Članak 218. (tabui II )

U članku 134. sam citirao Fromma koji veli :

Tabui uzrokuju seksualnu opsjednutost i perverzije, ali seksualna opsjednutost i perverznost ne uzrokuje slobodu.

 

Na tragu tog sam htio pisati o jednoj temi, o kojoj ,ne baš pod naslovom pod kojim bih ja pisao, pišu i spominju neki raniji islamski autoriteti, a tema bi bila ” Dildo u islamu”

Malo sam još bio istraživao  i vidim da se na zapadu o tome govori , u muslimanskim krugovima, dakle ima fetvi i pitanja. Govori se otvoreno, i ne prave se tabui jer nema potrebe da se prave. Inače, na zapadu se mnogo stavri o islamu , po meni , ispravnije shvata i primjenjuje, što se tiče islama, nego u tzv. “islamskim” zemljama. Pa tako i ovo o čemu Fromm govori a što je, kada se malo samo bolje pogleda u islam , i stav islama –  nema tabua ali nema ni slobode u perverziji!

I da odmah kažem, ne govori se afirmativno naravno niti se ikada i govorilo afirmativno, generalno, a niti bi ja pisao afirmativno.

Odustao sam i neču o tome…hem bi moro plaho kucat, hem bi zapetljo i vjerovatno izletio svašta, pa bolje da ne pišem , a evo sam malo i dotakao temu na ovaj način.

 

Htio sam reči sljedeće, da osim tih tabua, u našem se društvu nameću i još mnooogi bespotrebni tabui koji su stvarno – niđe veze!

Haj , dildo mogu i razumijeti, ali npr. da se ne smije slučajno pričati o tome da se neko rastavio u braku i to…ustvari ovako….

Imam i ja i žena mi u mene u familiji tako tih slučajava , gdje su se brakovi raspali. Svaki taj propali brak je ostavio iza sebe bar po jedno dijete.

I sad, desi se slučaj, npr. da moja mala (9g.) sjedi sa tim rođakom ili rodicom i pita to dijete ” gdje je tvoj babo?” ili “imaš li ti babu?” i sl….dakle pitanje je sasvim normalno. Ali reakcije onih koji to čuju su , po meni, katastrofa ba…ono, kulatanje očima, ušutkivanje djeteta, napad na dijete što svašta pita, od kud ti to da pitaš, haj o nečem drugom, onda ono smiješne distrakcije sa teme da se o tome ne bi slučajno šta reklo itd itd.

Rezultat takvog ponašanja je svakako katastrofičan. Prvo, nemoš djetetu koje pita objasniti u čemu je pogriješilo ( a nije pogriješilo što pita, iako ono stekne takav dojam nakon nekih reakcija) , djetetu se nametne osjećaj da je grješno, sputava se njegova znatiželja, ako je više prisutnih djete dobija osjećaj srama zbog svog ponašanja itd. Onda se djete agresivno ušutkuje i sl…A isto tako i ovo drugo dijete- pitano , zbog te reakcije dobija osjećaj da je to , jer se o tome ne smije pričati, a što je dio njega i njegovog života, nešto jako loše i ružno , nešto što ga obilježava i stigmatiše još u djetinjstvu i nameće osjećaj manje vrijednosti itd. itd.

 

Po meni, ta stvar je sasvim normalna, razvodi brakova su svakodnevni, ne kažem da su nešto poželjno i afirmativno, ali u nekim slučajevima bolji nego život u braku koji to nije ( niti život, niti brak). Dakle kao i bolesti što su sastavni dio života i realnosti, tako je i to. I o tome treba sastvim otvoreno razgovarati pred svima kojih se to dotiče a i općenito, jer danas nekog drugog sutra možda mene i tebe to zadesi ( neuzubillahi). Da djete iz tog braka, koliko toliko tu situaciju prihvati kao nešto što je moralo biti, a što ga neče uvuči u taj negativni ambijent psihe i društva. Tako neče dolaziti niti do ovakvih glupavih i neugodnih situacija, a o kojima se onda šapuće i mahala.

 

Nije situacija sa ovakvim nepotrebnim pravljenjem tabua samo u vezi razvoda braka, znam npr slučajeva u kojime se  NE SMIJE! pričati da je neko bolestan npr. od raka ili neke mentalne bolesti i sl. …ono…ako se to spominje među dvoje, koji su sami u sobi u praznom stanu, opet se šapuće o tome…i što je najgore, o tim temama se onda najviše i trača, gibeti, mahala, a svi ko nešto fini …ma mrš!

bzze skroz, blentavo pa haj!

 

Ugl. et’ sve to dovodi nas da pravimo društvo koje samo sebe zatvara, pravi ograničenja gdje ih ne bi trebalo biti, zatvaramo se i sužavamo životni prostor ( u psihičkom smislu), i nije onda čudno da se o tome najviše mahala jer zbog tabuisanja postajemo opsjednuti tim temama, ili postajemo preverzni npr. tako što brakove i veze pretvaramo u sadističko-mazohistički odnos, ne mislim na perverzni sado-mazo odnos, već mentalni……haj dosta..odo daleko O.o

 

 

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

3 komentara na “Članak 218. (tabui II )”

  1. DA! EH sad uzmi to i pomnozi sa 246- to je vrijednost tabuizacije mentalnih bolesti! I ta tabuizacija ja zapravo ono sto unisti porodicu povrh bolesti koja ju zadesi. Jer tjera pogodjene da zive u nijekanju sto sprecava pavovremeno reagovanje i lijecenje…a pred bolesnog stavlja nemoguce zahtjeve: ima da se pravi zdrav inace ce da bude tema traceva ismijavanja i otvorenog zadurkivanja.

  2. To je naročito prisutno u našem mentalitetu. Sa djecom inače treba pričati kao sa odraslim, mogu oni i bolje razumijeti od nekih što bi trebali po prirodi svojih godina. Mene je uvijek vrijeđalo kad me lažu ili ušutukuju, reci brate kako je 🙂 Sve je to za ljude.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *