Članak 155. (Majčinska ljubav)

Dobro nam je poznato koliko islam daje pažnje prema odnosu insana prema majci. Dovoljno je podsjetiti na neke hadise :

‘O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?’ On reče: ‘Tvoja majka.’ Čovjek tada upita: ‘Ko poslije nje?’ ‘Tvoja majka’, odgovori on. ‘Ko poslije nje?’, ponovo upita čovjek. ‘Tvoja majka’, ponovo odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek ponovo upita: ‘Ko poslije nje?’, a on tek tada reče: ‘Tvoj otac!’“ ( muttefekun ‘alejhi)

 

“Džennet je pod majčinim nogama” ( daif, po nekima hasen, podupiru ga druge predaje sa sličnim značenjem)

 

Da li je takav odnos i prednos majke nad ocem samo zbog toga što je majka ta koja je nosila u svojoj utrobi djete, dojila ga i pazila dok je bio nejak?!

 

“Majčinski princip je princip neuvjetovane ljubavi. Majka voli svoju djecu ne zato što joj se ona sviđaju već zato što su to njena djeca (ili djeca neke druge žene). Zbog toga se majčina ljubav ne može steći dobrim vladanjem ni izgubiti počinjanjem grijeha. Majčinska ljubav je milosrđe i suosjećanje (na hebrejskom rachamim, od korijena rechem, »krilo«).

Nasuprot tome, očinska je ljubav uvjetovana, ona ovisi o tekovinama i dobrom ponašanju djeteta. Otac najviše voli ono dijete koje mu najviše sliči tj. koje želi za nasljednika svog vlasništva. Očeva se ljubav može izgubiti ali moguće ju je ponovo steći pokajanjem i novim pokoravanjem. Očeva ljubav je pravda.” (E. Fromm)

 

Ta je prednost upravo zbog te neuslovljene emocije i ljubavi koju majka nosi u svome srcu prema djetetu i zbog koje se neumorno i nesebično daje i pregara…

 

ummi

 

Allahu Milostivi, smiluj se mojoj majci i uvedi je u Džennet svojom milošću……amin

Članak 154. (žderonja)

-Opet sam se zdebljo, al samo po stomaku, il imam neki tumor koji mi pritišće želudac i pleksus. Uglavnom, ja sam odlučio malo zavrnut pipu, da malo splahnem stomak, smeta mi brte.

Al , haj nisam ja debo, zapravo sam mršav, jedino torzo i stomak jel, imam debo 😀 …džesedi sagirun ve batni kebirun ( il tako nekako)…da nastavim..al’ fakar se mi bolan prežderavamo…iako poslanik a.s. kaže da ako se hoćemo PREŽDERAT, da pojedemo jednu trećinu hrane, jednu vode a jednu zraka:

(“Čovjek goru ‘posudu’ od stomaka ne može napuniti. Dovoljno mu je nekoliko zalogaja koji će mu kičmu ispraviti. A ako ga već mora puniti, neka trećinu napuni hranom, trećinu pićem a trećinu neka ostavi za disanje.” -hasen ) ..al mi smo to shvatili kao kad normalno jedemo, a ne kad ga ( stomak) treba NAPUNITI. :/ ccc

Zato sam evo ručao, al bez hljeba, nako malo krompira i jedan karabatak, kasnije ću malo hurmi i jogurta uzest još.

 

– veli mi vanga da imam fin glas , al ja kad sebe čujem to je katastrofa 😀 , al kontam , nije to samo u mene, to je kod većine..i ne samo glas, već i slika..ja kad sebe vidim na slikama, kao da nisam ja ba 😀 ….čudno je to..ne znam..možda čovjek ima bolje mišljenje o sebi pa se razočara kad se vidi ili čuje ?! To bi značilo onda da sam narcisoidan ili prepotentan ili gord i ohol čak..ma ne..to ne bi, da si gord ili ohol onda ti ne bi smetalo..ili možda ne poznejem dovoljno sebe?! ..možda ne obračam plaho pažnju na sebe nego više na sve drugo oko sebe pa kada sebe tako susretnem (ili susretneš) , iznenadiš se  AAA KO SI TI? , JA SAM MISLIO DA SI TI( tj JA) DRUGAČIJI…al haj…neču više se analizirat

 

– da vam kažem, pročitam dosta toga na voxu ovome, al neam uvijek kad i šta reći, nekad imam, pa zaboravim,al fino mi je neke od vas pravo čitati, neču reći koje, ali ima , jedno 6-7-8..čitam i druge da ne mislite da ne čitam.

 

– prekjučer, prođem autom kroz čaršiju nešto kad ugledam došo onaj sa tezgom sa knjigama 😀 ..parkiro i vratim se i pregledam malkice…samo bi plako insan…nit imaš novaca da kupiš sve što bi htio nit imaš kad da sve to pročitaš…biće veli još heftu ovdje…gledaću da uzmem, jednu dvije…zapale mi za oko neka “govor tijela” i imaju neke od Irvina Jaloma …probraću nešto inšaallah..al one će doći tek na red nakon Fromma 😀

 

– još mi nešto naumpalo , čitam malo ovo ibn Kajjimovo i Fromma ( idealna kombinacija 😀 ), pa sam skonto, a ovo ću ponoviti u posebnom postu, nek ima…da su muslimani danas frustrirani, a generalno jesu, i zbog toga što su načinili tabuima mnoge teme, mnoge odnose i procese, koji to nisu, odnosno ne bi trebali biti, nisu bili ni u generacijama selefa…zato se oni nisu zamarali plaho i gubili energiju na tome, za razliku od današnjih generacija, koji su mnoge stvari stavili kao problem Nr1. a nisu problem ( ne kontam samo zašto  daije i učenjaci prave problemom, možda i zbog ličnih frustracija opsjednutosti i strahova i sl. ?) . i kao što reče Fromm..tabui inače , a zamislite onda kako tek ono što inače nije i ne bi trebalo biti tabu a nametne se kao tabu ,uzrokuju seksualnu opsjednutost i perverzije, ali seksualna opsjednutost i perverznost ne uzrokuje slobodu, sve u svemu to potiskivanje onda dovodi do frustracija, koje se , izmeđuostalog, ispoljavaju i kroz ovaj sadizam , agresivnost i fanatičnost kod mlađih muslimana…al haj…dosta više

Članak 153. (Milostivi)

Neko spomenu suru Er-Rahman…pa da vam nešto kažem vezano za nju.

Moja mlađa kći, koju mi je Allah od Sebe podario, je prilično kaskala i zaostajala sa govorom , dok je bila ono mala skroz, do jedno 3 i po godine. Poredeći je sa drugom djecom, a i sa svojom starijom, sa kojom sam u to doba mogao voditi normalan razgovor kao sa odraslom osobom, vidio sam da baš baš zaostaje.

Ne samo da joj je fond riječi bio izuzetno malen, možda 15-20 najviše, nego je i njih slabo izgovarala. Žena i ja smo posumnjali i na autizam, zbog i nekih drugih simptoma, ali hvala Allahu nije bilo to.

Mnogi su nam govorili kao, – ma haj, neka, saće ona progovoriti, – ali ništa se značajno nije dešavalo.

 

E onda mi je naumpalo, a ne znam kako nije ranije, sura Er-Rahman. Učio sam ja njoj one dove za zaštitu i pred spavanje , dove, ali nisam ovo.

Dakle naumpao mi je  peti ajet iz sure Er-Rahman : “poučava ga (čovjeka) govoru” . I krenuo sam da joj to redovno učim na uho ili nad glavom, naročito kada bi je ujutro nosi ovoj ženi što ju je čuvala. Učio sam od početka a taj ajet bi ponovio 7 puta i prouči bi dovu :” Allahu, pouči moju kćer , koju si mi od Sebe podario, govoru” ( otprilike tako nekako)

Sedam , zato jer se toliko uče neki ajeti i kad se uči rukja, ili zikrovi i sl. ( nekad sam se bio spremao za učača rukje 🙂 )

ovako je to išlo:

( ovo u pozadini što klepeČe, to sqwo kuha nješto za ručak)

Nedugo nakon toga, počela je da govori sve više i bolje, i hvala Allahu, od jedno 3,5 -4 godine je sustigla svoje vršnjake.

 

Danas , non-stop melje 😀 , nikad haman ne šuti, osim kad spava ili gleda crtani…nikad nije dosadno sa njom. Voli je babo plaho <3 😀

 

I da znate dakle, Kur’an je Allahovo svjetlo, uputa, milost i LIJEK, kako za duševne tako i za sve ostale bolesti.

Članak 152. ( odmor)

Danas sam susto na poslu..sve mi se plače čoeče 🙁 …udarilo me u leđa pravo…još mi žena javi da ostaje prekovremeno :/ …

Sad mi tamam sa posla, uči ikindija, tako da prvo svratim u džamiju i to me onda podobro oporavi, …abdest…ona džamijska tišina, namaz…i onda polahko kući. Hvala Allahu, nisam daleko od džamije, et’ me za 3-4 min. do kuće.

 

Onda evo pristavio kahvfu , i odmorio još malo dušu, prije nego uđe na ovo čudo da vidim šta ima ,Kur’anom…sutra je petak mešćini.

Nerjetko sam fakat nesiguran u to koji je dan. Moram se zamisliti dobro..i kad vidim kako dani prolaze brzo , subhanallah…nekako mi suze krenu evo same…nije što mi je žao šta ti ja znam…nije iz nekog straha…više mi žao što vrijeme moram provoditi sa ljudima sa kojima ne bi , mislim na posao, i na mjestu na kom ne bi.

Moj idealan dunjalučki život bi bio, da napravim malo naselje na Galici, dio Vlašića sa kog se pruža pogled na Travnik, Turbe i još pola BiH , i u tom naselju da su oko mene ljudi koji su mi dragi srcu….haj et…čovjek mašta malo..i to je neki vid odmora i vraćanja duše iz negativne u pozitivnu bilancu.

 

 

halalite na tedžvidskim greškama..malo umor i to :/

 

Članak 150. (mijenjanje)

“Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe!” (Er-Ra’d, 11.)

“to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.” ( El-Enfal, 53)

 

Čitajući Fromma, kojeg ću na kraju citirati, naumpadoše mi ovi ajeti i njihova percepcija u nas. Kako mi to doživljavamo, shvatamo i u praksi provodimo. – Nakaradno jakako , zato nam se stanje u narodu i u društvu i ne mijenja plaho na bolje, već u većini segmenata ide i na gore.

 

DakleM…ono što većina nas vidi u ovim ajetima , a što se podrazumjeva i na osnovu drugih izvora, je to da čovjek treba da mijenja sebe, svoj karakter, svoj moral, da ukroti strasti , da bude  jednom riječju – bogobojazniji. Ja bih sve to nazvao nekim intimnim mijenjanjem, dakle ono koje mijenja samog pojedinca i njegov odnos sa Bogom. Tu spadaju sve askete , i svi oni koji su postali “bolji ljudi” i ta njihova promjena se očituje kroz to što više ibadete, klanjaju, uče Kur’an, dove, poste, čuvaju se lošeg društva više nego prije ili su ostavili neke loše osobine koje su imali, alkohol, cigarete, kockanje itd.

 

Pitanje je –  je li to ili da li je samo to,  ta promjena , koja je uzrok da se stanje jednog naroda, jednog društva, promijeni na bolje?!

 

Nije!

 

Potrebna je, a što bi je nazvao, ta neka promjena insana na bolje ali u društvenom smislu, dakle ona promjena na bolje koja će čovjeka okrenuti ne samo ka sebi i Bogu ( intimi) nego ka društvu, ka učešću i promjeni društvenih odnosa i procesa, dakle promjeni društvene strukture ( svi društveni procesi i odnosi) kompletno. Ta promjena bi podrazumijevala društveni aktivizam širokog spektra. Dakle, aktivno učešće od politike preko NVO i cijelokupnog javnog sektora.

 

Činjenica je da oni koji mijenjaju društvo, bilo pojedinci ili grupe , su oni koji čine promjene na ovom, društvenom, nivou, a ne oni koji su promijenili SEBE na bolje kao osobe. Postoji mnogo DOBRIH osoba i bogobojaznih vjernika, ali koji ne utiču niti mijenjaju društvo na bolje. Oni su dobri samo za sebe. I kada umru po dobru se spominju, i to je njihov krajnji domet uticaja na društvo.

Kao što postoji i mnogo onih , koji se i nisu baš plaho promijenili na bolje, ali čine dobro i mijenjaju društvo aktivnim učešćem na društvenoj sceni.

 

Dakle oba faktora, kumulativno, su potrebna – da dobri, bogobojazni ljudi, uzmu učešća u mijenjanju društvene strukture svojim aktivizmom.

Bilo da su takvi političari, sindikalni povjerenici, profesori, novinari, ministri, direktori, policijski inspektori, sudije, ili osnivači azila za pse ( nekada je u osmanskoj Bosni postojao VAKUF ZA PSE LUTALICE) itd.

 

Treba dakle više pozivati na promjenu sebe, ali u tom aspektu ( intimni se svakako podrazumjeva) društvenog aktivizma, a ne samo ostati na ovom intimnom nivou, koji neće nikada biti sam po sebi uzrok promjene stanja društva, naroda i države na bolje. To su samo samoobmane i fatamorgane.

