Članak 543. (pokoja srcu o srcu)

A šta ako je fakat, srce u kavezu od rebara !?

Ako rebra nisu za ono što su nas učili (samo), da čuvaju srce od vanjske fizičke sile, nego čuvaju sve i svakoga od srca? Ludog, divljeg, nepredvidivog i teško ukrotljvog….

U kavezu…

I mislim da znam zašto umiru, od srca, oni koji pate, oni zaljubljeni, oni tužni za nečim i sl…

Srce je tu da kuca u ritmu i spominje Allaha, opominjući nas , Allah Allah Allah…onog momenta kada nečije srce, umjesto Allaha, spomene nekoga drugog, a sve zbog toga jer je i ono i cijelo biće insana prožeto ljubavlju i mislima o tom drugom , više nego Allahom, i otkuca tj. spomene tog drugog…

ono stane…..umre…jer nije stvoreno da spominje ikoga više nego Allaha…

neko kontam…

Članak 542. (istiniti snovi)

Da na početku samo kažem da, što se tiče nekakvih vehabističkih komentara koje nisam odobrio i prebacio ih u smeće, da ću pisati o tome posebno šta i kako, inšaallah…

Helem….

Bojite li se vi da vam se snovi ostvare?!

I ako se pođu ostvarivati, makar bili i lijepi, da pomislite, nešto čudno se dešava, nešto van vaših poimanja stvarnosti i sl…

Ja uglavno ne, ne bojim se, posebno lijepih…

I pišem da bih podijelio i sa vama lijepu vijest, da mi se ostvario jedan san, o kojem sam pisao u ovom članku IN VITRO.

Dakle moj brat i sestra, i prijatelji, su nakon 18 godina braka dobili svoje prvo dijete od Allaha s.w.t. , elhamdulillahi. Tako mi se ispunio ovaj san.

Imao sam još nekih snova..lijepih, ružnih….neki za koje ne znam u kakve bi ih svrstao…ono..lijepi su, srce mi govori da su lijepi i duša žudi za time…ali me uhvati i neki strah od toga ako bi se počeli ostvarivati…da li sam spreman za njih…

Molim Allaha da se svi snovi koji su dobri za nas, za naše živote i na ovome i na budućem svijetu, ostvare …. amin.

Članak 541. (kriv?!)

Jeste li se ikada našli u situaciji, a vjerujem da jeste, daa…preuzmete krivnju tj. da pristanete dobrovoljno na ulogu krivca iako ustvari ne mislite i ne vjerujete da ste zaista i krivi za to za što vas se optužuje, ali ipak, radi nekog mira, radi sprečavanja neke veće štete koja bi mogla nastati po nekoga drugog prije svega, odlučite i kažete ok, ja sam! , do mene je, izvini et’ neću više nikada!
I dok vas ta osoba ili osobe terete i optužuju da ste ovakvi i onakvi, gori i najgori, vi ga nako slušate a i ne slušate…znate da imate ja argument da mu kažete, da ga oborite, ali shvatate i to da je on u nekakvom afektnom stanju i da vas neće razumjeti, da neće ništa povezati što zbog emotivno stanja što zbog intelekta,  i vi nako jadno, ali ne jadno radi sebe, nego vam žao te osobe i zbog toga što se ona osjeća povrijeđena a i zbog toga što je to što vam prigovara plitko, vi pristajete da budete krivac. Bojite se da, ako ne pristanete na to, da će nastati još veća šteta.

I dok ga slušate , ja barem, pokušavam da ostavim dojam da zaista i slušam tu osobu, a u sebi mislim kao : “daj više prestani, ušuti, shvatam te, žao mi te ali se ne sikiraj, biće po tvome, iako bi te mogao svladati i argumentacijom, ali neću, ušuti više dosadan si, znam sve šta ćeš reći, samo prestani više…”

I onda, kada na kraju budeš taj krivac, i kada nakon par trenutaka ostaneš sam..osjetiš prvo nekakvu olakšicu, jer je sve završilo, ne taj njegov govor nego sva ta situacija da se privodi kraju,  makar i da si kriv iako misliš da nisi, ili nisi 100% barem…ali onda kasnije te obuzme neka ljutnja…zašto si pristao na tu ulogu?! I onda se osjećaš kao nečovjek jer si postupio licemjerno prema sebi prije svega a i prema toj osobi….a opet onda prepustiš se razumu koji ti kaže da je to bilo jedino moguće i ispravno, da bi sve drugo samo još više povećalo nesreću i produbilo ambis…..na kraju ostaje ti i neka satisfakcija da si ipak postupio ispravno ali i gorčina u duši jer ćeš uvijek u nekim očima biti negativac, krivac…i što si dopustio da dođe do takve situacije, i što si izgubio u svemu tome sebe i ono nešto što si volio…
tako nekako…

Članak 539. (mali princ)

Svi samo čuli za Malog princa, većina ga je i čitala…i ja sam, nekada davno kao mali..kasnije bi naleti pođahkad na neke citate ….a neki dan, neki dan ga ponovo pročitam, kao odrastao (barem fizički) ..i….ne mogu da prestanem da razmišljam o toj priči i da se prestanem diviti njenoj ljepoti, dubini, jednostavnosti a komplikovanosti..jednostavno predobro….i mogu reći, jedna od najljepših i najdražih mi knjiga…puno bi toga želio staviti ovdje, zapravo cijelu knjigu ali evo, neka imam bar ovaj dio ovdje ..

“Tada se pojavi lisica:
– Dobar dan – reče lisica.
– Dobar dan – učtivo odgovori mali princ, okrećući glavu u pravcu odakle je dolazio glas, ali ništa ne vidje.
– Ovdje sam, – reče glas – pod jabukom…
– Ko si ti? – reče mali princ. – Jako si lijep!…
– Ja sam lisica – reče lisica.
– Hajde da se igramo – predloži joj mali princ. – Tako sam tužan…
– Ne mogu se ja s tobom igrati – reče lisica. – Nisam pripitomljena.
– Ah! pardon – reče mali princ. Ali pošto je razmislio, doda:
– Šta znači “pripitomiti”?
– Ti nisi odavde, – reče lisica – šta tražiš?
– Tražim ljude – reče mali princ. – Šta znači “pripitomiti”?
– Ljudi – reče lisica – imaju puške kojima love. To je jako nezgodno! Oni gaje i kokoške. I u tom nalaze interes. Tražiš li kokoške?
– Ne – reče mali princ, – tražim prijatelje. Šta znači “pripitomiti”?
– To se previše zaboravlja – reče lisica. – To znači “stvoriti veze”…
– Stvoriti veze?

– Pa da – reče lisica. – Ti si za mene još uvijek samo mali dječak koji liči na stotine hiljada dragih malih dječaka. I ti mi nisi potreban. Niti sam ja tebi potrebna. Ja sam za tebe samo jedna lisica, slična hiljadama dragih. Ali, ako me pripitomiš, bit ćemo potrebni jedno drugom. Bit ćeš za mene jedini u svijetu. Bit ću za tebe jedina u svijetu….
– Počinjem razumijevati – reče mali princ. – ima jedan cvijet… mislim da me je pripitomio…

