Month: September 2017

Neko vrijeme imam jednu teoriju pa da je zapišem, a čitaoci bi je mogli provjeriti, ispitati, nadograditi možda, razviti..ako ništa zabaviti se..

Helem….’vako znači….

Po pitanju osoba koje smatramo bliskima, koje nam legnu na dušu što se kaže, srodne duše jel, bilo koje vrste , prijateljske ili ljubavne, smatram da je ispravno to da je bolje da su te osobe što sličnije. Da su sličnih karaktera, obrazovanja, inteligencije, interesovanja, itd. što više imaju zajednikog to su im zajednički momenti ljepši i ugodniji. Naravno nemaju dvije 100% iste osobe, tako da je normalno da i među ovakvima ima različitosti, koju su dobre da bi se imalo kad i posvađat malo , jer je mirenje slatko, ali ipak je bolej da su što sličnije te osobe.

Smatram da oni koji misle da je bolje da su što različitije, pa da se nadopunjavaju, griješe, da se možda time tješe zbog nekog svog stanja, jer mislim da praksa pokazuje suprotno od toga.

A poznato je i da islam preporučuje, u slučajevima braka, da osobe budu što sličnije po pitnaju i socijalnog statusa, porijekla itd.

Naupmade mi i onaj hadis u vezi srodnih duša, da su to regrutovane vojske koje se , kad se prepoznaju zbliže, je upravo i rečen prilikom kada je jedna od sahabijki iz Mekke, a koja je bila veselog karaktera, i koja je volila šalu i pjesmu, naišla na istu takvu ženu u Medini i sa njom se zbližila i kod nje odsjela, što je upravo dokaz da su sličnosti, na toj duhovnoj, metafizičkoj razini, ono što privlači ljude jedne drugima.

Eh sad..konto sam o tome, kako se ta privlačnost onda odražava i manifestuje na ovoj čisto materijalnoj strani života.

Jer je poznato, da se na toj dunjaličkoj razini, suprotnosti privlače, a ono isto odbija. Što bi onaj reko minus i plus ko amer i rus…

Dakle ako se na toj duhovnoj razini, istovjetne stvari privlače, onda na ovoj materijalnoj bi te iste stvari trebale biti u nečemu suprotne da bi se provlačile, u ovom slučaju dakle govorimo o insanima.

Eh, naupmala mi je krv i krvne grupe i onaj rh faktor.

Po ovoj mojoj teoriji, te krvne grupe, a da bi se ljudi što više privlačili jedni drugima, bi bile suprotne tj. što su suprotnije, to dvije osobe osjećaju veću bliskost i prijatnost jedno sa drugim, odnosno sve su više srodnije duše i na onoj duhovnoj razini su sličniji.

Tako bi npr. suprotno A krvnoj grupi bila B krvna grupa, a ako su im i rh faktori različiti, onda je to još jača privlačnost i kompatibilnost.

Ako je npr. AB , onda je suprotna 0 grupa.

Ako Ako je neko AB i dođe u susret sa osobom AB , ne skontaju se baš, a ako su im isti i rh faktori, nikako ne odgovaraju jedno drugom, ako su im rh faktori različiti ond ahaj malo se ko i može nekako.

Tako ja sam AB- , i najsuprotnije mi je 0+ , a sve između je manje…može proži i 0- , A+ ili B+ ili – bilo šta sam biži od AB- a i AB+ ako ikako možeš..

i tako te razne kombinacije…

pa et, možete pokušati se testirati sa nekim ko vam je blizak ili nije..mada je to teško, koliko sam skont’o..jer …rijetko je insan iskren sam sa sobom, pa će često osobe koje su mu bliske smatrati istinski bliskim jer MORA, jer su mu možda i rodbina i sl..tako i za ove nebliske..ta znam..tako nekako..

Možda su kod Poslanika a.s. i Ebu Bekra r.a. bile različite krvne grupe i rh faktori, jer su njih dvojica bili jako srodni i bliski, a i Poslaniku a.s. nejdraža supruga Aiša r.a. , kćer Ebu Bekra r.a., koja je možda od svog babe ra naslijedila i krvnu grupu ili je bila slična njegovoj? ..hu nouz?!

ugl. i dalje mislim da se ta povezanost i bliskost duša nekako mora manifestovati i na fizički način, samo sa suprotnim i različitim  zakonitostima nego na duhovnoj razini..

