Alkemichar

Rahmetli predsjednik, Alija Izetbegović,  vele da je rekao sljedeću izjavu:

“Nema ništa uzvišenije od vjere, niti išta pliće od glupog vjernika”

u drugoj verziji:

“Nema ništa uzvišenije i dublje od vjere Islama, i ništa bezveznije i praznije od nekih vjernika.”

 

Koj god je tačna, istinita je!

To da je Allah Svemoguć je jasno kao i to da čini ono što hoće.

Eh, ko se sjeća evo neka se podsjeti priče iz ovog moga članka a ko nije čitao neka pročita pa da zna o čemu se radi.

ZA LINK OVDEK KLIKNI!

 

Znači, danas pauza, ona puš tzv. kada mi idemo klanjati, kad ovaj kolega iz ove priče iz prijašnjeg članka dolazi i staje sa nama u saff ! :O :O 😀

 

Ono, ja gledam, ne mogu da vjerujem ba!

Subhanallah, velhamdulillahi ….

Tako da i ovi antiteisti ovdje sa bloga ne gube nadu u Allahovu uputu, možda i oni aBda i prije nego se nadaju, stanu na namaz svome Stvotitelju 😀

 

I još samo ovo…ovu priču, životnu priču, jednostavno morate pogledati, ne samo zbog naslova nego i ostalog što se spominje, subhanallah :'(

 

 

Ono što ponajviše smeta raznoraznim fanatičnim zlikovcima ideoloških atavizama minulih vremena bezboštva kod nas, je to što danas ima jedna nova generacija vjernika koji su ponosni na ono što jesu.

Koji se ne stide onoga što jesu.

Koji pozivaju u ono što jesu.

Koji ne poginju glavu pred mrziteljima i ideološkim agresorima, niti pred promotorima anticivilizacijskih opačina.

Koji su spremni na svaku vrstu agresije, bilo ona intelektualna, emocionalna ili fizička, odgovoriti,uzvratiti, braniti se i krenuti u protuofanzivu a ne povijati glavu i živjeti u poniženju!

 

Naravno da bi antiteisti i ostali promotori opačina voljeli da ti vjernici budu kao i naši preci koji su živjeli u doba paganstva-komunizma, a koji su morali šutjeti i trpjeti, koji su se zatvarali u sebe i tako odavali sliku vjernika po željama i mjerilima ovih modernih ateističkih pagana.

Da Allah nagradi svakim dobrom naše pretke koji su sve to izdeverali.

Tako nije rijedak slučaj da pagani počesto povlače “argument” kada im se suprotstaviš u njihovoj agresiji, tipa – “kakav si ti to vjernik, kako pričaš, naše dede su bile pravi vjernici nisu nikoga dirali”  i sl.

Sve je to samo odraz njihove i želje da i danas vjernici šute i trpe i da se povinuju njihovim mjerilima i željama, kao i odraz bijesa što ne mogu dominirati nad vjernicima i “na miru” vršiti agresiju na njih.

 

“Gospodo” (pod navodnicima jer niste Gospoda) , pomirite se sa tim da su danas vjernici ponosni na sebe, da su jaki i da su se spremni boriti za sebe i svoja prava!

U protivnom “neka rastegne uže do tavanice i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog čega se on ljuti.” !

 

“O vjernici, ako se neko od vas od vjere svoje odmetne, pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome On hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve!” (El-Maide, 54.)

 

“Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji pravim putem uspravno ide?” (Mulk, 22)

Počeću sa onim vicom, onim kad pita neko nekog : znaš li ti šta je 8. mart. , a ovaj mu odgovara : to ti je k'o noć vještica samo po danu 😀

Fakat gledam jutros žene po poslu, to se naČminjkalo bolan…one koje se jednom godišnje napirlikaju, pa jadne i ne znaju se našminkat, pa to ninašta nije nalik 🙁

pa obukle minice,al k'o safet sušić da je obuk'o …pa tako ovaj vic dobije svoje otjelovljenje i u stvarnom životu bolan.

 

Ok, žene na zapadu se borile za ta neka prava, pa se k'o fol izborile, jer diskriminacije je još uvijek koliko hoš, a i žena je ostala još uvijek samo roba i seksualni objekt koji prodaje drugu robu..

I tek tamo negdje 1821-41, žena na zapadu dobila pravo da se obrazuje i da predaje na fakultetima.

I sad, haj uporedi to sa islamoskom civilizacijom, istorijom, islamom i njegovim učenjima …

Prije tog…nedavno čujem nešto oprilike ovako : rad na unapređenju položaja žene u kući!!! :O

Mislim, halo ba !!??

Inače, to da je mjesto žene u kući tj. da njena uloga treba da bude samo uloga domaćice i majke je modernije shvatanje, koje ima svoje korjeneu općoj stagnaciji islamske civilizacije posljednjih 200tinjak g.

Ako se vratimo na islam, sunnet, istoriju, vidićemo da je upravo islam od žene kućanice napravio ženu aktivnu u društvu na svim poljima.

Žene se krenula sa muškarcima i na bojna polja, učestvovale kao politički savjetnici, profesori, inspektori, muftije tj. neka vrsta zakonodavca, jer donošenje fetve jeste oblik donošenja propisa, itd.

I tako dok je tek u XIX vijeku žena zapada dobila pravo da se školuje, do tada “nazadni islam i muslimani” imaju na hiljade žena učenjaka, i to ne samo iz vjerskih oblasti.

(digresija..danas i nakon što ima i žena muslimanki sa Nobelovom nagradom, vjernica koje šalju NASAine šatlove u svemir, nakon tolikog pristupa medijima i znanju od neta do knjiga,  možeš čut “pametne” moderniste kako se čudom lafo pitaju, šta to vi vjernici imate pametno za kazat i ponuditi, čemu vi naprednom pozivate!? (sic!) )

 

Nedavno je jedan alim napisao knjigu u kojoj je pobrojao preko 8000 učenjaka žena, koje su prenosile i podučavale znanju.

I što je najzanimljivije, žene učenjaci i prenosioci hadisa su bile mnogo traženije od muškaraca jer su bile pouzdanije u prenošenju i ne bilježi se ijedna žena da je opisana kao slab prenosioc!

Danas se malo o ovome govori a razlog je taj što su današnje daije i učenjaci većinom muški šovinisti i što se boje žena!

Mogu oni diplit šta hoće i pravdat to kako hoće, ali ovo gore što sam rek'o je istina.

Zato i govore po dersovima da je slabost žene njena snaga..jašta je! I zato govore i da je hidžab ženina kruna.

Ovo je jedan od tabua o kojima se haman i ne govori, a ako i kažeš, odma si onaj koji unosi smutnju, zagovaraš miješanje muškinja i ženskinja i slične budaleštine.

