadu riječi , da pogled baca strele koje pogađaju itd.

Da u tome ima istine, govori i ovaj video koji pokazuje moć gledanja u oči.

 

Mislim da je najveći uspijeh cionista taj što je uspio navesti svijet da zamrzi arape i sve njihovo. Nije to samo u pitanju islam, jer evo i kod nas se mogu vidjeti primjeri rasizma i ksenofobije prema arapima i svemu njihovom od kulture pa čak i do NOVCA ( moš mislit) a iz usta onih koji sebe smatraju muslimanima.

Primjera je hejbet, ali ja neču o njima, negoooo….

Ne tako davno, u svijetu gdje sunce zalazi, zapada, živjeli su ljudi kojima je bilo kuuul i in arapska kultura, ali…desi se što se desi.

Nešto više o tome u priloženom videu…

 

Kad sam čitao ovo od Koelja, svidilo mi se, bilo mi drago u srcu, jer i sam mislim da se to tako dešava…da ima taj neki kvantni nivo povezanosti svega u Univerzumu,ali opet nisam htio nigje postat, jer šta ja znam reko, jel to samo književni fol il ima fakat takvo nešto, pa da se ne provaljujem bzze.

O povezanosti ljudi tj. nekih duša postoje i dokazi u islamu i pisali su o tome učenjaci ( o tome nekad inšaallah)

 

Evo citata:

“Jedan znanstvenik koji je proučavao majmune na nekom otoku u Indoneziji, uspio je da nauči jednu majmunicu da opere krompir u rijeci prije nego što ga pojede. Očišćena  od pijeska i prljavštine, hrana je postala ukusnija. Naučnik – koji je samo pokušavao da napiše rad o sposobnosti učenja kod majmuna – nije mogao ni da sluti ono što će se dogoditi na kraju. Bio je iznenađen kada je vidio da su ostali majmuni s otoka počeli da oponašaju majmunicu. A onda su, jednog dana, nakon što je određeni broj majmuna usvojio naviku da pere krompir prije jela, i majmuni na svim ostalim otocima arhipelaga počeli da čine isto.

Međutim, najviše zapanjuje činjenica da oni nisu imali nikakav kontakt sa majmunima s tog prvog otoka, gdje se obavljao eksperiment.

Ušitio je.
– Jeste li razumjeli?
– Nisam – odgovorila sam.
– Postoje različite naučne studije o tome. Najčešće objašnjenje je sljedeće: kada određeni broj ljudi dostigne viši stepen razvoja, onda cijela ljudska vrsta počinje da se mijenja i poboljšava. Ne znamo koliko je osoba potrebno, ali znamo da je to tako.”

 

Napokon pogledah ovaj odlični video, na kom nađoh potvrdu ovoga….

 

– e , vako, sinoć sam prvi put nakon duuuuugo vremena , otišao na termin, igro lopte, i znaš šta…crko sam ko konj, lipso, stegla pluća nemoš dahnut, kolaps, u jednom momentu sam pomislio da će me inFRakt strefit…al’ ozb.

Znao sam šta me ćeka, jer nije mi prvi put da igram prvi put lopte. Ev’ jutros, boli me desni članak, šepam malo, malo i koljeno, al čudi me samo da neam upala nikakvih….et’ od sada ću inšaallah ići redovno i za par termina opet biti onaj stari aBda…mogo sam uvijek trčat ko konj, i volio…et’

 

– prekujčer u firmi opet incident, opet zamal tuča, da su bili majstor i ovaj radnik blizu, da nisu bili sa suprotnih strana trake, zvizno bi ga ovaj radnik ko i onaj onda šefa…sutra sastanak sindikata i rukovodstva, rekli su i mene zvat…al se promišljam kako bi nastupio…sve kontam neko će vidit da imam te neke sposobosti pa će reći haj ti “vamo” , ali sumnjam da će se to desiti…jedino da napanem ozbiljno rukovodstvo, pa skontaju, bolje da mi ovog uzmemo vamo da nas ne bi ..khmm….mada mi je to rizik, jer nisam zvanično u sindikalnom povjerenstvu i ne uživam tu posebnu zaštitu koju pruža zakon za takve….vićću do sutra

 

– naumpade mi da sam prije nekih (možda ) 8 g. radio ova videa za ramazanski program na TV …pa bujrun ….nije tada bilo ovih vakih programa ko sad i to, al et’ kolko se moglo ..sad sam totalno ispo iz ovoga…a bio sam tada dobro ufuran u te hardvere i softvrere svakako ^_^

