Danas u vremenu marketinga, kupovine i potražnje, iako većina nije ni svjesna, roba koja se najviše prodaje je sam čovjek.
Ljude ne interesuju ljudske ali one istinske kvalitete, nego ono što vide i kako im se drugi prodaju.
S toga i imamo ovoliko vanjskog sjaja i glamura, boja, dizajna, lažnih empatija, lažnih stručnjaka i autoriteta, jer ljudi da bi se prodali, sve što im je potrebno za što bolju cijenu da postignu, glume, fingiraju, pretvaraju se…
A i oni koji kupuju, nisu zainteresovani za istinske kvalitete, nego robu procjenjuju po toj lažnoj slici.
Maske kad tad padnu i kada čovjek ostane ogoljen u svojoj laži ili kada vidi da je njegovo ulaganje bilo laž, onda izlaza ili ne vidi ili svjesno nastavlja da živi u laži. Bilo kako, rezultat je poraz života.
Duhovni nedostatak se ne može nadomjestiti materijalnim, može se samo napraviti privremeno odvlačenje pažnje od problema, ali dokle?
Ljudi su danas kao izlomljena stakla, moraš se paziti od njih, sijeku….
p.s. očigleno se nisam naspav'o baš najbolje 😀
