Članak 161. ( cucano)

Danas to pomračenje i to, haj, prošlo me, nisam niš vidio, al sam se prisjećao onog od nekeeee…neam pojma,možda 2000g. …sjećam se da smo klanjali taj namaz u starom mesdžidu..i posebno se sjećam te atmosfere vani. Znam da je bilo ljeto, možda proljeće, neam pojma, ugl, bilo je vruće i sunčan dan, ali kad je pomračenje nastupilo, tako mi je ta atmosfera bila blaga i super..ono, dan, ali kao dan u hladu, zapravo ne u hladu pravom, nego dan pod nekim blagim i nježnim zastorom, toplo ali ne pretoplo, ugodno…. i sjećam se kao neke tišine da je zavladala, kao da su i ptice i sve da je utihlo..i sjećam se da sam pomislio u sebi da je možda ovako i u Džennetu ..narvavno tao nemožemo ni zamislit oprave kako je, ali nako, poređenja radi i približavanja…eh

( cucano kao od sunčano pa tepanje i to 😀 )

– Čitam ovaj citat u Fromma ( 😛 ) : “U psiholo­škom pogledu vjera ima dva sasvim različita značenja. Ona može da bude izraz unutrašnje povezanosti sa čovječanstvom i potvrđivanja života; ili može da bude reakcijska formacija na nekakvo bitno osjećanje sumnje, ukorjenjeno u izolovanosti pojedinca i u njegovom negativnom stavu prema životu”….

Na prvu kontam, mada mislim da tu ima još šarolikosti, iako su ova dva centralna psihološka značenja, da se ovo u praksi baš očituje i povezano je i sa onim o uživanju ili radosti u islamu ( čanak ovaj ). A i vidim u ovom drugom opisu, sve one mlade i pune hamasa ( poleta) muslimane, koji iz buntovništva sa puno emocija i malo razuma upadaju u ekstremizam..dok bi ovaj prvi opis trebao odgovarati onom pravom shvatanju i življenju islama – u miru sa životom, ljudima i prirodom.

 

et’ samo da zapišem ove misli dok nisam zaboravio

0

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

2 komentara na “Članak 161. ( cucano)”

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *