Uzvišeni Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, vidljivog i nevidljivog svijeta, postavio je zakone po kojima se sve stvari dešavaju.

Tako i cijeli ovaj naš Svemir je podvrgnut zakonima fizike, a neki djelovi Svemira opet, nekim drugim zakonima, koji još nisu shvaćeni od strane naučnika.Na ljudima je da ih pokušaju dokučiti ( nejprije mislim o Crnim rupama)

Sve zajedno čini veličanstveni dokaz Božije moći i mudrosti u Njegovom stvaranju.

Rekao bih da su sve te matematičke formule po kojima se stvari kreću ili su stvorene, kao što je broj Pi , ili Fibonačijev niz, dokazi o tome da je Stvoritelj svega samo Jedan! Ljudi su ih samo shvatili i definisali nešto što postoji.

 

“A šta je teže: vas ili nebo stvoriti?  (En-Nazi’at)

Pita Stvoritelj, kao da ljude na neki način već upućuje na veličinu Svemira i na sve ono što ljudi tek otkrivaju i naslućuju da u Svemiru postoji.

Malo po malo, ljudi otkrivaju tajne Kosmosa , njegovu ljepotu i sklad, a to se može vidjeti i u ovim putanjama planeta našeg sistema koje su grafički prikazane na slici a i na linku koji dajem za ostale putanje…

ovo je kao što vidite prikaz putanje Zemlje i Venere 🙂 …ljepota, sklad…

Venera obiđe oko Sunca 13 puta dok Zemlja za isto vrijeme 8 puta. Ako bi pratili njihove putanje , onda je ovo uzorak, model po kom se kreću.

” Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio – ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak,
zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.” (Mulk 3-4)

Ostale uzorke putanja planeta pogledajte ovdje…pa neka je hvaljen Allah Najljepši Stvoritelj.
http://ensign.editme.com/t43dances

 

Na koji načun su nastale tzv. prirodne zakonitosti kojima su se tvari pokorile i po kojima se sve dešava…zašto sile ( teže, atomske, elektromagn…i dr.) se baš ponašaju onako kako se ponašaju i utiču na stvari kakao utiču a ne na neki drugi način i kako se to sve uskladilo da funkcioniše na način da iz jedne ekspolozije od koje je nastao haos nastane red i sklad…na kraju krajeva u samom momentu Big Banga nisu postojale te sile niti ztakonitosti, pa od kuda da se u istom djeliću vremena kada i kreće Big bang , nastaju i te sile i zakonitosti po kojima kreće da se formira Kosmos? ..pitanja je mali milion, a na veliku većinu nikada nećemo odgovoriti

 

‘nako opušteno pred vikend kontam malo

 

Tekst preuzet sa kliksa, jerbo ne znam stavit link a da radi 😀

 

Žene koje “dijele” svoje muževe s drugim ženama su zdravije

 

Imati više žena je san nekih muškaraca, dok je noćna mora drugih. Naučnici su otkrili kako je imati više žena zdravo za cijelu porodicu.

 

Nova studija o “mnogoženstvu” (jer se poligamija koristi samo za brak sa više žena), pokazala je da su supruga i njihova djeca zdravija u tom odnosu.
Dok zemlje širom svijeta zabranjuju brak istovremeno s više od jednom osobom, istraživači sa Univerziteta Davis su istražili tu praksu u Tanzaniji. Poredili su kućanice koje žive u “mnogoženstvu” i monogamim brakovima i 56 sela na sjeveru zemlje. Otkriveno je da je “mnogoženstvo” rašireno u određenim etničkim grupama, naročito kod Maasaija.

Naime, kućanice koje žive u tzv. “mnogoženstvu” obično imaju bolji pristup hrani i imaju zdraviju djecu.

“Ako imate izbor da muškarac ima 180 krava, mnogo zemlje i druge žene, možda je bolje za vas da se udate za njega, nego za muškarca koji nema druge žene, ali ima tri krave i jedan dulum”, rekla je vođa studije Monique Borgerhoff Mulder.

Naučnici tvrde da mnogoženstvo može biti u strateškom interesu žene kada ovisi od muškarca. Ova praksa viđena je i u mnogim drugim zemljama širom svijeta, većinom gdje je manjak hrane i gdje je zdravstveni sistem slab.

U studiji se navodi kako dobrobiti “mnogoženstva” ovisi od lokalnih faktora. U nekim slučajevima može biti devastirajuća za žene koje to smatraju prevarom i zabranjenim.

“Problem nije broj partnera. Žene trebaju osigurati autonomiju i imati pravo da odluče”, kazao je prof. Borgerhoff Mulder.

 

 

‘nako usput čitam pomalo svašta nešta

Gluho bilo da kažem daa – ništa ne postoji, da vrijeme ne postoji..

Postoji sve, sve je stvoreno, samo, što mi poznajemo samo tu vanjsku strani egzistencije ovoga svijeta, tj. vanjsku stranu svega stvorenog, i materije i vremena i događaja.

„ Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.“ ( Er-Rūm, 7)

Rekao bih da dakle sve stvoreno egzistira i na nama poznatom, tom spoljašnjem , ali i na nekom nama nepoznatom, nedokučivom, nivou.

Ili možda više nivoa..jedan od tih je i taj kvantni, koji je opet možda neka veza ,link , izmeđ tih različitih nivoa egzistiranja, osimšto je sam za sebe poseban nivo..

 

U tom nekom nama nedokučivom svijetu, sve se već dogodilo, i prošlost i sadašnjost i budućnost su jedno.

To je bezvremensko egzistiranje.

Naš svijet se isprepliče sa tim nivoima na neki način…recimo jedan od načina su snovi.

Drugi načini su nejasni ali možemo da vidimo njihove rezultate i da shvatimo da smo se na neki neobičan način susreli i ukrstili puteve sa drugačijim nivoima egzistiranja.

Evo jedan primjer, za koji  oni koji smatraju da su ovo gluposti uzimaju za slučajnost..a nama koji ne vjerujemo u slučajnosti, ostaju druge alternative 🙂

 

Prije par godina sam upoznao jednu osobu, sestru , evo označićemo je sa A , koja me obavijestila da se treba udati ovdje. Osoba A je iz mjesta Z. Kada mi je to rekla, ja sam odmah, na prvu, pomslio da će se osoba A udati za osobu M ,  i bilo mi je drago jer sam znao i osobu M. Kasnije sam saznao da to nije osoba M nego osoba S.

Nakon što se osoba A udala, i nakon što je prošlo neko vrijeme, desi se da se osoba M oženi za drugu osobu B ( isto ime kao i osoba A ) i iz istog mjesta iz kojeg je i osoba A tj. iz mjesta Z.

Kontam, da li sam ja na nekom nivou egzistencije, naletio na informaciju o tome da će se osoba B koja ima isto ime kao i osoba A a iz istog su mjesta Z , udati za osobu M , jer se to zapravo sve već desilo u tom bezvremenskom stanju egzistencije, samo sam pogrešno implementirao tu informaciju…

Ovo je nešto slično i povezano sa onom kvantnom zamršćenošću i povezanosti.

Na ovakve stvari, tj.te susrete svjetova naletimo nenamjenski i ne sa nekim ulaganjem intelektualnog napora.

To su stvari koje se percipiraju nekim drugim osjetilima kojih nismo svjesni…

 

‘nako samo usput razmišljam

E uz’o sam dobre kaurme iliti furde što neki kažu…znači ima da se ubijem ovih dana…jedna od stvari u kojima uživam 😀 ..neko voli i pitu od nje, e ja pite nisam ljubitelj , od kaurme…a što je iznenađujuće , jer sam inače pitar pravi, mogu sve pite..i od kupusa …

Al što jes’ , ono što je mercedes međ autima, to je burek međ pitama.

Al vidiš, u Bosni se burek odnosi i znači samo pitu od mesa, dok je u Turskoj a i u ‘rvackoj npr. burek svaka pita ….i ko je u pravu..svi su u pravu, svako toj riječi daje svoje shvatanje, doživljaj značenja.

Rijetko se naleti na dobru furdu, da se ne “čuje”,i da nema baš previše droba nego da ima više džigare 😀

I jah, kaurma nema veze sa kaurima ( a možda i ima ko će mu ga znat), ….inače riječ kauri, mi shvatamo i doživljavamo kao neotesanog, neukog i sirovog bosanskog i hrvatskog katolika, pa eto naka se i to nađe u nekim riječnicima slobodno…neće bit kriv autor, jer njegovo je da sakupi i objasni kako MI tu riječ doživljavamo , u kojem značenju, a ne da on daje svoje, kao što i ne daje..al haj ti to nepismenim’ objasni…

 

U mene ti je WC onaj mali, po JUS-u , al po JUS-u koji se radio za radničku klasu.

Znači wc je pravljen, možda 1,5 x 1 m ( kod mene je proširen još malo) , znači u vrijeme kada su svi “imali isto” , kada su fabrike bile radničke, kada su komunisti bili vlast naroda ,a ne stranaka, i kada  je vladalo bratstvo jedinstvo i ravnopravost svih građana i naroda…

Tada su , u isti vakat, za radnike građene zgrade sa stanovima po 30-33 m2 sa ovolikim wecejovima, dok se u drugom kraju grada, za direktore te iste firme i rukovodioce KP , gradili stanovi sa po 70-100 m2 , u zgradi zvanoj “direktorka”…al haj, nisam mislio o tom vaktu kada direktori nisu krali..nego o weceju…

I znači , volim br’te što je mal mi taj wc, jerbo kad sjedim na šolji, tamam se mogu fino naget na zid ispred sebe, stavim na čelo između glOve i zida toalet papir iiiiii zakunjam, posebno “sjeda” ujutro…jes malo problem ako me pravo ufati san, onda mi se ureže na čelo od onog kartona iz sredine tariguza…

 

Vele da treba uživati u malim stvarima jerbo ćeš nekad shvatiti da su one velike…e pa , treba shvatiti odma da su velike , pa će uživanje biti veće..

 

nako usput kontam nakon tanjira kaurme ^_^

 

Mislio sam promijeniti mobitel.

Ovaj mi plaho šteka, malo ima RAM memorije pa su česti zastoji koji potraju dovoljno dugo da mi dođe da ga bacim o pod! 😀

Al’ ..odustao sam danas….obrisao sam par aplikacija, ispraznio memoriju pa ćemo vidjeti kako će se ponašati.

Zagled’o sam bio jedan i malo se raspiivao, i baš mi se svidio i mamio ma pravo da ga uzmem.

Nije ni jeftin , za moj đep, al na rate je ,pa bi se zavar’o da mi je jeftiniji…najgore je kad sam sebe lažeš i zavaravaš 😀

 

Odustao sam jer sam sam sebi naump’o, i naump’omi je moj stav o vidu nezahvalnosti Allahu na blagodatima.

Nisam još čuopravo da ti kažem, niđe da neko i ovo uvrstava u vid nezahvalnosti, pa zao velim da je moj.A i da ima već neko taj stav, opet je moj, jer sam vlastitim promišljanjem došao do njega , ha ja.

 

Dakle, smatram da je vid nezahvalnosti na blagodatima, kada insan troši i kupuje neke stvari koje već ima, i koje su dobre, koje ga služe i mogu poslužiti svrsi, ali on i takvu stvar odbacuje, proda i nabavlja sebi, kupuje drugu stvar iste vrste a koja je skuplja od te  prethodne.

Evo ovo sa mojim mob.om je primjer, dakle, ja bi dao dodatnih 300-400KM a što se tiče onoga što bi mi taj novi mob. ponudio, ne bi koristio ništa više nego što koristim od ovoga sada. Čak niti  od ovoga sada ne koristimni 50% onoga što nudi.

To što je on štekao, je do mene, jer sam navaljao aplikacija koje nikad ne koristim..

Ili na primjer,kada insan imadobro auto, koje ga služi i zadovoljava njegove potrebe, i više od toga, ali on ga prodaje, nadoplaćuje dodatnih 10ak hiljada ili 5 , ili 3 , ili 20, nije bitno i nabavlja auto koje je samo “napucanije” od prethodnog, a što se tiče korištenja, ništa mu više neče koristiti nego prethodno.

Isto je i sa TV omnpr. čovjek proda star 3 g. TV i doplati 400 KM za noviji, a ništa on nema od toga..k’o fol, kvalitetnija slika, ..jes al tvoje oko to haman i ne primjećuje..a i štaš ti za televizorom bolan tolko buljit…

Bolje je i ispravnije ( po meni) da si te pare bolan nebio, dao u neki hajr, da si pomogao sirotinji ili svom džematu, a ne radi snobizma i da ti neko kaže kako ti imaš to i to i da si u njegovim dunjalučkim očima Velik’ .

Taj koji te tako gleda i hvali, nikakvo ti dobro neće donijeti, i bježi od takvog društva.

 

Da se razumijemo i ovo,ovo ne znači da onaj ko ima imetak, treba da živi kao sirotinja, jok, neka on ima, neka vozi on auto od 50.000 km, al’ imal on potrebu da to auto koje je prije godinu ili dvije platio toliko, da sada uzima drugo od 70.000…??? ja fakat tu ne vidim nikakve logike, osim najobičnijeg dunjalučarstva i trke za dunjalukom….

 

DakleM,guram dok ne crkne i onda idemo dalje 😀

Evo zima se približava…čak sam već mogao da namirišem “snijeg” u zraku.

U meni to odmah pobudi neka loša sjećanja i podsjeti me zbog čega ne volim Vlašić zimi, kada se ogrne snijegom.

U osnovi nije snijeg loš, lijepo je vidjeti ga , mirisati , posebno ona tišina koja se spusti na svijet kada snijeg padne je nešto izuzetno i u čemu uživam.

Opet, ako bih mogao birati, izabrao bih hladne i oštre zime bez snijega.

Bilo plaho ili malo hladno, kada se razbljuzga, smrzneš se, jer skoro da nema obuće koja neće propustiti ako si duže vani, a onda je tu i vožnja autom, dok pada, dok se ceste ne očiste i ne pospu, nije nimalo ugodno voziti ako negdje moraš ići.

Drugo je kad si sam u autu, a nema prometa pa malo se zaletiš pa na ručnu 😀

 

Dakle bila je zima ’94. na ’95.

Predzadnja zima koja je bila baš prava zima, sa snijegom od preko metar u samom gradu, sa olujama.

U takvoj zimi je krenula i akcija oslobađanja Vlašića od srbočetničkog agresora i hvala Allahu, uspješno i završena.

Bio je mjesec Mart kada je krenula akcija i za par dana je veći dio urađen, kasnije se samo “čistilo”.

 

Ne sjećam se koji je datum bio, ali smo mi, grupa u kojoj sam i ja bio, krenuli na smjenu naših ljudi.

Snijeg je padao kao “iz rukava” a vjetar olujni udarao u smjeru zapad-istok.

Na pola puta dokle se moglo ići vozilima, desi nam se havarija i moradosmo se vratiti.

Nađoše nam drugo vozilo i dovukoše do Galice.

Snijeg je još jače udarao a vjetar još snažnije puhao.

Krenuli smo prema našem odredištu, iako nije bilo niti staza niti išta čime bi smo se mogli orjentisati, a vidljivostje bila na nekih 10ak metara.

Znali smo taj put kojim trebamo ići ali smo znali i sve slučajeve gdje su i iskusniji po ovakvom vremenu zalutali.

Odlučili smo da pratimo električne stubove i žice, jer su one išle bar do pola puta.

Da je ljeto, trebalo bi nam bar 3 sahata da dođemo, ovako, po ovakvom vremenu, nismo bili sigurni, ali smo znali da nam niko ne garantuje da ćemo stići prije mraka.

Snijeg je bio preko metar, možda i metar i pol a uzbrdica.

Prvi čovjek u koloni je išao nekih 3-5 metara i onda smo se smjenjivali na čelu kolone, jer je bilo nemoguće hodati.

Sniejg je bio svjež i prhak tako da smo sa svakim korakom propadali do pojasa u njeg.

Bilo je oko podne kada smo krenuli , a za nekoh 2 sahata kretanja nismo prešli niti 1 km.

Svati smo da nećemo stići i da moramo da odlučimo nakoju stranu da krenemo , a da bi stigli u neki od objekata prije mraka.

Neki su predlagali da se vratimo, ali to nije bila moguće opcija jer smo morali zamjeniti ljude koji su već bili na smjeni i zaslužili odmor.

Odlučili smo se da idemo na desno, prema jednom planinarskom domu u kojem su bile neke jedinice već.

Kako je vrijeme prolazilo i približavao se mrak, temperatura je padala, a vrijeme postajalo sve olujnije.

Sjećam se kako sam se čudio snijegu koji pada horizontalno.

Put kojim smo išli je bio preko goleti. Nije bilo šume pa je vjetar jako udarao.

Na nekim mjestima vjetar je skroz bio otpuhao snijeg, tako da se vidila zemlja, trava, a onda naletiš na snježni zid od 3-4 metra.

U pojedinim momentima, na par sekundi, vjetar bi otpuhao i pahuljice i tu nekakvu maglu pa se moglo vidjeti i mnogo dalje, ali odmah sljedećeg momenta bi zapuhao i ne bi vidio niti dva čovjeka pred sobom.

Često smo morali stajati da odmorimo, jer smo se iscrpili. A bili smo već 4-5 sati u pokretu. Možda smo prešli četvrtinu puta koji smo trebali preći do prvog odredišta a nismo uopšte mogli vidjeti gdje senalazi ovaj “rezervni” objekat, iako smo ga , po procjenama , trebali barem vidjeti do sada.

Sjećam se i da smo stajali i “zagrijavali” se konjakom.

Naravno , sada znam da je to greška, jer alkohol snizava tjelesnu temperaturu i može samo da naškodi u ovakvim situacijama, jedino što ako se napiješ, onda ti svejedno ako se smrzneš.

Kako smo shvatali da se primiče mrak, tako nas je pomalo počinjala hvatati i panika.

Znali smo da ako uđemo u mrak, da nećemo naći nikakvo sklonište i da ćemo noć provesti na otvorenom, na minus  i preko 20°C , aonda nek nam je Bog na pomoći.

Već su počele i međusobne trzavice, da smo pogriješili, da smo trebali krenuti drugim putem, i to svakako nije doprinosilo situaciji.

Sada znam da je već bio prošao i akšam. Dakle neki period između akšama i jacije, oni zadnji trenuci kada se svjetlost otima od mraka.

Nismo više bili uopšte sigurni gdje se nalazimo, da li idemo u pravom smjeru, možda smo prošli i promašili…..