Hidžab i jeste tu da omogući miješanje i učestvovanje žene u životu bez da bude svedena na seksualni objekat kao danas žena na zapadu, kojoj ovakvi blesavi datumi služe da joj daju lažnu sliku o nekakvoj bitnosti.  (jašta je bitna al dok služi muškarcima u zadovoljavanju pohota!)

Ok , neko će reći da je Poslanik a.s. reako da ježena pastir u kući svoga muža. Jeste, nije da nije, ali je to ne isključuje iz društva i društevnih aktivnosti, kao što ni to što je muškarac pastir svojoj porodici ne znači da on nema obaveze prema džematu tj. društvu i da ne treba da djeluje i mimo interesa svoje porodice u smislu širine djelovanja a ne pravca, jer svaki društveni interes je i u interesu porodice ( bar bi trebao biti)

 

dakleM da ne dužim..evo linka za tekst o nekim ženama učenjacima BUJRUM kliknite na ovo veliko bujrum.

 

i ps. ne zaboravite potpisat peticiju i poslati je joškome da potpiše pa da se aBda otvori taj mesdžid makar crkli dušmani 😀

 

“Pokušavala sam obožavati Allaha na svaki način, ali nisam mogla naći bolji od sjedenja i raspravljanja sa drugim učenjacima.” Ummu Derda

Ev’ ga jubilarni opet  …nek mi je mubareći 😀

nisam ništa posebno konto za jubilej pisat, ne znam više ni šta bi, sve sam mešćini rek'o

bat litl tumorou 😛

Nego , pričao sam u zadnje vrijeme sa nekim , hajmo reč “važnijim” ljudima, o tome kako se mi Bošnjaci, slabo borimo za svoja prava, u smislu da ne koristimo sve raspoložive kapacitete i instrumente koji se nude na raspolaganje u našem društvu i državi.

Opća je to pojava, od prava radnika pa do…ne znam ti ni ja više sve ga će ne 😀 ( mor'o sam ‘vako napisat )

‘nači, ne pišemo i ne žalimo se, ne upućujemo protesna pisma i peticije, žalbe i tužbe, proteste i okupljanja i sl..

Ni danas nisu mnogo svjesni koliko su to sve jaki instrumenti kada dostignu određeni nivo , i d amogu itekako, kao pritisak javnog mnijenja , uticati na odluke i ostale društvene procese, odnosno na formiranje cjelokupne društvene strukture.

 

Vidimo opet, što je normalno jer je to i način rada paganih antiteista, koji nažalost koriste društvenu strukturu u kojoj su se uvukli i pustili korjene odavno, novi napad na vjeru i vjernike, muslimane, a govorim o ovom momku što je FujTV o njemu napravila iskonstruisani prilog i okaljala i oblatila i njega i drugog momka, a samo radi toga što su vjernici i što tako i žive, kao vjernici.

Tako sam i ja odlučio sinoć, a i zahvaljujem se FujTV što je to pitanje, na svoj pogani način, aktuelizirala, pokrenuo peticiju da se ne tom tuzlanskom aerodromu otvori mesdžid 😀

nek fino i lijepo ima, kao u svim normalnim zemljama br'te

pa et’ bujrun, podapišite se i proslijedite dalje, jer je ovo vid naše borbe za naša prava, pritisak javnog mnijenja, kao i svakako sevap, jer..ako se ovim sebebom otvori taj mesdžid, skontaj koliko sevapa tebi ide jer si doprinjeo da se on formira ….izvol'te :

 

http://www.onlinepeticija.com/peticija_za_otvaranje_mesdida_na_mat-u#form

 

 

Kad je u pitanju imovina supružnika, bračno pravo koristi termin bračna stečevina.

U nju spada sva imovina koju supružnici steknu dok su u braku.

Znači, bez obzira na to što njih dvoje npr. kupe traktor i džuvegija ga registruje na sebe, ako dođe do razvoda braka taj traktor će biti njegov 1/2 a druga polovica je njena.

Isto je i sa kućom ako je kupe ili stanom pa u gruntu on ili ona upišu to kao da je vlasništvo 1/1 njegovo ili njeno , ili kupe njivu za kompir posijat i sl.

Sad kontam u islamu i to, kako ide.

Iskreno, nemam pojma, nisam čitao stručnu literatutu u vezi toga, ali sam evo nalitio na ajet pa mi naleti neko razmišljanje u vezi toga.

“… Ne izgonite ih iz  kuća njihovih…” (Talak, 1)

Ajet koji govori o braku , bračnim problemima i razvodu braka.

Konkretno, u ovom dijelu ajeta se zabranjuje da muževi istjeravaju žene iz kuće ako dođe do svađe i problema. Nažalost kod našeg naroda je to česta pojava d ačim se posvađaju ili je on mršne i otjera materi ili se ona sama pokupi i ode materi, obično.

Dakle Islam zabranjuje takvu praksu.

Međutim , ovdje meni zapade za oko ovo KUĆA NJIHOVIH.

Znači, ne govori se prije toga niti se pravi nekakva distinkcija s obzirom na to da li je to njena kuća bila prije braka, ili je bila njegova pa je on doveo, ili su tu kuću zajedno izgradili ili kupili.

Kakva god da je situacija, ta kuća je I NJENA.

Znači potpala bi pod pojam pozitivnog prava bračne stečevine.

Znači, Islam poznaje i priznaje pojam bračne stečevine 🙂

 

Kada u tvom srcu nema svjetla, a u tvom mozgu nema pameti, onda ti sine da si ti zapravo najpametniji i najmoralni insan pa misliš da sve što zboriš je plemenito i napredno , baš kao što to, evo čitam, mlado krilo Liberalne stranke Švedske misli pa zato i zahtjevaju sljedeće:

 

DA SE LEGALIZUJE INCEST I NEKROFILIJA!

 

Fuj, stoko!

 

Iako ih ne podržavaju stari članovi, skontaj da će ta omladina sutra donositi zakone.

Pa tako, iako se danas mi zgrožavamo na ovo , to će u narednim generacijama postati “normalno”.

Kao što je npr. i pederizam, prostitucija ili kurvalik, postao “normalan” za “normalne”.

 

Nedavno su, vidjeli smo, i holandski pedofili tražili svoja “prava” , i sve se to mlako nako gleda, iako je sve skupa užas jedan,

 

Tako je kada u tebi nema bogobojaznosti, nema vjere, malo po malo, kao i ona žaba u vodi, postaneš, a d ai ne primjetiš, zagovarač i podržavač opačina.

Jučer se zgrozavaš na nešto, sutra ti to normalno.