 

Kada bi se o ovom govorilo po predavanjima, svi bi onako, mudro, pronicljivo i nekako vizionarski klimali glavama, nakon dersa otišli na kahvu, poslije kahve kući, “osevapili se” sa hanumom ( ko je bio oženjen) , kalanjaj vitre sa malo dužim učenjem, i na spavanac, ujutro opet na pijacu prodavati gaće i misvake, kući popodne na ručak i kajlulu i opet sve u krug. Da se ispravno shvatalo i činilo, do sada bi bogobojaznih direktora u školama bilo na desetine ( npr.) i ne bi bilo potrebe pisati tolike članke kako pederi dolaze i po školama uče djecu kako je pederluk ok, jer ne bi direktor ili ministar prosvjete ( koji je opet jedan promjenjenih na bolje) to dozvolio. Ovo je samo jedan primjer kojim su putem stvari,  ovih proteklih 20ak g. mogle ići a nisu, jer je ovo – darul kufr….(hvata me huja i odlazim sa teme)

 

Isto tako, promjena društva na gore, se dešava promjenom uticaja na bitne društvene procese i odnose , a ne samo promjenom pojedinaca. Zapad je pun loših ljudi ali je doživio napredak a i danas su civilizacijski ispred drugih kultura i naroda. Mogli bi reći da je to sve zapravo Allahov sunnet – zakonitosti, koje su u uzročno-posljedičnoj vezi. Ko ih kako ispuni, takve su i posljedice, bez obzira o kojim narodima ili društvima se radilo. A ajet i govori o NARODIMA a ne specifično o vjernicima, muslimanima. Ako i muslimani, bogobojazni, ne budu činili društveno dobro, budu ga ostavili ili prepustili drugima, bez obzira na njihov intimni osjećaj i doživljaj vjere i imana, koji može biti i na zavidnom nivou, kao i obavljanje ibadeta (u užem smislu), doći će do promjene na gore, lošije, a što se i desilo.

 

i da ne duljim, biće i ovako predugo, a moglo bi se o ovome cijela knjiga napisati…

Ovdje je najbitnije shvatiti pojam društvenog karaktera…

” Ovo poglavlje razrađuje tezu da je promjena društva u uzajamnoj vezi s promjenom društvenog karaktera; nadalje, da »religiozni« porivi daju svoj prilog energiji neophodnoj za pokretanje ljudi prema dubokoj promjeni društva i stoga tezu da je novo društvo moguće izgraditi jedino ako dođe do duboke promjene u ljudskom srcu — ako novi predmet poštovanja stupi na mjesto sadašnjeg.
Polazište tim razmišljanjima je postavka da su karakterna struktura prosječnog pojedinca i socijalno-ekonomska struktura društva, kojeg je taj pojedinac član, uzajamno ovisni.
Mješavinu psihičkog područja pojedinca i društveno-ekonomske strukture nazivam društvenim karakterom. …Društveno-ekonomska struktura društva tako oblikuje društveni karakter članova društva da oni žele činiti ono što moraju činiti. Istovremeno društveni karakter djeluje na socijalno-ekonomsku strukturu društva i djeluje ili kao cement koji društvenoj strukturi daje još veću stabilnost ili, pod posebnim okolnostima, kao dinamit koji nastoji razoriti društvenu strukturu.

Mnogi politički revolucionari vjeruju da prvo treba radikalno promijeniti političku i ekonomsku strukturu te da će se tada, kao drugi i gotovo nužni korak, promijenili i ljudski duh: da će jednom uspostavljeno novo društvo skoro automatski proizvesti novo ljudsko biće.
Oni ne vide da će nova elita, koja je motivirana istim karakterom kao i stara, nastojati ponovno uspostaviti uvjete starog društva u novim društveno-političkim institucijama koje je proizvela revolucija i da će pobjeda revolucije postati poraz revolucije kao revolucije, iako ne i kao povijesne faze koja je utrla put društveno-ekonomskom razvitku koji je hramao u svom zenitu. Francuska i ruska revolucija očiti su primjeri toga. Vrijedno je zapaziti kako je Lenjin, koji nije vjerovao da
su osobine karaktera revolucionarnog funkcionara važne, u posljednjim godinama života potpuno promijenio taj svoj stav, lucidno zapazio mane Staljinovog karaktera i u svojoj »oporuci « tražio da Staljin, zbog svojih mana, ne postane njegov nasljednik.
Na drugoj se strani nalaze oni koji tvrde da se najprije mora promijeniti priroda ljudskih bića – njihova svijest, njihove vrijednosti, njihov karakter – i da je tek tada moguće graditi istinsko ljudsko društvo. Povijest ljudskog roda pokazala je da nisu u pravu. Isključivo psihička promjena uvijek je ostajala u privatnoj sferi i ograničena na male oaze, ili je bila potpuno nedjelotvorna kada je propovijedanje duhovnih vrijednosti kombinirano s prakticiranjem njima suprotnih vrijednosti.” E.Fromm

Članak 149. (seen)

Ja ti tamo na fb sam ..’nako…sad sam miran hajmo reć , al sam prije plaho debatovo i svađo se, i svašta bi reci onda, ne sve što sam htio uvijek..napiši bi kolko hoš komentara i mislim se nad onim enter-om, da ga sljuštrim il ne,  i odustanem i pobrišem komentar. Sad dakle u 90% slučajeva odustanem od komentarisanja jer znam da je nemoguće nama s nama bilo šta kome reći.

 

Al’ nekad me tako naljute nege gluposti da fakat ne mogu da se suzdržim, pa napišem nešto. Tako ti prije jedno 2dana, jedna moja fb pijatejica stavi sliku ( a nosi nikab inače) na kojoj je ona sa cukama. Na planini, oni naši vlašićki Tornjaci. Ja znam sestru, znam kako je hairli, znam i da nisu njene cuke niti ih ona drži, znam gdje se slikala i kako, znam da voli inače cuke i da okupi oko sebe nekad onih lutalica pa ih nahrani i voda, a znam i da ona zna propise u vezi toga.

Problem je što ja znam i da većina nas ne zna propise oko cuka, ili zna za jedna mišljenja kojih se drži kao dogme , iako se radi o fikhu, i znam da takvi , a i sam sam bio nekada takav, sve druge koji ne misle i nemaju isti stav kao i oni, da ih napadaju, nameću svoj stav i predstavljaju ga kao jedini utemeljen i ispravan , dakle prava domatika. Ja se malo odma na tu temu počeo zezati sa njom, ona skontala, jer znam da će se početi javljati ove dogmate i napadati je. I fakat, nije prošlo malo, kad eto ti ih u komentarima, taka si vakai si, đeš to, ZNA SE PROPIS, sramota ovo ono i šta ti ja znam.