I tada, na par sekundi vjetar se smanji i kao sitnu malu zvjezdu, ugledasmo svjetlo.Bilo je to svjetlo sa prozora doma kojem smo krenuli, udaljeno nekih 200 metara od nas.

Možda još 10ak minuta i pao bi potpuni mrak.

 

Od tada , ne volim Vlašić zimi.

Danas smo ja i sqwo obrali jabuke.

Mašaallah rodile.

 

Naumpade nam i punica, koja ih je i zasadila. Da je Allah nagradi džennetom i oprosti joj grijehe…

I …onako…nekako mi oko srca toplina odmah, kad mi naumpane sva ta Allahova milost kojom obasipa ljude mnogo više nogo su zaslužili, i to na svakom koraku.

Pa insanu se dobra djela pišu čak i nakon smrti, ako učini dobro djelo kao ovo, tj. tu neku trajnu sadaku ili nešto što će ljudima koristiti…

Malo mi je krivo na sebe što još nisam zasadio eto tako tu neku voćku, ….još recimo negdje pored puta, pa da dok god postoji da se ljudi sa njome počaste…

Definitivno (što bi reko Senči) ću morati aBda , zasaditi neku voćku…

 

Al da ne bude sve baš lijepo, potrudio se jedan trun što mi upade po sred oka i ev’ tek mi večeras izađe čovječe , i boli me oko k’o da me neko spuco!

 

Večeras se i sahat pomjera. ( zamišljam bukvalno ev’ sahat kako se pomjera 😀 )

Vrijeme se vraća u nazad.

Kontam da mogu vratiti vrijeme u nazad..šta bi insan promijenio u svom životu….

Možda bi svašta…..znam samo da bih bolje učio strane jezike, na vrijeme upisao fax, bolje čuvao zube…

Al’ et’…imamo samo jednu šansu …samo jednom sijemo na ovome svijetu..pa treba gledati da što bolje to uradimo..

Ako ne možemo promijeniti prošlost, vratiti vrijeme, možemo ne ponavljati iste greške u buduće….

 

Haj da ne idem u crnjake…ugl. ovo mi se mota…jah, sad mi naumpade i ovo…

U vezi ostavljanja nečega dobrog, korisnog i lijepog iza sebe…zašto to ne bi bio ( izmeđ’ostalog) i ovaj blog?

Da se nekada neko okoristi ili barem nasmije i oraspoloži?!

 

Što da ne!

Treba svaku priliku iskoristiti bolan bolan ccccc …

 

 

Nedavnos amg ledaoo najj edanf ilm,ub oji, iu nj emn ekaž enskan eštof ilozofira, alp ametnov eli, otprilikeo vako:

 

Vrijeme je ono što nas određuje, a ne materija ili nešto drugo. Ako posmatramo neki predmet dok se kreće u krug ispred nas, vidimo ga jasno, ali ako ga ubrzavamo , to njegovo kretanje kroz vrijeme, do beskonačne brzine, taj predmet pred našim očima nestaje, postaje nevidljiv, jednostavno nema ga za nas.

Tek u vremenu koje percipiramo, taj predmet za nas postoji.

 

Opet nešto kasnije gledam neku emisiju o onoj kvantnoj fizici i veli neki pametni profesor, kako kvarkove možemo samo skontati tako što vidimo njihove učinke ( kao i ostale čestice izmeđ ostalog 😛 ) , i  da je to zato jer se oni unutar recimo evo , protona, kreću beskonačnom brzinom.

 

Ako je brzina ta koja tvori osnovne elemente, možemo li onda reći da smo i mi, a stvoreni jesmo od elementarnih čestica tj. atoma , da smo onda i mi stvoreni od brzine?!

 

“Čovjek je stvoren od žurbe ( brzine) ” ( El -Enbija 37)

 

nako usput kontam

 

 

Posmatram djecu i uživam u njihovom doživljaju života.

U njihovoj sreći i radosti… u njihoj brigi i tugi,….. u njihovom ushićenju, mašti , željama i nadanjima…

I sve je to tako životno, tako iskreno i puno ljubavi u svemu što rade, govore i osjećaju. 🙂 …žive slobodno i neokovani strahovima

Pravi život, onakav kakav bi svi ljudi trebali da imaju i osjećaju uvijek i do ebeda.

 

Šta se to desi sa ljudima, pa se ogrnu debelim slojevima kostima i maski, izgube nadu i radost, sve što rade ugl. rade bez te dječije ljubavi u svemu?!

Možda zato jer sami sebe okuju i zatvore u strahove.

Strah od neuspjeha, od bola,od smrti….od života.

U takvom zatvoru, naravno da nema i ne može biti ljubavi prema životu, općenito, a onda niti ljubavi prema ljudima, prema svima ostalima.

Tako dobijemo ovaj sebični svijet.

 

L’Amour Est L’Enfant De La Liberte , kako pjeva pjesnik…. – ljubav je dijete slobode.

Najveća sloboda je sloboda od robovanja ovome svijetu, od robovanja stvorenom…

 

….a zar strahovi i želje nisu stvorenja?

 

Ovo sam volio otpjevat lično i personalno , al neču , samo ću prevest !

 

Hej ti! Jah , jah, ti ti što se smrzo/la tamo

što si ba sam/a, vitte što si ostario/la.

Jel ti mene moš osjetit? O.o

Hej ti, što stojiš tudena đe raja prolazi?

Aaaa, svrbe te tabani,jel, vitte , nemoš se ni smijat više.

Halllo, jel ti mene moš osjetit?

 

Hajde , čuj ti, šalim se, nego, nemoj im još i ti pomoć da ti utrno svjetlo ba.

Ne daji him bez borbe!

 

Hej ti, što si sam/a , i to još go/la klikaš na taj tač (navučeš na bubrege),

hoš me taket.

Hej ti, što prisluškuješ uzazid, čekaš nebil ko nazv’o,

bil me dotak’o/la.

 

Hej ti, bil mi pomog’o/la da iznesem ovo kamenje ba? Nečeš!?

Haj ba onda, šta si se stisk’o/la , de raširi to srce svoje , nareži mesa i sira, et’ me odma čim ovo završim.

(…)

 

…mislim, ne gleda mi se utakmica 😛

Ima jedno dvije godine, kako ja ganjam jedan pos’o vani da idem.