– To je moguće – reče lisica. – Na Zemlji se vide svakakve stvari…
– Oh! Nije to na Zemlji – reče mali princ.
Lisica postade jako radoznala:
– Na nekoj dragoj planeti?
– Da.
– Ima li lovaca na toj planeti?
– Nema.
– To je zanimljivo! A kokoški?
– Nema.
– Ništa nije savršeno – uz uzdah reče lisica. Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao:
– Moj život je jednoličan. Lovim kokoške, ljudi love mene. Sve kokoške liče jedna na drugu, svi ljudi su slični. Znači, dosađujem se pomalo. Ali, ako me pripitomiš, moj život će ozariti sunce. Upoznat ću šum koraka koji su različiti od svih drugih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoji će me, kao muzika, zvati napolje, iz jazbine. A gledaj! Vidiš li tamo ona žitna polja? Ja hljeb ne jedem. Žito mi nije od koristi. Žitna polja me ne podsjećaju ni na šta.
A to je tužno!
Ali tvoja kosa je zlatne boje. I bit će divno kad me pripitomiš! Zlatno žito će me podsjećati na tebe. I zavoljet ću šum vjetra u žitu…
Lisica zašuti, i dugo posmatraše malog princa.
– Molim te… pripitomi me – reče ona.
– Ja bih, – odgovori mali princ – ali nemam vremena. Moram da otkrijem neke prijatelje i da naučim mnoge stvari.
– Poznaju se samo pripitomljene stvari – reče lisica. – Ljudi nemaju više vremena da bilo šta upoznaju. Kupuju gotove stvari kod trgovaca. Ali pošto ne postoje trgovci kod kojih se mogu kupiti prijatelji, ljudi nemaju više prijatelja. Ako želiš prijatelja – pripitomi me!
– A šta treba da se uradi? – reče mali princ.
– Treba biti strpljiv – odgovori lisica. – Prvo ćeš sjesti malo podalje od mene, ovako, u travu. Ja ću te gledati ispod oka, a ti nećeš ništa reći. Govor je ponekad izvor nesuglasica.
Ali svaki sljedeći dan sjest ćeš malo bliže meni.
Sutradan, mali princ ponovo dođe.
– Bolje bi bilo da si došao u isti sat – reče lisica. – Ako dođeš, na primjer, u četiri sata poslije podne, ja ću biti sretna već od tri sata. I što vrijeme bude više odmicalo, ja ću biti sve sretnija. A već u četiri sata počet ću da se brinem i uznemirujem; otkrit ću cijenu sreće! Ali, ako budeš dolazio u bilo koji sat, onda ja neću znati u koje vrijeme da odjenem srce…
Potrebni su obredi…
– Šta je to “obred”? – upita mali princ.
– I to je jedna prezaboravljena stvar – reče lisica. – To je ono što jedan dan čini različitim od svih drugih, jedan čas od svih drugih. Moji lovci, na primjer, imaju jedan obred. Svakog četvrtka plešu sa djevojkama iz sela. Zato je četvrtak prekrasan dan! Prošetam sve do vinograda. Kad bi lovci plesali bilo kad, onda bi svi dani bili međusobno slični i ja ne bih imala praznika.
I tako mali princ pripitomi lisicu. A kad se čas odlaska približi:
– Ah! – reče lisica – plakat ću…
– Ti si kriva. – reče mali princ – ja ti zlo nisam želio. Ti si htjela da te pripitomim…
– Sigurno – reče lisica.
– Ali ti ćeš plakati! – reče mali princ.
– Sigurno – reče lisica.
– Znači, ništa ne dobijaš!
– Dobijam, – reče lisica – zbog boje žita. Pa zatim doda:
– Hajde, da opet pogledaš ruže. Shvatit ćeš da je tvoja ruža jedinstvena na svijetu. Vratit ćeš se da mi kažeš zbogom, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu.
I mali princ ode da ponovo pogleda ruže:
– Vi uopšte ne ličite na moju ružu, ništa vi još niste – reče on njima. – Niko vas pripitomio nije, niti ste vi koga pripitomile. Vi ste onakve kakva je bila moja lisica. Bila je to lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali sam ja od nje stvorio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena u svijetu.
Ruže su se nelagodno osjećale.
– Vi ste lijepe, ali ste prazne – još on njima reče. – Ne može se za vas umrijeti. Naravno, obični prolaznik bi od moje ruže mislio da liči na vas. Ali je ona sama važnija od svih vas, jer nju sam ja zalijevao. Jer, nju sam ja stavio pod stakleno zvono. Jer, njoj sam ja napravio zaklon. Jer, na njoj sam ja ubio gusjenice (osim dvije-tri, radi leptirova). Jer, nju sam ja slušao kako se žali, hvali, ili čak šuti. Jer, to je moja ruža.
On se vrati lisici:
– Zbogom.
– Zbogom – reče lisica. – Evo moje tajne. Vrlo je jednostavna: samo se srcem dobro vidi. Oči ne vide ono što je bitno.
– Ono što je bitno oči ne vide – ponovi mali princ, da ne bi zaboravio.
– Upravo vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, nju čini tako značajnom.
– Vrijeme koje sam utrošio na svoju ružu… ponovi mali princ da bi zapamtio.
– Ljudi su tu istinu zaboravili – reče lisica. – Ali ti je ne smiješ zaboraviti. Zauvijek si odgovoran za ono što si pripitomio. Odgovoran si za svoju ružu.
– Odgovoran sam za svoju ružu… ponovi opet mali princ da bi zapamtio. ”

 

Člank 538. (aql – um)

aql – um, pamet, intelekt.

Allah vjernike poziva na razmišljanje i to svi govore na sav glas.
Koliko mi kvalitetno razmišljamo to je drugo pitanje.

Za taj poziv se koriste različite riječi u Kur'anu, najčešće aql – taqilun, jaqilun, zatim tefekkerun, talemun …
Aql je u predislamskom vremenu  imao značenje obuzdavanja, sputavanja.
Tako bi, ako to povežemo, razmišljanje trebalo vjernike da sputa od nečega…većinom kažu od nevjerstva i od odavanja strastima.

Onaj koji razmišlja i ima pameti je aqil, a suprotno od njega je džahil – neznalica, onaj koji ne razmišlja.

Allah posebno vjernike poziva da razmišljaju o ovome svijetu, o stvaranju i funkcionisanju svijeta, o njegovom mehanizmu.

Pitam se, ‘nako… od čega razmišljanje o tim stvarima, ovosvjtskim,ovodimenzionalnim, treba da sputa i obuzda insana, vjernike posebno? (da se ne shvatimo pogrešno, samo razmišljanje nije da ostaneš samo na tome nego i da djeluješ, da poduzimaš akcije)
Je li možda da se vjernici obuzdaju od gluposti, od zaostalosti?

(naravno da Da)

Mnogo je nelogičnosti i nedosljednosti međ’ vehabističkim sljedbenicima i po ovome pitanju, jer su “niđe veze” kada su u pitanju znanja o ovosvjetskim stvarima…

Članak 537. (šamar)

Čitam članak u Saffu i kontam, kako je ovaj dio teksta pravi šamar vehabijama, i kontam da je meni neko rekao ovo kad je u meni vehabizam cvjetao, rekao bi mu da laže, da je sigurno to nešto drugo, da je do prevoda, da je ibn Tejmiije nešto drugo mislio itd. ugl tražio bih, kao što i dan danas vehabije uvijek traže u ovakvim prilikama, razlog da ovo odbacim i ne prihvatim, kao što bih i dao neke “argumente” koji će pobiti ove riječi ibn Tejmijje r.h. …

evo i teksta

“…kako se Ibn Tejmijja obratio kralju Kipra:

Do mene je dopro glas o pobožnosti, milosti, ljubavi za znanjem i posvećenosti učenju kralja Kipra. Vidio sam kako je Šejh Ebu-l-Abbas el-Maqdisi pokazao zahvalnost kralju na njegovoj učtivosti, prijatnosti i domačinstvu, i na isti način proširio zahvalnost i na svećenike i njihove sudrugove.

Mi smo ljudi koji žele dobro svima i nadamo se da će vam Allah dati svaki hajr na ovome i na onome svijetu.

Ibn Tejmijje ga nije pozvao da oslobodi samo muslimanske ratne zarobljenike koje je imao, nego takođe i Tatare, Jevreje i kršćane, riječima:

Mi želimo za sve one koji su s tobom i koji su Jevreji i kršćani i koji su pod našom legalnom zaštitom, da ih oslobodiš. Mi nećemo zanemariti nijednog zarobljenika koji je naš sugrađan, bilo da je musliman ili ne. I takođe znaj da svi ratni zarobljenici koje mi imamo i koji su kršćani, oni svi znaju za našu dobrotu prema njima i milost, koju nam je Posljednji poslanik naredio….”