 

Ja ti puknemi napišem ovoj jednoj (fakat kratak komentar, suzdržo sam se skroz) da nema pojmeta nek se drži sufere i tako to . Kad ti jarrane, vidim po vremenu danas, sinoć oko pola 2 ta ti meni šalje poruku, kao vaki si naki si, mislim, nisam je ni pročitao osim prve i pola druge rečenice , a poruka se može izlistati jarrane u jedno 3 ona boxa , kao ona će meni u pp pisat a ne ko ja njoj javno 😀 …de ba, reko, ja nit ovo čitam , pretpostavljam štaš mi reć, ali kako znaš sebe braniti od drugih a ne znaš druge od sebe, što nisi to što meni prigovaraš ti primjenila prema toj sestri ,…i reko, nemoj mi više pisat jer neču čitati.

 

I fakat ja ti to ne čitam inače, ostavim nek stoji poruka i nakon par dana otvorim samo da mi se ukloni notifikacija i zatvorim bez čitanja. A to tako jer sam prije, dok sam se bavio tim debatama i prepirkama, dobivao takvih poruka redovno, i od naših i od drugih, i ja bi ti bolan to sve čito, pa se nasikiram bezveze, pa onda pođem se svađat i u porukama i onda reko –  e neš više ! I nisam fakat.

Znam da će se ona pojest sad od muke, al ta ću joj ja.

 

Znao sam samo nekada odgovorim na selam i ništa  više 😀 , a oni se raspišu bolan , čitavu disertaciju napišu 😀 , kontam da ih najviše naljuti  ( a ne radim to da ih naljutim, više radi sebe i radi toga jer je bolje ne ulaziti u debate, ako pođeš, ode to – uglavnom , đe ne treba) to kad im ništa ne odgovorim na to njihovo a i sve se nadam da će skontat u čemu je fol. Mada će biti i onih koji će likovati kao ” jesam ga razvalio argumentom, začepio je” :D..et’ to toliko.

 

– evo još nadopuna na onaj osmomartovski.dakle ( jes da je mešćini ovo šijska tv al ima i naših vakih) ovo je taj mentalni sklop koji poziva onim parolama islam je dao ženi svaki dan ljubav i pravo , a ovako se u praksi ponašaju:

 

Članak 14(osmi).

Šta je ovo, danas niko ništa, ovo žene, mart, prava , folovi, komentari, svađe i to .

Haj da ja onda šta kažem…ukratko….dakleM …8. Mart  je truba, ja lično tome ne pridajem značaj i smatram to još jednom podvalom i prevarom i laži, jer…mogu ja razumjeti to stanje žena u tom periodu kad se dešavala ta borba i to, ta prava, rad i to…ali kad pogledam danas situaciju, ne vidim ja tu nikakvih promjena na bolje u globalu. Na jednoj strani jes da žene manje rade i to, ali ni danas nisu plaćene jednako ko muški za iste poslove, ai gore od toga je ta lažna jednakost kojom je zapravo žene još više porobljena, danas je baš ono prava pravcata roba, objekat kupoprodaje i reklame, a na uštrb majčinstva prije svega i duševnog mira itd. bla bla bla…jah..e , i danas šeruju nešto, neki članak, kako neka nena obavlja vulkanizerske radove, i kao to bi trebalo biti nešto ( po komentarima) super kuul, to je ta snažna i jaka žena i bla bla…ma biži bolan..to je nakaradno! Ne krivim nenu , niti njoj nešto prigovaram, da neko pogrešno ne skonta, ona je sigurno prisiljena bila na to, na to je natjeralo društvo 8. Marta , da to radi…al haj…reko sam ukratko , a imam još jedan čošak..

 

Dakle , iz drugog čoška, vidim one kao ” islam je ženi dao svaki dan da je poštovana” i to..ok..jeste , teoretski i praktično, ali u najboljim vremenima islama..danas, većina tih koji te parole izbacuju svake godine u ovo vrijeme, i dalje ženi uskraćuju i ta prava koja im je i islam dao ( da ne spominjem zabranu javljanja na telefon osim kucanjem u slušalicu). Najdrastičniji su primjeri tog njihovog poštivanja toga prava u slučajevima kada dođe do razvoda…to je da Allah sačuva, kakvih slučajeva ima, da ne spominjem udaranje žena itd. itd.

 

Najbolje je šutit dok ne prođe, jer sutra je sve kao i jučer.

 

 

Članak 147. (robovi i tlačitelji)

Jučer na poslu, sam prisustvovao jednom zaista nevjerovatnom događaju u današnjem vremenu , u XXI vijeku, a koji pokazuje koliko smo mi još uvijek, u svojim glavama prvenstveno, i to bilo da smo na mjestu silnika ili onoga kome se nasilje čini, u vremenu robova i robovlasništva.

 

Naime, šef u mojoj firmi veli ovim riječima :” Sutra ko dođe na posao, radit će i neće mu se platiti! Ja mu evo sada kažem da mu se neće platiti ko sutra bude radio!” .

 

Povod za to su navodne greške u poslu koje se trebaju popraviti, a koje su opet rezultat , prije svega objektivnih faktora. Radnici se doslovno prisile i natjeraju da zarad kvantiteta, MORAJU učiniti pogreške, jer je nemoguće ispuniti zahtjeve za kvalitetom pri neobjektivno nametnutoj brzini kojom se radi.

 

Probem je kako u tom izrabljivačkom, fašistoidnom mentalitetu prodanih duša “za šaku dolara” koji se ponašaju faraonski i misle da su gospodari ljudskih ŽIVOTA a ne rukovodioci POSLA , koji su sado-mazo karaktera po definiciji (taslače druge i uživaju da ih se taslači), tako je problem i u narodu, raju, koji pristaje ćutke na ulogu žrtve, koji šuti i ne buni se i ne bori za svoja prava sve do momenta kada to trpljenje prelije čašu a onda dolazi i do veoma neželjenih posljedica po sve, prije svega fizičkih obračuna.

 

Da se redovno kako inspekcije tako i sudovi BOMBARDUJU tužbama, prijavama, kako protiv firmi tako i pojedinaca, ne bi se došlo do ovakve situacije, a koje u konačnici predstavlja nastavak agresije ( sa aspekta nas bošnjaka) preko domačih poltrona i izdajica, kojom se nastavlja izrabljivanje i mentalno porobljavanje bošnjaka kroz ekonomski elemenat. Poznato je da su po logorima najgori mučitelji bili oni iz vlastitog naroda koji su zarad dokazivanja činili najgnusnija nedjela, a tako zarad sitnih vlastitih interesa se ponašaju i pristaju na tu “igru” i ovi moberi koji su četničke kame i druga oruđe i oružja zlostavljanja, zamijenili psihičkim zlostavjanjem radnika. Po mnogom stručnjacima, ovo zlostavljanje je gore i od seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu. Svakodnevno se ljudi ponižavaju, vrijeđaju, trpe urlanja, dreku, psovanja, nerealna opterećavanja i neuobičajeno kontrolisanje, ne daje im se pravo da iznesu mišljenje i izbjegava se kontakt, prijeti se otkazima , nezakonski se radnicima odbija novac , ne dozvoljava se vršenje nužde bez DOZVOLE itd.itd. brojni su primjeri psihičkog zlostavljanja koji trpe radnici.