 

a morebit i da ovo nema veze svezom…

Subhanallah…kad čovjek nako čita o ashabima r.a. i kad , što je bitnije, razmisli o njihovim životima, postupcima, o njihovom življenju islama i njegovog shvatanja, ne može a da se ne pukne šakom o ćelo i upita se “pa šta se desilo sa nama i šta je nama danas pa islam doživljavamo tako formalistički, tako naopako, tako pritegnuto oko vrata?!”

A znaš što je to tako? Pa jednostavno, oni su shvatali, nisu samo formalno to govorili kao mi danas po dersovima a naopako živjlei u praksi, to da je šerijat i njegovi propisi dat radi ljudi da služi ljudima a ne da ljudi služe njemu. Shvatali su da je šerijat tu radi ljudi da im olakša život i učini ga lahkim i sretnim, a ne da su oni tu da služe šerijatu i da oni šerijat usrećuju.

Znači živjeli su opušteno, prirodno, spontano bez plaho kalulacija i komplikacija.

Evo jedan primjer toga, a biće aksnije još inšaallah..

 

Jedne prilike dok je Omer r.a. kao tadašnji halifa, držao hutbu na džumi, u ždamiju uđe Osman r.a. na što se Omer r.a. začudi i upita ga zašto kasni, a Osman r.a. reče kako je bio na pijaci kad je zaučio ezan za džumu, i dok je on odletio do kuće da uzme abdest i dok je došao do džamije et’ zakasnio pa tek sad dolazi. Omer r.a. ga upita : -zar samo abdest kada je poslanik a.s.. rekao da se petkom ume gusul…ali to nije bitno sada dalje..

Nego, mnogo kasnije, kada je Osman r.a. postao halifa, naumpane njemu ovaj slučaj i znaš šta uradi?

Pa naredi da se od tada uče dva ezana za džumu, prvi i kasnije drugi nakon kojeg će se držati hutba i klanjati džuma, što do tada nije bila praksa ni poslanika a.s. ni Ebu Bekra ni Omera r.a…

Od tada se to prihvata i uče se dva ezana za džumu…doduše ne znam jel po svim mezhebima tako, ali po našem a koji je velikovećinski u svijetu je tako.

Šta je još zanimljivije, taj prvi ezan, Osman ra naredi da se uči, ne u džamiji nego na PIJACI! Dakle gdje je ljudi puno i gjde su ljudi, kao i on onomad bio zauzet poslom da je smetnuo da mora na džumu.

Dakle čisti pragmatizam, opuštenost i prirodnost u ponašanju i odnosu prema džumi, i ezanu. Ne zaboravite i to da je ezan ibadet i da bi to bilo danas osuđeno kao novotarija, i to teška novotarija koja vodi u vatru ekspresno jel te?!

Niko od ashaba mu nije na tome zamjerio..

Drugi primjeri su još drastičniji..o tom kasnije aBda…

Ugl. ljudi su r.a. propise živjeli da bude u službi ljudima, ne da ljudi služe propisima.

I da ne bude zabune, ne mislim da se svi propisi mogu prilagođavati i mijenjati kako ko hoće…ovo je članak o principima, o mentalnom sklopu i generalnom shvatanju islama koji je kod nas naglavačke postavljen…

 

muslimtabu.wordpress.com

 

Znači, čoek zakuco!

Teme baš jesu skliske i tabu, teme koje nas sviju pate i radi kojih pati vascijeli ummet, a svi se prave budale više ili manje…

bujrumte čitajte…a moglo bi se i reći pokoja…nekad aBda..

Tabu: Cijanidacija Sunneta

Ako oćelavim, a što je  moguća opcija, tješiće me i ta činjenica da je i Ali r.a. bio ćelav, sa malo nešto kose otpozadi.