 

– gledam i ovo jutros, čovječe subhanallah…vidiš ti…ma …samo pogledaj

 

– i haj, mislio sam se bil’ il ne bi i ako bi koju bi, al haj evo ova ( za sad 🙂 ) ….pošto su me i prozivali da sam težak i da me teško zadovoljit ( nemoj mi odma svašta mislit) , a i tamo svako stavlja neke amatere…pa jesam težak…to mi je djelimično i profesionalna deformacija…hem sam školovani muzičar, imam i apsolutni sluh, a i muzika koju sam ja slušao je bila 100x kvalitetnija od ove sada, bilo koje ( ima izuzetaka) ….al da ne dužim..evo dakle jedna iz mog vakta…..i krajiškinjinog…i  ra-ovog ( mešćini) …..ovo samo kao primjer da se razumimo! Mada bi radije navuko slušaće da ako će već slušati da slušaju kvalitetno nešto, neg DŽigaru i neke tamo što paraju uši i utiču na gubljenje sluha (muzikalnog) i tako to…haj et’

 

 

ps. imo sam ozbiljnih tema, valjda ih neću smetnut, jer su mraka živa -bar meni vas ko šiša ostale 😛

Pročitah kod Fromma jedan pasus (ide u drugom dijelu) i baš me zainteresirao.

Govori o toj nekoj, unutrašnjoj, intuitivnoj spoznaji. Da li je ona razumska (analitička) ili srčana ,sada je meni nebitno, ali da ona postoji i da ona ugl. daje ljudima ispravnu spoznaju o ljudima i događajima, o svijetu općenito. Problem je što se ta spoznaja potiskuje ,a prihvata se, i po njoj djeluje, ona druga – razumska, svjesna koja nas često prevari. Pa kada se otkriju istine o ljudima i stvarima, onda nam dođe ono unutarnje “znao sam to” , ili “osjećao sam da je to tako ” i sl.

 

Oni ljudi koji djeluju u skladu sa tim spoznajama, su oni koji nas zadive tom svojom pronicljivošću. Oni se postavljaju prema ljudima i događajima u skladu sa tom spoznajom i zbog toga su posebni. Baš kao što kaže i Poslanik a.s. :

 

“Zaista ima Allahovih robova koji ljude poznaju svojom pronicljivošću (intuicijom).”
(Hakim i Bezzar; – hasen) …ili u drugom hadisu, koji je daif, ali je u skladu sa ovim hadisom:

Kada je neki čovjek ušao kod Osman b. Affana, r.a., Osman, r.a., mu reče: „Zar ulazite kod mene a u očima vam tragovi bluda?“ Pa taj čovjek reče: „Je li ti to došla objava nakon Poslanika ( pa si pogodio ), o vođo pravovjernih?“ Pa Osman, r.a., reče: „Ne, nego je to pronicljivost vjernika. Poslanik, a.s., je rekao: Čuvajte se pronicljivosti ( pogleda ) vjernika, zaista on gleda Allahovim nurom.“ A zatim je proučio ajet: „To su, zaista, pouke za one koji posmatraju.“ ( El Hidžr, 75. ) ( Tirmizi )

 

Mnogo je i ajeta u kojima Allah dž.š, govori o tome da mnogi nevjernici duboko u sebi, znaju da je islam istina od Gospodara, ali tu istinu zbog nepravendosti i oholosti, svjesno potiskuju, zanemaruju i okreću se od nje.

 

I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci. (27:14)

 

Da ne bi predugo bilo, i ovako će biti 🙂 , neću navoditi više ajeta, a ima ih.

 

Na kraju , evo i citat iz Frommove knjige:

 

“S druge strane zdravorazumski stavovi su normalnog, tj. društveno prilagođenog građanina smatrali racionalnim i onim tko nema potrebu za dubinskom analizom. Ali to uopće nije istina. Naše svjesne motivacije, ideje i vjerovanja su mješavina pogrešne informacije, predrasuda, iracionalnih strasti, racionalizacija, preduvjerenja gdje komadići istine plivaju okolo i pružaju dojam, premda kriv, da je cjelokupna mješavina stvarna i istinita. Misaoni proces pokušava cijelu tu kaljužu iluzija organizirati prema zakonima logike i uvjerljivosti. Pretpostavlja se da ta razina svijesti odražava stvarnost, da je to mapa kojom se služimo pri organiziranju našeg života. Ta pogrešna mapa nije potiskivana. Potiskivano je znanje o stvarnosti, znanje o istinitom. Ako dakle pitamo: što je nesvjesno?, odgovor mora glasiti: uz iracionalne strasti, gotovo cjelokupno znanje o stvarnosti. Nesvjesno je u osnovi određeno društvom koje proizvodi iracionalne strasti i svojim članovima pruža razne vrste mašte i tako prisiljava istinu na zarobljeništvo takozvane racionalnosti.