Znači pos’o je mraka, ne samo zbog para, nego i zbog samog mjesta.

Znači radi se o poslu u Mekki ,i svakom muslimanu je jasno šta i i koliko to znači za jednog vjernika da radi na najsvetijem mjestu za muslimane.

Prošao sam lani svu proceduru, čak potpisao i predugovor i u 15 dana se sve nešto zakomplikovalo i stalo , tako da nisam otišao, bilo mi žao , ali vremenom sam se pomirio sa tim da nema ništa od toga, mada je opet tinjala iskra nade tu negdje 🙂 .

Ove godine me opet pozvaše iz ove firme, da li bih išao, svakako da bih, odgovorih.

I opet ponovno ista procedura, nešto komplikovanija.

Prvi put sam bio ubjeđen 99% da ću otići, ovaj put jedno 80%  a poučen lanjskim iskustvom.

Jer, osim što sam sve to prošao , imao sam i jako dobru štelu što se kaže 😀 .

Ustvari ja sam se i prijavio na nagovor prijatelja a kojem je vlasnik firme, njegov jaran također, a nakon čitanja mog CV-a , oduševljeno rekao da me želi u firmi i da dolazim, samo da formalno prođem proceduru.

Osim toga i neki drugi visoki rukovodioci te firme su znali sve to , čak su , izmeđuostalog , i sve papire za mene sredili u KSA.

Ali onda na kraju dođe Allahova odredba 🙂 i pojave se neki novi ljudi koji odlučuju, dođe malo do nesinkroniziranosti,a i do mene je svakako, i tako ja dobijem odbijenicuuuu 🙂

Ugl. sad sam barem rahat od išćekivanja..najgore je dok čekaš br’te.

Naravno, da sam bio u crnjaku i krivo mi je bilo, ali nemože insan a da se ne nasmije na sve ovo, kada mu naumpane hadis Poslanika a.s. u kom kaže:

“Znaj, kada bi se svi ljudi sakupili da ti kakvo dobro pribave, ne bi ti pribavili osim onoga što ti je Allah, dželle šanuhu, već propisao. Ako bi se sakupili da ti kakvu štetu nanesu, ne bi ti učinili, osim ono što ti je Allah, dželle šanuhu, već propisao. Pera su podignuta, a tinta se osušila.” (Tirmizi)

I tačno, subhanallah, u ovom svemu sam jasno vidio dokaz istinitosti ovoga , jer bez obzira na to što me je od odlaska dijelilo koliko dlaka jedna i što su svi najvažniji od rukovodioca pa i sam gazda bili ZA, opet ne bi tako kako su oni i ja htio , nego drugačije 🙂

 

Ovdje dakle imamo jedno pomirenje sa sudbinom, sa Allahovom odredbom, a koju mnogi ugl. pogrešno shvataju, pa se oslanjanje na sudbinu svede na fatalizam, a koji nema mjesta u islamu.

Mi ne znamo šta nas čeka i zato smo obavezni da poduzimamo sve korake kako bi ostvarili ono na što ciljamo, a da li će i nakon toga , cilj biti postignut, to ne ovisi o nama.

Ne može se sjediti i čekati i onda očekivati rezultate ili pravdati sudbinom.

 

Druga stvar a koja mi je naumpala su riječi dove koju sam učio a koja se inače uči na istihari namazu a u kojima se kaže:

“Allahu moj, ako je u Tvom znanju ova stvar (u mom slučaju posao u Mekki) dobra za mene, za moju vjeru, moj život i za moje poslove, onda mi je propiši, i olakšaj i podari mi bereket u njoj, a ako je u Tvom znanju ova stvar loša za mene, za moju vjeru, moj život i moje poslove, onda je udalji od mene i mene od nje i propiši mi neko drugo dobro gdje god da bude i učini me zadovoljnim sa time…amin”

I onda skonta insan da mu je Allah primio dovu i da je vjerovatno dobro za njega što se to nije desilo, i da će mu Allah iz svoje milosti i obilja odrediti neko drugo dobro, ili ga sačuvati nekoga zla.

 

Treća stvar, naumpade mi slučaj prvih muslimana i njihovog prvog pokušaja da obave Hadždž sa Poslanikom a.s.

Tada su bili mnogobrojni i sa velikom željom , nadom i žudnjom krenuli i stigli na granice Mekke, ali nisu ušli u nju niti su obavili Hadždž. Tada je potpisan sporazum na Hudejbiji i skoro pa svi muslimani su bili ogorčeni i žalosni sa tim.

Kasnije se ispostavilo da je taj ugovor bio veliko dobro za muslimane, a muslimani su onda nekon dvije godine u potpunosti oslobodili Mekku i ušli u nju kao pobjednici a nakon toga naravno bili u mogučnosti da potpuno neometano i bez straha obavljaju Hadždž.

 

Tako daaaa, ko zna , možda se vidimo ( Mekka i ja)  iduće godine ili one poslije te 😉

 

Ugl. ovo su osnove , mada ima još toga, vjerovanja muslimana, kada se nađe u stanju brige,tuge, očaja, ili nekog manjeg ili većeg crnjaka, kojima se vraća u pozitivno psihičko stanje u kojem je onda spreman da nastavi dalje kroz život i krene u nove životne pobjede a i poraze 😀

Znači evo!

Čoek se abdesti sa pola čaše vode!

 

Pričam sa jednom sestrom muslimankom o ovome i ona veli : “Uh kol’ko ja vode potrošim i opet imam šubhe jesam li dobro uzela abdest!”

EEEEeee, tu smo ‘tico! Podsjeti me na moj tekst o gusulu o ovoj temi.

 

To je taj problem naš, gdje smo pogrešno učeni i gdje nam je utuvljivano u glavu da ne valjamo da nikad ne smijemo biti sigurni, da trebamo vazda biti napeti i bdjeti oprezno da ne bi završili u vječnoj džehennemskoj vatri,u kojoj ćemo zapravo svakako završiti jer ko smo mi da valjamo itd. itd. ..i onda od takvih (ne)izgrađenih ljudi i karaktera možeš dobiti iili isilovce ili povratnike u džahilijjet, a ako ostanu u islamu, onda su takvi da ne vide dalje od svoga nosa i ne mogu krenuti naprijed niti malim puževim korakom, dok ih neko ne zgazi.