Tekst je pisao šejh Selman el Aude …što će biti dovoljno vehabijama da odbace ovo odmah kao sumnjivo, jer čuj, gdje će Ibn Tejmijje hvaliti i iskazivati počast krščanskom kralju, pa čuj, to je kufr, nevjerstvo, i to još hvaliti njegovu pobožnost!!!  😛

Članak 536. (standardno o vehabizmu, NAK)

Neki dan pijem kahve sa nekim ahbabima vehabističkih sklonosti… iiii pričali smo svašta i malo sam ih bocko gdje se inače ne smije i evo nekih zaključaka, zapravo potvrde onoga što već znam da je u njima…

Buharija je kod njih svetac! Nemoj slučajno da se barće u njega tj. u hadise iz njegove zbirke…Toliko ga uzdižu tobejarabi, da nisu ni svjesni da ga veličaju i smatraju boljim od samog poslanika a.s. ..jer se zna da je poslanik a.s. imao grešaka, ljudskih, koje je činio ali Buharija se ne smije dovoditi u pitanje da li je mogao pogriješiti u svom radu!…Znači, ako se, po njima obori Buharija i dovede u pitanje, pada sva vjera, islam čitav!…A MA NEMOJ!!!!

Čuj ti to Allaha ti….od kad je to Buharija temeljni stub islama?! Zar neko smatra da je Islam tako tanak i lohotan da ga Buharijina zbirka održava i čuva?! Pa , subhanallah, da ne lajem, pa njihova vjera i povjerenje, njihov jekin u Islam u njegovu istinitost je tako slab kada misle da islam ovisi o bilo kome, posebno o jednoj zbirci i radu jednog čovjeka, koji da et’ spomenem, nije poslanik nikakav, niti svetac…ali po njima ipsada da jeste, bezgrešan, na višem stupnju od samog poslanika a.. u nekim stvarima….

Pa ..bolan nebio….de malo se skontaj šta govoriš…….šta je onda sa svim tim generacijama muslimana prije Buharije? Kako su oni živjeli islam i vjerovali? ..jel to njihov islam bez Buharije nije bio valjan?.. ili je bio manjkav? ..zar one najbolje generacije nisu ustvari sve uspjehe postigli bez Buharije….zamisli u šta se sve vjerovalo i po kakvim se daif hadisima, pa i apokrifnim, radilo u ummetu u tim generacijama…dok nije Buharija napisao sahih?..znači 200 i kusur godina nakon Poslanika a.s.

Meščini da se, kako se taj nauk islama, iz svih oblasti, sve više razvijao, zapisivao, pametovao, komplikovao, detaljis'o… da su muslimani sve više i više upadali u belaje i da su slabili, da se sve više pravaca i sekti javljalo….al haj to je druga tema…

I ovo..po njima je poslanik a.s. bio i govorio isključivo kao neki sudija suda, advokat…po njima je njegov as. rad bio prije svega pravnički, pravosudni…to je cilj i svrha njegovog sunneta….ma daj biži bolan…

Onda vidim i nekakav kao skandal oko Nu'mana Alija K. …ko nešto on ovo, pa nešto ono….hm…ima tu svega oko toga se kazat….prvo ja još ne vjerujem u to 100% da je sve tako kako kažu, jer može bit podvala, ali i ako jeste bilo sve onako kako imaju one kao poruke između njega i te neke….mislim…pa šta? šta je to uradio a da je za osudu toliku? …jel počinio blud? jok..jel kakav drugi veliki grijeh uradio?….nije…ali je problem opet taj vehabistički mentalitet, a kojem je i on sam doprinio…jer je on sam imao mnogo govora oko tih stvari i sve je to osuđivao i smatrao grijehom…sječam se one neke priče kao svaki čat između momka i cure, svaki izlazak npr. na večeru i sl. nije ok, haram je, treba to izbjegavat, ako se dvoje hoće uzest tad neka se upoznuju preko i sa familijom i ono..mislim…to nema niti utemeljenja, za neke stvari da nisu ok..recimo ….haj ovo..to osamljivanje, mislim jasno je kao dan, kada čitaš islamske učenjake da je osamljivanje ISKLJUČIVO I SAMO dvoje , fizički, na mjestu dakle gdje nema nikoga više osim njih dvoje, gdje ih niko od ljudi ne vidi, a radi jel, objektivne opasnosti da se počini zinaluk, blud….pisao sam, jer su baš piteli učenjake da li žena može da sjedi i jede i sa drugim muškarcima kao što sjedi i sa onima sa kojima inače može, gdje su jasno rekli da nema smetnje ako nisu osamljeni samo dvoje..i sad kada ti tome pozivaš i smatraš da je i razgovaranje preko mreža nepoželjno, a onda te uhvate da ti to radiš i to sa poprilično sumnjivim sadržajem..e onda si zarib'o…priča je svaka ok , jer ne mislim da treba imati tabu tema i da ima nešto što se ne smije pričati osim o onome što je jasno zabranjeno i što je grijeh, npr. da pričaš erotske priče ili nekakav pornografski sadržaj, da nagovaraš na činjenje grijeha, da imaš neki cyber sex online il šta ti ja znam, da otkrivaš intimne tajne i sl….svaka tema je ok….dakle nije insan ništa uradio što bi bilo za osudu tolikih razmjera, …ja mu samo mogu zamjerit na tome što je širio, nesvjesno, taj vehabistički mentalitet i stavove, a onda se uvalio baš u to..a moro si se uvalit jer je to u što si pozivao i smatrao da je ok, da je to ono što islam traži, neprirodno, što je kontra ljudskom duhu, što je nerealno..na kraju krajeva jer nije islamski, jest po vehabističkom shvatanju….

et to…toliko za ovo ispucavanje

Članak 535. (Burda – otišla je…)

Odavno sam htio pisati o ovome, al eto tek sad mi nadošlo dovoljno volje….a biće i kao neka vrsta eksluzive…

Burda je ogrtač. U predislamsko i u islamsko vrijeme, ogrtačem su velikaši i vođe ogrtali pjesnike, obično nakon što bi ovi izrecituj neku poeziju i to je onda bio znak veličanja tog pjesnika i odavanje počasti njemu i njegovoj poeiziji i vještini.

U ovom članku ću da kažem nešto o posebnoj Burdi, kasidi, prvoj Burdi (kasnije ih je napisano još sa tim naslovom)…dakle pjesmi koja veliča i hvali našeg poslnaika a.s. i nosi jelte naslov Burda, kasnije ću reći zašto. A poznata je po tome što se i dan danas smatra najboljom kasidom posevćenoj poslaniku, ne samo zbog sadržaja, nego posebno zbog svoje ljepote u tom pjesničkom stilu, kompoziciji i čemu već i što se stoljećima izučavala, a i dan danas, zbog te svoje stilistike, sintakse i ostalog što je čini vrhuncem arapske poezije. Naravno, mi kao nearapi ne možemo osjetiti niti vidjeteti tu veličinu, a nije ni bitno to sada za ovaj članak.

Naime, tu kasidu je izrecitovao najpoznatiji pjesnik arapa u to vrijeme poslanika a.s.  – pjesnik arapa, Ka'b ibn Zuhejr r.a. (bili su i drugi poznati ali manje od njega, pjesnik kurejšija itd.)

On je prije primanja islama, bio neprijatelj muslimana i koristio je svoju vještinu da ismijava i omalovažava islam, te je nakon što je i Mekka primila islam, inače on nije bio iz Mekke, pobjegao na sjever u Šam i nakon nekog vremena i nagovaranja njegovog brata odlučio je da dođe u Medinu i zamoli za oprost i primi islam. Tako je i uradio. Neču sve detalje navoditi ko želi neka malo progugla o njemu i kako je sve to teklo…ima nešto…

Još nešto o samoj kasidi, što sam našao na netu, evo šta se veli izmeđuostaloga…:

Burda Ka'ba ibn Zuhejra je stekla veliku popularnost. Ta njena popularnost je prešla sve granice, pa se obično za nekoga kaže da je popularniji i od Banet Suadu. Ka'bova Burda se sastoji iz tri dijela: Prvi dio ima četrnaest distiha i sav je u znaku gazela, ljubavi prema voljenoj Su'adi i njenoj nevjeri. To je uvodni dio kaside kazan pred Poslanikom u njegovoj džamiji u Medini. Poslanik islama nije imao primjedbi na ovaj uvodni dio kaside iako je on kazan u formi gazela u džamiji u Medini.