 

ps. kažu da se komarac najviše naljuti kad sleti na ćelavi glavu pa ne može zakočit

Evo u ovom videu se može vidjeti klasični vehabistički mentalni sklop i shvatanje islama i šerijata iako možda ovaj brat svjesno i ne podržava u cjelosti vehabizam, ipak se u njegovom govoru jasno i glasno vidi, čuje, vehabistički način razmišljanja i, rekao bih , nametanja vjere, kao i mijenjanje propisa.

A radi se o tome da on, jedan adet, običaj, jednog naroda, u jednom vremenu, predstavlja i pokušava unijeti kao propis i praksu islama, za sve muslimane i sve narode u svakom vremenu, po njemo oživjeti i vratiti se praksi selefa jel.

Dakle radi se o jednom klasičnom neshvatanju i nerazumjevanju toga šta je adet a šta ibadet, Šta vrijedi nekome, negdje i nekada, a šta nekome drugome, negdje drugo u nekom drugom vremenu ne važi.

Ovakvu praksu čak ni arapi više nemaju, u Mekki i Medini čak…možda tu i tamo da se ajvi slučaj, ali to je jednostavno stvar običaja jednog naroda i ne postoji niko ko bi smio takvo nešto nametnuti svim muslimanima, bilo gdje da su i bilo kada da su,kao vjersku praksu i propis.

A upravo ovakvo nakaradno shvataenje i nametanje običaja je karakteristično za vehabističke umove koji običaje jednog naroda nameću drugima, i to rade tako vatreno i žestoko. Danas je prepuno toga u praksi da se više mnogi ne mogu ni snaći niti kontaju šta je od te prakse adet a šta ibadet, sve se umiksalo a kod vahabističkih umova svi haman običaji arapa su postali ibadet …e jašta više !

 

Jučer, tražeći nešto po netu, naletim na ovaj blog!

I mogu vam reći da mi se pravo pravo svidio, jer, osim što govori o temama o kojima sam i sam pisao, čini mi se da je bloger potkovan i u znanju, da razmišlja svojom glavom, ima slične stavove kao i ja, a čini mi se da je nov blog pa ću ga i ja malo pogurati i koristiti ako šta bude i ovdje kod sebe, kao sada..

Dajem dakle citat iz ovog jednog teksta o muzici, a u kojem se mogu pročitati informacije koje inače nećete čuti ili pročitati nigdje iz razloga što nam informacije o ovim i drugim temama daju ljudi koji te informacije skrivaju namjerno, ili ako ih znaju toliko ih umanje u ušima slušaoca da ih insan pođe smatrati i doživljavati kao neko zlo, kao neku devijaciju, a zapravo je sasvim obrnuto! Njihovi stavovi su zlo i devijacija..a o tom potom inšaallah..pa bujrun, uživajte u citatu a preporučujem da pročitate i ostale tekstove na blogu..

 

“Gazali u svojoj knjizi spominje stihove: “Koga ne dotaknu proljeće i cvijeće, tambura i muzika dok svira, čovjek je truhla hira, i niko mu pomoć’ neće…”.

Istraživanjem se dolazi do zaključka da je većina stare uleme spominjala pjesmu i muziku bez ikakvog ustrućavanja, jer se još uvijek nije stvorio taj napuhani balon sotonizacije muzike u njihovo doba, kao što se to vidi kod kasne uleme u naše vrijeme.

Ebulfeth bin Dekik Elid, bio je božje čudo u bogobojaznosti i skrušenosti, kojeg prozvaše Šejhom Islama, napisao je knjigu u kojoj podstiče ljude na ljepotu, umjetnost i muziku, a govorio je da se nada kod Allaha da mu melek na lijevoj strani (koji piše grijehe) nije ništa zapisao zadnjih četrdeset godina.

Porodica Medžišun, familija koja je puna uleme i muftija, volili su muziku i podsticali na nju. Ova porodica vodi porjeklo od Jakuba bin Ebi Seleme, jednog od velikana tabiina (družio se sa ashabima Omer b. Abdulazizom i Urve b. Zubejrom r.a.), koji je bio vrlo cijenjeni učenjak, a svirao je na raznim instrumentima te je druge podučavao sviranju. Unajmio bi pjevačice koje bi pjevale njegove pjesme dok on svira. Kaže se da je on prvi muhaddis (učenjak hadisa) koji je bio učitelj muzike.