 

Tvrdnja da je istina potiskivana zasnovana je na premisi da istinu znamo i da to znanje potiskujemo; drugim riječima, da postoji »nesvjesno znanje«. Moje iskustvo u psihoanalizi to doista i potvrđuje. Opažamo stvarnost, ali u tome si ne možemo pomoći. Upravo kao što su naša osjetila organizirana da vide, čuju, mirišu, opipavaju kada dolaze u dodir sa stvarnošću, naš je um tako organiziran da uvida stvarnost tj. da vidi stvari kakve one jesu, da opaža istinu. Ovdje, naravno, ne govorimo o onom dijelu stvarnosti za čije su opažanje potrebna znanstvena pomagala ili znanstvene metode. Mislim na ono što je pojmljivo koncentriranim »viđenjem«, posebno stvarnosti u nama i drugima. Znamo kada smo susreli opasnu osobu i kad smo sreli nekoga u koga možemo imati puno povjerenje. Znamo kada smo izdani ili iskorišteni ili prevareni, kada obmanjujemo sami sebe. Znamo gotovo sve što je važno znati o ljudskom ponašanju, upravo kao što su naši preci znali važne stvari o kretanju zvijezda. Ali dok su oni bili svjesni svog znanja i koristili ga, mi odmah potiskujemo naše znanje, jer bi nam, kada bismo ga bili svjesni, život činilo odviše teškim i, kao što sami sebe uvjeravamo, odviše »opasnim«.

 

Lako je naći dokaz za ovu tvrdnju. Postoje mnogi snovi u kojima stječemo dubok uvid u bit drugih ljudi i nas samih, snovi kojih smo sasvim lišeni u danjem životu. (U Zaboravljenom jeziku govori se i o »snovima uvida«.) Potvrđuju ga one česte reakcije u kojima nekoga vidimo u potpuno drugačijem svjetlu i osjećamo se kao da to znanje imamo oduvijek. Moguće ga je naći u pojavi otpora kada bolna istina prijeti da izbije na vidjelo: u omaškama jezika, u nepriličnim izrazima,
u stanju transa ili u slučajevima kada netko nešto kaže kao da je odsutan, nešto što je sasvim protivno onome što je taj isti stalno tvrdio da vjeruje, a zatim kao da je, minutu kasnije, zaboravio tu odsutnost. I zaista, veliki dio naše energije utrošen je na skrivanje našeg znanja od nas samih, a stupanj ovako potisnutog znanja teško da je moguće precijeniti.”

 

Tako da bi rekao da je čovjek neka odaja tajni, tj. tajnih i skrivenih znanja o sebi, drugima, svijetu, koje potiskuje i skriva.

 

 

Samo promišljam ‘nako malo …o sljedećem.

 

Naime, poznato je ( možda nekom i nije) da je IZ BiH , jedina vjerska zajednica, muslimanska, koja ima i posjeduje legitimitet i LEGALITET, kontinuitet, preko lanca dakle , seneda, silsile , do samog Poslanika a.s.

Kako to,ako se neko pita –  pa fino brte! Saću objasnit’.

 

Kada je Turska predavala Bosnu Austo-ugarskoj, nakon Berlinskog kongresa, oko godinu dana su trajali pregovori i dogovori izmeđ halife-sultana i šejhul-islama , kao vrhovne političke i vjerske vlasti islamskog hilafeta, sa jedne strane , i predstavnika Austrije sa druge strane, oko statusa muslimana u Bosni.

Dogovoreno je  da se , dakle, osnuje posebno, sui generis, tijelo, koje će imati obavezu i pravo , da se brine za muslimane i islam i koje će biti veza muslimana Bosne sa hilafetom, sa Istanbulom. To tijelo je bila institucija Reisul-uleme i ulema medžlisa. To tijelo je dakle, legalno i legitimno tijelo, odobreno i osnovano od strane samog halife!