Drugi dio zauzima više od jedne trećine kaside. Dvadeset distiha je posvetio opisu deve jer se draga našla prilično daleko i do nje može doći samo sa jakom i brzom devom. Uz pretjeranost u opisu deve i ponavljanje opisa, prisutne su i greške u opisu.

Treći dio kaside sav je u znaku izvinjenja i traženja oprosta. On obuhvata dvadeset i četiri distiha. I kad je Ka'b stigao do stiha:

Inne-r-Resule le nurun justedau bihi

Muhennedun min sujufi-l-hindi meslulu

Poslanik ga je ispravio i rekao: Muhennedun min sujufi-l-lahi meslulun – metafora koja se odnosi na Ensarije, zaštitnike din-i islama……

Burda Ka'ba ibn Zuhejra privukla je veliku pažnju književnika i kritičara. Ona je komentarisana, glosirana i imitirana. Danas postoji nešto oko trideset komentara ove kaside i isto toliko glosa. Među najpoznatijim komentarima je komentar Ibn Hišama, a u našem vremenu komentar moga profesora na Al-Azheru Ahmeda Ibrahima Ša'ravija. Brockelmann nabraja poimence ove komentare.Prevedena je skoro na sve jezike svijeta: turski, hebrejski, perzijski, latinski, engleski, francuski, italijanski, poljski itd. Na jeziku kojim mi govorimo Burdu je preveo Fehim Bajraktarević 1919. god. Nažalost, taj prijevod je ostao u rukopisu i rukopis je negdje izgubljen…”

Eh, sad…šta je meni privuklo pažnju ovdje , vezano za ovu kasidu..je to kada sam čuo u predavanju opis sadržaja..dakle samo opis a ne i sam sadržaj. Posebno me privuklo to što se kaže da je prvi dio kaside klasična ljubavna poezija….

Ne zaboravite da je ovu kasidu Ka'b izrecitovao u džamiji lično poslaniku a.s. pred brojnim ashabima!

I tako sam se dao u potragu za tekstom kaside, ali ga na našem jeziku nema…i onda upitam jednog brata, inače prevodioca mnogih kapitalnih dijela za tekst Burde i gdje bi se mogao naći…..kad on se nasmije i veli .”evo ja je upravo prevodim za jednu svoju buduću knjigu!” 🙂 slulčajnost sve , je li?!

I dadne mi on taj tekst, prvog dijela, sa napomenom da se radi o radnoj verziji, da će biti još dorade …ali meni i to bi dovoljno…i tako , evo tog teksta..

“Otišla je Suad, pa je srce moje danas bolesno
Poniženo, bez lijeka ostalo, ljubavlju njenom zarobljeno.

A Suad, onoga jutra kada smo se rastali, kada su otišli
Bila je poput gazele, što ispušta jecaje, oborenog pogleda, očiju surmom oivičenih.

Vitka u struku kada licem gleda, a velikih oblina kada se okrene
A stasom je niti previsoka, ali ni niska.

Zubi, okupani vodicom, kada se nasmije, ukažu se
I poput su česmice sa koje ako se jednom napiješ uvijek joj se vraćaš (kao da je opojno vino s pitkom vodom pomiješano)

Pomiješana sa hladnom vodom što se
Bujicom sliva, a što je jutarnji sjeverac hladi

Vjetrovi su odnijeli prašinu s nje i ispunili je
Kišnicom oblaka bijelih, ogromnih što nebom plove

Eh, loše li prijateljice, kada bi samo ispunila
Obećanje koje je dala ili savjet zaljubljenog primila

Ali ona je prijateljica koja u krvi nosi
Nesreće, laži, neispunjena obećanja.

Ne može u istom stanju ustrajati dugo
Kao da se prikaza u odjeću njenu utjelovila

Ona ne drži obećanje koje je dala
Kao što rešeto ne može vodu u sebi zadržati

I Arkubova obećanja za nju su bila primjer
A njena obećanja samo su puste laži

Iščekujem i nadam se da ćeš požuriti u vremenu
Ali ona nikako da požuri

I neka te ne zavara to što je zaželjela i obećala
Jer doista su želje i snovi samo u zabludu odvode

Suad je omrkla u dalekoj zemlji
Do koje je samo hitre i hodu vješte deve mogu dovesti

Samo snažna leđa jahalice je do tamo mogu odvesti
U hitrom hodu i galopu što juri.”

 

Eh sad, obratite pažnju na sadržaj i razmislite, što niko ko piše i spominje ovu burdu nikada ne govori sam tekst?! …posebno ne vehabiti i oni zatrovani tom ideologijom…čega se plaše i šta skrivaju…

Skrivaju to da je u džamiji, lično poslaniku a.s. izrecitovana ljubavna, blago i sa ukusom erotizovana poezija !, sa kojom je on bio zadovoljan i oduševljen tako da je samog pjesnika zaogrnuo svojim ogrtačem – Burdom i tako mu iskazao počast! Nije ga prekinuo kada je ovaj recitovao ove stihova ali jeste kasnije u nekom drugom dijelu, što znači da nešto nije bilo uredu sa ovim prvim dijelom , poslanik a.s. bi ga prekinuo i ispravio, jer on a.s. inače, nikada niej prešutio ono što je bilo zlo i haram, to je poznato.

Zmislite se u situaciji da recitujete nešto slično u džamiji na sijelu, pred bračom ili sestrama, kakave bi danas bile njihvoe reakcije, ..da im recimo recutujete nešto od Pabla Nerude…

DakleM, još jedna od stvari, koja se izopačeno usađuje i mozgove mladih muslimana i oharamljuje im halal i jednu ljepotu za dušu ovoga svijeta, koju je čak i poslanik a.s. volio!

Vehabistički karakter se ovoga svega grozi i odbija da ovo prihvata, njihov problem, kamo samo sreće da ostane samo njihov a da ga ne prenose i ne šire kao virus i u umove i čiste duše i drugih..

Sve ovo nekome, pa i meni bi u jednom periodu ultravehabizma, zvuči nevjerovatno, neprihvatljivo, kao laž, …um se opire da ovo prihvati kao istinu i da prizna da je u mnogočemu odgoajan i učen pogrešno i da je izgradio u sebi taj nenormalan islamski, neku vrstu patološkog karaktera….treba smoći snage u sebi pa to priznati i prihvatiti i onda krenuti u liječenje….makar i iz temelja..

teko jeste ali nije nemoguće…

 

Otišla je Suad, pa je srce moje danas bolesno
Poniženo, bez lijeka ostalo, ljubavlju njenom zarobljeno…

Članak 534. (o ženama, trudnicama)

Fakat…slušaš vazda ove naše učene, profesore, muftije, daije i ostale hodže, i vavik se kaže kako je žena u islamu postavljena na uzvišeno mjesto a posebno žena kao majka…

I haj, ok..al fakat sad, o ženi kao majci u Islamu, posebno u fazi trudnoće, ženi trudnici, koliko je posvećeno pažnje!?

Ta faza, trudnoće je, kako znamo, jedno od naj…ne znam kako bih rekao, al najuzvišenijih stanja čovjeka kao bića uopšte, da se unutar jednog bića stvara i razvija novi život, novo biće,  i zbog cijelog tog procesa, danas je općepoznato da se žena nalazi u jednom posebno stanju i fizičkom, i psihičkom i emotivnom i intelektualnom i svakakvom drugom..i da su i njene potrebe tada drugačije, posebne….