Njegov sin Jusuf b. Jakub Madžišun, koji je živio jako dugo, prenosio je hadise i bio cijenjen ravija kod uleme. Doživio je vrijeme Imami Ahmeda b. Hambela i Jahja b. Maina. Imami Jahja spominje da su kod njega dolazili po hadis, a u drugoj sobi su njegove sluškinje svirale i učile muziku. Velikani hadisa i imami mezheba to nisu smatrali krnjavim osobenosću kod svojih ravija (prenosilaca hadisa).

Imam Jusuf, njegova braća i amidžići su bili ravije kod Buharije i Muslima, a dokumentovano su svi svirali i držali kurseve muzike. To niko nije osporio.

Abdullah b. Ebi Seleme, bio je učenjak Medine, pored imama Malika, kojeg bi halifa pozivao kada mu treba fetva. Halifa bi naređivao da talal (glasnik) viče na hadžu: “Niko ne smije davati fetve osim Malik i Abdullah!”

Imam Halili (autor knjige El-Iršad) spominje da je Abdullah davao fetve da je dozvoljeno pjevati uz sviranje uda (vrsta gitare).

Imam Ibn Abdulberr u svom djelu El-Intikaa spominje da je Abdulmelik b. Abdulaziz, učenik imama Malika, koji je bio Medinski muftija poslije Imama Malika, bio cijenjeni prenosilac hadisa od svog oca i od Malika, te da je bio poznat po slušanju muzike u Medini i kad je na putu. Imami Ahmed spominje da mu je došao Abdulmelik u goste, i doveo sa sobom svirače.

Hafiz Ibrahim, unuk Abdurrahman bin Aufa r.a., ashaba kojem je obećan džennet, učitelj (šejh) imama Šafije i imama Ahmeda, od kojeg hadise bilježe i Buharija i Muslim, bio je profesionalni muzičar, producent i kompozitor.

Ibrahim b. Saad je došao u Irak godine 184 H. pa kad je halifa Harun Errešid čuo, odmah naredi da se on ugosti i počasti. To se proču Bagdadom, pa pohrliše k njemu učenici da čuju hadise. Jedan je došao i našao šejh Ibrahima kako svira i pjeva, pa reče: “Htio sam da od tebe naučim hadise, a ti sviraš. Allaha mi neću od tebe ništa uzeti!”. Ibrahim reče: “Ja ništa time ne gubim, osim tebe lično.” Ovaj učenik se naljuti pa pođe da se zaklinje ovo i ono…a šejh Ibrahim doda: “Kad je tako, onda se ja zaklinjem da neću nikome ni jedan hadis prenijeti dok prvo nešto ne odsviram i odpjevam!”. Proširi se ovaj slučaj pa za to sazna halifa Harun, te ga pozva jednog dana na dvor i reče: “Imamu Ibrahime, reci nam koji hadis od Poslanika da se okoristimo!”, a on reče: “Donesite mi ud!”, pa halifa upita: “Misliš na mirisni ud? (ud je ime za gitaru, ali znači i Aquilaria, drvo koje tinja i miriše)”, pa reče: “Ne, nego ud na kojem se svira.”, pa se nasmija halifa Harun, i Ibrahim shvati o čemu se radi, pa reče: “Vođo pravovjernih, ti si haman čuo za slučaj budale koji me jučer iznervirao?”, reče: “Da. Donesite mu ud!”, pa je imami Ibrahim odpjevao ljubavnu pjesmu. Halifa se zadivi njegovoj umjetnosti pa ga upita: “O imamu, pa ko to od učenjaka mrzi ovakvu ljepotu?”, a on odgovori: “Onaj kome je Allah svezao dušu u čvor.”