 

A što je najsmješnije u svemu tome, takvo ponašanje je zapravo kontraproduktivno i nanosi preduzećima OGROMNU ekonomsku štetu. Ja sam lično izračunao i mogu to i dokazati i pokazati, da su samo ova dva šefa i posljenjih 3-4 godine koliko su na tom položaju, koštali firmu preko 1.5 MILIONA KM ( ovo je minimalna računica, realni podaci su mnogo veći) samo zbog takvog ponašanja i odnosa. Nadam se da ću dobiti priliku da te informacije sa dokazima i prezentujem na pravom mjestu u pravo vrijeme inšaallah.

 

Ovakva situacija je sigurno još u mnogim firmama i mislim da će tako i ostati sve dok se ne podigne svijest radnika da se bore za svoja prava, dok ne krenu svakodnevne, masovne prijave i tužbe, dok se posodavac ne “OPALI” po džepu (dok ih nisu radnici počeli opaljivati raznoraznim predmetima a što je realan slijed događaja)

 

Ako se ništa i ne desi, ostaje pravda aposlutno Pravdenog, a onda će tek silnici dobiti što su i zaslužili, tek će onda dobiti svoje “plate” !

bullying i mob

Članak 146. ( gosti iz galaksije)

Naumpade mi neki dan i kontam, od kud ta moja neka, hajmo reći ljubav, ili više zainteresovanost za Svemir, vanzemljake 😀 , SF i tako to, pa nako, vračajući se u prošlost, sjetim se jednog filma , kojeg sam gledao kao mali i znam da je ostavio vrlo jak dojam na mene, kako i ne bi, hem sam bio dijete a evo, ko hoće može vidjeti i koji je film u pitanju pa će mu se samo razjasniti. Nisam se mogao sjetiti naziva filma, pa sam malo potražio i nađoh ubrzo, na brzake i na preskoke malo zvirno i vidim da je to taj film. Ima još jedan, kojem mu ime ne znam, ali i danas se sjetim nekih scena , nije vezan za SF , isto ako je stari Yu film i ostavio je jak dojam na mene…odo ga tražit!

 

 

 

Članak 145. ( voljeti u bivanju ili imanju ?)

Doživljaj voljenja, sviđanja, uživanja u nečemu bez želje da se to nešto ima je doživljaj o kojem je govorio Suzuki kada je uspoređivao japansku i englesku pjesmu (vidi I. poglavlje). Modernom zapadnjaku zaista nije lako uživati bez imanja.Međutim to nam nije ni potpuno strano. Suzukijev primjer,koji se odnosi na cvijet, ne bi se mogao primijeniti kad bi se odnosio na planinu, tratinu ili bilo što drugo što ne bi bilo moguće fizički ponijeti sa sobom. Mnogi ljudi, dakako, ili velika većina njih, zaista ne vide planinu, osim kao kliše.
Umjesto da je vide, oni bi željeli znati njeno ime i njenu visinu ili bi poželjeli na nju se popeti, što bi bio samo drugi oblik zaposjedanja. Ali postoje i takvi koji su sposobni da zaista vide planinu i u njoj uživaju. Isto tako je moguće reći o muzičkim djelima: naime kupovanje gramofonskih ploča s glazbom koju netko voli može biti čin posjedovanja djela i možda većina ljudi koji uživaju u umjetnosti zaista »troši« umjetnost. Ali manjina vjerojatno još uvijek reagira na muziku i umjetnost istinskom radošću i bez ikakvog poriva »imanja«.

….

Najznačajniji primjer uživanja bez čežnje za imanjem onoga u čemu se uživa moguće je naći u međuljudskim odnosima.
Muškarac i žena mogu zajedno uživati na mnogo načina: mogu voljeti stav, ukus, ideje, temperament ili cijelu ličnost drugoga. Ali samo u onih koji moraju imati ono što vole, to će uzajamno uživanje uzrokovati želju za seksualnim posjedovanjem. Onima u kojima prevladava modus bivanja druga je osoba prijatna pa i seksualno privlačna, a da ju se, da bi se u njoj uživalo, ne mora ubrati, prema Tennysonovim riječima u ranije navedenoj pjesmi.

 

Osobe orijentirane na imanje žele imati osobu koja im se sviđa ili kojoj se dive. Tu je pojavu moguće uočiti u odnosima između roditelja i njihove djece, između učitelja i njihovih učenika, među prijateljima. Nijedan partner ne biva zadovoljan ako s drugim samo uživa već svaki želi imati drugu osobu za sebe. Zbog toga je svaki partner ljubomoran na drugoga koji, opet, želi »imati« prvoga. Svaki partner traži drugoga kao što mornar nakon brodoloma traži dasku — radi opstanka. Najvećim dijelom su odnosi zasnovani na imanju teški, opterećeni, puni sukoba i ljubomore.

E.Fromm

 

‘ Šta te sada sprečava da je zaprosiš?’ On reče: ‘ Tako mi Allaha, dž.š., neću dozvoliti da Kurejšije o meni pričaju kako sam svoje stihove o njoj citirao iz niskih pobuda i želje za grijehom.’  – Ibn Qajjim, Vrt ljubavi

 

Članak 144. ( vrag u vreći)

Kako nam perfidno ubacuju “trojanskog konja” ( mada je prije kobila neg’ konj) , i nameću i podmeću opačine i gadosti.

Spakuju u vreću vraga, lijepo upakuju sa mašnicom i naš blentavi bošnjo to nama prihvati kao nešto kuuul i in, a šta se krije u vreći, kakav vrag, to slabo ko haje.