 

Al’ da se ne lažemo, samo patološki poremećena osoba , može sve ove stvari smatrati normalnim ili moralnim, nemože čovjek bit normalan a d a, makar to i pokušavao potisnuti, u sebi ne osjeća da sve te stvari, sve opačine i svi grijesi , nisu normalni i moralni i nisu u skladu sa čovjekom i prirodom, civilizacijom.

 

” ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.” (Nur 40)

 

‘nači, nisam mog'o a da ne napišem poseban članak. Doduše mislio sam još malo sačekat al neam kad 😀

Sjela žena i haman sav blog iščitala u dva dana 😀 muaahahah

Htio sam napisat samo ” Draaaaga Šemsa !!!???” 😀

Nije nešto ovo ono, al …kako možeš ženska glOvo , ja neam živaca da pročitam 3,4 članka nekad od drugih , kamo li cc 200, 300, pa evo i haman 400 😀

Mislim, svaka ti čast…valjda neće da ispašta čo'ek i da mu zafali pita jal sarma za ručak 😀

Al vidim, ima žena šta reći, pa et’ fino bi bilo da nam se pridruži u ovoj vox mahali , da je čitamo 🙂  ….

‘nači , sve pohvale za trud, upornost, i privrženost, ne znam da bih ja mogao tako :/

 

Evo moji gledaju nekakav film, u boji, nešto žena mačka postala, pa kontam o tom paralelnom univerzumu u kojem stvari funkcionišu na taj način : ujede te pauk-postaneš spajdermen , ujede te vuk – a ti ‘no vukodlak, šišmiš – ti betmen, …..zamisli, tebe ujede balegar! O.o

Svi vele da je BiH sekularna.

Ok, i ja kažem, jeste sekularna.

To je općeprihvaćeno i znano, notorno.

Međutim, ima jedan mali problemčić.

U Ustavu BiH ne piše da je BiH sekularna 😀

Ne piše ni u Ustavu FBiH.

Ne piše ni u nekom zakonu, koliko znam, što ne znači da možda negdje i piše, i volio bih ako neko zna gdje piše da mi kaže to.

To što ne piše da je BiH sekularna, ne znači automatski da je religijska, vjerska država.

Ali to što ne piše izričito u Ustavu, iako se iz drugih principa zaključuje da jeste sekularna, znači nešto i šalje određenu poruku.

To bi bilo , da BiH jeste sekularna ali ne u rigidnom smislu, kao što su npr. Francuska ili Švicarska, gdje se sekularnost ističe pa i kroz pojedine zakone.

To bi značilo da je BiH sekularnost onaj blaži oblik, prihvatljiviji BiH stvarnosti i društvu i njenoj istoriji.

U Evrpi postoje države, koje su sekularne ali i nisu, mislim, jesu u smislu da je vlast (sva tri segmenta) odvojena od crkve tj. crkvena lica ne učestvuju u vlasti sa te religijske pozicije, osim kao obični građani, i zakoni i sudovi se ne temelje na vjerskim tekstovima.

(Mada se ovo može dovesti u pitanje, jer ako je jednoj civilizaciji istorijski identitet zasnovan na religiji koja se kroz istoriju uplela i inegrisala u samo biće identiteta i kultura a koje su izvorište svih kasnijih ideologija pa shodno tome i zakona, onda je relativna izreka da se države, makar se zvale i demokratske i sekularne, i njihovi zakoni, ne temelje na vjeri i religiji.)

Tako ima niz država koje imaju u svojim Ustavima definisano da postoji državna religija.

Npr. Norveška i njen Ustav Član 2 propisuje:
“Svako ko je nastanjen u Kraljevini uživa slobodu vjere. Evanđeoska luteranska vjera ostaje službena državna religija….”

 

Ima još mnogo primjera zapadnih demokratskih država koje imaju svoju državnu religiju a to nije smetnja da Sudovi pa čak i Sud za ljudska prava u Strasburu u nekim slučajevima kaže kako npr. isticanje RASPELA na školama i u učionicama, ne predstavlja narušavanje principa sekularnosti i objektivnosti države i njenih institucija ! (?) (sic!)

 

Ovo za BiH, o izostanku izričitog definisanja BiH kao sekularne, je bitno kada se budu razmatrala pitanja poput ovih aktuelnih oko hidžaba i drugih koja bi se mogla pojaviti i ubuduće.

On je kao ptica u plamenu koja se sprema za let.

A ja njemo prilazim sa osmjehom na licu.

Nekada surađujemo a nekada ne.

Ne znam šta misliš ali sviđaš mi se, i to puno.

Možda sumnjaš u to, ali zato razmisli i prihvati to.

 

Za……………………….. Od……………………….

 

 

 

Nađosmo ja i žena ovu pjesmicu, napisanu u svesci, a autor je navodno naša mlađa kćer 😀 9 g.

Sad …ja ne znam, meni se sviđa, ima nešto u njoj, ali sam skeptik da je to ona sama smislila…ona veli da jeste …

ako neko prepozna u ovome neke stihove druge pjesme, et’ neka kaže, dohaberi …ako ne, onda ništa, preostaje nam samo da je nastavimo podsticati da nastavi pisati 🙂

 

I naslov je njen – Ljubavna pjesma 😀

Ovih dana sam se zad'o i zadever'o okolokolo ovog slučaja sa hidžabom, pa ima mnogo materijala i zanimljivih stvari.

Ono što sam skont'o npr. o Evropskom sudu za ljudska prava, a čitajući presude u vezi vjerskih sloboda i prava ovoga suda,  je da je to čisto zamazivanje očiju javnosti, i da je taj sud zapravo čisto politikanstvo, osim, ako nije slučaj da taj sud jeste iskren ali samo onda kada se ne radi o pravima muslimana, gdje onda nastupaju dvostruka mjerila i aršini, osim u onim slučajevima koji su previše jasni da bi mogli prikriti svoju antimuslimansku politiku i djelovanje.

Sad ne bih da ulazim u detalje, ali ako stignem spremiću jedno poređenje dva različita slučaja u kojima se u osnovi radi o istim stvarima, pa ćete vidjeti koliko je taj sud licemjeran, nepravedan, koliko je pod uticajem politike, i koliko je antimuslimanski nastrojen.

 

Ima zanimljivih stvari i što se tiče BiH.

 

Nego, naletih na ovaj citat, znate već kod koga, pa mi se učini zanimljivim :

 

“Osjećanje individualne nemoći može se nadvladati time što se povlačimo od drugih koje doživljavamo kao opasnost. Do određene mjere povučenost je dio normalnog ritma u odnošenju bilo koje ličnosti prema svijetu, ona je nužna za kontemplaciju, za izučvanje, za prerađivanje materijala, misli, stajališta.