Imam Ebul Meali El Džuvejni spominje u svojoj knjizi da je Abdullah b. Zubejr slušao pjevačice dok su svirale gitaru, i u tom kod njega dođe Abdullah b. Omer r.a , pa kad vidje gitaru u rukama Bin Zubejra reče: “Šta ti je to?”, a on mu doda gitaru u ruke. “Da ovo nije sirijska vaga?” upita Bin Omer r.a., a Bin Zubejr r.a. ogovori: “To je vaga koja vaga inteligenciju”.

Onaj ko ne osjeti ljepotu muzike je veoma opasna osoba i sigurnosna prijetnja društvu, jer dokazuje da je okorjelog srca.

Jedne prilike je Imam El Muzeni hodao sa imami Šafijom, a s njima bjaše Ibrahim b. Ismail Bin Ulejje, pa su naišli pored jedne kuće iz koje se čula pjasma, pa reče Šafija: “Priđite da bolje čujemo…”, pa kad su saslušali pjesmu uz koju je djevojka svirala, Šafija upita Ibrahima: “Kako ti se čini?”, a ovaj reče: “Ništa ne osjećam.”, a imami Šafija mu odgovori: “Pa ti onda nemaš osjećanja!”.

Ebu Talib El Mekki kaže u svojoj knjizi Kut El Kulub: “Ko omalovažava zaljubljenike muzike, onda je omalovažio sedamdeset pobožnih učenjaka!”, u smislu da on ima dokumentovano da su desetine pobožnih učenjaka volili muziku.

Abdullah bin Džafer, unuk pravednog halife Alije r.a., pjevao je i komponovao svoje pjesme dok su mu djevojke svirale po njegovim uputama, i to dok je Alija r.a. bio živ.

Poznati ehli-sunnetski učenjak Ebul Mensur El Bagdadi je volio muziku i nije vidio nikakav problem u tome. Napisao je knjigu u kojoj je potvrdio da je na njegovom stanovištu bio Kadi Šurejh, Ibn Rabaha, Said Bin Musejjeb, Imami Ibn Šihab Ezzuhri, i mnogi drugi veliki imami.

Zato je kasnijim učenjacima bilo čudno kako se neki usuđuju da šire glasine o koncenzusu uleme o zabrani muzike, pa je na primjer imam Ševkani bio primoran da napiše knjigu “Prekid potvore koncenzusa o zabrani slušanja muzike“.

Takođe, poznati imam Ibn Hazm, koji je Allaha obožavao tako što je doslovno slijedio vjerske tekstove (zahirijska škola), ima nekoliko pisanih djela u kojima jasno opovrgava zabranu muzike, te instrumente smatra validnim imetkom koji se kupuje i prodaje. Sve hadise, kojima se okorjeli anti-muzičari služe da dokažu zabranu, Ibn Hazm je opovrgao bilo kakvu mogućnost da oni dokazuju zabranu muzike.

Imam Ebu Bekr El Mudžahid (autor “Sedam Kiraeta”), kao i imam Bin Kutejbe, Imam Abu Bekr b. Elarabi (autor “Ahkamul Kur’an”), Ebu Ishak Ešširazi, imam El Meverdi, imam Ebulfadl Ibn Tahir, imam El-Gazali, i mnogi drugi, nisu smatrali da je muzika zabranjena, a šlag na torti je sultanul-ulemaa Elizz Abdusselam koji također nije vidio zabranu muzike.”

 

link za blog:

muslimtabu.wordpress.com

 

Vlašić, prepun turista, cijele godine haman.

Zimi i ljeti nešto više nego u jesen i proljeće.

U zadnje vrijeme ima i dosta arapa, neka ih, da ih bude još više aBda.

Nego…gledam ih i nešto mi ih žao. Uglavnom se turisti zadržavaju u užem dijelo Babanovca, a koji se meni, slobodno mogu reći i malo gadi.

Ono…babanovac mi je fuj Vlašić, najgori dio i najružniji dio Vlašića..

Eh zato ja, sa ekipom, volim hodati pa nenastanjenim, “divljim”, prirodnim dijelovima Vlašića a koji su prepuni ljepote koja me toliko napuni u duši, da se nakon svake ture danima osjetim kao u oblacima.