…i sad nako kontam…koliko se u islamu ozbiljno, ali OZBILJNO pristupilo i dalo pažnje ženi kao majci tj trudnici, a da to nije ono “NEK JEDE HURME” (jedina fraza koja se može naći redovno kada se govori o ovoj temi)…koliko ima literature i klasične i moderne koja ozbiljno analizira sva ta emotivna i psihička stanja posebno žene i daje preporuke i njoj samoj a i ljudima oko nje, kako da se odnosi prema njoj i ona sama prema sebi…kako i šta u postporođajnom periodu da čini i da kako se prema njoj odnositi…..evo kontam i nemeremi naumpast da sam ikada iša pročitao i čitao o tome išta ozbiljno…

 

Ali zato ima malo more tekstova i knjiga o tome šta žena smije ili ne smije raditi u tom periodu..dakle samo forma, suhoparno pravničko postupanje prema ženi trudnici kao da i to nije nešto posebno..nego ‘nako nešto…

Kako recimo, nikom nije naumpalo da iz ajeta o Merjemi i njenom predporođajnom stanju, osim jedenja hurmi, izvuku i zaključak da je ženi u stanju trudnće, posebno što se približava porod, potrebno i bolje da ima fizičku aktivnost i napor. Ovi naši samo kažu da Allah zahtjeva rad i trud i kod teških situacija, ali ..pazi…znači trebalo nam je 1500 godina da nam dođu sa zapada i skontju i kažu da žena treba da u trudnoći vrši fizičku aktivnost, pa su čak smislili i organizovali posebne programe joge, fitnesa, aeoribika i šta ti ja znam, isključivo za trudnice a kako bi im se olakšao porođaj…pa kako nisu muslimani mislili na ženu, na trudnicu, čitajući taj ajet pa skontali da ženi treba fizička aktivnost, pa ona istražili kakava je aktivnost najbolja za nju , proučili sve te pokrete i mehanizam porođaja pa skontali kakve kretnje, napore i vježbe trudnca da radi pa da joj porođaj bude olakšan!? ..pa nisu jer jednostavno, muslimani su ostali samo na toj floskuli da je žena uzvišena kao majka i da rađa čovječansvo a nisu joj dali pažnju i praktično pokazali šta ta uzvišenost znači za muslimane, ljude, i kako joj olakšati, pomoći, biti na usluzi u tom njenom stanju….

Čak se može naći i da se žena tretira kao objekat, jer sam čitao pitanje kada pitalac pita da li se smije seksualno zadovoljiti ženinom rukom!? …jel jer ne može imati odnos sa njom radi njenog stanja, bilo d aje faza hajza ili nifasa….

al tako vam je to kada živite u muškom svijetu, koliko god se trudili da to niječemo….kao i u vehabistički zatrovanom i kodiranom mentalnom sklopu

 

i …haj eto sami ovo isprobajte…pitajte vjernike, muslimane, muškarce, a i žene slobodno…koja je svrha i šta je cilj stvaranja žene?

Garantujem vam da će velika većina svih upitanih reći da je njena uloga da sluša i bude pokorna muškarcu, mužu, koji treba da u njoj nađe smiraj i tak to…

A niko vam, ili će malo njih reći,čak i žene same, da je svrha ženinog stvaranja i postojanja, PRVO i glavno (ostalo su sve sekundarne svrhe i svrhice naspram ove), isto što i muškarca tj. bilo kojeg čovjeka, homosapiensa, OBOŽAVANJE STVORITELJA!

A što im to neće naumpast na prvu, pa zato jer se stoljećima izvrće islam i stav islama prema ženi, i praktično a i teoretski kroz ćitabe i dersove profesora i daVija…pa imamo ovu naopaku situaciju…

Članak 533. (poljubac, francuski naravno)

Vehabizam u punom sjaju….

Čitam nedavno nešto i naletim na neka pitanja i odgovore jednog od poznatijih i popularnijih vehabističkih propagatora, koji po svojim predavanjima okupi i stotine sljedbenika, i ostanem zabezeknut onim što je rekao..al onda skontam da je to normalno za vehabistički mentalni sklop, ali je problem što oni na taj način mijenjaju islam, mijenjaju šerijat, unose novotarije i stvaraju nenormalne muslimane, iskompleksirane, paranoične i zgrčene i sve što ne valja danas…

Da ne dužim..o čemu se radi….

Postavlja njemu neka sestra pitanje, otprilike nešto kao…ona je vjernica jel, ali se ..il se poljubila sa momkom ili on hoće da je poljubi, nešto tako i sad ona pita šta islam veli o tome i šta da radi..

I on joj onda odgovara i izmeđ ostalog veli …citiram :“Poljubiti ženu strankinju (onu s kojom muškarac može stupiti u brak) sigurno je veliki grijeh.”… i zatim kao dokaz navodi hadis da i “usta čine blud ljubljenjem”..

DakleM….poljubac je po njemu VELIKI GRIJEH!?

Ja , mislim, stvarno sam pročitao svašta i svuđe, i od svakoga, ali nikada nisam nigdje našao da je iko, ni od prijašnjih ni od sadašnjih učenjaka, svrstao poljubac u velike grijehe! Čak su učenjaci taksativno navodili velike grijehe, nigdje niko nikada nije spomenuo poljubac u tome!

Da neko pogrešno ne shvati, poljubac sa ženom koja ti može biti supruga jeste grijeh, nije da nije, ali nije nikako niti je ikada bio niti će ikada biti veliki grijeh, a zna se šta su veliki grijesi i koji su, i kakave su kazne propisane za takvo nešto..za poljubac, niko nikada nije propisao nikakvu kaznu za to.

Znači vahabizam unosi u islam nešto novo, nešto što je mnogo veće i opasnije za islam od samog poljubca, jednu novotariju, jedan ideološki presedan koji će kasnije a već je u glavama mnogih muslimana, postao fakat (koji se ne propituje) i koji je postao kao da je ajetom propisan!

Na stranu sve to što se i hadis, koji ovaj citira kao navodni dokaz, u ispravnim generacijama, nikada nije smatrao niti tretirao kao dokaz da je poljubac ili ostalo što se navodi u hadisu, isto što i čin bluda, zinaluka, nego je kod tih selefa smatran upravo ono što vehabizam prešućuje i što pokušava da izmjeni u islamu, kao bezazleni, lemem, grijeh, koji će Allah oprostiti inšaallah. Pisao sam o tome u nekim prijašnjim člancima i navodio šta o tome hadisu i lememu kažu ibn Abbas i bn Kajjim…

Ali i da nema njihovog mišljenja o tome..pa bolan nebio, u siri postoji isti haman slučaj koji se desio dakle za vrijeme poslanika, koji se navodi u sahih predajama, u više verzija, a kad se kombinuju ovako je to nekako bilo…

Neki od ashaba je došao poslaniku as. i rekao mu da je se poljubio sa nekom ženom koju je zatekao tu i tu..u nekim verzijama stoji da je ovaj prvo otišao do Omera pa onda i do Ebu Bekra r.a. i reko im isto a an što su mu obojica rekli da šuti o tome i da ide..a on onda otišao do poslanika a.s. u medinski mesdžid. U nekim verzijama stoji d aga je poslanik a.s. upitao, a jesi li uradio još nešto? ..a ovaj odgovori, ..jesam to  i to..pa poslanik a.s. više puta to upita a ovaj odgovori uvijek da je još nešto uradio sa njom…sve osim samog čina bluda …”samo nije konac ušao u iglu” ….što znači da se taj sa tom ženom pravo pofato, što bi rekli danas, da je ljubio i milovao svukuda…na sve to, poslanik a.s. samo ušuti…a ovaj se okrenu i ode, ili mu je poslanik a.s. rekao da ide…kad je otišao…siđe objava poslaniku a.s. i on pozva da mu dovedu opet tog mladića…kada dođe, on mu prouči ajet: Zaistadobra djela brišu loša djela“ (Hud, 114.) ….što će reći..idi učini neki hajr i biće ti , ne samo oprošteno nego i obrisano potpuno to što si uradio, kao da nisi uopšte ni učinio to ikada…dakle nema nikakve teobe niti kefareta niti ikakve kazne, kao što ima za velike grijehe, što bi volio vehabistički mentalitet, koji bi inače samo da kažnjava i da se mršti…

Kada je to rekao posalnik a.s. ,neko upita : A jel to važi samo za njega? A poslanik a.s. ogovori: Ne , nego za cijeli moj ummet!