 

Što je ovo sve bitno, čuće se na kraju.

 

Turska je naslijedila hilafet, tj. preuzela od svojih prethodnika, abasija, ovi od emevija, ovi od hulefai-rašiduna, a ovi od Poslanika a.s. I svi oni su pravni nasljednici svojih prethodnika. Dakle radi se o legalnim vlastima muslimana kroz povijest koji su vladali kroz oblik hilafetske vlasti.

 

Tako daaa, IZ pojeduje taj pravni kontinuitet i legalitet. Nije sama sebe imenovala, niti ju je osnovao neki nelegalni i nelegitimni predstavnik.

 

Eh, zašto ovo pišem sve? Pišem radi jednog hadisa koji glasi ovako :

 

Ibnu Amr r.a. veli da je Muhammed a.s. rekao:
“Ljudima neće davati savjete  i pouke (vaziti) niko drugi osim vladara,onoga koga je vladar ili zapovjednik opunomoćio, i licemjera.”
(Prema ovome hadisu izlazi da svako lice koje vazi i savjetuje ljude, a nije zapovjednik ili ovlašteno lice, spada u licemjere)
(Ibnu Madže i Ahmed; – hasen)

Ovo u zagradi je komentar valjda autora ove zbirke iz koje sam prepisao hadis.

 

Dakle sad po ovom hadisu, a koji je i jedan od razloga zašto ne može svako držati hutbu petkom, jedini legalitet za držanje dersova, hutbi i javnih obraćanja narodu u ime islama, imaju, po silsili i zakonu (hadisu) oni koje imenuje i ovlasti IZ BiH. IZ ima punomoć od halife, a on nadalje, kako sam naveo.

 

Ovo naravno ne znači da svi mi ne možemo biti daije na nekom mikro planu, u svakodnevnom životu, ali javno obraćanje i okupljanje masa, vazovanje (važenje il kako već) o islamu, fikhu, akidi itd…to jok!

A i nisu bzze učenjaci izdavali i danas izdaju idžazetname i murasele učenicima, a ovi su opet imali dozvolu vladara itd.

 

Po ovome također, bolje je i rahatniji si, ako npr. slijediš zvaničnu fetvu o nekom pitanju IZ-e, jer ako su oni pogriješili ti nemaš grijeha ( nemaju ni oni aBda) , ali ako slijediš nekog nelegitimnog, onda si možda na tankom ledu. Niko te nije tjerao da tog i tog slušaš, nit je on imao legalitet da ti vazi, a nisi ni ti da ga slušaš, pored zvaničnih vaiza, hatiba i uleme.

 

Samo još da spomenem za ovaj hadis, kada sam ga postavio na fb-ku…nama su mi se počeli javljati PRAVOVJERNI, kao, od kud ti ovaj hadis, ti si vaki-naki, to je kontra ehlussunneta i bla bla, a nisam ništa pisao drugo osim sami hadis i komentar autora zbirke…takvo je inače naše stanje….slijedimo strasti i u islamu, pa kad nađemo nešto što nam nije po volji, onda se svim silama upiremo da dokažemo da to nije ispravno, a ako se pokalapa sa našim nefsom i unaprijed stečenim stavom, onda odbacujemo bez obzira na dokaz. (ovo važi i za mene)

 

Pokori se bolan islamu a ne pokoravaj islam sebi!

 

DakleM, sve ovo su samo neka promišljanja…’nako.

et’ to samo….hvala 🙂

 

Evo priznajem.

ovdje, pred svima:

 

Ja sam zavidnik!

 

Zavidim šumi na cvrkutu ptica,

zavidim i polju na zujanju pčela,

I klepetu leptirovih krila.

 

Zavidim i potoku na žuboru njegove vode,

a zavidim i krovu na romoru kiše.

 

Zavdim noći, na huku sove i ćuka,

zavidim i planini na zvižduku vjetra.

 

Zavidim moru i šumu talasa,

i školskom igralištu na graji djece.

 

Zavidim mnogo ćemu,

priznajem.

 

Al’ najviše, najviše zavidim….

 

Svemiru i njegovoj tišini.

 

 

ps. pjesma nastala prije sahat dok sam bio pod tušem…svaka sličnost s nekim drugim je fakat slučajna