Hodamo i po poznatim i nepoznatim putevima, nagledamo se netakutih šuma, pijemo sa izvora i čistih rijeka i rječica, potoka, gledamo sa mjesta gdje pogled puca dogle god može insan da fizički vidi…

Nekada kao sad, bude i opasnosti, tako nekada prođemo kroz minirana područja, al štaš, mora se od nečega i umrijeti.

Tragova divljih životinja, od kojih najviše trtamo od međeda, al još se nismo sreli sa nji iako smo nekoliko puta naletili na svježe medvjeđe govance koje se haman puši..

evo par slika i videa sa tih dijelova sa više različitih tura i prirode za one koji vole

 

 

 

 

 

 

 

 

“O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali;” (El-Bekara, 21)

(napomena: vehabistički umovi neka ne čitaju ni ovaj tekst, previše je to za njihove ograničene umove)

Slušam ovaj ajet na džumi i odmah mi sinu nešto, a vezano je za onu priču o Ademu a.s. i stvaranju ljudi, čovječanstva, iz OVOG članka(evolucija i stvaranje)

Provjerim, pitam i pregledam riječnike i fakat, riječ LJUDI u ajetu (En-naas) , ima značenje i svih ljudi, čovječanstva kompletnog.

I kontam onda, ovaj dio ajeta I ONE PRIJE VAS, da li referira upravo na ta stvorenja, čovjekolika, ili možda neke druge “ljude” , civilizacije koje su postojale prije sinova Ademovih, prije ljudi današnjih, koje je možda Adem a.s. i zatekao a koje je sigurno naslijedio kao kalifa – nasljednik?

morebit…

Svi kontaju da se to odnosi na generacije prije, tj. svako ko čita na one prije njega, njegove pretke i sl…ali ako ennas znači i svi ljudi, a Kur’an i jeste poruka svim ljudima i cijelom čovječanstvu, Knjiga zapisana i prije stvaranja čovječanstva, onda se , prije vas, može odnositi i na neke pred-ljude kao vrstu nekih drugačijih stvorenja…

 

 

Ne volim rastanke, sa posebnim ljudima, sa dragim i voljenim ljudima…bilo da su očekivani, ili naprasni, iznenadni…ako može biti išta iznenadno…

Svaki put me to utuče i padnem u nekakvu sjetu, u neki vid blage depresije.

Skoro pa da mogu fizički osjetiti prazninu u srcu koja ostane nakon njih, prazninu koju onda pokušavam popuniti a dobro znam da u tu prazninu niko osim njih ne može popuniti niti odgovara na to mjesto. Sve su to samo samozavaravajući pokušaji osuđeni na propast. Ali, nastavim(o) se lagat da je sve okE.

Shvatam da odoše ali se jako borim u sebi da to prihvatim kao fakat.

Pomislim…vratiće se …nekad….

a šta ako se ne vrate više nikad?

Teško je i pomisliti samo na to, a ne d’o Bog da tako i bude…e’uzubillahi.

Još uz sve to ide i ova jesen. Sa svojim kišama i crnim oblacima, koje inače volim.

A pride, i godišnji sam ispuc’o i ponovno sam u “logoru”.

Zadnjih dana sam upao u balaševićeštinu i šnjim se družim…genijalni su mu tekstovi..tako da…trpite me u nekim od narednih postova sa Đoletom…sjeda mi ova od prve do zadnje..

Ovo je članak kao odgovor nepotznatom komentatoru na članak 514. o evoluciji i stvaranju(link) a u kojem je pitao/la kako objasnini sve one džinovske skelete koji su pronađeni u zadnje vrijeme , a koji se kao lafo skrivaju od ljudi itd. ugl sve vezano za tu tematiku.

DakleM, to se može objasniti, tj. ti pronađeni skeleti, vrlo jednostavno:

SVE SU TO LAŽNJACI I FOTOŠOPIRANE SLIKE!

Al da krenem od početka.