 

evo teksta o GUSULU SAMO KLIKNI OVDJE NA PLAVI TEKST AKO HOĆEŠ, AKO NEČEŠ, RAZLIGU! 😀

Nije bolje uvijek bolje, nekad je to bolje zapravo “bolje”, a nekad je bolje ono gore, ili lošije.

Tako sam ti ja nedavno kupio onaj nekakav Dormeo jastuk.

Fin, mehak, kvalitetan i popularan što je “najvažnije” .

Inače volim male plitke jastuke, ne volim baš one velike, nekad sam spavao i bez jastuka ikako.

 

Inače me riječ jastuk podsjeti na seriju Marko Polo, ovi stariji će znati zbog čega 😀

 

I tako ti se ja obeselio, reko, saš spavat ko djete malo..i fakat sam spav’o..mislim, spavam ja i bez dormea ko beba …al vidi belaja!

Počeo hrkat ko konjina ba…žena odvalila..ne može da vjeruje :O ..veli nisi normalan kolko hrčeš..šta ti je..te ja ću se odselit sa djecom…te ujutro se ustane nenaspavana, veli nije mogla od mene…te me ćušne, te me krhne, te mi nos začipala..nema šta nije, ja se, veli, malo ušutim i nastavim 😀

Rekoh joj, ja se ničeg ne sjećam….

Tako da sam na kraju mor’o ponovo da uzmem onaj stari jastuk….haj nema veze, meni svejedno, al fakat na njem’ ne hrčem …..toliko 😀

 

A ima toga kolko hočeš u životu, da nešto npr. kupiš i platiš skupo, a ispadne loše po tebe, a nešto uzmeš pojeftino, nešto obično, a ispadne dobro za tebe.

Mada ljudi često se ravnaju prema onome : ako ne znaš šta je kvalitetno, znaš šta je skupo.

Ok, ono možda jeste kvalitetno ali ne znači i da je dobro za tebe.

Đaba “baciš” pare 😀

 

Negooo, pojavli se u nas i nekakve azijske bubamare, preplavilo kuće, stanove….kažu da i ljude ujedaju.

Haj sve,  ali bolan bubamaro, nisi ti malo fulila, ti si fulila čitav kontinent bolan!!!

Ljudi su inače skrletli, posebno kada donose zaključke na osnovu informacija koje njihovi procesori nedovoljno obrade, pa su zato i vrlo često i sami zaključci i rezultati pogrešni.

Problem je kada subjekti tih procesa umisle da su njihove obrade podataka i zaključci ispravni i zasnovani na ispravnim i najsavremenijim dostignućima.

Nije ovo problem povjerenja o kom je pisala Krajiška sad ovo zadnje, to je druga vrsta problema.

 

Evo primjer za sve vas a koji će pokazati o čemu govorim, ‘nako, plastično što se kaže.

 

Dakle, pokušajte sada da sami nastavite NIZ brojeva, a koji se temelji na određenom PRAVILU koje sam JA postavio.

Brojevi su dakle 2 , 4,  8….

Vaš zadatak je da nastavite niz po dakle postavljenom pravilu koje sam ja odredio.

Velika većina vas će vjerovatno nastaviti niz ovako:

16 , 32 , 64 ….

Ja ću vam reći da je to ispravan niz.

Sada ću vam reći da vi sami napravite niz brojeva zasnivajući ga na tom pravilu.

Vi ćete reći npr. 3 , 6 , 12 ,24, 48 itd.

Ja ću vam reći da je niz ISPRAVAN.

 

Sada vas pitam, koje je to PRAVILO  koje sam postavio i po kom ste nastavili niz?

Vi ćete vjerovatno reći sljedeće:

Svaki naredni broj je uduplan!

 

Međutim, ja vam kažem da nije to pravilo koje sam postavio!

Dakle niz je ispravan ali pravilo nije.

Vi ste logički došli do njega , ali je ono pogrešno jer ja nisam to pravilo postavio.

Ako bi vam rekao da bi ispravan niz bio i npr. 2 , 4 , 7, 11 , 19 , 55 , 100 ….

Da li vam je jasnije?

 

Ako nije da vam kažem.

Dakle MOJE zamišljeno pravilo je to da je svaki sljedeći broj samo VEĆI u nizu, sve ostalo je slučajnost i vaša brzopletost, koja možda u ovom slučaju može biti i opravdana, ali u nekim drugim slučajevima svakako ne može, jer se obično u tim slučajevima radi o životu, ljudima i odnosima sa njima.

 

“Čovjek je stvoren od žurbe…” (El.Enbija’, 37)

 

Dakle, to jeste insanska karakteristika koje čovjek mora biti svjestan.

Tako će manje srkletit i donositi pogrešne zaključke , o ljudima prije svega, a onda tako inšaallah i ljepše živjeti , jer će mu život biti zasnovan na istini a ne na neistini…

 

‘nako usput razmišljam 🙂

 

editujem:

Sjetite se samo Musaa a.s. i njegovih pogrešnih zaključaka na putovanju sa h. Hidrom.

Prvo da kažem ovima što su se obeselili šta me nema – e đaba su se obeselili 😀

Što me nema, pa et’ nema me, šta vas briga št me nema, kad me ima, ima me, kad me nema nema i šta sad 😛

Fala svima koji su se sikirali i pitali 🙂

A ev ovo ide za ovu jednu što se obselila 😛 , naumpala mi ova ratna :

ko ne čuje, nek se nežali meni, eno mu admin…a i vidi se da je inšpektor došo, jer, odma se ne može komentarisat svuđe..ja et’ nisam mogo njemu i mešćini Au …pa et’ nek mu glavni odbije od plate to 😀

Inače, šta sam radio ovih dana, pa ništa posebno..gledo filmove najviše, pjevo karaoke ( možda i vi nešto čujete vićću još to) , ostalo standard, kuća pos’o džamija

Vidim ima i blentovina opet…to bi ja po kratkom postupku i fertik..al et’ nisam ja admin pa ne mogu…dakle cenzura svakako , pa kome pravo kome nije nek ide.

Nikom ja ne bi dozvolio da mi širi i promoviše drušvena zla i opačine..dakle lopovluk, razvrat i golotinju, pederluk i alkoholizam, nasilje svakako i ostalo…ništa to ne bi dozvALJo..

