Članak 294. (volim)

Iako je mogao , iako mu se nudilo, iako je mogao uzeti koliko je htio , on a.s.,  nije uzeo, nego je odabrao život skromnog Allahovog roba.

Još u Mekki mu mušrici nude sve od dunjaluka, sve najbolje , ….nude mu vlast i položaj, nude bogatsvo, nude žene koje god hoće, ali on a.s. to sve odbija i poznatom rečenicom : “Da mi u jednu ruku stave Mjesec, a u drugu Sunce, tako mi Allaha, ja ne bih odustao od ove misije.”

 

Kasnije u Medini, kao , ne samo vjerovjesnik, nego i kao vrhovni komadant i predsjednik države, modernim riječnikom kazano, on a.s. i dalje živi skromnim životom, iako država i društvo jača, a on a.s. ima potpune ovlasti da naredi i da mu se napravi dvor i luksuzno opremi, i da nosi najskuplju odjeću i ukrase…

Ovo je njegova a.s. kuća u kojoj ga je i smrt dočekala:

 

Jedne prilike, njegove žene zatražiše od njega da više uzima i troši dunjaluka, i to ga veoma ražalosti.

Toliko da se zatvorio u kuću i nije izlazio danima, niti je koga htio primiti, čak ni najprisnije prijatelje Ebu Bekra r.a. i Omera r.a.

Na insistiranje , na kraju, uđoše.

Tim povodom objavljeni su ajeti:

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: “Ako želite život na ovome svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite, daću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti.

A ako želite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet – pa, Allah je, doista, onima među vama koji čine dobra djela pripremio nagradu veliku.” (El-Ahzab , 28-29)

 

Poznato je šta su odabrale naše majke r.a., a vidimo i kakav je život odabrao Poslanik a.s. , iako nije bio šerijatski zadužen da živi ovakvim životom , iako su pred njim vrada ovoga svijeta bila otvorena..zato….

 

Volimo te Allahov poslaniče s.a.v.s.

Članak 293. ( džamijski tips and tricks)

Doduše , mislio sam ovo ljetos pisat, al zaboravio , a ovi me vrući dani ovih dana podsjetiše na ovo..

Dakle,svi mi koji pohodimo džamije i vršimo u njima religiju, znamo kako je u vrućim ljetnim danima baš vruće 😀 ..mislim pogotovo u džamiji, đe nejma ni klime niti dede daju da se otvore prozori jer ubi propuh.

Posebno dok se klanja farz i kad se stisnemo u saff, onda još veća vrućina i sparina udari u insana.

Dakle, ako želite da vam nije baš toliko vruće dok klanjate u saffu i čak ako želite i da se malo rashladite, savjetujem vas da uvije stanete klanjat između dvojice starih deda, po mogućnosti da su i oni u kratkim rukavima.

Naime, njihove ruke i tijela su puuuuuno hladnija od mlađih insana, valjda slabija cirkulacija a posebno u tim ekstrmitetima, a koji su onda zbog toga poprilično hladni i kad se onda dodirujete rukama, osjetite tu hladnoću i kako izvlače temperaturu iz vaših ruku.

A i sama im tijela dakle oko vas ne zrače toliku toplinu ,pa vam je još dodadtno ugodnije.

 

Daklem, ako doživim aBda pa budem dedo i kad vidim nekog mlađeg da se tiska uz mene u saff, znači ja odma znaš što hoće do mene da klanja 😀

Članak 292. (Esmeralda)

Fakat su ove serije zlo i to veliko….

Haj što su po sadržaju glupe ko noć, što je gluma očajna, što nemoš ništa pametno vidjet nit naučit….negooo..

Bolan, ljudi gledaju u sva ta bogatstva i te snobovske živote i bolan nebio, ljudi malo po malo ( posebno br’te mili žene) ali ljudi pođu žuditi za tim..

Za vilama , za autima, za skupom garderobom, za silikonskim ljubavnicama i ženama( redosljed je namjeran) , za bajkovitim ljubavima, za ugodnim životom bez rada, za slugama itd. itd…

I skontaj ti..znači mi se bomardujemo sa ovim još od Dinastje i Dallasa , pa preko Marisol i Esmeralde, pa sad do ovih Ezela i neam pojma više kako se zovu..aha,Odbačena, Zabačena,Podbačena, Odgurnuta,  Ostavjena, Postavljena, Osvećena, Onesvještena, ….ti sto dvjesto!!

 

….i znači narod se tim takvim životom bombarduje, a jedni su od najgledanijih programa na TV-u , te serije, i normalno je a će početi žujeti za tim…a u nekom momentu poželi i kaže ” A što ja nemam to” , “Što moja žena nije ovako dobra i napucanako ove” “Što moj muž nije vako nježan i dobari svaki dan mi ne kupuje cvijeće i dragulje” “Što moj momak nema veliku firmu i dobro auto” itd. itd….

Znači sa jende strane gleda u to što nema i neće nikada ni imati, a za tim silno žudi i želju ima, a sa druge strane živi životom  jednog prosječnog ili ispodprosječnog radnika koji rinta za 400km crkavice…i normalno je onda da takav insan ne može biti nikako dobar ( u glavi )…on je i emocionalno i psihički rastrojen i razapet između toga dvoga. Normalno je onda da će padati i u depresije, da će se odati i alkoholu i nasilju u porodic,kriminalu, i i svakakvim oblicima ponašanja koji nisu društveno prohvatljivi.

 

Žalosno mi je kada vidim i da se neki vjernici isto ovako ponašaju, da samo žude za dunjalukom i a im u očima možeš vidjeti opijenost i zaljubljenost ovosvjetskim nasladama. Pa ona radi dunjaluka pođu ostavljati ahiret….umjesto da višak utroše na Allahovom putu, oni ga spiskaju na bespotrebne stvari…

Nije problem toliko u tom trođenju, koliko u tome da je njima ovladala ta opčinjenost i žudnja za takvim životom.

Iako je Poslanik a.s. rekao i dao uputstvo i za ovu stvar, pa tako nam  dao lijek za naša srca i duše kada je u pitanju žudnja za ovim svijetom…

 

“Gledajte u one koji su ispod vas (u bogatsvu i stvarima dunjaluka) a ne osvrćite se na koje koji su iznad vas!” (Muslim)

“I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Ta-ha, 131)

 

Ovo naravno ne znači da vjernikne smije biti bogat, stvar je da to bogastvo bude u ruci a ne srcu…poznata stvar.

Članak 291. (‘samljenost)

Usamljenost, nije isto što i biti sam.

Insan može biti sam a da se ne osjeća usamljen i obrnuto, može biti okružen sa masom a da se osjeća usamljen.

 

Biti usamljen znači da nemaš nekoga ko te može razumjeti i kada ćutiš.

 

Ne , nije to da imaš nekoga ko će ti pružiti nježnost, ljubav i strast, niti da razumije i vidi da si ljut, zabrinut, sretan..to može svako…..