 

Meni lično ne treba nikakav vrag u vreći, ja kad pa’nem u ašk i sevdah sam se ispušem i udovoljim porivu…

 

Članak 143. ( lonac x)

– Gledam čitam ovih dana i primjetim, opet je krenula medijska kampanja na islam, a za koju se koriste tzv. vehabije, selefije, teroristi ( bez terorističkih dijela) itd. , a najglasniji su opet iste face , “eksperti” , a ima i novih likova kebDo i sl, na istim medijima i sl. To meni nije nit šta novo niti iznenađenje. Više me iznenađuju ovi “naši” , koji kao brane islam i vjernike od tih napada, a ta se odbrana ( ovdje mislim prije svega na ove društvene mreže) u 90% slučajave svodi na napad na ličnost tih napadača, vrijeđanje njih i njihove familije, ismijavanje fizičkog ozgleda i duhovnog siromaštva kao i karaktera. Napad ovih se svodi na jedno – prikazati vjernike kao opasne likove od kojih treba zazirati , bježati i poduzeti akcije da se takvi pohapse protjeraju i sl. a sve to opet ima za cilj da se ( a to je globalni cilj) odvrate ostali od islama i povratka islamu i islamskim vrijdnostima, a koje je posljednjih decenija najznačajniji i najjači svjetski društveni trend.

 

Pa sam se zamislio…kontam..mora biti i neka slilna ili identična situacija u sunnetu Poslanika a.s. , pa da vidimo kako je on a.s. na to reagovao. I sjetim se da ima i da se ista kampanja dešavala i njemu a.s. u Mekki, da su pagani vodili identični kampanju protiv njega i svim hodočasnicima koji bi dolazili u Mekku bi govorili o “opasnim” mladiću, Muhammedu (a.s.) od kojeg se trebaju čuvati dobro, neki su čak i u uši trpali svašta da ga slučajno ne čuli i sl. Dakle sve su činili da bi ga pokazali DRUŠTVENO OPASNIM,  a kako bi odvratili druge od islama.

 

Sad je pitanje , kako je Poslanik a.s. na to reagovao, da li je i on trošio 90% svog vremena galameći i govoreći svašta o Mekkanskim paganima, napadajući njihove ličnosti, ili je on a.s činio nešto drugo?

 

Pa činio je nešto drugo! On a.s. je , skoro pa i zanemarivao tu pagansku propagandu (osim emotivno) i nije se spuštao na njihov nivo, nego je nastavio da govori dobro i čini dobro. On je svojim ponašanjem i djelima razoružao pšagane i pokazao da on a.s. nije takav kako ga predstavljaju. 90 % vremena je  provodio afirmirajući dobro a ne u bezobzirnoj apologetici lišenoj čak i bilo kakvog argumenta i ukusa, što se može sresti na ovim mrežama.

 

Dakle, opet sunnetlijama nedostaje sunneta!

 

( iskreno i sam nekada popustim emocijama i reagujem kako ne bi trebao :/ )

 

– Čitajući Fromma, vidim zapravo da on kroz dijagnozu društvenih bolesti i kritike puta kojim društvo ide i dajuće prijedloge za spas od ekonomske, intelektualne i duhovne propasti, on zapravo poziva ka ISLAMU i islamskom rješenju, čak i metodološki, a da zapravo toga nije ni svejstan 😀

Njegova knjiga “Imati lili biti” može komotno uz male ispravke i akaidsko usklađivanje postati neka nova “islamska deklaracija” kojom se svijetu može ponuditi izlaz iz sadašnje situacije.

naravno, nema ništa od toga, pravovjerni ne čitaju fromma O.o

 

– Dakle došla mi mala sa ekskurzije, sve ok, nikkih problema , ništa, elhamdulillahi.

 

– Na neke stvari se neču još duuugo naviknuti :/ , samo ću naviknuti da živim sa tim nenaviknut.

 

– e ba, nutella ona velika 800g.  u Njemačkoj manje od 6KM ( manje od 3e) a kod nas preko 10 KM , možda 12 neam pojma cccc

Članak 142. (anketa)

Dođem danas na fb s posla, i u notifikacijama mi , da se jednom mom fb prijatelju sviđa neki moj komentar. Po onome početku komentara u notifikacijama, kontam, neam ja pojma gdje sam i šta sam ovo komentarisao. otvorim , aaaa kad neka slika i komentar od prije nekih godinu i po. A neku noć mi jedan prijatelj priča kako je jednom prijatelju otišao na fb profil i otvorio njegove tamo negdje prve objave i lajko i komentarisao, ovaj kaže odvalio, ” od kud to nađe! 😀 ” i nako, hihi pihi….I onda mi nako prođe, kako se lijepo sjetiti prošlosti i kako se insan uvijek nekako te prošlosti sjeća sa sjetom i sa nekim lijepim osjećajima…uglavnom Ja kad npr. se sjetim rata, bez obzira i na smrt, ranjavanja, glad, strah…opet nekako se osjetim fino kad se sjetim svega toga…možda nisam normalan , neam pojma, ali tako je. Čudno je to što nekako uvijek mislimo da nam je u prošlosti bilo ljepše nego sada. Zato mi je naumpalo da u nekom narednom periodu obveselim neke fb prijatelje, tako što ću im otići i lajkati ili komentarisati neke objave, slike komentare od prije 2, 3, 4, 5,6 ili koliko već godina…vjerujem da će i njima biti drago.

 

 

DakleM , anketa …otvaram glasanje za sljedeći dio iz Frommovog opusa , iz kojeg želite da čitate citate po mom izboru. Krajiškin i Inšpektorov glas se broje po 2 glasa, ostali po 1 glas

 

ps. nisu svi dijelovi otvoreni zaglasanje jer je malo kasno za njih, al vi glasajte svejedno

20150303_163409[1]

 

Članak 141. (individualna misao)

Kada čitamo Kur’an i hadise, lahko se može zapaziti da Allah dž.š. i Poslanik a.s. često potiču vjernike da sami razmisle o nekom pitanju, o pojavi, bilo prirodnoj bilo društvenoj. Mislim da nije neophodno navoditi primjere toga. Nedavno sam prisustvovao predavanju čiji je naslov bio ” Poslanik a.s. pita, ashabi r.a. odgovaraju” , znači , da materijala ima dovoljno.

Dakle, opći zaključak bi bio da islam potiče na individualno razmišljanje.

 

Taj način razmišljanja i donošenja zaključaka i stavova doprinosi opštem razvoju i individue a i društva općenito, pa je to jedan od najvećih uzroka napretka civilizacija, bilo islamske bilo neke druge, a to i istorija potvrđuje.

 

Gušenjem, zabranama i destimulacijama individualnih promišljanja a nametanjem kolektivnih , dolazi do dekadence društva i civilizacije (pojedinaca svakako), bez obzira na njen tehnološki napredak u tom momentu. To također dovodi i do dezorjentiranosti i dezorganiziranosti društva, koje nikako ne vidi rješenje i izlaz sa dna.

 

Možemo reći da je to jedan od zakona koje je Allah dž.š. postavio na ovome svijetu kao uzrok za napredak ili pad. I kada bi analizirali zaista pad islamske civilizacije, vidimo da je on počeo onda kada se počela gubiti individualnost a počela prihvaćati kolektivnost u razmišljanjima, sve do fanatičnog slijeđenja, branjenje i nametanja kolektiviteta kome se pripada i koji se slijedi.