I sad , jel bi svijet nešo bio lošiji ako ne bi bilo toga?

Naravno da ne bi, nego naprotiv.

ode ovo u ozbiljne teme …ugl…

Ćevapi …hmmmmmmm….da insan samo napiše tu riječ, dovoljno za post i sve bi se reklo 😀

Nego spomenu ih Pirsićka pa reko da kažem koju o ćevapima.

 

Ja se ćevapa sjećam još od malena. Kad bi silazi u muzičku školu, mama r. bi mi često davala da uzmem sebi ćevape , da ne idem gladan u školu 😀

Bilo je ćevapa uzet svuđe, u raznim restoranima, hotelu i to, ali što se tiče baš ćevapćinica odnosno ćevabdžinica ili što bi ‘rvati rekli – ćevapnica ( grohotom se smijem ev’ ) , bilo ih je samo par u gradu, ali naširoko poznatih. Kod Ramiza r. , Tenić i Bosna kod šiptara (valjda se i tad tako zvala).

E tu kod šiptara bi ja dolazi najčešće.

U staroj kući, silazilo se ‘vako 2-3 stepenice s ceste ( ima neko arhitetkičko ime za to al ja ne znam) .

Okolo drvene niske klupe i drveni stolovi, a sa druge strane stolova, malehne drvene okrugle stoličice-štokrlice.

Najljepše mi je tu bilo vidjeti jednu sliku na zidu ,a na njoj je bio Nasrudin hodža koji je uzjahao magarca ali naopako 😀 .

Baš bi volio gledat u tu sliku i ‘nako bih u sebi misliti : – kad ostarim , volio bih biti kao ovaj dedo stari, sa sijedom bradom i ćibukom u ruci, na glavi turban a dole stare bosanske čakšire one široke.

Ćevapi su bili tako dobri i ukusni da te momentalno bace u ekstazu čim ih omirišeš, a kad probaš onaj ćevap, sve ti se okrene od sreće i dragosti.

Nije prije bilo ni viljušaka,nego se serviralo ‘nako, samo sa čačkalicom i na nju nabodeš ćevap i jedeš.

Nije bilo ni raznih zerzevata ovih , majoneza, kečapa i senfova, sosova…nego samo luk.

Zanimljivo je kako uvijek kada jedeš ćevape sa lukom, uvijek drugi primjete da si jeo luk, a nike ne primjeti ćevape 😀

Kasnije se pojaviše mnoge ćevabdžinice, i iako su i danas dobri, sa ukusom se ne mogu porediti sa onim odonda.

Tako i ja po pomodarstvu, kad bi mi prahni ćevapi, odi bi u te nove, danas nadaleko poznate i zaboravih na te stare, koje su doduše i zaostale u svemu za ovim novim, posbeno po pitanju tog marketinga, uređivanja enterijera, održavanja inventara i to. neke su promijenile i lokaciju.

 

Ali nedavno sam posjetio dvije te stare ćevabdžinice i jeo u njima iiii , mogu vam reći da su me pravo vratile u prošlost i reko sam sebi da ću od sada što više ići na te “stare” ćevape.

Jedni jesu bili malo preslani ali je ukus bio ekstra. U ovih drugih su ćevapi haman upola manji nego kod ovih novih ćevabdžija, ali je ukus ( po meni) bolji, onaj stari. A i ta veličina ćevapa je ta prijeratna.

Jednom sam radio blizu jednog ćevabdžije i on bi kad napravi ćevape donesi meni na degustaciju, jer se ćevapi prave od miješanog mesa, ide dakle različito meso i različit omjer, pa bi ja probavaj koji su bolji 😀 , lijepa su to i sretna vremena bila.
On mi reče i ovo, a nisam prije na to obračao pažnju, da kad negdje odeš na ćevape, prvo vidi kakav je roštilj, ako je plinski ili strujni, nemoj jest, jer neće valjat, odnosno neće bit to što bi trebalo , ako je na ugalj e onda naručuj.

Inače, nije što sam ja iz Travnika, ali brte mili, nema boljih ćevapa od travničkih.

Često se svađalo oko toga, ali čitajući na forumima nekad, ipak su i sarajlije priznale da su najbolji travnički.

Jeo sam ja i te neke  poznate zeničke kod Salčinovića mešćini, i kod Želje, i banjalučke, ali jeo sam i više nikad. Nije što ne valjaju, nego što se razočaram u ćevape kad tako jedem neđe drugo.

Sjećam se jedne prilike na ekskurziji, pa svratili u Drvar, i mi ko djeca da jedemo i odemo na ćevape. Hem što su ćevapi +0 , hem nam ih serviralo uz HLJEB  ba, uz krišku hljeba 😀 , niđe veze.

U Sa. mogu pojest pitu, al ćevape nikad.

Kod nas su ti i porcije mašaallah 😀

Dakle, imaš školsku porciju ( petica)  u kojoj dobiješ pola pitice ( tako mi zovemo lepinu) i 5 ćevapa (2-2,5KM).

Onda dođe mala porcija – pola pitice i 10 ćevapa ( 3, 3.5, 4 KM ovisi đe – jedino su na Vlašiću i po dupolo skuplje porcije, valjda deru ove turiste)

Onda ide cijela i 10 -dakle cijela pitica i 10 ćevapa.

Onda ide srednja – cijela pitica i 15 ćevapa.

I Velika 😀 porcija – cijale pitica i 20 ćevapa.

Cijene srednje i velike neam pojma ali su možda oko 5,6 KM, možda i 7 , nisam to jeo od nepamtim kad, nije d ane mogu pojest, ali ne prežderavam se, načešće naručim malu ili školsku a pođahkad i cijelu i 10.

 

Ovo na slici je mala porcija, slikana ranije ne sad, dakle nije od onih starih.

Pa et’ bujrun na ćevape, travničke ja koje drugo, kad budete u prolazu 😀

 

Koliko se svijet izopačio i koliko je sve nakaradno da Bog sačuva, pokazuju i neki primjeri iz života koje ili mi ili neko drugi doživi, a koji pokazuju koliko se ljudi zabezeknu ili se oduševe nekim činom , koji bi trebao biti sasvim normalan, sasvim prirodan, ljudski. Koji bi trebao da bude svakodnevan ako želimo lijep život i dobro društvo u kom živimo.