 

Nekoga ko razumije ono što želiš reći i kada to ni sam ne znaš.

Neko ko će te podržati u nečemu što voliš i želiš makar te on sam i ne shvatao u toj stvari …..ili ti barem neće odmagati.

Neko ko ti neće podapinjati na tvom putu sreće, jer shvata da te to ispunjava.

Neko ko će te prihvatiti i pomoći ti da budeš bolji.

Neko s kim možeš biti satima i šutjeti a opet sve reći i još da ti bude fino…

 

Šta ja znam..ne ide mi ovo ‘vako pisanje…znam samo da usamljenost boli, ali bukvalno boli…fizički…sad pročito ev’

 

To su negdje otkrili tako da vele da se ta usamljenost u mozgu proživljava u istom djelu koji je zadužen i za fizičku bol, pa tako mnogi depresivci zaista osjećaju i fizičku bol, kao da su satrveni i samljeveni….

Kao kada nam draga osoba,bliska, koja nas je na neki način ispunjavala , ode i ostavi tu prazninu pa se osjetimo usamljeno, pa čak nas zaboli i u prsima…eh to je.

I ne , nije to samo kada ostaneš bez voljenog u smislu M-Ž ljubavi….ta osoba možebiti bilo ko, može čak biti i pas, mačka, konj….

 

“Allaha nam,” – rekoše oni – “ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!”

 

Ljudi se danas slabo razmiju..i ne žele da razumiju druge. Otuđeni i okrenuti sebi.

Ljudi ne žive život i ne stiču životna iskustva kojima bi onda lahko shvatali druge a onda time i lahko uspostavljali te duboke ljudske veze. Kako ćeš nekoga razmjeti ćuteći ako nisi proživio što i on ili bar slično!?

Knjiga, čitanje…to je drugi način koji nam širi vidike i spoznaje i približava nam iskustva drugih koja sami ne možemo doseći.

Kako neko ko ne čita može onda da razumije drugoga, ako niti je sam prošao takvo iskustvo, niti mu je kroz knjigu pisac na lijep, dubok, literaran način, približio stanje drugoga!?

 

Pusti kraju beskrajne novinske članke, koji samo zatrpavaju nebitnim i netačnim informacijama koje nas preokupiraju i stvaraju lažnu sliku svijeta.

 

Nađi sebi slične sebi i vidječeš da bol nestaje…..

 

 

‘nako , usput razmišljam……….

 

 

Članak 290. ( srednja u papir)

DakleM,evo zaštoje bitno u životu ići sredinom…skoro pa uvijek.

Ovo što vidite je prolaz o kom sa pisao u OVOM članku!

K’o što morete vidit, fleke od pišalina su po zidovima i čoškovima…treba ić sredinom da ne staneš i ne ograišeš ( neuzubillahi).

Džinni se skupljaju na prljavim mjestima kao što su ova, inače po wc-ovima….đe ima smrada..

Ali abdest, bismilla, ajetul-kursijj i nema problema 🙂

Inače koliko je ovo pogan čin, a nije to samo ovdje, toga ima koliko hočeš po našim mjestima, iako u krigu evo od ovog prolaza, u nekih 50ak metara, ima najmanje 5 ugostiteljskih objakta, ima i naša džamija u kojoj ima wc..opet se piša i sere đe se stigne..

Inače narod sere đe stigne ne samo bukvalno kao ovo nego i metaforički govoreći…

Dakle, koliko je ovo opasno govori i hadis poslanika a.s. u kom veli :

“Čuvajte se dvojice prokletih!”. …”A ko su dvojica prokletih?” upitaše Ashabi r.a…. On je odgovorio: “Oni koji obavljaju fiziološku potrebu po putevima i hladovima!”

Helem, hoću da kažem dakle, samo sredinom!

I jah, umal da ne zaboravim opet kazat, nisu krivi samo pišajeberi nego i mi koji ne koristimo ovaj prolaz, dok sam ja proalzio , iznad mene, preko ceste koja nema ni semafora niti pješačkog prelaza, je prešlo cestu barem 10ak ljudi !

20150913_210736

Članak 289. (naslijeđe)

O ovome sam htio davno pisati, počeo, pa stao, pa mi se obrisalo ..SAMO 😀 , al malo me i trta ( vjernici koji razumiju akaidske mes’ele će razumjeti zašto) da ne bi napisao i rekao nešto što ne mislim i što ne želim reći, jer, da se ne lažemo i nisam neki pisac 😀 a i KrajiškiNJI sam bio obećao …

 

Daklem, ovako..post će vjerovatno biti malo duži, ali neka ostane zapisana i ova misao…

 

Islam tj. šerijat je savršen sistem života koji u sebi sadrži savršene zakone za sva vremena i doba i koji odgovaraju ljudskoj prirodi ( bez obzira što neko to i ne shvata ) i u to vjeruje svaki vjernik.

Tako je islam kao primarnu obavezu muškarcu odredio privređivanje i skrb za porodicu, dakle brigu o materijalnoj i sugrnosnoj strani života, a ženi je odredio primarnu ulogu majke i domačice.

Ovo ne znači da je zabranjeno niti da muškarac odgaja djecu i skuha ručak, čak što više, a niti znači da je ženi zabranjeno da radi van kuće, da bude zaposlena, jok!

Tako je u islamu određeno i da muškarac mora u potpunosti da izdržava i obezbjeđuje kako djeci tako i ženi svu potrebnu ospkrbu od hrane, doma, odjeće i obuće itd. a žena nije dužna da troši ni jedan jedini fening na te stvari. Ona može da od muža ultimativno zahtjeva da joj sve to obezbjedi čak i ako u svom novčaniku posjeduje milione! Dakle oni su samo njeni !!! (ako ih je npr. zaradila ili naslijedila, dobila kao poklon isl. ) . Makar on ne imao posla, ona mu može reći , idi kopaj, meti cestu, čisti septičku ,  ALI ZARADI I DONESI!

Ukoliko muž škrtari, ona može samoinicijativno da uzme te njegova pare i da se podmiri po potrebi.

Ovo gore ne znači da ona ne može da dadne svoje pare ukoliko on nema, može naravno, ali nije obavezna, pa može ili dati ili ne dati, može ga tužiti kadiji, tražiti razvod braka ako želi , jer muž ne može da udovolji njenim potrebama i sl…

Sve ovo, a ovo je vrlo bitno, funkcioniše i funkcionisalo je u islamskom tj. šerijatskom sistemu, koji je svojom socijalnom pravdom i sistemom, obezbjeđivao muškarcima poslove a ženama obezbjeđivao uslove da mogu da se posvete svojim primarnim ulogama, obezbjeđivao im socijalnu zaštitu,kao i sudsku.

 

Danas imamo sasvim suprotno stanje. Nećemo ići dalje, evo ostajem u svom gradu.

Žene su ne samo što rade i to većinom, nego su čak i jedini hranitelji porodica. Jedino su one u obitelji zaposlene i sve što zarade u novcu za kučni budžet, to je od njihovih plata. U mom gradu je vrlo proširena industrija tekstila, kože i obuće i tu je zaposlen ogroman broj žena , većinom, možda i do 80% , kad auzmemo i to da su po trgovinama većinom žene zaposlene, po ugostiteljskim objektima, po kladionicama ( nije šala ovo, koliko ih ima) , po administraciji, po telekomu i pošti, školama, vrtićima  itd. itd. , slobodno mogu reći da barem u mom gradu  većinu zaposlenih čine žene. S obzirom na veliku opću nezaposlenost, onda ti dođe da više muževa ne radi a ne žena.

Lično znam koliko hočeš takvih slučajeva.

To bi onda značilo i to da ovo društvo generira jednu naopaku situaciju, gdje su žene muškarci a muškarci žene tj. žene su skrbitelji porodica a ne muškarci, dok su muškarci domačice ( barem nominalno praktično ugl ne).

Koliko je to psihološki problem to je posebna priča, gdje djecu umjesto majke u pkolu ispraća nesretni otac koji se osjeća nesposobno i beskorisno itd. …

Helem da ja nastavim..

 

Islam je u svom savršenom sistemu propisao i to da prilikom raspodjele zaostavštine, muškom djetetu pripada 2x više nego ženskom djetetu.

Eh sad, nekom će se ovo učiniti nepravedno, ali govorimo o onom prvom sistemu u kom žena apsolutno nije dužna da troši išta na porodicu dok muškarac jeste.

Dakle zamislimo situaciju gdje imamo brata i sestru ( govorimo sada o šerijatskom sistemu) gdje on izdržava porodicu ( ženu i dvoje djece npr.) i on sav svoj imetak mora potrošiti na njih, dok njegova udata sestra ( muž i dvoje djece) nije dužna od svog imetka da išta troši, nego ga jednostavno može ili gomilati ili trošiti na suknjice, majičice sebi i šminku, čak za sve potrebno djeci,  muž njen je taj koji sve za djecu kupuje i obezbjeđuje.

Da li bi bilo pravedno istu količinu novca ili imanja dati i bratu i sestri?!

I ja evo kaem da nije pravdno, pravdno je da on dobije više jer on svoje mora trošiti na još troje, a ona svoje ne mora trošiti osim na jedno – sebe.

 

Eh sad, do glavnog dijela.

Ovaj propis o nasljeđivanju je dakle apsolutna pravda i nijedan vjernik ga ne negira.

Međutim, stvar je u tome da taj propis svoju funkciju ispunjava tek u islamskom tj. šerijatskom društvu, koji ženi obezbjeđuje da je zaštičena i osigurana sa te imovinske strane.

Mnogi od vjernika, pa i nekih učenih, pozivaju na to da se neki propisi islama, a koji ne ovise o državi tj. koji se mogu primjeniti i primjenjuju, pa tako pozivaju i to da se raspodjela nasljedstva vrši po šerijatskom zakonu kod nas, a onda se familija samo dogovri i tako se na sudu kaže i upiše.

Smatram da je to velika greška, jer , kao što sam rekao, ovaj propis svoju funkciju i namjeru sa kojom je dat, ispunjava tek u šerijatskom SISTEMU, koji je dakle uvezan sa nizim drugih zakonskih propisa i društvenih odnosa.

 

U našm sistemu koji sada živimo, a koji sam opisao gore, u kom su u mnogim mjestima žene te koje “dodnose hljeb” u kuću, koje su skrbnici svojih porodica, a da ne napominjam i samohrane majke koje ova država ne štiti adekvatno, bila bi velika nepravda prema njima da se primjeni ovaj propis i da im se da pola onoga što dobije brat od takve žene!

Jer su oboje u istom halu i potrebama, oboje su skrbitelji svojih porodica i nepravda je dati nekome manje a nekome više.

Šerijat je čista pravda, kao što je rekao Ibn Kajjim r.h.:

“Cjelokupan šerijat je pravda. Sve ono što izlazi iz okvira pravde i ide prema nepravdi i nasilju nije od šerijata. Zatim je dodao: Kamo god se nalazi pravda, tamo je i šerijat.”

 

Inače, ovo me potaklo da kažem i ovo, da iako je sav šerijat savršen i potpun, pravedan,  i iako se većina propisa mogu sa lahkoćom primjenjivati i u neislamskim sistemima, postoje neki propisi čije ispunjenje i potpunost zahtjeva da se primjenjuju samo u cjelokupnom šerijatskom sistemu.

 

Slično je i sa šerijatskim brakom. Mislim na one slučajeve gdje se neko vjenča samo šerijatski bez ovog po pozitivnim zakonima.

Jedna od svrha vjenčanja je i ta (  i u islamskoj državi) da brak bude lagalan a time i da uživa zaštitu države. Jer ko će sutra toj ženi pružiti zaštitu ukoliko je ahmak ostavi i nju i djecu , bez ičega na ulici. A slučajeva znam lično. Uz to sve kad uzmemo i “problem” suđenja pred tagutom, radi kojeg se mnoge vjernice koje su doživjele ovakvu sudbinu ustručavaju kroz državne mehanizme tražiti svoja prava, onda dobijemo socijalne slučajeve i uništene živote i u narednoj generaciji a možda i više.

Rješenje je dakle oba braka ili da država prizna kao zakonite vjerske brakove, kao što je to u nekim zapadnim zemljama, gdje je dovljno samo crkveno vjenčanje.

 

Boli me i to što ne vidim kod naših hodža, uleme i daija , ovakav koncept razmišljanja..ok, svi smo mi vjernici za islam i šerijat, i svi vjerujemo da je to savršeno od Savršenog..ali nije šerijat dat ljudima radi samoga sebe, nego radi ljudi. Ljudi su ti koji su centar zbivanja…pa zbog toga i nije uvijek pod moranje da se neki propis provede ako on neće ispuniti svoj cilj ..pa tako i Poslanik a.s. u tom smislu kaže:„kada opkoliš neku tvrđavu pa oni zatraže da se predaju pod uvjetom da im presudiš Allahovim propisom, ne čini to, nego im reci svoje mišljenje, jer ne znaš hoćeš li potrefiti Allahov propis ili ne.“ (Muslim) ..a sve iz bojazni da se ne nasene nepravda i ljudima a i šerijatu, pa da se šerijat optuži za nešto što on nije….dakle postoji i pravna osnova za ovakvo razmišljanje…ali :/

 

Et’ odužio sam, sve greške i uteksu ću inšaallah ispraviti …jednom 🙂

Članak 288. (malac)

Eto prođe i jučer. Izmače mi se feslija što radi hejtera, a i što radi slabije promocije i reklame 😀 ….neise, biće aBda još rođendana…

 

Negoo, pisali smo neki već o tome, kako ljudi potcjenjuju sitne, male stvari, djela, riječi…ja bih sada rekao i da je to potcjenjivanje opasno i po samog insana kada potcjenjuje svoje vrline, kada potcjenjuje svoje sposobnosti i dobra djela, ako pocjenjuje sebe u bilo kojem smislu i ako smatra da to nešto što smatra malim, može i treba odbaciti.

Često insan nije ni svjestan da je upravo u tom “malom” njegova snaga..možda ne sva ali možda pola.

 

Pokušajte stisnuti pesnicu što jače ali ne savijajući mali prst u šaku, ostavite ga ispruženog.

Vaš stisak neće imati , odnosno bit će samo pola snage stiska kada šaku stisnete i sa malim prstom.

Da, upravo taj mali prstić vam daje pola vaše snage.

Zatoooo….znate već… 😉

 

 

Članak 286. (grah)

Malo mi ovih dana, pravo da vam kažem , idu na živce ove ženske , samo pišu protiv muškinja, haman one svetice..zato ću da pišem o grahu!

 

Grah je, kao što znate nekakvo povrće , valjda, mislim jest mahunarka, al valjda je to povrće?! Il nije O.o ?! ..haj nije ni bitno.

Znači , svi volimo grah, grah je dobar, ima u sebi svakakvih điđa-miđa što valjaju za insana.

 

Nako kontam, kako je insan stvoren od zemlje, od njenih elemenata dakle, i da bi funkcionisao, mora unositi sve te elemente, sad skontaj kako je Allah to odredio da se svi ti potrebni elementi sakupe u nevjerovatnom omjeru u plodovima biljaka. Zamisli da moram svaki dan pojesti kubik zemlje!!
I to različite, a da bi unijeli sve potrebno..ali ne moramo, nego biljke iz zemlje uzmu sve to i skoncentrišu sve to u plod koji onda mi samo pokupimo..a sve su to blijke same od sebe uradile 😛 …
Helem, grah je znači dobar, svi ga vole..ja fakat evo kad skontam, ne znam još nikoga, nisam sreo a da ne voli grah jest.

Ima ono, da neko voli više bijeli, neko šareni i tako to…ja volim, a slabo ga jedem, jer svi moji više vole bijeli, onaj kad se skuha pa bude crrrrrn! Valjda mi ostalo od djetinjstva od nene, kad bi ona napravi.

 

Problem sa grahom je što se poslije plaho prdi od njega. Pa dovodi do neugodnih situacija.

Savjet je da se uvijek glasno prdne, jer manje smrdi. To je općepoznato, ali naravno to radite neđe đe nema nikoga.

Neugodnost je kad si na takvom mjestu gdje nemožeš prnut, a nemoš ni otiće neđe, pa stisneš sitsneš, ali onda on samo ono cikne. I onda se praviš dalabu, kao “šta?! ništa..nešto je, al nije to to!” ..naravno plin to razotkrije.

 

Ev mi smo naš pobrali, biće ga inšaallah, a pobrali smo i krušku, rodila mašaallah, nekoliko se grana i polomilo :/

Doduše, pobrali smo onaj grah tzv. čučo, imamo još trkljaša pobrat aBda.

Zanimljivo je kod trkljaša što se on penje uz trklju uvijek, ali UVIJEK, u smijeru kako se tavafi i oko Ka’be 😀

Znači ko ne zna u kom se smijeru tavafi, samo neka pogleda u trkljaš kako se izvero…et’

 

20150909_16482420150909_16481420150909_16483420150909_182053

Članak 285. (bliskost)

Ljudi su uporni u tome (posebno žene) da sa svojim partnerima ostvare što veći stepen bliskosti, smatrajući da je bliskost sastavni dio ljubavi, ali to nije baš tako.

Evo čitam tekst u kom dr. Zoran Milivojević kaže da je upravo kroz istoriju preovladavao takav model emocionalne veze u kom je veliki stepen bliskosti partnera bio isključen i da je to modernija pojava.

Bliskost je vrsta stabilnog odnosa koji se razvije vremenom, ali se stepen bliskosti koju neko očekuje od parnera razlikuje od insana do insana.

Jedni pokušavaju biti toliko blizu da svoje Ja stope u Mi , a drugi se opet uvijek izmiču pokušavajući da zadrže lični inegritet i određeni stepen slobode i neovisnosti i smatraju da treba da uvijek postoji granica.

Nije problem kada su partneri istog osjećaja stepena bliskosti, problem nastaje kada su partneri različitog omiljenog stepena bliskosti, dotle da može doći i do pucanja veze, jer jedan se partner uvijek osjeća nevoljeno i odbačeno ( jer poistovjećuje bliskost sa voljenjem) a drugi se opet osjeća kao da ga se stišće i stavlja u okove.

Može tu doći do dogovora među partnerima pa da se napravi kompromis, ali za to su potrebni partneri koji su emocionalno pismeni.

Generalno, ovaj problem je općeniti problem izmeđ muškaraca i žena , to i nije potrebno posebno objašnjavati.

 

Ono što je ovdje još generalniji problem jeste da insan teži bliskosti i čini sve da je ostvari, u bilo kom stepenu ( i oni sa manjim stepenom se trude da dođu do bliskosti sa partnerom, makar i u manjem stepenu od njega), sa nekim ( ili čak nečim, jer ljudi danas možda više teže bliskosti sa nečim i čisto materijalnim, stvarima ) ko je prolazan, ko je nesavršen, ko već sutra može da te iznevjeri ( a danas ti to izgleda nemoguće)  i okrene leđa, što je sa ovih insanskih potreba i u redu, ali problem je taj, što taj isti insan ostavlja i zaboravlja na bliskost sa Onim koji, koliko god insan želi da ostvari bliskost sa Njim, On  ne samo da ne odbacuje i ne izmiče se toj bliskosti, nego još više ide ka čovjeku i nudi mu Svoje prisustvo i ljubav!

Onaj koji, ako mu se ti približiš pedalj, On se tebi približi lakat.

Onaj koji ako mu ideš hodajući, On tebi ide trčeći.

Onaj koji ako Ga  spomeneš i On tebe spomene u ljepšem društvu.

Onaj koji ako te zavoli, postaje tvoj sluh, vid, ruka i noga kojom koračaš!

 

Svako ko da prednost bliskosti sa ljudima a zanemari bliskost sa El- Muhit-om ( Sveobuhvatitelj), sa El-Vedud-om ( Svevolitelj) , neminovno će patiti i živjeti u nemiru, dok onaj ko da prednost bliskosti sa Onim ispod kojeg je sve ostalo svorenoo, pa i ta insanska bliskost koja je samo neznatno zrno u pustinji i za tu bliskost se trudi, živjeti mirnim i spokojnim životom sve do susreta sa Onim za kojim čezne. Jer ako i izgubi insansku bliskost zna da je u bliskosti sa Onim koji ga nikada neće ostaviti.

Smirenost je plod tog znanja.

 

“On je s vama gdje god bili.” (El-Hadid 4)

“A kada te robovi moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu” ( El-Bekara 186)

” I znajte: zaista On obuhvata sve.” ( El-Fussilet 54)

 

“Uzvišeni Allah kaže: Ja sam u stanju učiniti Svome robu ono što o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno.”

(Buharija)

Članak 283. (Dlakava si tiii, takav sam i jaaa)

“Studija o muškarcima koju je proveo dr. Aikarakudy Alias ​​ pronašla je vezu između dlakavog tijela i inteligencije. Umjesto da gleda samo IQ, Alias je posmatrao odnos između dlačica na tijelu i razine obrazovanja.

Na kraju studije dr. Aikarakudy Alias utvrdio je da su muškarci koji su bili studenti ili apsolventi imali više dlačica od onih koji rade fizičke poslove. Također je zaključio da studenti koji su se isticali (po inteligenciji) su često dlakaviji od ostalih studenata. Dok je njegov rad bio posebno usmjeren na dlake na prsima, studija je povezala i prisutnost dlaka na leđima sa inteligencijom (kod muškaraca!).”

Dio teksta koji nosi naslov…pazi sad !!! :

5 Neobičnih stvari koje nas (kako naučnici tvrde) čine inteligentnijim

 

Znači, od danas puštam dlake! 😀 muaahahahah ….mislim ….đes ba dlakavi , nisam te prepozn’o!

 

Radi se k’o i o onom onomad što sam pisao , o obrtanju teza, o površnosti autora teksta ili namjernoj podvali tih “naučnika” ….jer može samo biti da je maljavost posljedica a ne uzrok.

U svakom slučaju bzze je.

Al što jest, ono, muško treba da je dlakavo br’te, sad koliko, to je već pitanje ukusa – ženskog mislim.

A žensko opet ne bi trebalo, ja to ne volim vidit pravo da ti kažem, al sjećam se da sam imao jednog jarana koji se baš “palio” na dlakave ženske..šta ja znam, sad mislim da je to u njega bilo vjerovatno neki vid pederluka, jer ako se “pališ” na nešto što je očita odlika muškinja onda imaš taj poremećaj…i vice versa važi i za žene.

 

Sjećam se i jednog nastavnika iz srednje škole , zaboravio sam mu ime ( tobe jarabi) , al’ predav’o nam je informatiku u prvom razredu, i znam da je bio nenormalno dlakav, ali ono, BAŠ NENORMALNO, toliko da su ga u ranijim generacijama prozvali nadimkom VULF ( wolf ).

Bilo je fakat strašno kada ti stoji iza leđa dok ti nešto kucaš na tastaturi a onda se odjednom preko tvog ramena pojavi i prikaže njegova ruka koja ide prema tastaturi da nešto otkuca :O ..ev’ i sad se naježim.

Koliko se sjećam i nije bio  nešto plaho inteligentan i učen, tako da ova teorija i ovdje pada.

 

Ko se odluči da ipak poveća svoju inteligenciju pušćanjem dlaka, neka se drži prpeoruke Poslanika a.s. o mjestima sa kojih se uklanjaju dlake i nek ih ne uzgaja tudena…:

Određeno nam je da ne ostavljamo više od četrdeset noći kraćenje brkova, podrezivanje noktiju, otklanjanje dlaka ispod pazuha i oko stidnih mjesta“. (Muslim)

Članak 282. (mladost)

Vraćam se danas sa podne namaza i idem skupa sa jedim mladićem, momkom od mekih 20-ak godina i vodimo sljedeći razgovor:

 

On: Uh! Nešto me leđa bole :/

Ja: Od čega? ( znam da nije zaposlen)

On: Ma od spavanja i ležanja.

Ja: Pa što nešto ne radiš.

On: Ma šta ću radit: ( nako ironično)

Ja: Pa radi bilo šta, samo nemoj ležat, izađi prošetaj ako ništa. Evo sad ljudi drva cijepaju pripremaju za zimu. Iscjepaj nekome metar drva, možeš i zaradit. Bolje ti je i to, šta ti fali, nego plaznit povazdan i u kući za televizor i daljinski, kompjuter, dođeš u džamiju i opet se vratiš plaznit,  a ako nečeš z apare , možeš za sevap.

On: (Smije se)

Ja: Tebi smiješno jel?!

On: Bolje ležat.

Ja: A dobra djela? Štaš dođeš sutra na Sudnji dan, đe su ti dobra djela?!

On: A loša? Nema ni loših!

Ja: Pa bolan nebio, kako možeš tako razmišljat, pa Allah ti dao snagu, maldost , vrijeme, zdravlje a ti ležiš samo! Štaš reć, stojiš pred Allahom i on ti kaže – Robe dao sam ti sve to, u šta si potrošio? –  A tiš reć: – ležo sam i plaznio! Jel!?

Onda sam mu citirao dio hadisa Posalnika a.s. u kom kaže :

Na Sudnjem danu rob neće kročiti ni jednu stopu, dok ne bude pitan za četvero:

o životu – u čemu ga je potrošio, o mladosti – u šta ju je iskoristio, …... (Tirmizi)

On samo veli jest u pravu si i nastavi se smješkati onako kao i prvi put.

 

Ljudi moji, meni tako ova omladina, većina, ide na živce zbog te svoje lijenosti i mrskoradosti, a svi su intelektualci i znalci i svi su im krivi za sve, samo oni nisu ništa.

Pa ima toliko zemlje neobrađene da kada bi se možda samo 10-20% obradilo, sva omladina imala šta da radi i da sebi zaradi.

Šta ti čekaš da će ti neko doć i reć evo ti de radi…jašta će!

Al neš ni ti bolan, nećeš..jest eto….N E Ć E Š !!! Koliko vas je otišlo pa uzelo pod zakup komad zemlje, posijalo nešto?!

 

A kolko hoš omladine razmišlja ovako kao ovaj moj gore.

Kod nas na poslu, primi 20 radnika,  za mjesec ih ostane 10, za dva mjeseca,  5 za tri 2 …..Prije je od 20 radnika otpadalo 2 koja nisu htjeli raditi.A da ne govorim koliko su nesposobni, koliko su im zakržljale motoričke sposobnosti pa nisu u stanju da izvedu ni neke jednostavne operacije u kojime je potrebna koordinacija oka i ruke.

 

I … ma bjaaaažibi bolan ..koga lažemo više…

 

 

Članak 281. (predznak sudnjega dana)

Vidimo ovih dana su aktuelna dešavanja u vezi izbjeglica sa Bliskog istoka, koje u velikim grupama traže spas u zemljama EU.

Ono što svi zapažamo je to da se radi o pretežno muslimanima koji su ti koji bježe a da su zemlje u koje traže spas ugl. kršćanske, ne nominalno ali da svakako kulturološki i civilizacijski pripadaju kršćanskoj tradiciji.

Sa druge strane podaci govore da same arapske zemlje (muslimani) vrlo malo ili nikako ne primaju i ne žele da prime te ljude ( neke su primile 0 izbjeglih), iako su većina izbjeglih arapi i većina muslimani.

 

Kako da se insan ne zapita : Šta je to sa današnjim muslimanima?!

 

Ako pogledamo u istoriju, onda možemo vidjeti da su kroz istoriju naši preci, muslimani, zapravo se sasvim suprotno ponašali od današnjih.

 

Od samih početaka, od izgona iz Mekke u Medinu, gjde medinski muslimani dočekuju i prihvataju prognane muslimane i daju im i žele više nego sebi!

Sa njima djele dom, hranu, poslove, pa čak i žene rastavljaju i one se udaju za izbjegle muslimane!

Kasnije vidimo i muslimane španije kako spas nalaze kod muslimana drugih krajeva, i to ne samo muslimani nego i jevreji!

Zatim muslimani balkana koji hidžru čine u Tursku itd.

 

I nisu samo muslimani u drugim muslimanima vidjeli one koji će biti milostivi prema njima i prihavtiti ih i pružiti pomoć i spas od nevolja. I drugi su to činili pa i kršćani, ne samo jevreji.Ood samog početka kada kršćani Šama, današnje Sirije, staju uz muslimane i bore se protiv Bizantije jer u muslimanskoj vlasti vide pomoć i spas od tiranije Bizanta.

Kršćani Španije koji traže pomoć od muslimana sjeverne Afrike zbog stalnih napada i nemira, od Musa b.Nusajra koji onda šalje vojsku Tarik b. Zijada koja u Endelus uvodi red, mir, suživot ( Convivencia) i prosperitet u svakom civilizacijskom smislu..itd.

 

A danas?

Danas je stanje sasvim suprotno i drugačije kao što vidimo.

I pored toliko silnih daija, profesora i učenjaka, muslimani nisu u stanju da stvore društvo ako ne mogu državu, koje će biti aktivno, o kojem će se pričati i koje će nuditi nadu obespravljenima, u koje će neko tamo željeti doći i živjeti.

Nešto grdno ne štima u glavama muslimana.

Nije kriv islam, svakako, islam je savršen muslimani nisu, krivac je pogrešno i krivo shvatanje islama, pogrešno življenje islama, pogrešni temelji,  bavljenje marginalnim, postavljanje mentalnih okova kojih nije bilo, ali sve to dolazi , nažalost, od onih koji bi trebali da budu vođe u tome, dakle daije, ulema!

Postoje pojedinci koji su svakako izuzeti od ovoga ali koji su zbog svojih stavova koji su reformistički, obično osuđeni od većine.

 

Potrebna je jedna velika reforma shvatanja islama za koje se zalažu neki od učenjaka, i ta reforma zapravo ne bi bila nešto novo, nego upravo povratak na ono staro, na ono prvo, ispravno poimanje i shvatanje islama a koje će rezultirati kao i u boljim generacijama, ispravnim akcijama.

Ova većina, iskorištava emocije muslimana i pogrešno im tumači i predstavlja islam , usađuje im pogrešne temelje na koje se ne može izgraditi sigurna i lijepa kuća, a sve to predstavlja kao ispravno, autentično i ono na čemu su bili oni bolji.

 

Opet, na kraju kažem, nije sve tako crno, posebno posljednjih godina se primjećuju promjene ali su one još male da bi dale značajnije rezultate.

Biće bolje inšaallah.

 

Nisam spomenuo Tursku , koje je primila 2 miliona izbjeglih, sasvim pristojno ih smjestila i obezbjedila, potrošila i troši milijarde, a to opet nije toliko pompezno predstavljeno u medijima kao npr. doček i podjela sendviča u nekim gradovima EU.

Mediji su čudo, kad bi muslimani samo znali :/

 

I još za kraj.

To da će doći do promjene u glavama ljudi, muslimana i kršćana gdje su u ona vremene uloge bile sasvim suprotne, gdje su jedni nudili narodima teror a drugi pravdu i sigurnost, je najavio i Allahov poslanik a.s. :

Muhammed, a.s. je opisao Evropljane – kršćane, (Ar-Rum) za koje kaže da će “pred Sudnji Dan biti najbrojniji narod.”

“Imaju slijedeća svojstva:
– najblagostiviji su ljudi u vrijeme smutnje,
– najbrže pritiču u pomoć u nevolji,
– najbrže se vrate nakon što budu potisnuti
– najbolji su u odnosu prema beskućnicima, siročadi i slabima,
– i peto njihovo lijepo svojstvo je: Ne podnose i sprječavaju nepravdu vladara.”
(Hadis bilježi Muslim, Knjiga o smutnjama)

 

Članak 280. (nezahvalnik )

Kad vidim neke ljude koliko su nezahvalni na onome što imaju i kako u tome što imaju ne vide i ne traže dobro, ne traže pozitivu i smiraj, nego gledaju na te blagodati sa sumnjom i podozrenjem sa nekakvom zloslutnjom prema tome, sa crnim mislima i umišljanjima, kao što npr. hipohondar umišlja bolesti…tačno mi dođe misao da takvog nezahvalnika i kloca treba baš u tome i iskušati i kazniti, na neki način. Treba mu baš dati da istinski kuša taj “problem”!

Znači nemaš problem, umišljaš si ga, e ok, saćeš ga imat. saću ti ga ja napravit pa onda češ bar imat pravi razlog za brigu, tugu, pesimizam…

A tek ćeš onda shvatiti koliko si bio obasut blagodatima i koliko si bio blentav i nezhvalan.

Jer stvari se spoznaju preko kontradiktornosti, pa će poređenjem tih stanja valjda doći sebi, ako i ne dođe , onda neka nađe smiraj u tome da je bio u pravu i nek uživa u svom mazohizmu.

 

‘Uzrok vaše nesreće je s vama! – Ja-sin 19

Članak 279. (birth control)

Ljudi moji…mošte reć da sam ljak-se, da sam papak, da sam vaki naki, al ja evo, po prvi put u svom životu kako se bavim sa ovim seksom i zanimam, znači pa prvi put od neke noći sam sazno da kondomi ovi kod nas imaju veličine ! 😀

 

I to sasvim slučajno.

Jer sam, nakon što sam uzeo ove jedne, doš’o u prodavnicu da teti reklamiram proizvod i požalim se da ne valjaju!

Pita teta, : A što ne valjaju?

Rekoh: Pa mali.

Kaže ona meni kao : Jao ja stvarno ne znam, jeste li gledali imaju li na sebi neke veličine?!

Reknem joj da nisam i uzmem jednu kutiju da pogledam i gledam nako okolo, pišel igdje kakva slova SMLXLXXL …, nema…reko , nema ništa i na tom i ostade.

Ja neku noć u prodavnicu, kad veli mi teta : Eh, dobili smo nove, imaju veličine, – veli pitala ona čike što dobavlja, čiko joj objasnio.

 

Kad sam ja to pogledo jarrrrrane, pa znaš koje ti okolovo sokolovo treba da ti to vidiš!!!!???

To su skroooz ona nazad sitna sitna sitna mala slova i neđe međ njima u po slova imaju neki brojevi, kao lafo širina!

Ja se našalim, a u svakoj šali ima malo šale, reko teto, nije problem u širini nego u dužini!

A moj jarran što je sa mnom, veli joj, pa dajte imate li kabinu pa neka proba!?

 

Ja oplako, a vala i ona i on i svi smo oplakali na kraju.

 

Et’ tako da ako joško nije znao neka zna…

Iskreno da velim, ja sam to znao , ko negdje nekad čito il gledo da imaju,al sve kontam to tamo u EU neđe 😀 …jer znam kod nas to nije bilo kad sam ja to tek poćeo da se bavim sa tim, nit su bili u kutijama , nego nako ko harmonika pa kolkoš komada , toliko ti teta na kiosku otkine…

 

Al’ et’ čovjek se uči dok je živ..jel tako?

 

Članak 278. (zvrk)

E ‘vako….nešto ovih dana na fb-ku kod nekih ponovno se aktuelizirala tema oko ove promjene magnetnih polova Zemlje i toga da će kao radi te promjene Sunce početi izlaziti sa Zapada.

Naravno da će izaći sa Zapada, kada bude vakat , pred Sudnji dan, ali promjena magnetnih polova nema veze sa tim, kao što ni tzv. retrograde rotation , nema veze sa promjenom rotacije nekih planeta.

Prije nekih možda godinu ili dvije kada je to tek bilo BUM , istraživao sam oko toga i unatoč tome što su se ti naši muslimanslki zanesenjaci pozivali čak i na NASA-u, ništa od toga nema , niti je NASA o tome govorila niti je ko rek’o da će zbog promjene polova ili zbog r.r.-a Sunce izaći sa Zapada.

Dakle radi se o brzopletosti i neukosti naših ,po običaju, zanesenjaka.

I da jošjednom ponovim, ovo što sam rekao ne znači da ne vjerujem da će Sunce izaći sa Zapada kad bude mu vakat!

 

Ali sam et’ zbog toga i malo dumo o tome, kako bi se to moglo izdogađati, tj. ta promjena rotacije Zemlje, pa da Sunce izađe od anamo.

Znači treba da ..ili rotacija ostane u istom smjeru a da se Zemlja obrne naopako,fizički a ne samo magnetni polovi, ili da zemlja dakle stane pa se krene kontra okretati.

 

Kada pogledamo način na koji Zemlja kruži oko Sunca i kako se okreće oko svoje ose, vrlo je lahko uočiti da se Zemlja zapravo ponaša kao ZVRK -ČIGRA.

Hem se okreće oko sebe hem hoda okolokole Sunca.

A hem što Zemlja usporava svoje okretanje oko sebe, dakle baš kao da ju je neko zavrtio kao zvrk i pustio da se kreće i sad ona polahko usporava.

Polahko naravno iz naše perspektive poimanja vremena.

Uzeo sam da u kosmičkoj dimenziji vrijeme teče drugačije, što i jeste, svi znamo da je vrijeme relativno pa čak i mi to primjećujemo pođahkad.

Ako uzmemo da u tim kosmičkim mjerilima, a na osnovu ajeta i hadisa, jedan dan traje koliko 50 000 godina, onda u tim kosmičkim dimenzijama, za jednu tu kosmičku sekundu zemlja se okrene oko sebe otprilike oko 200 i više puta, a što je poprilično brzo. Zamisli da ti zavrtiš zvrk koji se u sekundi okrene 200 puta.

 

Ko je ikada zavrĆav’o zvrk, zna da se nekada desi da kada zvrk staje, nakon što postepeno usporava, da se okrene u suprotnom smijeru nego što se kretao dok se vrtio!

I to vrlo kratko, par puta.

To je poznato u fizici, taj efekat, a koji se vidi u ovom videu na linku  koji je na riječi LINKU , ovoj prvoj plavoj malim slovima napisanoj!. Eh! ….

 

Ako uzmemo i da kosmos nije prazan prostor nego je ispunjen crnom materijom, kao i to da se Zemlja priikom rotiranja i naginje po svojoj osi, onda je moguće da prilikom tog usporavanja kada Zemlja udari u tu nekakvu crnu materiju ili šta već, dođe do stajanja i okretanja u suprotnom smijeru par obrtaja.

 

et’ , malo nako dumam ..a evo i da obveselim hasume i hejtere uključujem dugme za sviDŽavanje i nesviDŽavanje pa odišćilite 😀

inception

 

 

Članak 277.( harmoniko moja)

Ja sam bivši muzičar. Dakle završio sam i muzičku školu, osnovnu, sticajem okolnosti ne upisah i srednju muzičku.

Sa apsolutnim sluhom, bio sam možda i najtelentovaniji učenik ikada koji je išao u muzičku školu ovdje kod nas, osvajao raznorazna takmičenja, što lokalna što regionalna, republička medalja za dlaku mi pobjegla, doduše nastavnik je kriv jer mi je dao pogrešnu kompoziciju koja se nije bodovala a sviralo se pred komisijom 4 kompozicije…

Helem, osim harmonike, svirao sam i još neke instrumente , sa sviranjem obišao čitavu ex Yu osim Makedonije,išao u inostranstvo, o BiH da ne govorim, mislim da sam bio u svakom gradu i selu i onim livadama đe se teferiči događaju 😀

Sve to sam prošao , tj. ušao u taj film hodanja sa muzikom, vrlo mlad, još u osnovnoj školi, negdje možda od 7. ili čak 6. razreda, ne sjećam se više ni sam.

Lijepo je bilo to. Hem sviraš, hem si faca u raji, hodaš svugdje, oslobođen si nastave često, upoznaš raje starije, ženskinja svakakvog što u tim godinama predstavlja i najbitniju stvar …

Muzika je bila moje sve…moj život,…. moje božanstvo…bez sviranja sam bio niko i ništa…svirao sam dnevno i po 12 , 13 pa i više sati.

Pred sami rat, sjećam se dobro, imao sam prvu onu pravu “kafansku” svirku , i to za “Dan šofera” (ili tako nekako) na kojoj sam zaradio pune dvije KESE para 😀 , nisam viš’ znao šta u šta da potrošim, čak sam navio i poker aparata, po prvi put, kojeg inače nisam nikad volio niti igrao, osim tada.

Kad je počeo rat i krenulo se ginut i ta ranjavanja, mislo sam ovako otprilike :

” Ako bi ja kojim slučajem bio ranjen ali tako da ne budem mogao više svirati, ja ću se ubit! Jer život onda  za mene nema smisla, nema svrhe.”

 

Tako je bilo čitav rat, sviralo se, čak sam i u ratu uspio izaći na 10ak dana zbog sviranja u Austriju 😀 ..jedva nas pustiše iz komande, mislili da se nećemo vratiti..al’ nije mi tada bilo ni na kraj pameti da se ne vratim.

Bio je jedan krizni period ali kasnije sam uvijek imao i para i cigara, sve od svirke, čak sam jedno vrijeme ja duvanio i roditelje..npr. ako zaradim tu noć 100 ( nečeg, ne sjećam se više koje su pare bile 😀 ) , kupim sebi kutiju ili dvije cigara, jednu kupim za raju i nako ih šeretskim bacim na stol u klubu u kojem smo se okupljali danonoćno, a ostlao para dam roditeljima.

 

Poslije rata život me odnese u druge vode..mirnije, ozbiljnije, ljepše .. 🙂

Bio mi je dovoljan samo jedan jedini hadis koji sam pročitao pa da ostavim i kanem se svirke. Znam, mnogima će to biti čudno, ali da takvi mogu osjetiti ono što osjeti insan kad u njegovo srce uđe iman, što kažu, sabljama bi pokušali da nam to otmu 🙂

Nije mi bilo lahko, ok možda mi je na samom početku bilo lakše jer taj polet i hamas koji čovjek osjeti ga nosi kao da je u oblacima i čovjek i ne razmišlja puno, više je prepušten emocijama.

Nisam se nijednog momenta pokajao što sam ostavio sviranje. Jer, sve te “lijepe” stavri koje to nosi, zasjene mnoge druge loše stvari a koje prate jednog muzičara…uvijek je oko tebe prepuno alkohola, droge, prostitucije, kriminalaca, svakakvih likova sa nelegalnim poslovima, dim i buka koja s vremenom postaje sve teža za podnositit, tuče i obračuni u kojima se malo malo pa nađeš ni kriv ni dužan..

Tako daa, teško da čovjek koji odluuči da vodi jedan miran život, da zasnuje porodicu i da se posveti nekim drugim višim vrijednostima, može opstati u takvom ambijentu ili da živi nakakv dvostruki život.

Znam dosta svojih ex prijatelja muzičara, poznajem njihove živote i sudbine i sve što sam rekao je zaista tako, potvrđeno i na iskustvima drugih.

Nije da nema iznimki, ali to su samo iznimke koje potvrđuju pravilo.

 

Kao što rekoh, nije mi bilo lahko ostaviti nešto što si do jučer smatrao za smislom svog postojanja i života, kako god to da glupo sada zvuči, ali sam ostavio..madaaaa..uvijek u meni postoji ta neka žica 😀 …

Poslušam ja štošta danas…prije sam slušao sve živo i mrtvo , od klasike do džeza, metala, punka,džigare…nešto sam slušao sa ćejfom a nešto što sam “mor’o” zbog posla , jel. Mada sam ja u duši vazda bio roker sevdalija 😀

 

Tako kada uzmem i sve saberem, iako danas poslušam to pođahkad nešto, ugl. starije i kvalitetnije nešto, mislim da sam učinio ogroman napredak. Mislim da je to moje mnogo veće od nekog ko je bio obični džigeraš i slušo sinana a onda ostavio sve u potpunosti, pa ne sluša ni ilahije sa muzikom..a Allah najbolje zna.

 

Bil’ sutra opet zasvirao?

Zvali su me, uvijek me zovu da se vratim, ali nemam namjeru niti koliko i trun jedan…osim..

Osim , ne d’o Allah iskušenja kakvog , ali radije bih zaradio svirajući kao ulični svirač negdje na nekom trgu nego da radim neki posao u kom je teški haram..

 

Molim Allaha da nas ne iskuša sa onim što nećemo moći podnijeti…amin

 

Znam i to da neki ne shvataju sve ovo…al’ šta ću im ja, to je njihov problem 😛

 

Mogao bih još štošta , ali dosta, predugo je i ovo a i uči ikindija …

budite mi veseli i brez brige ….otvor’ te um za drugačije i ne sikirajte se 😉

biće dobro inšaallah ….

samo da mi je preživit let u avionu 😀 muaaahahahahaah

 

 

Članak 275. (berićet)

Tako eto prođe i moj godišnji odmor.

Tuga brate golema je 😀

Danas ,prvi dan na poslu, noge mi otpale.

GlOva me ova moja pošla ev malo bolit, jerbo, dok sam na godišnjem bio, pio sam više kahva ujutro a kad radim onda smanjim ujutro samo jedan fiNdžan popijem. Dok opet za vikend povećam.

 

Da vam kažem, iz iskustva dakle, kako lijepo i berićetno živjeti  ,osim biti svjestan ko si šta si što si ovdje, sa kojim ciljem i svrhom itd, dakle praktični neki savjeti.

Prvo je da ustaneš rano, posebno ljeti dakle, kada je izjutra pa do nekih 8 sahata ujutro, zrak najsvježiji,dok nemagužve nigdje ni buke ni vreve. Prošetati, bilo po gradu ili prirodi, popiti kahvu, pojesti omiljeno pecivo i sl. Ako ti se spava, spavaj kad se vratiš još, ili popodne..pa ja!

A i ako imaš nekog posla, poreni u ta doba i jako rano ćeš ga obaviti i kasnije imati vremena i za druge stvari.

Jer rekao je i poslanik a.s. “Moj Allahu, daj mome ummetu bereket u ranjenju.” ( sahih)

 

Drugo je da živiš spontano, tj. da se ne pretvaraš, da se ponašaš opušteno i prirodno u svakoj situaciji, da se ne ustručavaš učiniti neke sasvim normalne stvari, a koje smo mi učinili nečim nenormalnim, a sve radi onog ” :O a, pa šta će ljudi reć” ili ” :O aa vidjeće me neko” i sl.

Npr. pitati za nešto što ne znaš…kaooo..odeš u restoran i vidiš neko jelo koje bi volioprobati ali te stid jer ne znaškako se jede…pa pitaj brte mili konobara, pitaj šefa sale, pitaj nekog od gostiju, kako…..garantujem ti da će te i ti cijeniti ,a što je još bitnije, sam ćeš sebe više cijeniti, dobiti samopuzdanje i jednostavno biti sretan…

Piso sam nekad kako islam također potiče tu prirodnost i spontanost ali u granicama halala i harama naravno.

 

Treće je , da ispuniš dan sa štoviše različitog sadržaja, da se što manje zadržavaš na jednom mjestu i u jednoj situaciji. Ako voliš kahvendisat, nije problem, odi na kahvu, sam ili sa nekim, sjedi ali sjedi polasahata a ne 3 sahata, onda idi, hodaj, radi nešto, pa nešto treće, pa onda opet odi na kahvu, aliopet pola sahata itd. itd. dan će ti biti ispunjenijii sadržajniji i berićetniji.

Ne kažu džaba arapi u jednoj poslovici : El bereke fil hareke –  Berićet je u kretanju. A berićet je kad nešto da plod mnooooogo više nego što se uopšte i očekuje i štoti može naumpast