Naime, kada su se , prije nekih 10-15 godina, pojavile takve slike na netu, meni su lično odmah bile sumnjive jer sam jasno prepoznao znake fotošopiranja. Ali nisam samo to ‘nako pričao, nego sam se dao u istraživanje , i vrlo lahko pronašao o čemu se radi.

A radi se o sljedećem,…. postoji ta nekakva aplikacija, neka zajednica koja djeluje pod imenom Worth 1000 , a koja okuplja sve zainteresovane i organizuje takmičenja u fotošopiranju, i to po različitim sekcijama.

Tako jedna od sekcija je i “arheološke anomalije” (archaeological anomalies).

Doduše, to je sada tako, kad sam tada tražio, nije bila posebna sekcija koliko se sjećam, pod ovim imenom, nego u sklopu možda neke veće il šta ja znam, ali nije to bitno.

Tu su se mogle, a mogu i sada , naći sve te slike sa navodnim gigantskim slikama ljudskih skeleta, kao i sa originalnim slikama koje su fotošopirane, a evo nekoliko primjera tih slika, a koga interesuje još neka sam gugla i traži:

Dakle, to je što se tiče tih slika. Ono što je meni tada teško palo je, kada sam čitao forume na kojima su komentarisali sami autori ovih slika, a u kojima su se , možda s pravom, ismijavali vjernicima i njihovoj (našoj) naivnosti, neznanju i lakomosti.

koliko vidim, od tada nismo daleko odmakli i još uvijek “padamo” na ove jeftine fore i oduševljavamo se nepotrebnim stvarima, nepotrebnim istini.

Eh sada teži dio … kako onda objasniti i uklopiti hadise koji govore o tome da je Adem a.s. bio visok 60 lakata (cc 30 metara) i da se ljudi od tada iz generacije u generaciju smanjuju.

Eh, sad ću ja u svom stilu, jer, prvo da kažem da moje razmišljanje o nekim stvarima nije konvencionalno i neprihvatljivo je, posebno vehabističkom mentalnom sklopu, ali ovo što ću sada reći je neprihvatljivo i onima koji nisu baš tako uski i banalni kao ovi.

Dakle, prvo ovo da kažem još..da li negiranje slika automatski znači i negiranje hadisa o ljudima visine 60 lakata? Ne znači! Nego znači da ove slike nisu dokaz jer su lažne. Da li su ljudi dosita i bili toliko visoki?, možda i jesu, a ako i jesu, još uvijek nema arheološkog dokaza da jesu ali i da nisu, što ne znači da ga neće nekad naći.

 

Eh sada, drugo i teže.

Prvo bi da kažem da što se tiče hadisa o Ademu a.s. i visini 60 lakata, koliko znam bilježe ga i Buharija i Muslim, a ide ovako : “Vaš otac Adem je bio visok poput palme – 60 lakata (30 metara)….”

Eh sad, mi hadise , posebno Buharije prihvatamo sve i branimo ih dogmatski, niko ih ne smije dovoditi u pitanje, a što je meni neprihvatljivo u današnjem vaktu. Iz raznih razloga o kojima sam o nekima pisao ranije, posebno što se tiče tzv. tedlisa (obmane). Jer ako mi muslimani vjerujemo da smo na istini, i da je istina kod nas, zašto se neko boji da u današnjem vaktu, kada su znanje i enciklopedije koje su nam prenesene, lahko dostupne i mnogo je lakše i mnogo bi se bolje mogla izvršiti provjera i ravija i seneda i tekstova, to i provjeri i napravi jedna nova sveobuhvatna i kvalitetna revizija.

Neko tj. većina i uleme i drugih u startu to odbacuju na prvu i brane ovu stvar čisto dogmatski čime upadamo u ono što ne smijemo , u slijeđenje onih prije nas, tačnije krščana, po ovom pitanju.

Jer kad bi se npr. analizirao ovaj tekst, može se postaviti pitanje: kako to da se kaže u hadisu da je Adem a.s. bio visok 60 lakata tj. 30 metara KAO PALMA, kada je poznato da tada a ni sada, u Saudiji ne postoje palme te visine, maksimalno su visoke 10 metara, prosječno po 4,5,6 metara! Možda onda značenje hadisa nije doslovno nego kako arapi imaju običaj velikim brojem reći da je nešto veliko. To bi onda značilo da je Adem a.s. bio krupan i visok ali ne bukvalno 30 metara nego kao neki veći insan, kakvih ima i danas ponekad i kao što je i bivalo u istoriji.