U nekim verzijama stoji da su nakon ovog odgovora ashabi u mesdžidu počeli učiti tekbire toliko glasno da su se čuli u cijeloj Medini…pitajte se zašto tolika njihova radost i oduševljenje i olakšanje…

Helem…pitam se je li ovaj vehabistički propagator (ne vjerujem u to da on namjerno to propagira nego je on jedonostavno takvog mentalnog sklopa i po njemu je to istina, jedina i ultimativna) upoznat sa ovom predajom…a mislim da jeste upoznat…pa kako onda nije mogao iz ovog izvući odgovor toj sestri, da li je uopšte razmišljao o ovom događaju…ako jeste, zašto ga je prešutio, iako je on direktno, da ne može biti direktnije, povezan sa njenim pitanjem..zašto nije naveo mišljenje o hadisu kojeg on navodi kao “dokaz” da je poljubac isto što i sam čin bluda?!

ALI ako bi tog istog lika upitali šta je po šerijatu blud, znao bi on šta je i odgovorio bi da je to jedino i samo ! čin ulaska muškog u ženski spolni organ, i samo se za to kažnjava šerijatom , ukoliko postoje 4 očevica naravno!

Šta hoću da kažem..nije opasno za islam smao nijekanje nekih islamskih postulata i propisa, nije samo to novotarija, novotarija je i sve što se unosi u islam a nije od islama, kao i to da se nešto što nije preuveličava i čini težim i strožim nego što jeste. Poljubac nije nikada bio niti će biti veliki grijeh, ali nije ni nešto što je dozvoljeno, što je halal, a kamo li poželjno. Svemu treba dati njegovo mjesto. Vehabije, zbog manjka intelektualnih sposobnosti i općeg obrazovanja, nisu u stanju da upravo to i urade, da svemu daju njegovo mjesto i da onda to smisleno i argumentovano obrazlože, da npr. za poljubac dadnu takvo obrazloženje koje neće biti nikakvo pretjerivanje i novotarija a koje će ubijediti čitaoca ili slušaoca da to ne treba uraditi, ali i ako se desi, da ne treba biti u crnjaku i očaju koji će te učiniti poremećenom osobom u smislu da ćeš nositi i ugraditi u sebe prejak i bespotreban osjećaj krivice koji će obilježiti svaki kasniji tvoj postupak u životu i način razmišljanja, shvatanja i činjenja, kao što je to kod nekih krćanskih sekti, ali i u kršćanstvu općenito i njihovom shavtanju čovjeka kao rođenog sa grijehom koji se ne može nikako očistiti niti oprostiti pa ej trebalo da se prinese žrtva Bogu u vido samog boga u liku čovjeka, koji je jel znači umro za grijehe čovječanstva…upravo takav isti mentalni sklop izgrađuju i kodiraju i vehabisti sa svojim ovakvim razmišljanjima i djelovanjem…slijede one koji su bili prije nas…..mada je sve ovo ispod mnogo slojeva do kojih oni sami ne dopiru…za psihoanalize je sve ovo..jedne kolektivne..kao i liječenja…

Daklem, oni ne mogu da normalno i u skladu sa ljudskom prirodom objasne bilo šta, pa zato pribjegavaju ekstremnih stavovima i rješenjima, a koja je lakše objasniti, zapravo ti i ne treba objašnjenje ako prije toga ukodiraš ljude da sve što im kažeš moraju ćutke i dogmatski prihvatiti, jer sve mimo toga je propast, grijeh i zabluda koja vodi u vatru…..

Jer mnogo je njihovog, vehabističkog učenja, koje se raširilo i izgradilo u ljudima, koji i nisu baš vehabisti, totalno pogrešne predstave i slike o životu i islamu..pisaću o jednom primjeru drugi put inšaallah..kako nevehabisti šire i propagiraju vehabističke slike o svijetu i životu…

..ne znam više šta, opet sam odlutao dalje nego sam htio :/ …

nego ..ljubite se sa onim sa kojima možete, muževima i ženama, francuski, jer je francuski poljubac sunnet..a i lijepo je brte..osim ako je neko pušač a partner nije…onda smrdi…i ujutro je ljepše prvo zube oprat pa onda se ljubakat…

 

ps. svi hadisi o ovom događaju se mogu naći, sahih su, Muslim ih najviše bilježi, ali tražite na engleskom, naši vehabisti ih ne prevode osm kako njima odgovara…ibn kesir navodi ovaj događaj u tefsiru sure Hud, pa možete i od toga početi..kao što se može naći i tumačnje onog hadisa i shvatanje prvih generacija o njemu (usne koje čine blud) a evo i članak o tome od ibn kajjima koji sam pisao LINK OVDJE

Članak 532. (ringišpil)

ne znam gdje bi pare potrošio…na auto ili “popravak” sebe, dijagnoze, snimanja, slikanja….vjerovatno na auto…život je precjenjen…bar nekad, tako mislim u pojedinim, dosta čestim momentima……
skonto sam i da ne bih mogao biti bilder, oni se briju po nogama, prsima, svukud…to mi je bezze..žensko je ok izbrijano, depilirano, al muško nikako brte…ok..ne bi volio ni da uvijek nosam džemper ispod potkošulje…
ne pijem makijato više, kraću ili običnu….jači i intenzvniji okus ima….šećer sam haman izbacio iz upotrebe..samo uz kahvu i urijetko ću kolač pojesti…ova grickanja, bombone i svašta nešta..ništa..
nedavno sam harmoniku probao, ne ide…imam u glavi al neće prsti…a imao sam i problema sa tim da skontam šta bi zasvirao…šta god mi naupalo..ne ide..

već enko vrijeme ne čitam ništa…neam nešto volje …počeo bio dvije, jedu od fromma, durugu od garsije, 100 godina samoće i stao…neće…ne ide..

fejsbuk sam ukino ima par mjeseci skroz i nemam se namjeru vračati..par puta sam samo ..službeno, da tako kažem, ušao…nema i ne vidim razlog i svrhu da budem više tamo..a i odavde odo uskoro…samo dok se ispišem ..i onda hastalavista , alahimanet…do nekih možda drugačijih, boljih vremena..

Al dino ima novu pjesmu, dobra, kreni se zove, jedna od onih što ne da brašnu u kuću..neko će pomisliti da pjeva o nećem dubljem, ja velim da pjeva o seksu za jednu noć..al opet, možda i griješim, možda ima zaista i neku dubinu…zna možda samo onaj ko je tako nešto doživio…neću je mećat…ne sviđa mi se za mećanja

i moj ringišpil u ovoj blentavoj glavi mešćini staje i gubi smisao

ps. pjesma je od balaševića ringišpil, ako bi nestala, jer neka videa mi nestanu kolko sam primjetio al nije ni bitno toliko vama ta pjesma..

Članak 531. (izmeđ’ sna i jave)

Nekoć sam sa nekim, znam i sa kim, pričao o snu..zapravo o fazi prije spavanja, u onoj fazi kada niti spavaš niti si budan..kada ti se već počinju javljati nekakvi lucidni snovi ali u isto vrijeme i vidiš i čuješ realnost oko sebe i sve ti je to nekako isprepleteno…mislim da svako zna o čemu govorim…

eh..poznato je, po islamu, da ljudska duša, prilikom spavanja, izlazi iz tijela..a to bi onda značilo da u ovoj gore pomenutoj fazi, duša je u nekakvoj posebnoj međufazi, tek izlazi ali još nije izašla u potpunosti…

a kada duša izađe, ona putuje drugim svjetovima, dimenzijama i u tom stanju ona viđa i komunicira sa bićima iz tih dimenzija, nekada sa džinnima, sa drugim dušama, sa nekim bićima svakakvim, hurijama, melecima…

i ja sam se pitao, ustvari konto sam da u tj međufazi kada je čovjek i svjestan a i spava, insan može zapravo vidjeti i biti svjestan tih bića, npr. džinna, a da mu je jasno da ih vidi i čuje a da ne sanja…

nisam imao neku potvrdu do sada, u islamskim izvorima, i evo sam na nešto naletio a što bi mogla biti potvrda ove moje teorije nekak'e..