U fenomenu koji je ovdje opisan, povučenost je glavni oblik odnošenja prema drugima, negativno odnošenje da tako kažem. Njezin je emocionalni ekvivalent osjećanje indiferentnosti prema drugima, često združen s kompenzatornim osjećanjem umišljene nadmočnosti. Povučenost i indiferentnost mogu, ali ne moraju
biti svjesni; zapravo, u našem društvu oni su većinom prekriveni, površnom vrstom stanovitog interesa i društvenosti.”

 

Jedna od mnogobrojnih zabluda i podvala koje antiteisti, agresivni sekularisti i ateisti i drugi mrzitelji drugoga i drugačijega koji se kriju iza nekakvih pacifističkih i “naprednjačkih” ideja, uporno guraju i trpaju u usta i karaktere vjernika jeste ta, da su vjernici lijeni u suštini, da smatraju da život funkcioniše SAMO po principu – manje rada više molitve, manje fabrika više džamija, manje truda,ulaganja i planiranja a više fatalizma i sličnih gluposti…

 

Naravno, nije to od jučer.

Takav stav prema vjernicima su imali svi faraoni svijeta ( i onaj pravi egipatski faraon 😀 ), svi tlačitelji, svi zaluđenici materijalnim i pohlepnici čiji je život sveden na zgrtanje što više bogatstva, koje će na kraju ostati iza njega dok će on završiti kao sastavni dio zemlje, razgrađen na osnovne elemente, osim onog jednog malog dijelića 🙂

 

Tako da još Biblija bilježi riječi Faraona koje je uputio Musau a.s. ( Mojsiju ) , kad je ovaj tražio od Faraona da pusti njegov narod Benu Israil i da im dozvoli obavljanje obreda. Naravo, Faraon ne bi bio ono što jeste, umišljeno lažno božanstvo, kada bi priznao pravog Boga i udovoljio zahtjevu, ali zanimljive su riječi koje on navodi kao pokušaj opravdanja za svoje postupke i prebacivanje krivice na one koje tlači , pa kaže:

“A on odgovori: “Lijeni ste, lijeni ste; zato zahtijevate: ‘Mi hoćemo da idemo žrtvovati Gospodu.” (Izlazak 5, 17)

Fromm ovo spominje pa kaže : “Za faraona je robovski rad značio proizvoditi stvari; poštivati Boga bila je lijenost. Istu su ideju usvojili svi oni koji su htjeli profitirati od tuđe djelatnosti i nisu imali koristi od produktivnosti, jer je nisu mogli eksploatirati. ” !!!

 

Što se tiče Islama, on je tu jasan i ne ostavlja dileme.

Kao što je slučaj sa učenjem, znanjem, istraživanjem, tako je i rad i trud, sastavni dio vjere i nije odvojen od nje, zapravo rad i trud su uslov da čovjek bude spašen na Sudnjem danu.

Islamski učenjaci kažu da sama vjere neće biti dovoljna da čovjeka spasi, nego je uz vjeru potrebno imati i djela, dobra, a logično je da djelo ne možeš imati ako ne radiš i ne trudiš se. Ovo nije ograničeno na djela vjerskih obreda u užem smislu, nego svako djelo koje je dobro za ljude, a učinjeno u ime Allaha i radi Njegovog zadovoljstva, spada u dobro djelo, od čišćenja ulice od papirića ili opuška preko sađenja drveta pa do državnih poslova.

Zato se u mnogo ajeta vjerovanje spominje skupa sa činjenjem djela :

“čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine” (El-Asr 2,3)

 

Rad u užem smislu je mnogo puta spomenut u izvorima islama što direktno što posredno i evo nekih od ajeta i hadisa koji jasno oporvgavaju svu zabludu ovih gore prvospomenutih…

 

“I reci: “Radite! Ta vidjeće Allah rad vaš i Poslanik Njegov i vjernici; a vratićete se Znalcu nevidljivog i vidljivog, pa će vas obavijestiti o onom šta ste radili.” (Tevbe, 105)

Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!” (Kehf, 110)

“I da će čovjekovo biti samo za što se potrudi,” ( Nedžm, 39)

“A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” ( Džuma, 10)

Ovaj ajet se uzima kao dokaz ponekima, da u Islamu ne postoji NERADNI DAN u sedmici, tj. nije obavezan, nego da se čak i petkom kada se obavlja centralna sedmična molitva, nakon što se ona obavi, nastavi sa radom a na što upućuju riječi Uzvišenoga ” onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite” .

 

A Poslanik a.s. kaže, izmeđuostalog i :

“Nema bolje hrane od one koju čovjek pojede od rada svojih ruku, I Davud a.s. se izdržavao od svoga rada.” (Buharija)

“Svaki musliman koji nešto posije ili posadi pa se od toga nahrani ptica, čovjek ili životinja, taj čin mu se smatra sadakom” (Buharija) – dakle direktni podsticaj na bavljenje zemljoradnjom i voćarstvom.

“Allahu moj, utičem Ti se od lijenosti” (Tirmizi)

“Da neko od vas uzme uže pa na svojim leđima donese tovar drva pa ih proda, to mu je bolje negoli da moli od ljudi, dâli mu oni nešto ili ga odbili.” (Buharija)

Mnogo je još predaja koje govore i podstiču na rad i trud, koje govore i upozoravaju na one koji su sposobni i u snazi a ne rade ili prose na tu lošu osobinu itd.

Bitno je napomenuti i to da taj rad mora biti halal tj. islamski dozvoljen, prije svega da nije nemoralan kao npr. uzimanje kamate i sl.

 

Tako daaa, nadam se da oni koji budu htjeli optužiti ubuduće vjernike da vjeruju i smatraju da svijet funkcioniše SAMO na osnovu molitve i da ne trebaju da rade, da se trude, da uče, promišljaju, planiraju itd. …da imaju u vidu bar ove stvari ( a na ovu temu ima još mnogo da se kaže), i da se tako ne provaljuju ko rasoL u proljeće i tako odavaju utisak neintelektulanih bića koji svoje stavove zasnivaju na neznanju i predrasudama a što onda za rezultat ima fašističke ili profašističke stavove o vjeri i vjernicima…

 

et’ toliko

Biti objektivan je uslov da bi se bilo pravedno, da bi se donio pravedan sud o nečemu, bilo o predmetu, pojavi ili o nekomu.

Objektivnost zahtjeva da se objekat sagleda onako kakav on i jeste.

Da bi se bilo objektivno, potrebno je stvar tj. objekat sagledati u cjelosti.