 

Danas je možda nešto malo bolje stanje, jer se pojavljuju sve više pojedinci koji iskaču iz kolektiviteta i nude neka nova razmišljanja i rješenja, iako su vrlo često takvi odbačeni, napadani pa čak i  apostazirani, od još uvijek preovladavajućeg stava kolektivnog mišljenja.

 

»Budući da društvo, sa svojom razvijenom organizacijom,ima do sada nepoznatu moć nad čovjekom, čovjekova ovisnost o njoj raste do tog stupnja da je gotovo prestao živjeti svoju vlastitu duhovnu (geistig) egzistenciju… Tako smo ušli u novi srednji vijek. Općim činom volje sloboda misli je stavljena izvan upotrebe, jer mnogi napuštaju mišljenje kao slobodne individue i postaju vođeni kolektivom kojem pripadaju…Žrtvovanjem neovisnosti misli mi smo — a kako bi moglo
biti drugačije – izgubili vjeru u istinu. Naš intelektualno-emotivni život je dezorganiziran. Pretjerana organizacija naših javnih poslova kulminira u organizaciji bezmisaonosti.« A.Schweitzer

 

koristi mozak

 

dok još nije zabranjeno…….

 

 

Članak 140. (moderni barbari)

Europsko-sjevernoamerička povijest, usprkos preobraćenju na crkvu, je povijest osvajanja, ponosa, pohlepe. Naše najviše vrijednosti su: biti jači od drugog, biti pobjednik, osvojiti druge i izrabljivati ih. Te se vrijednosti poklapaju s našim idealom »muškosti«: muškarac je samo onaj tko se može boriti i osvajati, a onaj tko nije dovoljno jak da se služi svojom
snagom je slab, tj. nije muškarac.

Nije nužno dokazivati da je povijest Europe povijest osvajanja,izrabljivanja, nasilja, podređivanja. Teško da ima razdoblja koje nije obilježeno tim osobinama, od čega nisu izuzeti ni jedna rasa, ni jedna klasa, a što često uključuje genocid (kao na primjer nad američkim Indijancima). U tome
nisu izuzeci ni takvi religijski pothvati kao što su križarski pohodi. Da li je to ponašanje bilo samo izvanjski ekonomski ili politički motivirano i da li su trgovci robljem, vladari Indije, ubojice Indijanaca, Englezi koji su primorali Kineze da dopuste uvoz opijuma u svoju zemlju, začetnici drugog svjetskog rata kao i oni koji se pripremaju za sljedeći – da li su svi oni u svojim srcima bili kršćani? Ili su, možda, samo vode bili grabežljivi pogani dok je velika masa stanovništva ostala kršćanska? Kada bi tome bilo tako, mogli bismo se osjećati mnogo lakše. Ali na žalost tome nije tako. Vode su zaista često bili lakomiji od svojih sljedbenika, jer su trebali dobiti više, ali svoje planove ne bi mogli ostvariti da ta želja za osvajanjem i pobjedništvom nije bila dio društvenog karaktera masa.

Treba se samo prisjetiti divljeg, ludog entuzijazma s kojim su ljudi sudjelovali u raznim ratovima prošlosti unatarag dva stoljeća, spremnosti milijuna da se izlože nacionalnom samoubojstvu da bi sačuvali sliku »najveće moći« ili »časti« ili profita.

Evo još jednog primjera: sjetimo se bjesomučnog nacionalizma koji se izražava pri gledanju suvremenih olimpijskih igara koje, navodno, služe stvari mira. Popularnost olimpijskih igara zaista je simbolični izraz zapadnog poganstva. One slave poganskog heroja: pobjednika, najjačeg, najnametljivijeg, uz potpuno previđanje da se radi o prljavoj mješavini
biznisa i publiciteta koji karakteriziraju suvremeno oponašanje grčkih olimpijskih igara. U kršćanskoj kulturi na mjesto olimpijskih igara dolazi prikazivanje muke Isusove. Ipak jedan takav slavan prikaz je turistička atrakcija u Oberammergau-u.

Ako je sve to točno, zašto Europljani i Amerikanci iskreno
ne napuste kršćanstvo kao ono koje ne odgovara našem
vremenu?

E.Fromm

 

weaponized-unclesam

Članak 139. ( davaj pare!)

-Na današnji dan se desilo to što se desilo, mnogi znaju i pamte, a mnogo više je onih koji ne znaju, ne žele da znaju ili su…zaboravili.

Tim povodom danas sam bio u Tuzli na svečanoj konferenciji udruženja čiji sam član – Prosvjetitelj – muallim Srebrenica” općinski tim Travnik.

Drugi put sam u tom kraju – svjesno, ono prvi put ne računam. ‘nako mi je sav taj kraj..nisam baš navikao na ravnice i malehna brda okolo, još nekakvo sivilo i to sve…ugl sva ta atmosfera oko Tuzle i tih okolo gradova mi je malo sumorna. Vjerujem da je to i zbog vremena i sivila boja i blata, a i zbog toga jer nisam hodao po tim gradovima i uživao, više nekako sve u trci i radno. Valjda će bit neke nafake pa da se i ‘nako ode malo obići taj kraj inšaallah.

 

– Odavno mi se vrti jedna ideja u glavi, a tiče se društvenog aktivizma i humanitarnog rada. Uvijek su u toku neke akcije prikupljanja pomoći, što za liječenja i operacije, što za pomoć u nabavci namirnica onim najugroženijim ili izgradnju domova. Ono što se uvijek primjeti je da se relativno teško i sporo sakupe sredstva za te projekte, ili bilo koje druge. Uvijek je teško odvojiti insanu 1KM za takvo nešto, a za čokoladu, kahvu, sladoled mnogo lakše, a nekima i za cigare ili pivu ili kladionicu.

U našem udruženju, osim tih humanitarnih projekata, imaju i drugi projekti tako npr. postoji projekat kojim se pomaže natalitet povratnika u RS-u, na način da se svakom novom bračnom paru i svakoj novorođenoj bebi, obezbjede sredstva u iznosu od po 500km, koje bi trebale da budu pomoć u tim prvim danima.

 

Objektivno, to su mala sredstva i nedovoljna da bi se u nekoj značajnijoj mjeri pogurao i potpomogao natalitet povratnika, jer potrošiti 500KM je čas posla.

 

Ali zamislite da se svakom bračnom mladom paru i za svaku rođenu bebu, obezbjede sredstva od poooooo, pa recimo 5.000 KM ili 10.000 KM …e tu već možemo pričati. Ali problem je naravno kako ta sredstva obezbjediti. I ne samo za te stvari, nego i za neke hitne operacije. Evo ovih dana se skuplja u mom kraju za operacije očiju jedne djevojčice. Potrebna sredstva su relativno mala, 12.000KM , ali i za to sakupiti, treba mnogo vremena.