Ibn Sa'd u Tabekatu navodi slučaj primanja islama od strane Osmana r.a. koji je bio negdje na putu, mislim u trgovačkoj karavani i po njegovom pripovijedanju, legao je u večer da spava, i kada je bio u baš takvoj fazi pred san, začuo je glas koje je govorio ” O ti koji spavaš, požuri nazad u Mekku, uistinu se Ahmed napokon pojavio u Mekki” probudio se i vratio u Mekku, gdje je čuo za poslanicu Muhammeda a.s., naravno od Ebu Bekra r.a. i odmah otišao do poslanika i pred njim primio islam i ovo mu ispričao. Poznato je to da su džinni bili uzbuđeni zbog poslanice i da su širili tu vijest među džinnima, i vjerovatno je glas koji je čuo bio glas džinna, a što i on r.a. smatra.

Slično je nešto čuo i Omer r.a. u džahilijjetu, kada je začuo vrisak iz kipa..ali to možda nekom drugom prilikom…

Ugl. snovi su zanimljivi pravo..a ovo stanje izmeđ sna i jave posebno…sinoć sam sanjao da sam u Australiji i da sa nekim gledam u zvjezdano nebo i da vidim Orion i Sirius, iako su oni zvijezde i sazvježđa sjeverne hemisfere..znam da sam bio zadivljen čistoćom i blizinom neba..prelijepo…ovakve stvari mi u ovom sivilu napune nekako dušu posebno…

da možete sanjati šta želite..šta bi sanjali?

Članak 530. (ljubav i mržnja u islamu)

el wela'u wel bera'u fil islami

Evo još jedna odlična tema i odlično zapažanje tabubrejkera (uvijek kad mu izgovorim ime u sebi kažem i pratibrejker).

i fakat je to tako, muslimani su općenito prepuni nekakve gorčine u sebi, nekrofilije…uopšte nema ljubavi prema životu općenito a to sve ima za posljedicu različite anomalije i nastranosti kod muslimana, a sve je to opet, poslejica pogrešnog shvatanja i pogrešnog življenja islama, niej to samo u vehabija, isto važi i za sufije i za tradicionaliste …

bujrumte

Tabu: Ćafiri

 

Članak 529. (Ebu Bekr r.a. i Fatima r.a.)

Buharija, meščini, prenosi od Aiše r.a. da Ebu bekr i Fatima r.a. nisu pričali nikako od smrti poslanika a.s. , znači nekih 6 mjeseci, a zbog nekih međusobnih neslaganja i nesuglasica, što je normalno da ih ima međ ljudima.

To je istina iz Aišine perspektive, i to je ono što je ona znala i koliko je znala.

Ipak, postoje druge predaje u kojima se spominje da je prije smrti Fatime r.a., Ebu Bekr r.a. doša i posjetio je u njenom domu, gdje su razgovarali i riješili te neusglasice.

Prva tačka na kojoj se može ovdje zadržati jeste to da kada prenosi neki od prenosilac ai kaže da je nešto bilo tako i tako, to ne mora značiti da je doista tako i bilo, u objektivnom smislu. U subjektivnom tj. iz njegove lične perspektive i znanja to jeste tako i to je po njemu istina, tako se mogu naći i predaje u kojima se neki od prenosilaca i zaklinje Allahom da je to tako i tako bilo, ali u stvari nije tako bilo, odnosno jeste tako bilo ali samo iz njegove perspektive shvatanja i znanja o nekoj stvari. Vehabije to nedokučuju.

Ali idemo dalje…dakle što se tiče ove predaje..prepričaču je, kaže se da je Ebu Bekr r.a. došao do kuće Alije i Fatime r.a. i pokucao, a izađe pred njega ALi r.a., logično jer Fatima je ležala na postelji, pred smrt…Ebu Bekr r.a. reče da želi da vidi Fatimu i da porazgovara sa njom, ALi r.a. ulazi u kuću i obajveštava svoju suprugu da je došao Ebu Bekr i da želi da je vidi, a onda odgovara da je ok, neka uđe..dalje ide da su razgovalai i riješili stvari među njima..

Eh..šta se ovdje može još primjetiti…pa npr. da nije Ali r.a. taj koji je odlučivao da li neko može ući, vidjeti i razogovarati sa njegovom suprugom, nego je otšao i pitao nju, da li želi da ga vidi, što je i logično jel, jer je došao da vidi nju a ne njega. Nije ga propitivao niti ispitivao šta ti imađ kod moje žene i sl.

DakleM, vidi se jasno da su ashabi r.a. poštovali autonomiju žene i da je ona bila ta koja je odlučivala sa kim želi ili ne želi da sjedi, da priča…danas vehabije odlučuju u ime žena sa kim će njegova žena da priča..i to je generalno pravilo…vehabija mora uhoditi ženu i imati njen pasvord da bi je mogao provjeravati na svakom koraku, jerbo po njemu je žena njegovo vlasništvo, iako na jeziku govori drugačije, da žena ima prava i slobodu…jašta..po njima žena nema autonomiju niti slobodu i žena je po njima isključivo seksualni objekat…sva ta pretjerana lažna čestitost, obaranje pogleda, izbjegavanje kontakta kao da je govno u pitnaju, je zapravo iz razloga jer vehabije ženu vide samo i isključivo kao seksualne objekte, iako većina istih ne umije zadovoljiti ženu ni seksualno…ii onda taj pretjerani lažni krug čestitosti se hrani samim sobom i još više povećava tu famu oko žene i njenih prava i sloboda koje su sve uže i uže…

iskreno…ima jedna priča za jednog od velikih imama, koja se često navodi kao primjer vrhonaravne čestitosti, kada je taj imam r.h. ugledao slučajno golu ženinu petu i onda nije mogao više pamtiti kao ranije, valjda mu slika te pete dolazila u glavu stalno….e meni je ta priča pokazatelj pretjeranosti i nekakvog nenormalnog odnosa prema društvu i ženi samoj..i zbog ovakvih situacija, žena je i muslimanskim društvima bila doživlajavana kao isključivo seksualni objekt i ništa više, i zbog toga je se moralo protjerati iz društva i dati joj , pazi sad smijurije, prava kao npr. pravo da bude u kući stalno..što je najgore, mnoge žene, muslimanke su ukodirane i programirane kroz stooljeća, da budu zadovoljne sa tim i da i same veličaju takva i slična “prava”, iako iskreno mislim da same sebe lažu i da duboko u sebi shvataju i da vide takve stvari kao potčinjavanje i oduzimanje vlastitih sloboda  ne samo kao muslimanke nago kao bića, kao insana, čovjeka…

..htio sam nešto drugo al prenjelo me pa ne znam šta sam htio ustvari….

samo da kažem i ovo, to što prozivam vehabije je zato jer dolazim iz tog kruga ljudi, iz tog, rekao bih kulta, i trebao bi svako da proziva svoje, sufije svoje, hodže svoje i tako to…

Članak 528. (krv i duše)

Neko vrijeme imam jednu teoriju pa da je zapišem, a čitaoci bi je mogli provjeriti, ispitati, nadograditi možda, razviti..ako ništa zabaviti se..

Helem….'vako znači….

Po pitanju osoba koje smatramo bliskima, koje nam legnu na dušu što se kaže, srodne duše jel, bilo koje vrste , prijateljske ili ljubavne, smatram da je ispravno to da je bolje da su te osobe što sličnije. Da su sličnih karaktera, obrazovanja, inteligencije, interesovanja, itd. što više imaju zajednikog to su im zajednički momenti ljepši i ugodniji. Naravno nemaju dvije 100% iste osobe, tako da je normalno da i među ovakvima ima različitosti, koju su dobre da bi se imalo kad i posvađat malo , jer je mirenje slatko, ali ipak je bolej da su što sličnije te osobe.

Smatram da oni koji misle da je bolje da su što različitije, pa da se nadopunjavaju, griješe, da se možda time tješe zbog nekog svog stanja, jer mislim da praksa pokazuje suprotno od toga.

A poznato je i da islam preporučuje, u slučajevima braka, da osobe budu što sličnije po pitnaju i socijalnog statusa, porijekla itd.