Nažalost, dobra je malo, pa nas zato tako i iznenade neki pozitivni primjeri.

 

Jedan čoek ti je kupovao u jednoj velikoj trgovini blizu ovdje nas ( neču da spomenem da ne bi vox zabranio post radi reklamiranja 😛 ), i kad je došao kući, vidio je na računu da kasirka nije dobro naplatila. Zapravo naplatila je manje, jer od 2 ista artikla ona je samo jedan kucala.

Ovaj ti se čoek zaputi u tu radnju i nađe nekog šefčića, i fino mu kaže da je mu je naplaćeno manje i da je on došao da plati razliku.

Ovaj ti ga nije skonto, zapravo skonto je da ovaj govori da mu je više naplaćeno jedan artikal.

Ovaj mu ponovo objasni da nije to u pitanju, nego da je došao da plati razliku.

Šefčić ga nako čudno gleda, kao u folu “jesi ti dobro, nešto mi ne izgledaš najbolje” , jer nije navikao , vjerovatno mu se to i prvi put dešava, jer obično narod reklamira da mu je naplaćeno više, i upita ga, da potvrdi da je razumio dobro, da ovaj hoće da PLATI  a ne da traži povrat novca.

Čoek mu potvrdi i opet polahko objasni da sve bude na čistac.

Šefčić nako i iznenađen i zbunjen, veli, – u redu je, ne trebate plaćati to je već proknjiženo i bla bla – vjerovatno pomalo i  zbunjen jer nije upoznat sa protokolom u ovakvim situacijama, ali i sa jasnim oduševljenjem na ovakav čin ovog čoeka ( što ga znam ja lično et’ )

 

Kako bi bilo lijepo da pazimo svi na tuđe pravo, makar to bilo i neznatno u našim očima, i da ne činimo zulum jedni drugima 🙁 …subhanallah.

Al nemoš od prokletog dunjaluka i pohlepe ljudi bit rahat nikako…

 

 

“Sat je bacio svoju sjenku”

Riječi koje je Poslanik a.s. izrekao prije 1400 i kusur godina, govoreči o predznacima Sudnjega dana.

Subhanallah, ja sam se prije, dok sam se izjašnjavao kao ateista, oduševljavao nekakvim proročanskim knjigama te Mitra Tarabića te Nostradamusa, te ovih i onih…a Poslanik a.s. je dao toliko najava o događanjima u vremenu poslije njega a.s. do Sudnjega dana, da ih može sve sabrati. A što je najbitnije, što su svi istiniti i nema fulanja kao kod ostalih, niti ima nekakvih metafora koje su toliko nejasne da se može sa njima previše manipulisati kao što npr. kršćani rade sa onima iz knjige Otkrivenja.

 

Naravno , ja se ne slažem sa onima koji u samim najavama vide da je to nešti najavljeno i nužno nešto loše i zlo samo po sebi, osim ako nema izričite osude kao takvog od strane Poslanika a.s. ..kao npr. u hadisu u kom se kaže da će se ljudi dovoziti u udobnim sjedalicama pred vrata džamija , što upućuje na auta i motore, a čemu svjedočimo u našem vaktu. Tako i ova izgradnja, ona je samo najava da će se to dešavati pred kraj vremena.

 

Znači akcija prošla, kompir povađen, elhamdulilahi.

Leđa me bole, elhamdulillahi.

Zdrmo sam jedan difen i paracetamol i evo pijuckam Mg, ujutro još difen i apaurin 😀

 

Vidiš, insanu je drago uvijek kada vidi plod svoga rada i truda, nafaku.

Bez obzira jel veliki ili mali, opet ti drago, jer znaš da će oba završiti u krompirači, ili krompiruši , kako ko kaže.

A možda i sa piletinom ili teletinom.

Elhamdulillahi.

A morebit i ‘nako samo, skuhani il pečeni sa sirom, Vlašićkim – jakojim drugim. Za vas netravničane sa Travničkim sirom.

Znači oba su draga, mada je naravno draže malo kada je veći (krompir mislim sram da bude ko je šta drugo pomislio).

Lakše je jedan veliki ogulit neg 6 malih.

 

Ovo me podsjeti i na hadis poslanika a.s. u kom kaže: „Jaki vjernik je bolji i Uzvišenom Allahu draži od nejakog vjernika, a dobro je i u jednom i u drugom.” (Muslim)

Ovo naravno podrazumjeva svaku vrstu jačine, i fizičku i intelektualnu, i psihičku i moralnu i ekonomsku i sve druge vrste koje mi nemogu naumpast.

Naravno sve to ako je u službi zajednice i promovisanje hajra, ako to sve posjeduje vjernik a ne koristi to ni sebi ni drugima, onda od toga nema fajde.

Tako i ovaj krompir, veći je draži al obojica će aBda u krompiraču 😀

Akcija i reakcija…al ništa to, to mi nako naumpalo.

Mislim na akcione filmove, al ne na ONE 😉 “akcione” filmove već na baš akcione.

Dakle to smo razjasnili.

Mislim i na one ustvari akcione SF filmove, znaš ono Marvelovi junaci i to.

Mislim da je najjači Hulk. Mada je bzze što ne može npr. bit u svemiru.

Zato bi ja da budem Thor. Ima onaj čekić, more svašta sa njim.

Volim ja to pogledat, nekako me vrati u djetinjstvo a i pupa-hava su filmovi, nit se pripaneš nit se nasikiraš, znači sjedneš i zavališ se i uživaš u scenama.

Volio bi kad bi neko ekranizovao onaj roman tj. strip Blek Stena , to mi je bio najdraži strip, a i ovaj glumac što Thora glumi bi bio pravi Blek.

 

E sad kontam da bi volio imati onu moć što Magneto ima iz Xmena.

Al ne da mogu upravljat željezom nego krompirima.

Pa da stanem samo pored krompirišća i ono rukama vako i krompiri sami izađu iz zemlje. I onda samo ‘vako rukama na stranu i oni sami odoše u vreće i u magazu.

Ovo ujedno smatrajte i pozivom u nedjelju aBda, da dođete na akciju vađenja krompira u mene.

Bujrun svima, ima domaćeg pekmeza i soka.

 

U slučaju da pane kiša, akcija se odgađa do daljenjg 🙂