Članak 164. (ljubomora)

Ljubomora je u osnovi dobra stvar. Ona je znak da postoji ljubav. Gdje nema ljubavi nema ni ljubomore.

Ja ti lično, jesam ljubomoran, ali ne volim pokazivati, ne znam zašto, ali mislim da kad osjetim ljubomoru i sve mislim da ako neko to na meni primjeti, da na neki način pokazujem slabost, neku slabu tačku, ranjivost, pa je vjerovatno iz tog razloga i prikrivam, da ne bi izlgedao ranjiv a da bi ostavio dojam “stone cold” mena.

Većina muškinja to tako i radi, s tim da kada dođe do neke granice koja se ne može trpiti, onda bude belaja 100.

 

Ono što je loše i negativno jeste – neopravdana ljubomora.

“Postoji ljubomora kojom je Allah dž.š. zadovoljan , ljubomora kojom Allah dž.š nije zadovoljan. Ljubomora kojom je Allah dž.š zadovoljan je ona koja se javlja zbog osnovane sumnje, a ljubomora koju Allah dž.š ne voli jeste ona kjoj je uzrok samo loše mišljenje o voljenoj osobi” (Ahmed i dr.)

 

Eh, tu sad treba vagat, šta je opravdana a šta nije.Opravdana sumnja je mnogo više od pukih indicija i sumnji, sumnja bi bila da osoba pomisli dakle da voljena osoba čini nešto što ona ne čini, samo zbog lošeg mišljenja o osobi. Ok ako je osoba neada ranije dala povoda za sumnje, švrljala i šta ti ja znam, ali ako nije, a partner sumnja u nju, onda je to svakako samo loše mišljenje koje je loše i uzrokuje poremećaj odnosa. U praksi je to sve fluidno i uglavnom svako subjektivno sve to doživljava i tumači. Nekom je nešto dokaz a nekom to isto može biti samo neopravdano loše mišljenje. Mada je ova razlika šta jeste a šta nije opravdana pretežno u poimanju između muških i ženskih, a rjeđe između unutar jednog sexa. Ja npr. ako 2 puta spomenem neku radnu kolegicu, to će ženi već biti opravdana sumnja i razlog za ljubomoru, dok meni, ako žena spomene 2 puta radnog koegu, to neće biti nikakav problem, već nešto …hamo reći, normalno, svakodnevno….helem

 

Evo još jedan praktičan primjer, lični, da ne bi koga drugog spominjo 😀 .

Kad smo žena i ja dogovarali ime za prvo nam dijete, ja predložim ime Lejla, njena reakcija je bila sljedeća : ” maja, to si ti imo neku Lejlu pa hoš to ime, e nemože!” , a nisam fakat, i đaba moje zaklinjanje i vikanje..jok, ništa..ona se ovog ne sjeća, a veli sjeća se kad je bilo isto u vezi drugog djeteta, ja opet predložio Lejla, reakcija ista 😀 ….i ne bi mi bilo krivo da sam imo neku Lejlu ( hhh) a nisam fakat.

dakle stvorile se neka neosnovana i nepotrebna sumnja i ljubomora, koja svakako ostavlja tragove na odnose, makar kao maaaaja maaaja majušna tačkica, ali ostavlja…puno takvih tačkica i već imamo veću tačku.

 

Ova patološka vrsta ljubomore je prije svega svojstvena ženama, manje muškarcima, zato, žene , malo ohanite! Ne može insan ni npr. otvorit nekoj komšinki vrata od uaza, a da žena ne upita ” šta ti njoj imaš otvarat vrata” >8| …

 

Po meni, jedini lijek je povjerenje. Prije svega u sebe, pa onda i u partnera. Moraš prvo vjerovat sebi da činiš sve i dovoljno da tvoj partner u tebi ima i može naći sve što mu je potrebno , odnosno  da nema potrebe da “šara” neđe dalje tj da si dobar suprug/a, da pružaš i zadovoljavaš sve potrebe svog partnera. Jer ono u čemu mu ne pružiš dovoljno, on će to tražiti na drugom mjestu. Ne mora to nužno biti seksualno zadovoljenje, već i emotivno, intelektualno itd….

Haj d ane dužim, imam još nšto vezano za ovu tem ljubomore.

 

Uvijek sam se pitao, a i mnogi od vas vjerovatno, zbog čega je propis zabrane prolaza ispred klanjača. Divno objašnjenje je dao Ibn Kajjim rhm. :

“Jedan od znakova ljubavi jeste i želja za samoćom i odvojenošću od ljudi jer je to ono što učvršćuje ljubav u srcu. Ne postoji ništa slađe onome ko iskreno voli od samoće i odvojenosti od ljudi. Kada čovjek nekoga iskreno zavoli, voli da bude osamljen s njim, tako da zamrzi svakog onog ko se postavi između njega i voljene osobe. To je tajna, a Allah najbolje zna, zbog koje je Allahov Poslanik s.a.v.s., naredio da se onaj ko želi proći ispred klanjača spriječi u tome, a ako ustraje u tome, da se i udari. Poslanik s.a.v.s., rekao je da kad bi onaj ko prolazi ispred klanjača znao koliki je to grijeh, radije bi sačekao četrdeset, nego prošao ispred njega. Bol zbog toga prolaska može osjetiti samo skrušeno srce koje istinski voli Allaha dž.š. , koji je ljubomoran da se neko postavi između njega i njegovog Gospodara. To je poput slučaja da se neko ko je omražen kod nekog čovjeka postavi između njega i njegove voljene osobe. To je pitanje osječajnosti i može ga nijekati samo onaj ko ne posjeduje tu osobinu” ( Uvođenje zaljubljenih u vrt ljubavi)