Na kraju hadisa se kaže da se ljudi od tada konstantno smanjuju.

I ovdje imamo problem. Više njih. Prvo, gdje su nam dokazi da se ljudi stalno smanjuju od Adema a.s.? Koliko je meni poznato, svaki skelet ljudi koji je nađen i star, bilo 1000 ili 2000 ili 5000 ili 10000 godina su otprilike kao i mi, tj. svi su iste veličine u prosjeku! A koliko mi je poznato, danas je stav i notorna istina, da je svaka generacije prosječno viša od prethodne, dakle imamo kontradokaz hadisu! Šta ćemo sad?! I šta ćemo sa pigmejcima npr.?
Je li lakše ne prihvatiti ovaj hadis ovako i odbaciti ga ili barem bukvalno tumačenje istog ili je lakše ne prihvatiti i odbaciti, zažmiriti na fakte da su ljudi u zadnjih barem 10000 godina isti kao i mi i da su čak i viši iz generacije u generaciju i tako biti rahat i otklonuti jednu bespotrebno nametnutu šubhu?

Dakle imamo ozbiljnih problema sa ovim stvarima, a samo zato jer slijepo i dogmatski prihvatamo neke stvari a koji su periferne. Niko od nas neće biti pitan da li je vjerovao da je Adem a.s. bio visok 30 metara, a bićemo pitani za namaz, post, za širk, za dobročinstvo… Islam i ne traži od nas slijepo slijeđenje, nego naprotiv, razmišljanje i propitivanje svega. Čega se bojati ako je istina kod nas?

Zbog ovakvih stvari, mnogo pametnih, posebno mladih muslimana je ostavilo islam, jer su ih vehabistički mentalni sklopovi koji ovakve stvari dogmatski uzimaju, ubijedili da su ove stvari i vjerovanje u njih uslov da budeš musliman, pa onda kada se ti mladi obrazuju i vide da su te stvari nespojive sa naukom , sa faktima, sa modernim načinom učenja, razmišljanja, napuste islam jer ne mogu spojiti te za njih onda bajke sa faktima…

Moglo bi se još toga reći ali nema se kad ovako kucat…i opet, ne kažem da sam u pravu, ali nisam siguran ni da su ovi drugi u pravu…na kraju trpi cijeli ummet zbog nakaradnog i ratrogradnog shvatanja, zbog cenzure u razmišljanju, zbog neukosti i neškolovanosti, dok su sa druge strane ovi drugi preglasni i galamdžije, spremne da, kao i kroz istoriju, za drugačije mišljenje od njegovog da skidaju i glave, nažalost…

 

Zaboravih navesti primjer naše(vjerničke) nedosljednosti i nepravednosti, a vezano je za temu.

Kada razgovaramo sa evolucionistima i tražimo od njih dokaze u vidu fosila i skeleta prelaznih formi od riba do vodozemaca, od vodozemaca do reptila od reptila do sisara i ptica itd.a kojih bi trebalo biti na 100tine hiljada pa i miliona, dakle trebali bi preplaviti sve arheološke iskopine, a koje oni nemaju, onda im kažemo da nemaju dokaze za svoju priču u ovome. A kada oni nama, ili kada mi sami sebi tražino dokaze da su ljudi prije bili visoki 30 metara, pa se smanjili kasnije na 25, pa na 20, pa 18, pa 17, pa 15, pa 13, pa 10, pa sve do 1,70 danas, a kojih bi isto tako trebalo biti na milione, onda se branimo dogmatski i kažemo da nam ne trebaju dokazi takve vrste i da je dovoljno da u njih samo vjerujemo i da je to dokaz sam po sebi! A u osnovi se radi o istom principu i kod njih i kod nas u vezi spomenutih stvari.

Kako se ne bojimo Allaha i zašto nepravdu činimo?!