Članak 177. (‘sitnice’)

Insan se često, zabavi nekim, “velikim” mislima, “velikim” problemima i  događajima u životu, društvu…pa često padne u te neke crnjake, loše misli, razočarenja, tuge ili depresije….

Opet, sad mi naupade, ovo ne vazi za veliku većinu ljudi, koji su u matriksu i ne interesuje ih ništa osim udovoljenja strasti….žive život hajvana a ne insana .

 

Ovo sad što sam napisao jeeeee ……ova druga rečenica je pokazatelj upravo ovoga što sam u prvoj rekao, neki kao paradoks onoga što sam htio….shit! 😀

 

Htio sam reći da zbog tih razmišljanja i deveranja oko tih “velikih” stvari, često zaboravimo na sve one male stvari, koje nam čine život lijepim i sretnim.

Evo par stvari, tih “malih” u kojima ja nalazim zadovoljstvo i sreću ( napominjem opet , malih, one velike se podrazumijevaju) :

 

Gledati mrava kako ide svojim putem ili nosi neki komadić nećeg; gledati zvijezde i noćno nebo; gledati oblake kako se kreću i oblike koje tvore; ćejfit na wc šolji; prikunjat al’ nezaspat, već bit u tom stanju polusna izmeđ sna i jave; oblizat poklopac od jogurta u čaši; polizat štapove od miksera nakon mućenja šlaga; ležati na podu u polumraku i gledati nešto dobro na TV-u; gledati kako leti pahuljica snijega; slušati kišu kako udara u krov i prozor; namazat krišku eurokrema al’ debelo namazat da ti oanj šećer u zube udari; slušati malu djecu dok se igraju i njihove priče i židanja i njihovo shvatanje svijeta i života …itd.itd.

 

Treba insan da više paženje obrati i odvoji za ove stvari u životu, garant će mu život izgledati ljepši, smisleniji…..možda i skonta da ove “sitnice” i nisu toliko male a da one “velike” nisu toliko velike…….et’ toliko

 

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

6 komentara na “Članak 177. (‘sitnice’)”

  1. Gledati djecu i babu dok spavaju, osjecaj njeznosti i zelje da ostanu tako bezbrizni kao kad su u snu…nicim se ne more kupiti

  2. Znaci zadnjih dana a beli i bas 4.aprila razmisljam kako nas sejtan vinta ko budale…kod tih definicija velikog i malog. Sad ti ono sjedis u velikoj lijepoj kuci i kontas ja rabb hvala ti na ovoj ljepoti i uzitku i blagostanju. Pa mozda i na sedzdu padnes…kao eto to nesto veliko. Ili zavrsis fakultet i na dodjeli diploma places i kazes ja rabb, hvala ti na ovoj blagodati jer i to je kaao nesto golemo…. i onda kad te malo uhvati depra jer valja kucurinu cistit i nisi nasao posao koji pase uz diplomu, ti se malo ohrabris krilaticom zivot cine male stvari 😀 ono ma haj zdrav sam i to…ne! Zivot cine velike stvari: tvoja sposobnost da obuhvatis svijet oko sebe..ono mentalno, da VIDIS sve sto si nabrojao, cinjenica da cujes, djecu cinjenica da hodas na dvije noge a ne na 4 ili 1…i da znas ko ti je gospodar. Aaa ja rabb, hvala ti na blagodati neizmjernoj :))
    Suma sumarum: slazem se!

  3. žao mi je tih ljudi koji žive u “zlatnim kavezima” …mislo sam pisati o tome nekad, al nemere doć na red 🙂 …što ono kažu “život čine male stvari” , a vidio da nisu, samo treba što kažeš VIDJETI te stvari, zapaziti…ie, ovo za gledat mrava, nisam mislio na tebe….4. neam šta kasti

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *