Category: Uncategorized

Ovo sam volio otpjevat lično i personalno , al neču , samo ću prevest !

 

Hej ti! Jah , jah, ti ti što se smrzo/la tamo

što si ba sam/a, vitte što si ostario/la.

Jel ti mene moš osjetit? O.o

Hej ti, što stojiš tudena đe raja prolazi?

Aaaa, svrbe te tabani,jel, vitte , nemoš se ni smijat više.

Halllo, jel ti mene moš osjetit?

 

Hajde , čuj ti, šalim se, nego, nemoj im još i ti pomoć da ti utrno svjetlo ba.

Ne daji him bez borbe!

 

Hej ti, što si sam/a , i to još go/la klikaš na taj tač (navučeš na bubrege),

hoš me taket.

Hej ti, što prisluškuješ uzazid, čekaš nebil ko nazv’o,

bil me dotak’o/la.

 

Hej ti, bil mi pomog’o/la da iznesem ovo kamenje ba? Nečeš!?

Haj ba onda, šta si se stisk’o/la , de raširi to srce svoje , nareži mesa i sira, et’ me odma čim ovo završim.

(…)

 

…mislim, ne gleda mi se utakmica 😛

Ima jedno dvije godine, kako ja ganjam jedan pos’o vani da idem.

Znači pos’o je mraka, ne samo zbog para, nego i zbog samog mjesta.

Znači radi se o poslu u Mekki ,i svakom muslimanu je jasno šta i i koliko to znači za jednog vjernika da radi na najsvetijem mjestu za muslimane.

Prošao sam lani svu proceduru, čak potpisao i predugovor i u 15 dana se sve nešto zakomplikovalo i stalo , tako da nisam otišao, bilo mi žao , ali vremenom sam se pomirio sa tim da nema ništa od toga, mada je opet tinjala iskra nade tu negdje 🙂 .

Ove godine me opet pozvaše iz ove firme, da li bih išao, svakako da bih, odgovorih.

I opet ponovno ista procedura, nešto komplikovanija.

Prvi put sam bio ubjeđen 99% da ću otići, ovaj put jedno 80%  a poučen lanjskim iskustvom.

Jer, osim što sam sve to prošao , imao sam i jako dobru štelu što se kaže 😀 .

Ustvari ja sam se i prijavio na nagovor prijatelja a kojem je vlasnik firme, njegov jaran također, a nakon čitanja mog CV-a , oduševljeno rekao da me želi u firmi i da dolazim, samo da formalno prođem proceduru.

Osim toga i neki drugi visoki rukovodioci te firme su znali sve to , čak su , izmeđuostalog , i sve papire za mene sredili u KSA.

Ali onda na kraju dođe Allahova odredba 🙂 i pojave se neki novi ljudi koji odlučuju, dođe malo do nesinkroniziranosti,a i do mene je svakako, i tako ja dobijem odbijenicuuuu 🙂

Ugl. sad sam barem rahat od išćekivanja..najgore je dok čekaš br’te.

Naravno, da sam bio u crnjaku i krivo mi je bilo, ali nemože insan a da se ne nasmije na sve ovo, kada mu naumpane hadis Poslanika a.s. u kom kaže:

“Znaj, kada bi se svi ljudi sakupili da ti kakvo dobro pribave, ne bi ti pribavili osim onoga što ti je Allah, dželle šanuhu, već propisao. Ako bi se sakupili da ti kakvu štetu nanesu, ne bi ti učinili, osim ono što ti je Allah, dželle šanuhu, već propisao. Pera su podignuta, a tinta se osušila.” (Tirmizi)

I tačno, subhanallah, u ovom svemu sam jasno vidio dokaz istinitosti ovoga , jer bez obzira na to što me je od odlaska dijelilo koliko dlaka jedna i što su svi najvažniji od rukovodioca pa i sam gazda bili ZA, opet ne bi tako kako su oni i ja htio , nego drugačije 🙂

 

Ovdje dakle imamo jedno pomirenje sa sudbinom, sa Allahovom odredbom, a koju mnogi ugl. pogrešno shvataju, pa se oslanjanje na sudbinu svede na fatalizam, a koji nema mjesta u islamu.

Mi ne znamo šta nas čeka i zato smo obavezni da poduzimamo sve korake kako bi ostvarili ono na što ciljamo, a da li će i nakon toga , cilj biti postignut, to ne ovisi o nama.

Ne može se sjediti i čekati i onda očekivati rezultate ili pravdati sudbinom.

 

Druga stvar a koja mi je naumpala su riječi dove koju sam učio a koja se inače uči na istihari namazu a u kojima se kaže:

“Allahu moj, ako je u Tvom znanju ova stvar (u mom slučaju posao u Mekki) dobra za mene, za moju vjeru, moj život i za moje poslove, onda mi je propiši, i olakšaj i podari mi bereket u njoj, a ako je u Tvom znanju ova stvar loša za mene, za moju vjeru, moj život i moje poslove, onda je udalji od mene i mene od nje i propiši mi neko drugo dobro gdje god da bude i učini me zadovoljnim sa time…amin”

I onda skonta insan da mu je Allah primio dovu i da je vjerovatno dobro za njega što se to nije desilo, i da će mu Allah iz svoje milosti i obilja odrediti neko drugo dobro, ili ga sačuvati nekoga zla.

 

Treća stvar, naumpade mi slučaj prvih muslimana i njihovog prvog pokušaja da obave Hadždž sa Poslanikom a.s.

Tada su bili mnogobrojni i sa velikom željom , nadom i žudnjom krenuli i stigli na granice Mekke, ali nisu ušli u nju niti su obavili Hadždž. Tada je potpisan sporazum na Hudejbiji i skoro pa svi muslimani su bili ogorčeni i žalosni sa tim.

Kasnije se ispostavilo da je taj ugovor bio veliko dobro za muslimane, a muslimani su onda nekon dvije godine u potpunosti oslobodili Mekku i ušli u nju kao pobjednici a nakon toga naravno bili u mogučnosti da potpuno neometano i bez straha obavljaju Hadždž.

 

Tako daaaa, ko zna , možda se vidimo ( Mekka i ja)  iduće godine ili one poslije te 😉

 

Ugl. ovo su osnove , mada ima još toga, vjerovanja muslimana, kada se nađe u stanju brige,tuge, očaja, ili nekog manjeg ili većeg crnjaka, kojima se vraća u pozitivno psihičko stanje u kojem je onda spreman da nastavi dalje kroz život i krene u nove životne pobjede a i poraze 😀

Znači evo!

Čoek se abdesti sa pola čaše vode!

 

Pričam sa jednom sestrom muslimankom o ovome i ona veli : “Uh kol’ko ja vode potrošim i opet imam šubhe jesam li dobro uzela abdest!”

EEEEeee, tu smo ‘tico! Podsjeti me na moj tekst o gusulu o ovoj temi.

 

To je taj problem naš, gdje smo pogrešno učeni i gdje nam je utuvljivano u glavu da ne valjamo da nikad ne smijemo biti sigurni, da trebamo vazda biti napeti i bdjeti oprezno da ne bi završili u vječnoj džehennemskoj vatri,u kojoj ćemo zapravo svakako završiti jer ko smo mi da valjamo itd. itd. ..i onda od takvih (ne)izgrađenih ljudi i karaktera možeš dobiti iili isilovce ili povratnike u džahilijjet, a ako ostanu u islamu, onda su takvi da ne vide dalje od svoga nosa i ne mogu krenuti naprijed niti malim puževim korakom, dok ih neko ne zgazi.

 

evo teksta o GUSULU SAMO KLIKNI OVDJE NA PLAVI TEKST AKO HOĆEŠ, AKO NEČEŠ, RAZLIGU! 😀

Nije bolje uvijek bolje, nekad je to bolje zapravo “bolje”, a nekad je bolje ono gore, ili lošije.

Tako sam ti ja nedavno kupio onaj nekakav Dormeo jastuk.

Fin, mehak, kvalitetan i popularan što je “najvažnije” .

Inače volim male plitke jastuke, ne volim baš one velike, nekad sam spavao i bez jastuka ikako.

 

Inače me riječ jastuk podsjeti na seriju Marko Polo, ovi stariji će znati zbog čega 😀

 

I tako ti se ja obeselio, reko, saš spavat ko djete malo..i fakat sam spav’o..mislim, spavam ja i bez dormea ko beba …al vidi belaja!

Počeo hrkat ko konjina ba…žena odvalila..ne može da vjeruje :O ..veli nisi normalan kolko hrčeš..šta ti je..te ja ću se odselit sa djecom…te ujutro se ustane nenaspavana, veli nije mogla od mene…te me ćušne, te me krhne, te mi nos začipala..nema šta nije, ja se, veli, malo ušutim i nastavim 😀

Rekoh joj, ja se ničeg ne sjećam….

Tako da sam na kraju mor’o ponovo da uzmem onaj stari jastuk….haj nema veze, meni svejedno, al fakat na njem’ ne hrčem …..toliko 😀

 

A ima toga kolko hočeš u životu, da nešto npr. kupiš i platiš skupo, a ispadne loše po tebe, a nešto uzmeš pojeftino, nešto obično, a ispadne dobro za tebe.

Mada ljudi često se ravnaju prema onome : ako ne znaš šta je kvalitetno, znaš šta je skupo.

Ok, ono možda jeste kvalitetno ali ne znači i da je dobro za tebe.

Đaba “baciš” pare 😀

 

Negooo, pojavli se u nas i nekakve azijske bubamare, preplavilo kuće, stanove….kažu da i ljude ujedaju.

Haj sve,  ali bolan bubamaro, nisi ti malo fulila, ti si fulila čitav kontinent bolan!!!

Ljudi su inače skrletli, posebno kada donose zaključke na osnovu informacija koje njihovi procesori nedovoljno obrade, pa su zato i vrlo često i sami zaključci i rezultati pogrešni.

Problem je kada subjekti tih procesa umisle da su njihove obrade podataka i zaključci ispravni i zasnovani na ispravnim i najsavremenijim dostignućima.

Nije ovo problem povjerenja o kom je pisala Krajiška sad ovo zadnje, to je druga vrsta problema.

 

Evo primjer za sve vas a koji će pokazati o čemu govorim, ‘nako, plastično što se kaže.

 

Dakle, pokušajte sada da sami nastavite NIZ brojeva, a koji se temelji na određenom PRAVILU koje sam JA postavio.

Brojevi su dakle 2 , 4,  8….

Vaš zadatak je da nastavite niz po dakle postavljenom pravilu koje sam ja odredio.

Velika većina vas će vjerovatno nastaviti niz ovako:

16 , 32 , 64 ….

Ja ću vam reći da je to ispravan niz.

Sada ću vam reći da vi sami napravite niz brojeva zasnivajući ga na tom pravilu.

Vi ćete reći npr. 3 , 6 , 12 ,24, 48 itd.

Ja ću vam reći da je niz ISPRAVAN.

 

Sada vas pitam, koje je to PRAVILO  koje sam postavio i po kom ste nastavili niz?

Vi ćete vjerovatno reći sljedeće:

Svaki naredni broj je uduplan!

 

Međutim, ja vam kažem da nije to pravilo koje sam postavio!

Dakle niz je ispravan ali pravilo nije.

Vi ste logički došli do njega , ali je ono pogrešno jer ja nisam to pravilo postavio.

Ako bi vam rekao da bi ispravan niz bio i npr. 2 , 4 , 7, 11 , 19 , 55 , 100 ….

Da li vam je jasnije?

 

Ako nije da vam kažem.

Dakle MOJE zamišljeno pravilo je to da je svaki sljedeći broj samo VEĆI u nizu, sve ostalo je slučajnost i vaša brzopletost, koja možda u ovom slučaju može biti i opravdana, ali u nekim drugim slučajevima svakako ne može, jer se obično u tim slučajevima radi o životu, ljudima i odnosima sa njima.

 

“Čovjek je stvoren od žurbe…” (El.Enbija’, 37)

 

Dakle, to jeste insanska karakteristika koje čovjek mora biti svjestan.

Tako će manje srkletit i donositi pogrešne zaključke , o ljudima prije svega, a onda tako inšaallah i ljepše živjeti , jer će mu život biti zasnovan na istini a ne na neistini…

 

‘nako usput razmišljam 🙂

 

editujem:

Sjetite se samo Musaa a.s. i njegovih pogrešnih zaključaka na putovanju sa h. Hidrom.

Prvo da kažem ovima što su se obeselili šta me nema – e đaba su se obeselili 😀

Što me nema, pa et’ nema me, šta vas briga št me nema, kad me ima, ima me, kad me nema nema i šta sad 😛

Fala svima koji su se sikirali i pitali 🙂

A ev ovo ide za ovu jednu što se obselila 😛 , naumpala mi ova ratna :

ko ne čuje, nek se nežali meni, eno mu admin…a i vidi se da je inšpektor došo, jer, odma se ne može komentarisat svuđe..ja et’ nisam mogo njemu i mešćini Au …pa et’ nek mu glavni odbije od plate to 😀

Inače, šta sam radio ovih dana, pa ništa posebno..gledo filmove najviše, pjevo karaoke ( možda i vi nešto čujete vićću još to) , ostalo standard, kuća pos’o džamija

Vidim ima i blentovina opet…to bi ja po kratkom postupku i fertik..al et’ nisam ja admin pa ne mogu…dakle cenzura svakako , pa kome pravo kome nije nek ide.

Nikom ja ne bi dozvolio da mi širi i promoviše drušvena zla i opačine..dakle lopovluk, razvrat i golotinju, pederluk i alkoholizam, nasilje svakako i ostalo…ništa to ne bi dozvALJo..

I sad , jel bi svijet nešo bio lošiji ako ne bi bilo toga?

Naravno da ne bi, nego naprotiv.

ode ovo u ozbiljne teme …ugl…

Ćevapi …hmmmmmmm….da insan samo napiše tu riječ, dovoljno za post i sve bi se reklo 😀

Nego spomenu ih Pirsićka pa reko da kažem koju o ćevapima.

 

Ja se ćevapa sjećam još od malena. Kad bi silazi u muzičku školu, mama r. bi mi često davala da uzmem sebi ćevape , da ne idem gladan u školu 😀

Bilo je ćevapa uzet svuđe, u raznim restoranima, hotelu i to, ali što se tiče baš ćevapćinica odnosno ćevabdžinica ili što bi ‘rvati rekli – ćevapnica ( grohotom se smijem ev’ ) , bilo ih je samo par u gradu, ali naširoko poznatih. Kod Ramiza r. , Tenić i Bosna kod šiptara (valjda se i tad tako zvala).

E tu kod šiptara bi ja dolazi najčešće.

U staroj kući, silazilo se ‘vako 2-3 stepenice s ceste ( ima neko arhitetkičko ime za to al ja ne znam) .

Okolo drvene niske klupe i drveni stolovi, a sa druge strane stolova, malehne drvene okrugle stoličice-štokrlice.

Najljepše mi je tu bilo vidjeti jednu sliku na zidu ,a na njoj je bio Nasrudin hodža koji je uzjahao magarca ali naopako 😀 .

Baš bi volio gledat u tu sliku i ‘nako bih u sebi misliti : – kad ostarim , volio bih biti kao ovaj dedo stari, sa sijedom bradom i ćibukom u ruci, na glavi turban a dole stare bosanske čakšire one široke.

Ćevapi su bili tako dobri i ukusni da te momentalno bace u ekstazu čim ih omirišeš, a kad probaš onaj ćevap, sve ti se okrene od sreće i dragosti.

Nije prije bilo ni viljušaka,nego se serviralo ‘nako, samo sa čačkalicom i na nju nabodeš ćevap i jedeš.

Nije bilo ni raznih zerzevata ovih , majoneza, kečapa i senfova, sosova…nego samo luk.

Zanimljivo je kako uvijek kada jedeš ćevape sa lukom, uvijek drugi primjete da si jeo luk, a nike ne primjeti ćevape 😀

Kasnije se pojaviše mnoge ćevabdžinice, i iako su i danas dobri, sa ukusom se ne mogu porediti sa onim odonda.

Tako i ja po pomodarstvu, kad bi mi prahni ćevapi, odi bi u te nove, danas nadaleko poznate i zaboravih na te stare, koje su doduše i zaostale u svemu za ovim novim, posbeno po pitanju tog marketinga, uređivanja enterijera, održavanja inventara i to. neke su promijenile i lokaciju.

 

Ali nedavno sam posjetio dvije te stare ćevabdžinice i jeo u njima iiii , mogu vam reći da su me pravo vratile u prošlost i reko sam sebi da ću od sada što više ići na te “stare” ćevape.

Jedni jesu bili malo preslani ali je ukus bio ekstra. U ovih drugih su ćevapi haman upola manji nego kod ovih novih ćevabdžija, ali je ukus ( po meni) bolji, onaj stari. A i ta veličina ćevapa je ta prijeratna.

Jednom sam radio blizu jednog ćevabdžije i on bi kad napravi ćevape donesi meni na degustaciju, jer se ćevapi prave od miješanog mesa, ide dakle različito meso i različit omjer, pa bi ja probavaj koji su bolji 😀 , lijepa su to i sretna vremena bila.
On mi reče i ovo, a nisam prije na to obračao pažnju, da kad negdje odeš na ćevape, prvo vidi kakav je roštilj, ako je plinski ili strujni, nemoj jest, jer neće valjat, odnosno neće bit to što bi trebalo , ako je na ugalj e onda naručuj.

Inače, nije što sam ja iz Travnika, ali brte mili, nema boljih ćevapa od travničkih.

Često se svađalo oko toga, ali čitajući na forumima nekad, ipak su i sarajlije priznale da su najbolji travnički.

Jeo sam ja i te neke  poznate zeničke kod Salčinovića mešćini, i kod Želje, i banjalučke, ali jeo sam i više nikad. Nije što ne valjaju, nego što se razočaram u ćevape kad tako jedem neđe drugo.

Sjećam se jedne prilike na ekskurziji, pa svratili u Drvar, i mi ko djeca da jedemo i odemo na ćevape. Hem što su ćevapi +0 , hem nam ih serviralo uz HLJEB  ba, uz krišku hljeba 😀 , niđe veze.

U Sa. mogu pojest pitu, al ćevape nikad.

Kod nas su ti i porcije mašaallah 😀

Dakle, imaš školsku porciju ( petica)  u kojoj dobiješ pola pitice ( tako mi zovemo lepinu) i 5 ćevapa (2-2,5KM).

Onda dođe mala porcija – pola pitice i 10 ćevapa ( 3, 3.5, 4 KM ovisi đe – jedino su na Vlašiću i po dupolo skuplje porcije, valjda deru ove turiste)

Onda ide cijela i 10 -dakle cijela pitica i 10 ćevapa.

Onda ide srednja – cijela pitica i 15 ćevapa.

I Velika 😀 porcija – cijale pitica i 20 ćevapa.

Cijene srednje i velike neam pojma ali su možda oko 5,6 KM, možda i 7 , nisam to jeo od nepamtim kad, nije d ane mogu pojest, ali ne prežderavam se, načešće naručim malu ili školsku a pođahkad i cijelu i 10.

 

Ovo na slici je mala porcija, slikana ranije ne sad, dakle nije od onih starih.

Pa et’ bujrun na ćevape, travničke ja koje drugo, kad budete u prolazu 😀

 

Koliko se svijet izopačio i koliko je sve nakaradno da Bog sačuva, pokazuju i neki primjeri iz života koje ili mi ili neko drugi doživi, a koji pokazuju koliko se ljudi zabezeknu ili se oduševe nekim činom , koji bi trebao biti sasvim normalan, sasvim prirodan, ljudski. Koji bi trebao da bude svakodnevan ako želimo lijep život i dobro društvo u kom živimo.

Nažalost, dobra je malo, pa nas zato tako i iznenade neki pozitivni primjeri.

 

Jedan čoek ti je kupovao u jednoj velikoj trgovini blizu ovdje nas ( neču da spomenem da ne bi vox zabranio post radi reklamiranja 😛 ), i kad je došao kući, vidio je na računu da kasirka nije dobro naplatila. Zapravo naplatila je manje, jer od 2 ista artikla ona je samo jedan kucala.

Ovaj ti se čoek zaputi u tu radnju i nađe nekog šefčića, i fino mu kaže da je mu je naplaćeno manje i da je on došao da plati razliku.

Ovaj ti ga nije skonto, zapravo skonto je da ovaj govori da mu je više naplaćeno jedan artikal.

Ovaj mu ponovo objasni da nije to u pitanju, nego da je došao da plati razliku.

Šefčić ga nako čudno gleda, kao u folu “jesi ti dobro, nešto mi ne izgledaš najbolje” , jer nije navikao , vjerovatno mu se to i prvi put dešava, jer obično narod reklamira da mu je naplaćeno više, i upita ga, da potvrdi da je razumio dobro, da ovaj hoće da PLATI  a ne da traži povrat novca.

Čoek mu potvrdi i opet polahko objasni da sve bude na čistac.

Šefčić nako i iznenađen i zbunjen, veli, – u redu je, ne trebate plaćati to je već proknjiženo i bla bla – vjerovatno pomalo i  zbunjen jer nije upoznat sa protokolom u ovakvim situacijama, ali i sa jasnim oduševljenjem na ovakav čin ovog čoeka ( što ga znam ja lično et’ )

 

Kako bi bilo lijepo da pazimo svi na tuđe pravo, makar to bilo i neznatno u našim očima, i da ne činimo zulum jedni drugima 🙁 …subhanallah.

Al nemoš od prokletog dunjaluka i pohlepe ljudi bit rahat nikako…

 

 

“Sat je bacio svoju sjenku”

Riječi koje je Poslanik a.s. izrekao prije 1400 i kusur godina, govoreči o predznacima Sudnjega dana.

Subhanallah, ja sam se prije, dok sam se izjašnjavao kao ateista, oduševljavao nekakvim proročanskim knjigama te Mitra Tarabića te Nostradamusa, te ovih i onih…a Poslanik a.s. je dao toliko najava o događanjima u vremenu poslije njega a.s. do Sudnjega dana, da ih može sve sabrati. A što je najbitnije, što su svi istiniti i nema fulanja kao kod ostalih, niti ima nekakvih metafora koje su toliko nejasne da se može sa njima previše manipulisati kao što npr. kršćani rade sa onima iz knjige Otkrivenja.

 

Naravno , ja se ne slažem sa onima koji u samim najavama vide da je to nešti najavljeno i nužno nešto loše i zlo samo po sebi, osim ako nema izričite osude kao takvog od strane Poslanika a.s. ..kao npr. u hadisu u kom se kaže da će se ljudi dovoziti u udobnim sjedalicama pred vrata džamija , što upućuje na auta i motore, a čemu svjedočimo u našem vaktu. Tako i ova izgradnja, ona je samo najava da će se to dešavati pred kraj vremena.

 

Znači akcija prošla, kompir povađen, elhamdulilahi.

Leđa me bole, elhamdulillahi.

Zdrmo sam jedan difen i paracetamol i evo pijuckam Mg, ujutro još difen i apaurin 😀

 

Vidiš, insanu je drago uvijek kada vidi plod svoga rada i truda, nafaku.

Bez obzira jel veliki ili mali, opet ti drago, jer znaš da će oba završiti u krompirači, ili krompiruši , kako ko kaže.

A možda i sa piletinom ili teletinom.

Elhamdulillahi.

A morebit i ‘nako samo, skuhani il pečeni sa sirom, Vlašićkim – jakojim drugim. Za vas netravničane sa Travničkim sirom.

Znači oba su draga, mada je naravno draže malo kada je veći (krompir mislim sram da bude ko je šta drugo pomislio).

Lakše je jedan veliki ogulit neg 6 malih.

 

Ovo me podsjeti i na hadis poslanika a.s. u kom kaže: „Jaki vjernik je bolji i Uzvišenom Allahu draži od nejakog vjernika, a dobro je i u jednom i u drugom.” (Muslim)

Ovo naravno podrazumjeva svaku vrstu jačine, i fizičku i intelektualnu, i psihičku i moralnu i ekonomsku i sve druge vrste koje mi nemogu naumpast.

Naravno sve to ako je u službi zajednice i promovisanje hajra, ako to sve posjeduje vjernik a ne koristi to ni sebi ni drugima, onda od toga nema fajde.

Tako i ovaj krompir, veći je draži al obojica će aBda u krompiraču 😀

Akcija i reakcija…al ništa to, to mi nako naumpalo.

Mislim na akcione filmove, al ne na ONE 😉 “akcione” filmove već na baš akcione.

Dakle to smo razjasnili.

Mislim i na one ustvari akcione SF filmove, znaš ono Marvelovi junaci i to.

Mislim da je najjači Hulk. Mada je bzze što ne može npr. bit u svemiru.

Zato bi ja da budem Thor. Ima onaj čekić, more svašta sa njim.

Volim ja to pogledat, nekako me vrati u djetinjstvo a i pupa-hava su filmovi, nit se pripaneš nit se nasikiraš, znači sjedneš i zavališ se i uživaš u scenama.

Volio bi kad bi neko ekranizovao onaj roman tj. strip Blek Stena , to mi je bio najdraži strip, a i ovaj glumac što Thora glumi bi bio pravi Blek.

 

E sad kontam da bi volio imati onu moć što Magneto ima iz Xmena.

Al ne da mogu upravljat željezom nego krompirima.

Pa da stanem samo pored krompirišća i ono rukama vako i krompiri sami izađu iz zemlje. I onda samo ‘vako rukama na stranu i oni sami odoše u vreće i u magazu.

Ovo ujedno smatrajte i pozivom u nedjelju aBda, da dođete na akciju vađenja krompira u mene.

Bujrun svima, ima domaćeg pekmeza i soka.

 

U slučaju da pane kiša, akcija se odgađa do daljenjg 🙂

 

Znači, dosta je skromnosti i toga , al ja mislim da sam pametan…kolko-tolko 😀

Mislim da bi bio dobar advokat, da sam imo priliku na vakat..dobro me ide i organizacija, nekako sam picajzla u nekim stvarima, perfekcionist kad se ozbiljno latim posla, kad neću, onda sam nako ..ležeran 😀 , ko crnogorac ….dobro me išla u školi matematika, fizika i elektroteknika..a sad neam pojma ništa..k’o da nikad nisam ništa učio …neam pojma od kud to tako, al tako je.

Sve to govori da mi je ova lijeva strana mozga jel razvijenija..al pazi ovo sad.

Ja sam rođeni ljevak, i sve sam radio lijevom rukom, kasnije na silu preš’o u dešnjake.

A to onda govori da sam po rođenju imao razvijeniju tu desnu polovicu mozga. ( danas mislim da imam isto tako polovicu ali po pola od svake polovice tj. po četvrtinu 😀 ..godine čine svoje, rat, stres itd. )

A ta desna je zadužena za tu neku umjetničku stranu, kreativnu. I garant sam zbog toga bio dobar svirač i imao(m) talenta.

Sjećam se zapravo da sam u osnovnoj školi pisao i dobre sastave, a kao što vidite danas niđe veze sa tom nekom književnom stranom.

Al haj, štaš sad…ugl.danas sam mešćini više taj ljevostranjski, mada nekad ispliva i ta desnostranska strana….npr. kad sam pravio ona videa i šta ti ja znam.

Al bolan, kakoš ti doć do te neke kreativnosti kad si okružen ljudima vazdan koji te ubijaju u pojam. I da bi komunicirao sa njima, moraš se spustit na njihov nivo, svake vrste.

Evo primjer. Kad sam počeo raditi u ovoj firmi, haj ono, nekog znaš, većinu ne znaš, upoznajete se , malo vako-nako, priče, šale, i haj sad kontam da ija neku šalu prospem. Kontam zezancija je dobar način jel, da se približiš sa ljudima.

I sad mi naumpane onaj fol sa Mujom i Mjesecom. Znači fol je da pitaš : Ko je prvi čovjek na mjesecu.  , i onda treba da dobije odgovor : Nil Armstrong, jel. I onda ti kažeš : Ma kakav Nil, kad je Mujo bio na mjesecu, pa znaš da je i opjevano : Mujo kuje konja po Mjesecu!

Eh sad, fazon je što ja nisam mogo prosut taj fazon nikom jer NIKO koga sam pitao, nije znao reć ko je čovjek koji je prvi hodao po Mjesecu. Znači niko!

Haj da ne pretjeram, al jedno 15ak ljudi sam pitao! I tako mi propo fazon i nisam nikom ni ispričao…nema svrhe jel.

Pisaću poseban post o jednom drugom događaju a koji zorno pokazuje prosječnu visinu intelekta našeg prosječnog bosanskog čovjeka ( zamal ne napisa konja)

I onda se čudimo što nas smatraju glupim bosancima.

Mislim ja sam protiv toga , ali brate mili, kad se osvrneš, vidiš da imaju dovoljno materijala da tako pišu i misle o nama. Mada je isto i kod ostalih balkanaca da se ne lažemo.

Znači to je to.

Ja sam i pametan i ljevomozgovski i kreativan desnomozgovski , samo što me okolina, škola i otalo zaglupila i utukla i doćerala do prosjeka 😀 …a i skroman sam.

 

• Eh, imam još jedno pitanje. Ako ima neko ko govori hrvatskim jezikom, ili ga poznaje da odgovori na sljedeće: Ako se muški tim, ekipa, naziva MOMČAD ( od momak, momci) , kako se zove onda ženska ekipa? Jel Ženšćad ili Curčad ili kako već?

 

 

Znači evo počela ponovo sezona nara ili šipka kako neko kaže, svejedno.

Uz’o ovaj prvi (nije to ovaj sa slike), crven ko krv, al kisel ko sirće…znači ko žena kad se ljuti, eh takav je bio..svejedno pojeo se.

Pa reko dasamo linkam onaj recept za vitaminsku bombu spravljenu od nara i meda, pa bujrun …idu ovi hladni dani, gripe prehlade i to, pa uz ovo još odrite po ćurekotovom ulju, ..i to dvoje u kombinaciji je znači beton, nema dalje..

 

OVDJE MOŽETE OTVORITI RECEPT ZA TAJ SIRUP

Znaš..i onda kad mi se pođu ‘vamo prenemagat i lafo nešto…vještice ba !

 

 

inače je u svemo vako

Ev’ i taj 300 ti, jubilarni, osjećam se kao Leonida 😀 .

Haj pošto će i meni za par dana ovaj voxovski rođendan, a evo i jubilarni je post, da to reko ‘vako zajednički obilježim, čisto da razbijem tu napetost 😀

 

Šta ja znam, dobar je vox, na njemu liječimo svoje komplekse 😀 , šalim se , ok, možda neko i liječi…ma liječi garant ..

Raja je fina, uglavnom, bilo je par bolesnika, ali su nebitni skroz.

Ne bih nikog posebno komentariso od voxovaca, svako ima neki svoj film, i neka i ima različitih, bilo bi dosadno da smo svi na isti fol.

 

Od kud ja ovdje, pa , nako, čito sam mešćini Krajišku i Amiru i onda me jedna jaranka zamolila da napišem nešto u vezi jedne teme na koju smo nekad nešto pričali, i kontam kako ću i šta, ma rekoH, odo ja otvorit na vox-u i pisat tamo, nek ima vazda tudena i nek se more nać kome zatreba.

A i imao sam, i imam jel, nekih svojim razmišljanja o islamu, a o kojima i nemam baš previše sa kim porazgovarati na način da vodiš neki normalan razgovor a da ne budeš anatemisan ili totalno pogrešno shvaćen, a nekako osjećam da bi to želio negdje izbacit iz sebe…i et’ tako pođoh pisati…i mislim da su mi prvih jedno 150 postova bili bolji od kasnijih, valjda se ispuc’o , šta ti ja znam…

 

Usput, skonto sam da ne bude to neki tematski blog, već da pišem šta mi naumpane i šta mi se piše, i da pišem onako KAKO mi se piše.

O gramatici sam reko već davno svoj stav, a o stilu pisanja..pa odlučio sam se da pišem onako kako i pričam sa rajom, sa nekim svojim bližnjim, dakle bez nekog uštoglenog na silu stila, pa da umjesto pišem npr. REKAO , pisaću , REK’O , kao što ga dakle i izgovaram.

Nekima se to i ne sviDŽa , al to je više njihov problem, nego moj.

 

Inače, ta uštogljenost i pretvaranje, posebno na ovim mrežama, da izgledamo drugačije, da pričamo drugačije, da smo svi nešto fini, i dovodi do nekih problema i do otuđenosti…mislim da što se insan prirodnije ponaša, da će biti i bolje prihvaćen i shvaćen, jer svi mi osjetimo i neiskrenost i neko pretvaranje kod ljudi, mada se opet svi pravimo budale da je sve ok.

 

Oni koji me ne znaju lično ‘vako, mislim da kad bi me sreli da se ne bi previše iznenadili, jer mislim da su kroz moje postove i stil pisanja mogli steći dosta realniju sliku o meni nego da sam glumio i pretvarao se iiii, haj više dosta, moram ić’ a i dodijalo mi više…

 

Znaš ša još br’te mili , sestro draga, ovaj bajram i to, ono kad se ujutro bajramuješ pa oni zadasi iz usta 😀 kmeeeeeeeeeeeeeee

 

E , evo ovo je članak, koji je bio povod za početak voxovanja znači OVDJE KLIKNUT KO HOĆE!

U nekim predajama se veli da su trojica pozvali na Hadždž : Ibrahim a.s. ,Džibril a.s. i šejtan l.a.

Kaže se da onaj koga je pozvao Džibril a.s. da će taj na Hadždžu i preseliti tj.umrti, poginuti.

Vidimo šta se desilo jučer na Hadždžu, do sada evo 717 mrtvih, a vjerovatno će konačna brojka biti još veća.

Šta i kako, ko je kriv, Allah najbolje zna, i da li se moglo izbjeći.

Bude tu i grupa,šijskih , koje namjerno prave gužve i zbrke, čak znaju i u tavafu krenuti na suprotnu stranu, samo da bi izazvali nesreću i žrtve. Da li su oni i ovdje zagužvali jer ima dosta i iranskih žrtava, ne bih znao reći, ali nije ni bitno sada.

 

Čudni su mi oni koji se previše snebivaju na ovakve događaje kao : Eto vidiš, na svetim mjestima pa izginuše u rulji. – i sa ponosom ovo nekako kažu kao eto to je dokaz ispravnosti njihovog puta.

Takve komentare ugl. daju oni koji su slabog, vrlo slabog imana ili ateisti, a sve u želji da pokažu kako eto, da je to od Boga pa ne bi On dozvolio i dao da ljudi na takvom mjestu poginu.

 

To je najobičnije neznanje i nerazumijevanje životai načina kako život, pa čak i po eto, vjerskom shvatanju, funkcioniše.

I Hadždž je samo život, svkidašnji, i hadžije su samo ljudi kao i svi drugi, tako da sve što se dešava u životu i ljudima, dešava se i na Hadžu i hadžijama.

Kroz istoriju se ovakve stvari pa i gore dešavale, tako da se mogu sasvim realno očekivati i u buduće.

Mislim, naše su želje jedno, ali život je nešto drugo.

 

Evo samo jedna mala lista koju su neki hroničari zabilježili,a koja se tiče raznih musibeta koje su zatrefile hadžije kroz istoriju.

 

80. Godina Hidžre (700.g n.e.):

Mekku i okolinu, najsušniji kraj Arapskog poluotoka zahvatila su velika nevremena, a potom i poplave i to upravo za vrijeme hadžskih obreda u mjesecu zil-hidždžetu.Voda je prodrla u unutrašnjost Ka’be, porušila dosta građevina u Mekki. Zbog poplave ova je godina prozvana AMUL-DžEHAF. Podaci govore da je u ovoj poplavi stradalo mnoštvo naroda i oko tisuću deva.

 

228. godina Hidžre:

Te godine hadžije koje su išle u Meku doživjeli su velike teškoće. Cijene u Mekki i Medini su podivljale. Komad kruha se prodavao po jedan dirhem, a lonac vode 40 dirhema. Vladala je nesnošljiva vručina. Nakon toga ova dva grada pogodile su kišne oluje, a onda hladnoće koje su trajale danima. Na Akabi se s brda odvalila ogromna gromada stijene i ubila veliki broj hadžija.

 

232. godina Hidžre:

Ova godina biti će upamćena kao sušna. Svi izvori vode u Mekki i Medini, uključivši i Zem-zem bili su skoro presušili, a cijena litra vode dosegla je nekoliko dinara. Zbog suše i nestašice vode stradao je veliki broj hadžija.

 

267. godina Hidžre:

S hadždža se vraća veliki broj hadžija a da nisu obavili svoju obvezu, a sve zbog velikih vrućina i nestašice vode.

 

314. godina Hidžre:

Te godine nije se išlo na hadždž iz Iraka iz straha od Karamita.

 

317. godina Hidžre:

Karamite su te godine počinili neviđeni zločin za vrijeme hadža u Mekki. Zapovjednik hadža te godine bio je Mensur Eddulejmi. Kada su počeli tavafi, na obrede su pristigli i Karamite na čelu sa svojim vođom Ebu Tahirom. Čim su stigli u Mekku uhapsili su Eddulejmija, pobili stražu Kabe i počeli neviđeni masakr hadžija. Stali bi tako oko Kabe i tko bi god došao na tavaf sabljama bi ga sasjekli. Ebul Fidha u svojoj povjesti je zabilježio, a bio je jedan od sudionika hadžskih obreda, da bi Karamitski voda Ebu Tahir došao sa svojom pratnjom, stao pored ulaznih vrata Kabe i ubijao ljude bez ikakva povoda i razloga. Zatim bi se uključili s hodočasnicima u tavaf okolo Kabe i odsjecali ljudima glave. Vrhunac zločina su počinili kada je jadan pripadnik ove bande došao na konju pred crni kamen, pustio konja da se izmokri, a potom uzeo malj i razbio crni kamen i odnijeli ga sa sobom u Bahrejn. Od tada, 17 godina Kaba je ostala bez svog tisućama godina starog simbola. Ubijali su narod i hadžije u Meki punih 11 dana. Prema dostupnim podacima ubili su na tisuće ljudi, žena i djece.

Po povratku u Bahrejn, njihov vođa Ebu Tahir se razbolio. Crvi su ga skoro svega rastočili, i umro je na velikim mukama.

 

336. godina po Hidžri:

Ove godine iz Iraka nitko nije otišao na hadždž i dva razloga: iznemoglosti od bolesti i gladi i straha od razbojnika Karamita.

 

395. godina Hidžre:

Zbog velike suše, Afrika je zapala u stanje gladi. Sve pekare i hammami su obustavili rad.

A onda se nakon suše i gladi pojavila epidemija kolere. Dnevno je umiralo od 500-700 ljudi.

Na povratku hadžija iz Magreba došlo je do velike nesreće. Usljed nedostatka vode pomrlo je mnogo ljudi-hadžija.

 

406. godina Hidžre:

S hadždža je stigla vijest u velikoj nestašici vode u Mekki i Medini. Oko 14.000 hadžija je pomrlo od žeđi, a svega 6.000 ih se spasilo. Ljudi su pili čak i mokraću od deva da se spasu smrti, kao i devlju krv. Iz Iraka te godine nitko nije otišao na hadž iz straha od beduinskih bandi na putu prema Mekki i Medini.

 

413. godina Hidžre:

Za vrijeme hadždža u Mekki, prvog dana Bajrama, jedan egipatski hadžija je tavafeći odjednom ispod ihrama izvadio sablju i čekić, prišao crnom kamenu, tri puta ga udario i polomio na nekoliko komada. Udarajući po kamenu govorio je: . “Dokle će se obožavati ovaj kamen? Neka me spriječe Muhammed i Ali ako mogu”.

Narod se razbježao. Jedan od hadžija prišao je Egipćaninu udario ga sabljom i na mjestu ubio. Ostali razbojnici koji su došli iz Egipta s namjerom da razbiju kamen, navališe na ovoga hadžiju i na mjestu ga ubiše. U općem metežu policija je uspjela uhvatiti 20 razbojnika i pogubiti ih, dok su se ostali pritajili. Sutradan je policija uhvatila još jednog razbojnika, koji im je otkrio kako je bilo ukupno 100 razbojnika. Kamen je nakon tog incidenta ponovo optočen u zlatom ipostavljen na svoje mjesto.

 

417. godina Hidžre:

Na hadždž ove godine nisu došli stanovnici Horosana i Iraka.

 

447. godina Hidžre:

Mekku, Medinu i druge hidžaske gradove pogodila je nestašica hrane i to upravo za vrijeme hadždža. Postojala je opasnost od katastrofe velikih razmjera jer je na hadž stiglo te godine oko 300.000 hadžija.

Uzrok nestašice je što rijeka Nil te godine nije poplavila polja u svom toku,a hrana je mahom stizala iz Egipta. Nesreća je bila neizbježna da se nije priroda umiješala. Za vrijeme hadždža Mekku je pogodila najezda skakavaca. Na desetine milijuna ovih životinja stiglo je u pravo vrijeme i spasilo tako veliki broj hadžija. Hadžije su se hranile ovim nametnicima, izbjegavši tako glad.

 

489. godina po Hidžri:

U mjesecu Zul hidždžetu bio je veliki potop koji je zadesio hadžije dok su bili na Mikatu. Svi koji su se uspjeli ispeti na uzvisine spasili su se. Veliki je broj ljudi međutim stradao od naglo nadošle bujice.

 

560. godina Hidžre:

Sa hadždža stižu vijesti da su divlje životinje postale prava napast. U sred bijela dana napadaju hadžije u Mekki, čak i tigrovi silaze u grad, što je prije bilo nezamislivo. Veliki broj hadžija je umro u strašnim mukama usljed ujeda ovih životinja. Zbog toga vođstvo hadždža donosi odluku da se ne ide iz Mekke u Medinu. Vjerojatno se radilo o životinjama zaraženim bjesnilom.

 

 

Bajram mubarećola 🙂

 

 

 

Ne znam odakle da počnem, jer sam tol’ko nanerviran.

Ljudi moji, moj direktor je tolko glup, al ono, baš fakat glup, ono, nemožeš čovjeku neke najjednostavnije stvari objasniti a da ih skonta.

Boga mi, čovjek glup ko točak.

I ne samo on, nego i hrpa te gore kancelarijske marve.

Htio sam za to okrivit balinluk, ali nije, to je sve ljudska zloba.

Ne mogu da shvatim da ljudi više nemaju mjere u grabljenju, krađi i otimačini…PA KAD IM JE DOSTA VIŠE!!!!????

Nikad , znam..da imaju dolinu zlata poželjeli bi još jednu ( hadis)

 

Naime, oni su ti, ( direktor i ta bagra rukovodeća ko li već), odlučili i uradili sljedeće.

Sve ljude u firmi, haman sve , koji nemaju ugovore na neodređeno vrijeme, sve su im ugovore prije , ove zadnje zaključili sa krajem Jula , i pošto smo u Augustu ošli na kolketivni godišnji, oni su ti njima , tim radnicima kao ovako rekli.

Pošto vi niste bili radnici firme dok je bio godišnji, vi nemate pravo da vam se plati godišnji! To je tako po novom zakonu ( vele svi odreda, pa čak i neki sindikalci) , i nemoš nikog ubijediti u drugačije.

Nove ugovore su im napisali od početka Septembra.

ALi ljudi moji, i po starom a i po novom zakonu,svaki radnik koji se tek zaposli ili je izmeđ dva ugovora imao prekid duži od 15 dana , stiče pravo naplaćeni godišnji odmor nakon 6 mjeseci rada.

Znači svaki radnik koji radi dže od 6 mjeseci a ima ih koji rade i po 6-7godina, ima pravo na plaćeni godišnji odmor.

Znači sada ovi radnici, pravo, imaju još uvijek neiskorišten godišnji, a ukoliko im poslodavac ne može obezbjediti da ga iskoriste treba im platiti.

Druga stvar, što ovi glupaci direktori i mafija iz kancelarija smatraju da to što nekome istekne danas ugovor a taj radnik sutra dođe i nastavi raditi normalno kao i dotada i faktički ne pravi prekid rada, a ovi ga pošalju da ode na biro i preda papire pa nakon mjesec ga opet ponovo prijave, da su oni time napravili prekid ugovora, pravno, pa mogu početi ispočetka ponovo da računaju vriijeme rada kod tog poslodavca.

I to im je ful žešći, jer se ugovor o radu produžiju ili izričito ili prešutno. Glupaci nemaju pojma šta znači ovo prešutno produženje ugovora, a to je upravo ovo da radnik dođe i nastavi raditi sljedeći dan nakon isteka ugovora o radu a poslodavac to prihvati šutke i ne vrati radnika kući.

Znači pravno taj radnik nema nikakav prekid između ugovora i to bi svaki pismeniji sudav na sudu tako i prihvatio.

Greška je ovih mamlaza što nove ugovore ne pišu od dana kada je radnik i nastavio raditi de facto!

 

I sad ti ovo nemoš glupacima objasniti. Unači nema šanse. Ti mu čitaš i on te sluša i samo kaže nije to to je ovako kako smo mi uradili i to jepo novom zakonu.

HJOOOOO KAD MI KAŽE TO JE PO NOVOM ZAKONU ,DOĐEMI DA MU ONU FACU VAKO OBJEMA RUKAMA SMEŽGURAM !

 

I haj, to je jedna strana, znači , to je i nekako prihvatljivo da kažeš da semenadžment bori da što više uzme i zaradi para, ali sa druge strane radnici se nikako ne bore da zaštite svoja prava, niko ne tuži niko ne prijavljuje inspekcijama.

Ok , neko će reći ,sve je to korumpirano i uvezana, možde i jeste, ali ne može sve biti, nema šanse, dakle kad bude npr. u mojoj firmi ( još malo aBdaaaaaaa ) mjesečno 200 tužbi i prijava insekcijama , a ima osnove, pa proći će barem 5 % ,a i pritisak kroz medije vršiti svakako. I onda će , kad se poslodavac oplete po đepu, tek početi drugačije da razmišlja.

 

Al sa druge strana bolan bolan bolan :(((( pa zar taj direktor koji osim što ima mjesečnu platu od 5000KM + bonuse + ima svoju veliku firmu mimo ove, znači ima primanja mjesečno preko 15ak hiljada, a gazda opet koji zarađuje destime miliona godišnje ( mislim na čisti profit) , pa zar im je stalo da i tih 400Km od tih 200 ljudi uzmu!!!!!????

To mi nikako neće biti jasno, ta neljudska i nenormalna pohlepa , ta ta …ma neam riječi fakat za to…

fuj..povraća mi se…..

 

ps. šta je,ne sviđa vam se baka 😀

Znači, kad se hoće – može se!

 

https://9gag.com/gag/a4L5Xvy?ref=fbp”]

Pit’o bi’ psihologa…druže psiholože, kako pomoći osobi koja se boji svega…zapravo ne svega sad doslovno….nego više bi rek’o da se boji živjeti, boji se ljudi i ostvarivanja kontakta sa njima…a sve to se zapravo manifestuje kroz nekakve imaginarne strahove ooodddd…….svega i svačega, ponajviše od od tog kontakta sa ljudima, zapravo, straha od reakcije ljudi …straha od toga da li će biti prihvaćena ili neće…straha od toga šta i kako reći i straha od toga šta će joj se reći…osjećaja inferiornosti i manje vrijednosti…

Tako da osoba npr. se boji otići doktoru, ali ne od straha od bolesti nego od straha od kontakta sa doktorom tj. straha od komunikacija sa njim ( šta reći i kako reći), pa je spremnija trpjeti bolest samo da ne bi komunicirala sa doktorom.

Ili se osoba boji obaviti telefonski razgovor sa osobom koju ne poznaje ili slabije poznaje ( koju čak smatra i za prijatelja/icu) , iako želi silno da bude sa tom osobom, pa ipak je taj imaginarni nekakv strah sprječava i koči u tome…

Ili se boji otići i tražiti svoje garantovano pravo kod poslodavca ,ne iz straha od otkaza ili neke sankcije nego od straha od komunikacije….

 

Zapravo taj strah je samo u tom prvom kontaktu u tom inicijalnom dijelu, jer kada već ostvari kontakt , osoba normalno komunicira i funkcioniše…problem se opet javi kada treba ponovno ostvariti kontakt…

 

Zbog svega toga ta osoba trpi i ne doživljava život u punini, jer je apsolutno lišena spontanog djelovanja, a preoprerečena kalkulacijama šta i kako gdje uglavnom taj strah prevlada i koči osobu u življenju čak i pored želje za drugačijim činom, čak i pored kasnijeg žala zbog propuštenog djelovanja.

 

et’  toliko …hvala