Članak 235. (majčinska i očeva ljubav)

26 komada mi sqwo izbroja po tijelu ujeda nečeg, valjda komarca.  Samo bi se češ'o i naumpane mi onaj crtani , onaj pas i buha, pa kad se ne smije češat pas, pa krhne onog mačka a on ga onda onim kandžama išćeše ko budala 😀

 

Ovih dana hem ugrijalo, hem radno pravo na svim poljima, nemam baš vremena za neke stvari ili kad imam nemerem brte, ne budem nizašta, samo nako znam blejat i ležim dok ne zakunjam. Ne da mi se čitat knjiga koju sam počeo, a glavni likovi u njoj su Frojd i Niče 😀 , al roman ba …zanimljiva je za sad, s početka, viććemo dok se zakuha.

 

Nego da ja napišem šta sam imo na umu…dakleM:

Da bi se čovjek razvio, u psihološkom i karkternom smislu u zdravu osobu, on mora odrastati i biti okružen u djetinjstvu, sa dvije ljubavi. Majčinskom i očevom.

Te dvije ljubavi su sasvim različite i svaka ima svoju posebnu ulogu u razvoju djeteta i svaki poremećaj samih tih ljubavi tj. ako one nisu onakve kakve bi trebale biti, uzrokovaće devijacije u psihi i karakteru buduće osobe.

Majčinska ljubav je bezuvjetna i ona se “ne zarađuje”, majka voli djete samo zato jer je njeno i ta vrsta ljubavi odgovara čovjeku tj. da ima nekoga ko će ga voliti bezuvjetno, nekoga u kome će imati uvijek podršku, zaštitu, oslonac i utočište. Ta ljubav umiruje i daje osjećaj bitnosti da si voljen zbog onoga što jesi! Negativan aspekt te ljubavi je taj što ako nje nema, ona se ne može zaraditi niti steći, djete/čovjek ostaje prazan i uskraćen za bitnost postojanja itd. Ova ljubav potpuno odgovara djetetovim potrebama dok je mali.

Kasnije se javlja i potreba za očevom ljubavi. Očeva ljubav predstavlja drugi svijet, svijet misli, reda, zakona, discipline, rada itd. Otac je taj koji uvodi dijete u svijet i poučava ga. Očeva ljubav je uvjetna i ona se zaslužuje “Volim te jer si ispunio očekivanja, što vršiš svoju dužnost, što si sličan meni” (cit. E.Fromm) Negativan aspek ove ljubavi je taj što se ona mora zaslužiti i ukoliko se ne zasluži, onda izostaje. Pozitivno je to što se ona može zaslužiti , a to znači da sam ja u stanju da nešto učinim da je zaslužim. To me tjera na rad i akciju.

 

“Majčina i očeva stanovišta prema djetetu odgovaraju djetinjim vlastitim potrebama. Djetetu su potrebne majčina bezuvjetna ljubav i briga i fiziološki i psihički. Djetetu je poslije šeste godine potrebna očeva ljubav, njegov autoritet i vodstvo. Majčina je uloga da usadi u dijete osjećaj sigurnosti, dok ga otac poučava i vodi kako bi se mogao suočiti s problemima koje mu zadaje društvo u kojem se rodio. U idealnom slučaju majčina ljubav ne sprečava dijete da se razvije, ne pokušava iskoristiti njegovu bespomoćnost. Majka mora vjerovati u život i stoga ne smije pokazati pretjeranu zabrinutost da ne bi zarazila dijete svojim nespokojstvom. U njezin život mora biti utkana želja da dijete postane neovisno i da se na kraju od nje odvoji. Očeva bi se ljubav morala ravnati prema načelima i očekivanjima; ona bi morala biti više strpljiva i snošljiva nego zastrašujuća i autoritativna. Ona bi morala dijete koje raste sve više osposobljavati i morala bi mu na kraju dopustiti da postane vlastiti autoritet i da se oslobodi očeva……U tom razvoju od sklonosti usredotočene u majci do sklonosti usredotočene u ocu i njihove konačne sinteze nalazi se osnova mentalnog zdravlja i dostizanja zrelosti” (E. Fromm

 

Svaka promjena uloga oca i majke ili nedostatak, kao što rekoh, vodiće u manje ili veće devijacije ličnosti.

 

Kada sada pogledamo u islam, lahko se može zapaziti da islam obje ove vrste ljubavi pruža čovjeku i na taj način ga usmjerava ili čak i popravlja njegov karakter tokom cijelog njegovog života. Dakle, oba aspekta i majčinske i očeve ljubavi su zastupljeni u islamu, a mislim u teološkom smislu.

 

Vjernik treba da vjeruje da je Allahova ljubav prema njemu i ljudima općenito, kao i Njegova milost, bezgranična. Vjernik vjeruje da je Allah kadar da oprosti sve grijehe samo iz svoje milosti i ljubavi prema ljudima, bez obzira koliki su. Vjernik vjeruje da će ući u džennet samo božijom milošću a ne zbog svojih dijela. Vjernik vjeruje da je Božija milost prevagnula nad njegovom strogošću. Vjernik vjeruje u bezuvjetnu Allahovu ljubav prema stvorenjima kada vidi da Allah bez ikakvog traženja protuusluge , dalje ljudima hranu, vodu, zrak, sam život i druge blagodati. Vjernik nikad ne gubi nadu u Allahovu milost. I sve ovo je samo nastavak one vrste majčinske ljubavi.

 

Sa druge strane, vjernik isto tako vjeruje da mora da se trudi i radi, da čini dobro, kako bi zaslužio oprost i nagradu, jer on ne zna za što je stvoren, za Džennet ili Džehennem. Vjernik ima i strah da bi mogao završiti u vatri, vjernik se boji i Božije kazne i srdžbe. Ali vjerik zna da sve to može izbjeći svojom pokornošću, trudom i radom uz Allahovu milost. I ovo bi bio nastavak očinjskog aspekta ljubavi.

 

Dakle, vjernik je uvijek između nade i straha, nikada ne skreće u samo jedno od ovo dvoga, jer svako skretanje, kao što i poremećaj između majčinske i očeve ljubavi, vodi u devijacije, odvodi sa srednjeg puta u ekstremizam , bilo desni bilo lijevi.

 

Dakle u ovom vidim da islam u potpunosti odgovara ljudskoj psihi i upućuje na razvoj zdrave ličnosti.

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

5 komentara na “Članak 235. (majčinska i očeva ljubav)”

  1. de ba 😀 ovo je ugl. sve gore fromovo, ja samo nako dok to čitam naumpane mi da tako neke stvari povežem sa islamom, ondje gdje vidim vezu …al et’, opet se zaFaljujem mahsuz objema i skromno gledam u pod

  2. Ma skromno naše 😀 Znam da je ovaj gore dio Frommov, ali bolji mi je tvoj dio i to kako si to povezao…baš baš lajkam + više mi se sviđa tvoj stil pisanja 😀

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *