Nedavno, kad sam odlučio da malo okrešem voćke na ovom šurino-ženinom mi imanju , malo se edukujem po YT i internetu jel, kako to ide i šta se sječe i to sve..
I tako i uradim.
Ono što je zanimljivo ba, imaju te grane tzv. vodopije! Lahko ih je prepoznati. Rastu vertikalno i izgledaju mlado, svježe kore i zdrave. Kada ih porediš sa ostalim granama, samo bi rek’o insan – mašaallah , vidi dobre grane!
Zovu ih vodopije jer vuku u sebe vodu iz stabla.
Gledajući malo po komšiluku, vidim taj narod te grane bično ostavlja, jer svojim izgledom daju nadu i optimizam, da će drvo a onda i plod, posebno na tim granama, biti dobar i zdrav..baš kao i te grane. Narod baš zadive svojim izgledom.
Ali, to je obmana bolan! Te grane su paraziti , štetočine na stablu!
Samo vuku vodu u sebe i zato i izgledaju tako vitalno, ali sve na uštrb onih rodnih grana. Zato i plod bude manjkav, bilo količinski bilo kvalitetom.
Te se grane trebaju sjeć’ !
Od njih nema nikakve fajde, naprotiv, samo šteta.
Kad bi sad to jedno stablo uporedili i uzeli kao jednu zajednicu, veću ili manju, ljudi, onda možemo te grane štetočine, vodopije, gledati kao neke ljude, ili manje grupe u široj zajednici, a koje svojom pojavom, govorom ili djelovanjem, izazivaju divljenje i pažnju. Neznalice ih uzimaju kao nosioce onoga što treba da dade, zdrav društveni plod.
Ali od takvih, kao i od vodopija, nema ploda. A zbog njihovog štetnog djelovanja i opstrukcija, ni oni plodovi koje ostali pojedinci i društvo daju , nisu kvalitetni kako bi mogli i trebali biti.
Ako je takvih mnogo, društvo izgleda baš kao drvo sa slike.
Lahko nam je za grane…njih samo cap carap i o’sječemo ih….a šta sa ljudima!?
Nečemo ih siječi, bukvalno, ali ih treba siječi na način da ih se , kao prvo, obilježi, ukaže na njih, a onda ih sasječi na način da im se onemogući štetan uticaj u društvu.
Svi imamo, u okviru naših mogučnosti tu obavezu, ako želimo bolje sutra.
“Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište.” (El- Bekare , 204-206)
