piše mi se nešto svašta oko ovih zbivanja ovih dana, od ubistva, do toga šta su i ko su vehabije, ko su isisovci, ko su obavještajci, o medijskoobavještajnoj hajci susjeda nam i njihovih cukica u BiH u službi velikosrpskihhrvatskih polikita itd. itd. ..al neči ništa o tome, dosta na fejsu …nego jedna druga stvar mi naumpala…
Kada je Poslanik a.s. učinio hidžru, poznato je da je kod njega bilo nekih stvari a koje su mekkanski mušrici-mnogobošci, ostavljali njemu na čuvanje!!!
Znači njegovi najljući oponenti, njegovi mučitelji i tlačitelji, ljudi koji su priželjkivali i pripremali njegovu smrt, njegovi neprijatelji, su toliko povjerenje imali u njega a.s. da su znali da su njihove stvari potpuno potpuno sigurne u rukama Muhammeda a.s.!
Bez obzira na sve ovo rečeno, da su ga mrzli i bili u do tada psihološkom, ekonomskom, medijskom i drugim specijalnim ratovima sa njim, znali su da im on a.s. neče učiniti nepravdu, da neće iznevjeriti emanet, da neće od njih njihove stvari prisvojiti, ukrasti, pronevjeriti.
Zamislite situaciju da su u ratu npr. naši neprijatelji , bez obzira na rat i sve ostalo, imali toliko povjerenje u nas da nam povjeravju neke stvari na emanet.
Ok, situacije jeste malo ekstremnija nego tada, ali suštinski se radi o tome da mi sami moramo još mnogo poraditi na nama i našem islamu.
Zbog takvih ljudi, cijeli narodi su primali islam kada bi vidjeli pravdu i poštenje kod muslimana.
Ima i danas sličnih slučajeva, nema da nema, ali sve je to još uvijek slabo.
I da, islam se nikada nije širio sabljom, nego snagom ideje i dobrote, jer istina uvijek prevlada neistinu.
Zbog tih ljudskih kvaliteta i dobrote, Muhammed a.s. i jeste imao nadimak el-Emin – povjerljivi.
Ebu Hurejre r.a. veli da je Muhammed a.s. rekao:
“Najbolji posao poslije vjerovanja u Allaha je lijepim ponašanjem i postupkom doprinjeti da nas ljudi u ime Allaha zavole.”
(Taberani; – hasen)