Naupmade mi i onaj hadis u vezi srodnih duša, da su to regrutovane vojske koje se , kad se prepoznaju zbliže, je upravo i rečen prilikom kada je jedna od sahabijki iz Mekke, a koja je bila veselog karaktera, i koja je volila šalu i pjesmu, naišla na istu takvu ženu u Medini i sa njom se zbližila i kod nje odsjela, što je upravo dokaz da su sličnosti, na toj duhovnoj, metafizičkoj razini, ono što privlači ljude jedne drugima.

Eh sad..konto sam o tome, kako se ta privlačnost onda odražava i manifestuje na ovoj čisto materijalnoj strani života.

Jer je poznato, da se na toj dunjaličkoj razini, suprotnosti privlače, a ono isto odbija. Što bi onaj reko minus i plus ko amer i rus…

Dakle ako se na toj duhovnoj razini, istovjetne stvari privlače, onda na ovoj materijalnoj bi te iste stvari trebale biti u nečemu suprotne da bi se provlačile, u ovom slučaju dakle govorimo o insanima.

Eh, naupmala mi je krv i krvne grupe i onaj rh faktor.

Po ovoj mojoj teoriji, te krvne grupe, a da bi se ljudi što više privlačili jedni drugima, bi bile suprotne tj. što su suprotnije, to dvije osobe osjećaju veću bliskost i prijatnost jedno sa drugim, odnosno sve su više srodnije duše i na onoj duhovnoj razini su sličniji.

Tako bi npr. suprotno A krvnoj grupi bila B krvna grupa, a ako su im i rh faktori različiti, onda je to još jača privlačnost i kompatibilnost.

Ako je npr. AB , onda je suprotna 0 grupa.

Ako Ako je neko AB i dođe u susret sa osobom AB , ne skontaju se baš, a ako su im isti i rh faktori, nikako ne odgovaraju jedno drugom, ako su im rh faktori različiti ond ahaj malo se ko i može nekako.

Tako ja sam AB- , i najsuprotnije mi je 0+ , a sve između je manje…može proži i 0- , A+ ili B+ ili – bilo šta sam biži od AB- a i AB+ ako ikako možeš..

i tako te razne kombinacije…

pa et, možete pokušati se testirati sa nekim ko vam je blizak ili nije..mada je to teško, koliko sam skont'o..jer …rijetko je insan iskren sam sa sobom, pa će često osobe koje su mu bliske smatrati istinski bliskim jer MORA, jer su mu možda i rodbina i sl..tako i za ove nebliske..ta znam..tako nekako..

Možda su kod Poslanika a.s. i Ebu Bekra r.a. bile različite krvne grupe i rh faktori, jer su njih dvojica bili jako srodni i bliski, a i Poslaniku a.s. nejdraža supruga Aiša r.a. , kćer Ebu Bekra r.a., koja je možda od svog babe ra naslijedila i krvnu grupu ili je bila slična njegovoj? ..hu nouz?!

ugl. i dalje mislim da se ta povezanost i bliskost duša nekako mora manifestovati i na fizički način, samo sa suprotnim i različitim  zakonitostima nego na duhovnoj razini..

 

a morebit i da ovo nema veze svezom…

Članak 527. (opušteno)

Subhanallah…kad čovjek nako čita o ashabima r.a. i kad , što je bitnije, razmisli o njihovim životima, postupcima, o njihovom življenju islama i njegovog shvatanja, ne može a da se ne pukne šakom o ćelo i upita se “pa šta se desilo sa nama i šta je nama danas pa islam doživljavamo tako formalistički, tako naopako, tako pritegnuto oko vrata?!”

A znaš što je to tako? Pa jednostavno, oni su shvatali, nisu samo formalno to govorili kao mi danas po dersovima a naopako živjlei u praksi, to da je šerijat i njegovi propisi dat radi ljudi da služi ljudima a ne da ljudi služe njemu. Shvatali su da je šerijat tu radi ljudi da im olakša život i učini ga lahkim i sretnim, a ne da su oni tu da služe šerijatu i da oni šerijat usrećuju.

Znači živjeli su opušteno, prirodno, spontano bez plaho kalulacija i komplikacija.

Evo jedan primjer toga, a biće aksnije još inšaallah..

 

Jedne prilike dok je Omer r.a. kao tadašnji halifa, držao hutbu na džumi, u ždamiju uđe Osman r.a. na što se Omer r.a. začudi i upita ga zašto kasni, a Osman r.a. reče kako je bio na pijaci kad je zaučio ezan za džumu, i dok je on odletio do kuće da uzme abdest i dok je došao do džamije et’ zakasnio pa tek sad dolazi. Omer r.a. ga upita : -zar samo abdest kada je poslanik a.s.. rekao da se petkom ume gusul…ali to nije bitno sada dalje..

Nego, mnogo kasnije, kada je Osman r.a. postao halifa, naumpane njemu ovaj slučaj i znaš šta uradi?

Pa naredi da se od tada uče dva ezana za džumu, prvi i kasnije drugi nakon kojeg će se držati hutba i klanjati džuma, što do tada nije bila praksa ni poslanika a.s. ni Ebu Bekra ni Omera r.a…

Od tada se to prihvata i uče se dva ezana za džumu…doduše ne znam jel po svim mezhebima tako, ali po našem a koji je velikovećinski u svijetu je tako.

Šta je još zanimljivije, taj prvi ezan, Osman ra naredi da se uči, ne u džamiji nego na PIJACI! Dakle gdje je ljudi puno i gjde su ljudi, kao i on onomad bio zauzet poslom da je smetnuo da mora na džumu.

Dakle čisti pragmatizam, opuštenost i prirodnost u ponašanju i odnosu prema džumi, i ezanu. Ne zaboravite i to da je ezan ibadet i da bi to bilo danas osuđeno kao novotarija, i to teška novotarija koja vodi u vatru ekspresno jel te?!

Niko od ashaba mu nije na tome zamjerio..

Drugi primjeri su još drastičniji..o tom kasnije aBda…

Ugl. ljudi su r.a. propise živjeli da bude u službi ljudima, ne da ljudi služe propisima.

I da ne bude zabune, ne mislim da se svi propisi mogu prilagođavati i mijenjati kako ko hoće…ovo je članak o principima, o mentalnom sklopu i generalnom shvatanju islama koji je kod nas naglavačke postavljen…

 

muslimtabu.wordpress.com

 

Članak 524. (adet ibadet?)

Evo u ovom videu se može vidjeti klasični vehabistički mentalni sklop i shvatanje islama i šerijata iako možda ovaj brat svjesno i ne podržava u cjelosti vehabizam, ipak se u njegovom govoru jasno i glasno vidi, čuje, vehabistički način razmišljanja i, rekao bih , nametanja vjere, kao i mijenjanje propisa.

A radi se o tome da on, jedan adet, običaj, jednog naroda, u jednom vremenu, predstavlja i pokušava unijeti kao propis i praksu islama, za sve muslimane i sve narode u svakom vremenu, po njemo oživjeti i vratiti se praksi selefa jel.

Dakle radi se o jednom klasičnom neshvatanju i nerazumjevanju toga šta je adet a šta ibadet, Šta vrijedi nekome, negdje i nekada, a šta nekome drugome, negdje drugo u nekom drugom vremenu ne važi.

Ovakvu praksu čak ni arapi više nemaju, u Mekki i Medini čak…možda tu i tamo da se ajvi slučaj, ali to je jednostavno stvar običaja jednog naroda i ne postoji niko ko bi smio takvo nešto nametnuti svim muslimanima, bilo gdje da su i bilo kada da su,kao vjersku praksu i propis.

A upravo ovakvo nakaradno shvataenje i nametanje običaja je karakteristično za vehabističke umove koji običaje jednog naroda nameću drugima, i to rade tako vatreno i žestoko. Danas je prepuno toga u praksi da se više mnogi ne mogu ni snaći niti kontaju šta je od te prakse adet a šta ibadet, sve se umiksalo a kod vahabističkih umova svi haman običaji arapa su postali ibadet …e jašta više !