 

Moje razmišljanje je išlo u tom pravcu, kako što brže i što više obezbjediti sredstava , i da to bude kontinuirano.

Moje bi prijedlog bio da se animira 100.000 zaposlenih građana BiH , dobrovoljno, kroz prethodno dobru reklamnu kampanju kojom bi se građani upoznali sa time u što bi davali te pare i kome, i da onda, svaki od tih 100.000 zaposlenih, svake hefte, ilitiga sedmice, izdvoji po 1KM. To znači 100.000KM svake hefte x 4 hefte u mjesecu = 400.000 KM mjesečno. Sa tim sredstvima je moguće ostvariti jako velike i značajne projekte.

 

Problem je kako sve to izorganizovati i pronaći modus operandi, kako bi se ta sredstva prikupljala itd..

 

Pa et’ ako ko ima kakav pametan prijedlog, rado bi čuo…hvala 🙂

 

Članak 138. ( osloboditelji )

Nekad su neki ljudi, a ima ih i danas ( kuckanjem u drvo) , obožavali posebno drveće…..trebalo bi spaliti sve šume!?

 

Ima ljudi, obožavaju krave, a i u davninama su to činili…..trebalo bi pobiti sve krave!?

 

A i raznim drugim životinjama ljudi se klanjaše, mačkama, pticama, psima, neki i pacove božanstvima uzeše….sve to treba pobiti, a i drugo mimo toga, čisto iz predostrožnosti i analogije!?

 

Nekli ljudi su nekada, a ima ih i danas, obožavali i vjerovali u nadnaravnost Sunce, Mjeseca, planeta i zvijezda…..predlažem izgranju neke vrste paravana koji bi zakrilio nebo i skrio sve ovo od ljudi, jer još uvijek ne možemo ubiti zvijede i Sunce i Mjeseca!

 

Klanjali su se ljudi ljudima…..trebalo bi pobiti sve ljude!?

 

A  spaliti tek knjige! Posebno one koje se ne čitaju!

E to je tek vrlina “vrlih” i mudrost “mudrih”.

 

Osloboditelji , molim vas da nas oslobodite vašeg oslobođenja i slobode.

Članak 137. (škrtica)

Jedan od predznaka Sudnjega dana je i raširenost škrtosti i škrtica, a znamo i da se iman i škrtost ne mogu naći u jednom srcu.

Zanimljivo je šta o škrticama kažu i poznati psihoanalitičari Freud i Fromm ..pa vele:

 

 

Modus imanja i analni karakter!

 

Do korisnog pristupa shvaćanju modusa imanja dolazimo podsjećanjem na jedno od Freudovih najznačajnijih otkrića. Nakon rane faze puke pasivne receptivnosti, za kojom slijedi faza agresivne eksploatativne receptivnosti, sva djeca, prije no što postanu zrela, prođu kroz fazu što ju je Freud nazvao analno-erotskom. Freud je otkrio da ta faza često ostaje dominantna u daljnjem razvitku i da,kada je to slučaj, vodi razvitku analnog karaktera tj. karaktera osobe čija je glavna životna energija usmjerena na imanje, štednju i zgrtanje novca, materijalnih dobara kao i osjećaja, postupaka, riječi, energije .( zato pazite kako odgajate djecu, kada im date pola marke da kupe sebi smoki, recite im “može ako češ dati drugaru/ci” ; a ne ao neki roditelji ” evo, i nemoj nikom davat, pogotovo tom i tom, nije ni on tebi dao žvake” ; op moje)

 

To je karakter škrtice i obično je povezan s prenaglašenim karakternim crtama kao što su urednost, točnost, svojeglavost.

 

Vrlo važan aspekt Freudovog shvaćanja je simbolička veza između novca i fekalija – zlata i prljavštine – za što on navodi brojne primjere. Freudovo shvaćanje analnog karaktera, koji još nije dostigao zrelost,zapravo je oštra kritika građanskog društva XIX. stoljeća u kojem su osobine analnog karaktera tvorile normu moralnog ponašanja i koje su bile smatrane izrazom »ljudske prirode«. Freudova jednadžba: novac = fekalije predstavlja implicitnu, premda ne i namjernu kritiku funkcioniranja građanskog društva i njegove posesivnosti i može se usporediti s Marxovom raspravom o novcu u Ekonomsko-filozofskim rukopisima.

 

…,prema Freudu osoba koja je posvećena isključivo imanju i posjedovanju je neurotična, mentalno bolesna. Otuda bi proizlazilo da je društvo, u kojem je velika većina osoba analnog karaktera, bolesno društvo. ( ni današnje društvo se ne razlikuje mnogo od onoga XiX. vijeka o kom je pisao Freud, danas je čak i gore jer je analni karakter podržan i radikalnim hedonizmom , op. opet moje)

 

E. Fromm

 

ps škrtica je i onaj pred kim se spomene Allahov poslanik as., a on ne donese salavat na njega

 

pps , neš mi sad naumpade, pa nismo bzze i đaba vazda u raju govorili za škrtice da su ‘šupci’ , da izvinete !

Članak 136. ( X – Man)

– Odem jutros doktoru za ovu nogu i za sinuse, ima 3 mjeseca kako slinim. Uputime da slikam i odem specijalisti. Otišo , usliko, veli mi specijalac, ok sinusi vjerovatno alergija. Tamam. Priupitam ga da neam neke polipe i to, jer ima 2-3 g. imam neke opstrukcije u desnoj nozdrvi, veli: –  nemaš, to su deformacije normalne, mogu i zbog upala biti. Dadne mi neki sprej da koristim, jarrane 21 KM …al haj.

 

– Sutra mi mala ode na tu ekskurziju, i pazi sad, ono što sam pričao za moguća iskušenja i probleme. Neku noć ti ona sa mnom do prodavnice, a ja produžim na jaciju. Ona u prodavnici, kad uletiše dvojica, oružana pljačka! Ona bila iza police, nije ih vidjela ni oni nju, ali je čula, isprepadalo se dite, al nije plaho. Al , haj nako kontam, hvala Allahu nije ništa bilo, a možda je i dobro za nju što je to iskusila, postaće svjesnija svijeta i ljudi, situacija, spremnija na neke buduće moguće situacije i sl.

 

– ev’ sad gledam ovu novu vox platformu il šta već i mogu samo da kažem…da su ovi admini pukli ko lajsna jarane!

 

image-05aa013af31f580af280f806ff9bbb3586922a11d711e76d3083946040e7bc9f-V[1]