Ako samo posmatramo dio, nećemo moći donijeti objektivan sud. Poznata je priča o slonu i ljudima koji su dodirivali samo pojedine dijelove i onda su trebali da opišu slona.

Naravno svako je dao pogrešnu sliku.

Čak i kada se želi dati objektivan sud o samo nekom dijelu nečega ili nekoga, opet se mora imati u vidu cjelokupna slika, a ne samo slika tj. znanje o samo tome dijelu. Jer i taj dio je u konstelaciji sa cjelinom, pa ako ne poznajemo cjelinu ne možemo ispravno sagledati sve aspekte i tog pojedinačnog dijela.

 

Ono što ljudi zanemaruju često je i to, da bi se bilo objektivno , potrebno je da se ne samo objekat sagleda onakav kakav jeste, nago da se i sam posmatrač vidi onakvim kakav jeste,tj. da bude objektivan prema sebi.

To bi značilo da on mora da sagleda sebe i svoj odnos prema objektu i da u posmatranju objekta bude zaokupljen njime a ne onim što bi on želio da postigne sa tim objektom i svojim sudom prema njemu.

Ako mišljenje prema objektu kreiramo tako što nismo zaokupljeni objektom tada samo kreiramo predrasude i paušalnost u mišljenju.

Treba postojati respekt prema objektu tj. da se on ne iskrivljuje i ne samo on , nego i sam sebe da ne iskrivljuje i ne laže.

Ovo ne znači da posmatrač treba da bude nezainteresovan tj. da bude sterilan prema objektu posmatranja, ravnodušan, da nema nikakav interes.

Interes mora postojati, uvijek i postoji, ali taj interes treba da bude u skladu sa istinom.

Ta istina nije samo horizontalna nego istina prije svega treba da ima svoju vertikalu.

Horzontalna  je relativna, jer svaki čovjek ima svoje interese i želje koje ga uglavnom sprečavaju da vidi istinu istinom, nekada čak i laž vidi kao istinu i obratno.

 

Objektivnost, kako rekoh, podrazumjeva da se objekat vidi onakav kakav i jeste a time i da se postupi pravično. To znači da neka, naizgled, jednaka, pravedna i istovjetna postupanja prema različitim objektima, nisu uopšte takova, jer za rezultat imaju nepravdu, nejednakosti, nepravičnost.

To najbolje ilustruje ova poznata slika.

ovo ne znači da je ovaj zadnji dobio najviše, nego da su svi ravnopravni i tretirani jednako

 

Tako je npr. i što se tiče zakona i diskriminacija. Svaki zakon koji je naizgled pravedan i naizgled sve osobe tretira jednako, a koji zapravo svojim odredbama diskriminiše neku grupu ili pojedinca ne uzimajući u obzir njegove specifičnosti i tako ga dovodi u neravnopravan položaj, jeste nepravedan i diskriminatorski, gdje zakonodavac nije bio objektivan ili nije objektivan onaj organ koji je zadužen za njegovo provođenje pa zbog toga pri razradi primjene tog zakona ne uzme u obzir različitosti i na taj način dovede neke u podređeniji položaj u odnosu na druge.

 

Biti objektivan znači biti zainteresovan za istinu.

 

‘nako kontam ….uz Fromma

 

Svi smo čuli za Hipokratovu zakletvu, sam tekst je manje ili više poznat narodu ugl. može se naći da ga (tekst) ne stavljam ovdje, prošli mi je bio podug da ne bude i ovaj.

 

Ono što raja manje zna je da postoji i Liječnička zakletva koju je donio kongres Svjetske medicinske asocijacije u Ženevi u vidu Deklaracije, i to je zapravo tekst zakletve koju polažu liječnici, iako se u narodu zove i ona Hipokratova.

A tekst je ovaj (uzeo sam sa wiki, moj je nešto drugačije preveden ali je to otprilike to ) :

“U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti.

Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje.

Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri.

Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća.

U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti.

Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti.

Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.”

 

Ono što je još manje poznato je to, da postoji i Zakletva liječnika muslimana!

A njen tekst ide ovako:

 

“S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Kunem se Allahom, Veličanstvenim:

• da ću se obazirati na Allaha u vršenju mog zanimanja;
• da ću štititi ljudski život u svim njegovim dobima i pod svim okolnostima, dajući sve od sebe da ga spasim od smrti, bolesti, bola i nedaće;
• da ću čuvati ljudsko dostojanstvo, kriti njihove privatnosti i zaključati njihove tajne;
• da ću biti, uvijek, instrument Allahove milosti, prostirući medicinsku brigu blizu i daleko, čestitom i grješniku i prijatelju i neprijatelju;
• da ću se takmičiti u potrazi za znanjem i iskorištavati ga u svrhu koristi, a ne u svrhu štete čovječanstva;
• da ću poštovati svog učitelja, podučavati svog učenika i biti bratom članovima medicinske prakse ujedinjenih u pobožnosti i dobročinstvu; 
• da ću živjeti moju vjeru u privatnosti i javnosti, izbjegavajući sve ono što me kalja u očima Allaha, Njegovog Poslanika (a.s.) i mojih prijatelja vjernika;

i neka Allah bude svjedokom ove zakletve.”

 

ps. što bi rekli u VSTV-vjerski pristrasno motivisana zakletva 😛

 

21.10.2015.

Poštovani

VSTV BiH je povodom različitih upita pravosudne zajednice o nošenju vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama od strane uposlenih i stranaka, usvojilo zaključak da je, potrebno izvršiti sveobuhvatnu analizu ovog pitanja, kako sa aspekta međunarodnih standarda i zaštite ljudskih prava, tako i sa aspekta objektivnih zahtjeva sudskog postupka, a posebno u smislu poštivanja principa nepristrasnosti pravosuđa.

 

Na sjednici održanoj 21. septembra i 14. Oktobra 2015. g. Vijeće je razmatralo navedenu analizu te ocijenilo da postoji potreba da se ovom pitanju posveti odgovarajuća pažnja od strane rukovodilaca pravosudnih institucija i ostalih nosilaca pravosudnih funkcija u BiH, posebno sa aspekta percepcije javnosti o postojanju vjerski motivisane pristrasnosti u pravosuđu.

 

Imajući u vidu odredbe Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda, praksu Evropskog suda, Ustavnog suda BiH te odredbe pozitivnih propisa u BiH, Vijeće je u pogledu nošenja vjerskih obilježja od strane uposlenih u pravosudnim institucijama donijelo zaključak da se rukovodiocima pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja svim uposlenim u pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini.

