Članak 176. ( manemoj!?)

Ovo manemoj se piše odvojeno, znam,  da me ne bim dežurni gramatičari popravljali , al ja to tako volim..haj

 

Neki dan mi veli ova starija curica, kako ju je , nako okolo, jedna sestra, starija žena, pa pomalo i hinjski, pokušala kao isprovocirat ili uvrijediti i šta ti ja znam šta je htjela više.

Bilo je više tih curica, i ova žena je pitajući drugu curicu da li i ona trenira karate, na što je ta curica odgovorila da ne trenira, onda ova žena rekla ” maja, tako i treba, nije to za curice” i onda uputila pogled, a znate te poglede, prema mojoj curici, a koja trenira karate. I ona a i ova mlađa treniraju :D.

 

Nako kontam, Bože dragi i mili, pa kako su ljudi tako ograničeni i od kud joj takvo razmišljanje. Nije mi to toliko što ju je pokušala uvrijediti, već mi je više za brigu to što se kod nas još uvijek gaji takvo retrogradno mišljenje u nekim stvarima, a što je najgore, koje nema uporišta ni u islamu. Naprotiv!

Ovo mi govori, ne samo kod te sestre, nego i kod mnoge braće, da toliko površno te neke stvari išćitavamo ili slušamo, da nam to samo prozviždi kroz glavu a da slabo šta izvučemo pouku, osim te neke površinske, a et’ često i sasvim suprotne iz onoga što nam neka priča ili pouka šalje.

 

Naumpali su mi svi oni slučajevi koji se navode iz istorije prvih muslimana i ashabijki na bojnom polju..pa se u jednom kaže da je jedna Esma r.a. u jednoj bitci ubila devet! neprijateljskih vojnika , i to šatorskim kolcem!!

Pa sad,ljudi moji, kako niko ne razmisli, kako je jedna “obična” žena , kućanica ( kako bi mnogi volili da jeste) mogla običnim parmakom ubiti 9 muškaraca, opremljenih štitovima, naoružanih oružjem, fizički jačih i spremnijih od žena svakako?!

Il’ u jednoj predaji ( ne mogu je naći sad) se kaže da je Aiša r.a. u jednoj od bitaka, slučajno, jer se nisu prepoznali, ukrstila mačeve sa Alijem r.a. , a koji je bio poznat kao izuzetno vješt i jedan od najspretnijih i najhrabrijih mačevalaca i boraca, od koga su strahovali svi neprijatelji u direktnim dvobojima. Znači, zamisli scenu u kojoj se jedan takav sposoban borac sukobi i razmjeni par udaraca, zamaha i odbrana i blokada mačevima sa jednom OBIČNOM ženom!

Pa da je OBIČNA žena, kućanica, ne bi uspjela ni jedan blok da postavi niti da uputi ijedan udarac prema tako iskusnom, spretnom, brzom i jakom protivniku.

OSIM, ako ni ona r.a. a ni ona r.a. u prijašnjem primjeru, nisu već od ranije imale neka iskustva sa oružjem, ako nisu imale neke obuke ili treninge i sl.!

 

Naravno  neče vam to iko ili slabo ko će reći, jer žena ne treba da izlazi iz kuće, kuća je za nju, djeca, šta ima ona vani i još da trenira mačevanje i sl.. 😛

 

Manemoj!!??

 

A ja vidim u ovim pričama i to da su i žene muslimanke , u prvim generacijama, vježbale i da su bile osposobjene za bitke. Pa ako su one, zašto ne bi i današnje muslimanke bile isto tako sposobne bar da se mogu odbraniti od nasilnika na ulici, ne govorim o boju?!

 

Da skratm….ja ću svoje slat i dalje na treninge a mislim da bi i vi svi koji imate kćeri, žene sestre, ili vi same, trebale bar nešto od tih vještina savladati, nek se nađe za ne daj Bože.

 

et’ tol'ko