Kod nas na poslu, a radi se o proizvodnji obuće, svaka ‘brigada’ tj. ‘traka’ na skoro samo kraju proizvodnog ciklusa, ima osobu koja kontroliše proizvedenu obuću i onda ide na pakovanje. Ima još kontrola kasnije, kao i prije ove, ali eto ova je nakako nabitnija.
Ugl su to žene, zapravo su sve žene.
Te kontrolorke se mogu podijeliti u neke dvije glavne grupe.
Prva grupa su one koje poprilično puno izbacuju proizvedenih cipela i vraćaju na popravak tj. ne puštaju prolazak cipele kao gotove, a druga grupa su one , a kojih je mala manjina, vrlo mala, koje propuštaju veliku većinu, odnosno mnoooogo manje izbacuju cipela.
Ovo je vrlo bitno, jer kada se mnogo cipele izbaci, to zaustavlja proizvodnju i oteževa i radnicima i ostalima, onda sve to stvara nervozu itd. , jedno vuče drugo.
Razlika među tim kontrolorkama je takva da će jednu te istu cipelu jedna kontrolorka izbaciti jer će smatrati da je nešto što ona vidi greška i da ne može proći na pakovanje, dok će ova druga vrsta kontrolorki tu istu cipelu pustiti da prođe.
Ove što puštaju više su uglavnom u pravu, dok ove prve uglavnom pretjeruju, i zbog straha da im se ne prigovori ili ne vrati na ponovno pregledavanje a što onda znači prekovremeno ostajanje, mada realno, ove što više puštaju cipela, ne ostaju ništa više prekovremeno a i proizvodnja se brže i lakše odvije, a i zbog drugog problema radi čega i pišem ovo.
Ove što više izbacuju su manje omiljene , i uvijek su u nekakvm grču i svi bi željeli da su one kao i ove druge.
Skontao sam da je njihov problem u samoj percepciji njihovog posla i zadatka.
To je tako duboko u njihovoj psihi da one same nisu svjesne toga.
Naime, ove prve su sebi postavle zadatak i shvatile posao na sljedeći način:
Moj zadatak je da IZBACUJEM sve cipele koje nisu dobro urađene i da NE PUŠTAM da takve cipele prolaze na pakovanje!
Dok su ove druge shvatile ovako zadatak:
Moj zadatak i posao je da pregledam i da PUSTIM što više cipela na pakovanje jer su nedostaci na njoj zanemarivi i ne utiču na kvalitet proizvoda!
Trebate znati da je priroda posla takva da je sasvim normalno da se skoro pa na svakom paru cipele mogu uočiti neki nedostaci i kada bi neko bio zadrt, nikada ne bi niti ijedan par pustio da prođe proizvodnju, ali to može primjetiti samo neko ko se razumije dobro u cipelu.
Dakle iz ovakve temljne različite pa i podsvjesne percepcije i shvatanja svog posla i zadatka, proizilaze ovi različiti tipovi kontrolorki kod nas na poslu.
Ovo je u suštini isto kao i percipiranje poluprazne ili polupune čaše, a koje otkriva optimističnu ili pesimističnu osobu, osobu koja vidi prvo ono dobro ili osobu koja traga i primjećuje nedostatke, općenito u životu.
Tako isto, vjernici, uglavnom, a posebno kršćani sa kojima sam mnogo razgovarao prije , mada se isto može odnositi i na gro-muslimana, percipiraju ovaj život, ovaj svijet, dunjaluk, ovu civilizaciju, kao produkt i rezultat grijeha i kazne koja je zadesila Adema i Havu ( Adama i Evu) .
Međutim, ono što naučava islam je to da je njima dvoma oprošteno, da su se oni pokajali, jer da su SAMO kažnjeni, mogli su biti i pretvoreni u ništavilo ili živjeti u vatrenom ognju nekom…ali, Allah im je oprostio, da nije bilo oprosta ne bi se ni nastavio njihov život, makar i na ovome svijetu…
Tako da bih rekao da je ovaj svijet, dunjaluk, i ovaj život, ova ljudska civilizacija produkt pokajanje, MILOSTI I OPROSTA .
A zar od Milostivog i može biti osim milsti koja je pretekla Njegovu srdžbu?!
Tako d asmatram da iz ovakvih temeljnih razlika u percepciji svijeta i života se onda razvijaju i različiti tipovi ljudi koji su u vjeri i načina kako oni sami tu vjeru doživljavaju, tumače i praktikuju….a sve to utiče i na ostale stvari i na nas same….trebamo mijenjati temeljne percepcije…..
…nako kontam ležeći loma