 

Po pitanju nošenja vjerskih obilježja od strane stranaka, Vijeće je zaključilo da nosioci pravosudnih funkcija cijene i odlučuju o ovom pitanju u svakom konkretnom slučaju pri čemu je potrebno svaku pojedinu situaciju pažljivo procijeniti u njenom cjelokupnom kontekstu, imajući u vidu sa jedne strane prava pojedinaca na slobodu vjere i prava na jednak pristup pravdi za sve i sa druge strane zahtjev poštivanja i očuvanja ugleda pravosudnih institucija te objektivne zahtjeve sudskih postupaka.

 

Molimo vas da, u skladu sa navedenim zaključcima, kao rukovodioci pravosudnih institucija u okviru svojih nadležnosti preduzmete odgovarajuće mjere u pravcu prevazilaženja uočenog problema sa ciljem jačanja povjerenja javnosti u nepristrasnost pravosuđa.

 

S poštovanjem, ……………….Predsjednik (M.T.)

 

Da kažem koju , nako iz naroda što se kaže, o ovome.

 

Vele ovo : različitih upita pravosudne zajednice o nošenju vjerskih obilježja ….

Ok. to znači da su se uposlenici pitali o ovome…volio bih da vidim službene dopise koje je VSTV primilo po ovom pitanju…

Ili se radi o pokušaju jeftine obmane, upakovane u slatkorječivi stručni govor,  naroda koji ionako ni o čemu ne razmišlja nego samo po inerciji i konformizmu prihvata sve olahko.

 

Zatim mogući dokaz obmane..kažu … : da je, potrebno izvršiti sveobuhvatnu analizu ovog pitanja (21.10. pisano) …

Prvo, da nam kažu ko je vršio tu analizu, kojom metodom…

A onda dole u nastavku kažu… :

“Na sjednici održanoj 21. septembra i 14. Oktobra 2015. g. Vijeće je razmatralo navedenu analizu” ???????!!!!!!

Znači 21. 10 Vijeće zaključuje da treba izvršiti analizu, a navedenu analizu je vijeće razmatralo 21.09. i 14.10. ! Dok je još nije ni bilo!?

Ok. mogu se braniti da to što su zaključili da treba izvršiti analizu je zaključeno mnogo ranije, ali ostaje da se vidi ta analiza i koliko je detaljna, objektivna, nepristrasna, stručna itd. itd.

 

…dalje kažu…: …sa aspekta percepcije javnosti o postojanju vjerski motivisane pristrasnosti u pravosuđu…. 

Znači, isto…daj da vidimo gdje je izvršena anketa i intervju, kojom metodom i na kolikom uzorku, i da li su pravosudne institucije dobijale pismene ili usmene žalbe na eventualnu vjersku pristrasnost uposlenika sudova..naravno prije donošenja ovog zaključka…

 

…zatim Vijeće donosi   ZAKLJUČAK o .. : zabranu nošenja vjerskih obilježja svim uposlenim…  , ovo je ključna stvar i dokaz neustavnog i nezakonitog rada kao i samo akta koji je donesen, a iz sljedećih razloga:

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda u Čl.9 stav II , a nakon nabrajanja šta sve spada u vjerske slobode, govori i o tome kada i KAKO se ta prava mogu ograničiti, ne i suspendovati (neki blogeri bi suspendovali same ljude) , pa kaže:

“Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih uvjerenja će podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.”

Dakle radi se o tome da se ova ljudska prava, mogu isključivo ograničiti ZAKONOM!

Da vas podsjetim, zakone donose zakonodavna tijela država, parlamenti, skupštine, a nikako izvršna i sudska vlast.

U ovom slučaju se ne radi dakle o zakonu, nego o podzakonskom aktu kojim se ograničavaju prava iz čl.9 EKZLJP.

Ovdje se oni mogu braniti i hvatati za ovo jer kao osnov postoji član 13. Zakona o sudovima FBiH koji kaže:

“Oznake pripadnosti Sudije i službenici suda ne smiju ispoljavati bilo kakvu vjersku, političku, nacionalnu ili drugu pripadnost za vrijeme vršenja službenih dužnosti. Oznake vjerske, političke, nacionalne ili druge pripadnosti ne smiju se isticati na sudskoj zgradi ili u prostorijama suda. Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na stranke i treća lica.”

Prvo , i iz ovoga je jasno da ne može postojati bilo kakvo ograničenje prema trećim licima, strankama, advokatima i dr. licima koji nisu uposlenici, a što se u zaključku zahtjeva!

Primjetno je i to da se čak i u zakonu govori o ZABRANI iako EKZLJP govori o OGRANIČENJIMA, ne i o zabranama.

U ovom zakonu se spominju OZNAKE,  šta je oznaka, je dakle, pravni standard, tj. nije definisano i podliježe širokom tumačenju i tu upravo dolazi do manipulisanja i zloupotrebe.

Zato me interesuje, da li je Vijeće, prilikom te svoje STRUČNE analize , uputilo ikakve dopise vjerskim zajednicama i crkvama, o tome da ih one , stručno, izvjeste o tome, šta su simboli i oznake vjere čiji su zvanični predstavnici i tumači!?

Jer vrlo je bitno napomenuti da HIDŽAB nije vjersko obiježje, oznaka ili bilo šta. Čak se i u islamskim izvorima , kada se govori o hidžabu, nikada ne govori o propisu OBILJEŽAVANJA nego o propisima oblačenja, odjeće, nošnje …

Dakle hidžab, kako sam i ranije rekao je dio vjerske prakse, a ne obilježja, pa tako ne bi trebao biti obuhvaćen sa ovim što se podrazumjeva pod “vjerski simbol ili oznaka”.

Ovdje se dolazi do ozbiljnog problema, jer, svako, dakle i muškraci i žene, svi, osim žene muslimanke – vjernice, mogu sakriti i prikriti svoju vjeru i time normalno obavljati pravosudne funkcije, time se dolazi do jasne diskriminacije samo jedne grupe ,- žena muslimanki-vjernica, i to na osnovu vjerske pripadnosti, a što je svakako kršenje i Ustava i međunarodnih konvencija, u svakom slučaju nije humano i pravedno.

Ovim zakonom se dakle diskriminiše u praksi, isključivo samo jedna grupa, jer ostali npr. može sakriti znak koji nosi, a sve to je u koliziji sa Zakonom o zabrani diskriminacije koji u članu 2. govori o tome šta spada pod diskriminaciju.

Međutim, najzanimljivi je član 3. stav II koji govori o POSREDNOM  obliku diskriminacije i kaže:

(2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, kriterijum ili praksa, ima ili bi imala efekat dovođenja nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druga lica.

 

U komentaru se navodi da za postojanje ovog posrednog oblika, nije potrebno postojanje namjere da se ona učini, dovoljno je dakle da diskriminacija postoji.

Prenosim tekst iz komentara a koji je jako interesantan:

——————

Ovaj posredni oblik različitog postupanja se često naziva i „prikrivenim“ jer se često smatra da je donosilac ove odredbe imao namjeru da kroz ovu naizgled neutralnu odredbu isključi određene osobe ili grupe osoba iz mogućnosti da uživaju određeno pravo. Ipak, ova namjera nije nužno potrebna i u većini slučajeva se radi o odredbama, kriterijima ili praksama koje su željele postići određeni društveno prihvatljiv cilj, ali jednostavno nisu uzele u obzir različit položaj u kojima se određene kategorije lica nalaze. Kao jedan od najpoznatijih primjera za ovaj „nenamjerni oblik posrednog različitog tretmana“ je slučaj Bhinder Singh protiv Kanade53.

Podnosilac pritužbe gdin Singh, pripadnik vjerske zajednice Sikh, je dobio otkaz od strane Kanadske nacionalne željeznice zato što je odbio da nosi radničku tvrdu kapu za vrijeme radnog vremena. U to vrijeme Pravilnik o sigurnosti na radu je zahtijevao od svih uposlenika željeznice da nose radničke tvrde kape iz sigurnosnih razloga jer je postojala objektivna mogućnost ozljede glave. U isto vrijeme vjera Sikh kojoj gdin Singh pripada zahtijeva od svih muških članova da u javnosti na svojoj glavi nose isključivo turban. Ovim pravilnikom svi pripadnici vjerske zajednice Sikh de facto trpe različit tretman. UN Komitet za ljudska prava je u ovom slučaju zaključio da se radi o slučaju posrednog različitog tretmana, ali je zaključio da se radi i o dopuštenom različitom postupanju jer ima legitiman cilj i ispunjava uslov proporcionalnosti

——————-

edit: ono što je najbitnije iz ovog slučaja, a što i Evropski sud nalaže, jeste da se moraju uzeti u obzir specifičnost i različitost grupe ili pojedinca i da se shodno tome i tretirati, u protivnom, tretman koji je za nekoga drugoga legitiman za tu grupu ili pojedinca postaje diskriminatoran odnosno različit, dakle ne zbog promjene prava nego zbog ne uzimanja tih specifikuma u obzir. Iako je u ovom slučaju Sud zaključio da je poslodavac opravdano različito postupio jer se radilo o čuvanju najviših vrijednosti-života i zdravlja, koji su objektivno bili ugroženi.

Dakle, naš zakonodavac je u ovom slučaju , možda i bez htijenja, izvršio posrednu diskriminaciju jedne grupe građana jer je dao različit tretman toj grupi i nije uzeo u obzir različit položaj te grupe u odnosu na druge!!! upitnost cilja (percepcija javnosti) svakako ostaje.

 

Član 1. (Predmet Zakona o zabrni diskriminacije)  (1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini i uređuje sistem zaštite od diskriminacije.  (2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvrđuju se odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja (u daljnjem tekstu: nadležne institucije Bosne i Hercegovine), da svojim djelovanjem omoguće zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje.

Također je očigledna i diskriminacija na način da se pripadnicima jedne vjerosipovjesti onemogućuje rad u institucijama, a drugima je to omogućeno, jer nije uzet u obzir različitosti u vjerskoj praksi.

Očigledni su propusti i zakonodavne i sudske vlasti u ovom slučaju!

 

Još je veći paradoks , što je i za nasmijati se, da Čl. 82. Zakona o VSTV kaže ovo:

(3)Sudija ili tužilac ne smije biti član bilo kakve organizacije koja vrši diskriminaciju na osnovu rase, boje, spola, spolne opredijeljenosti, VJERSKE PRIPADNOSTI ili etničkog porijekla ili nacionalne pripadnosti niti smije ugovoriti korištenje objekata koji pripadaju takvim organizacijama, i mora istupiti iz takvih organizacija odmah nakon što sazna za takvo njihovo postupanje.

 

Sad se onako ironično pitam, hoće li sudije napustiti Sudove kada se ustanovi da pravosudne institucije vrše diskriminaciju na osnovi vjerske pripadnosti 😛

 

Iz svega ovoga vidimo da bi ovim slučajem mogao biti postignut upravo suprotan cilj, odonog navodnog koji se htio postići, a to je , da će upravo sada da percepcija javnosti bude takva da su pravosudne institucije pristrasne i da vrše diskriminaciju!

 

Mnogo toga bi se o ovom slučaju moglo navesti, nešto sam već pisao u prijašnjim člancima..npr. brada bi mogla biti isto tako uzeta za simbol vjere, i zamislite situaciju da neko ko nosi dužu bradu, ali ne iz vjerskih osjećaja, može obavljati pravosudnu funkciju, a neko ko nosi kraću ali iz vjerskih osjećaja, može mu se uskratiti pravo na rad u pravosuđu…i sl. primjera može biti mnogo…ili apsurd o tome da je pristrasnost na glavama a ne U glavama..o tradiciji BiH i islamu i pokrivanju muslimanki kao nešto što je tradicionalno i uobičajeno pa stoga i dio svakodnevice BiH i dio društva i nije nikakvo posebno stanje ili nešto što narušava svakodnevni društveni ambijent…  itd. itd.

 

Htio sam dosta još toga napisati, nešto i drugačije, ali nešto mi dodijalo, možda povremeno budem editovao članak…viććemo

prvi edit: Dakle, iako vele da su izvršili sveobuhvatnu analizu i da su uzeli u obzir saso mange , dakle i konvencije i prakse sudova, očigledno je da ili nisu ništa od toga uradili, dakle lažu ko pas što bi se reklo kod nas, ili su to uradili dosta površinski, nestručno i ideološki vođeno..hu nouz

 

Navodni razlog zabrane nošenja marame-hidžaba , a kako ga oni definišu kao vjerskog obilježja, je taj da ..pazi sad ! :

OSOBE KOJE ISKAZUJU VJERSKE SIMBOLE SU PRISTRASNE!!!! ????

Znači, ako ta osoba, koja je po njima pristrasna ukloni to, po njima, vjersko obilježje, neće više biti pristrasna i može nastaviti raditi taj posao kao i do tada.

Ovo samo govori kolika je to glupost tih sekularista i da se zapravo ne radi uopće o brigi za pravom i pravdom!

Nego je pozadina napad na vjeru i vjernike, i to da budemo jasniji i otvoreni, jer se iz dopisa po sudovima vidi da se izričito spominje samo marama na glavi,

radi se dakle o napadu na Islam i muslimane!!!

Dakle fašizam i nepravda sekularnog elementa koji je uz to kao što vidimo i glup, bez obzira na titule, jer titula nije nikakav dokaz inteligencije kako neki potenciraju, jer upravo to što potenciraju titule kao dokaz inteligencije je dokaz njihove neinteligencije, jer titula je dokaz obrazovanja nikako inteligencije! Titulu i obrazovanje dobijaju uporni a ne isključivo inteligentni. Ima inteligentnih sa titulama, ali ima ih i neinteligentnih, a to su oni, kako rekoh koji tom titulom dokazuju inteligenciju, iako logika kaže da nije…elem..

 

Dakle pravda i vjernici…kao musliman govorim o islamu dakle a ne općenito o vjeri da se razumijemo…

Interesuje me i to, kojom metodom su fakat ti sekularisti u vsvtrvstv 😛  , došli do zaključka da su te osobe pristrasne?!

Kojeg su to suca, tužuioca ili nekog višeg referenta i njihov rad analizirali pa da mogu donijeti tako opći zaključak?

Istina je ta da nisu koristili nikakvu metodu, ništa nisu istraživali, nego je pozadina svega čisto ideološka.

Ovo je pokrenuto od strane Srba, a podržano od svih ostalih članova, pa i Bošnjaka, koji su klasične, dakle, balije, sekularisti sa uprogramiranim osjećajem inferiornosti prema drugim narodima i uvlakačkim, poltronskim karakterom, jer oni članovi vtsrtvsrva , Bošnjaci, koji su bili prije ovih, NISU glasali za ovaj zaključak , kada je on birvaktile predložen.

 

Da su imali imalo želje i volje, da su htjeli biti pravedni (što je apsurd, jer su oni ti koji postavljaju temelje pravosudnih institucija), moglu lahko doći do spoznaje, kakav je to mentalni sklop i osjećaj i stav prema pravdi vjernika muslimana. Šta je to šta ti ljudi uče, odnosno šta ih uči njihova vjera i šta ugrađuje u njih, po pitanju pravde i pravdnog postupanja i rada, a pristrasnost vodi ka nepravdi, pa bi onda saznali sljedeće; –

 

Islam, svoje sljedbenike uči to da je pravda jedan od ciljeva i puteva života i ovoga i onoga svijeta a da je suprotno postupanje tj. nepravedno i pristrasno uzrok kazne i propasti čovjeka, a to će se nabolje vidjeti iz Kur'anskih ajeta, hadisa Poslanika a.s. i pimjera iz istorije islama.

 

Pravedno i nepristrasno postupanje je jedan i razloga slanja poslanika a.s. i spuštanja objava ljudima:

“Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali..” (El-Hadid, 25)

 

Vjernici se stalno podsjećaju na to da..

“Reci: “Gospodar moj naređuje – pravednost….” (El-E'araf, 29)

Čak i u govoru….

“…I kad govorite – pravedno govorite, makar bilo i protiv vaše rodbine…” (El-En'am,152)

”Allah naređuje da se svačije pravo poštuje i da se dobro čini….” (En-Nahl, 90)

”…Allah voli pravedne.” (El-Maide, 42, El-Hudžurat, 9, i El-Mumtehine, 8)

 

“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, PA I NA SVOJU ŠTETU ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.” (En-Nisa, 135)

Zapitajte se, da li osoba koja vjeruje da su ove riječi upućene njemu kao nalog od Onoga za koga on vjeruje da će mu na Sudnjem danu presuditi da li je slijedio ove riječi i tako postupao pa ako nije da će ga kazniti vječnom kaznom, da li će takav postupati suprotno ovim riječima i ovom zahtjevu!?

A svjedočenje nije samo kada čovjek nastupa u svojstvu svjedoka, nego bi obuhvatalo i npr. ulogu suca, koji je dužan da pravedno posvjedoči iznesene dokaze u vidu presude ili reješenja.

 

“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide,8)

Ovdje vidimo čak i zahtjev da se nastupa pravdno i prema onome prema kome osječaš mržnju ( dakle vjernik može mrziti i mrzi, jer je mržnja emocija koja je prisutna i sastavni dio svakog bića, stvar je u postupcima, tj. da li dopustiti da ta mržnja bude vodilja ili kao u ajetu da ne bude vodilja u nepravdu ondosno pravdu).

Pitanje kao i za prethodni ajet je isto ….

”O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. ” (Sad, 26.)

 

“I kada svijetu sudite, po pravdi sudite!” (En-Nisa, 58)

 

Još je mnogo ajeta koji neposredno ili posredno govore o pravdi i pravdnom postupanju kao izričitom zahtjevu i razlogom uspjeha ili propasti na budućem svijetu kojem teži svaki vjernik.

 

Kaže Poslanik a.s. :”Sedmerica će biti u Allahovom hladu kada drugog hlada neće biti: pravedan vladar…” ( Buharija)

ili u drugoj predaji Abdullah bin ‘Amr bin el-‘As, ra. kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.”

 

Što se tiče primjera iz istorije islama, a koji pokazuju kako su se na temelju ovih ajeta i hadisa izgradile ličnosti vjernika, muslimana i kako su postupali u slučajevima kada su mogli biti pristrasni a time i nepravedni, navešću dva poznata , ZAPANJUJUĆA primjera…

 

Prenosi se kako je Alija, r.a, ( kad je bio Halifa ! )  prepoznao svoj štit kod nekog jevrejina, pa ga je tužio kod tadašanjeg kadije Šeriha b. el-Harisa el-Kindija. Kad su došli na sudsku raspravu, Kadija upita Aliju, r.a, šta ima da kaže, a on reče:„Ono je moj štit, niti sam mu ga prodao niti poklonio„.Kadija se obrati jevrejinu i upita šta on ima da kaže, a on odgovori:„Moj štit i u mojim rukama„.

Kadija ponovo upita Aliju ima li kakav dokaz, a on reče:„Da, imam. Moj sin Hasan i Kanber će to posvjedočiti„. Kadija na to odmah reagira riječima:„Vladaru vjernika, svjedoćenje sina u korist oca se ne prihvata„. Alija, r. a, zaćuđeno reče: „Subhanallah! Svjedoćenje čovjeka, kome je obećan džennet, da se ne prihvati?! Ja sam čuo Allahova poslanika, s. a. v. s, kad kaže:-El-Hasan i el-Husejin će biti prvaci među omladinom u džennetu„!

Medjutim, kadija Šerih, nakon što je ustrajao u mišljenju o svjedočenju h. Hasana, donese odluku da štit ipak pripada jevrejinu. Kad je saslušao odluku jevrejin zapanjeno zavika: „Halifa me tužio i kadija donosi odluku u moju korist !! Svjedočim da je ovaj din istina, svjedočim da nema drugog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik ! Isto tako svjedočim i priznajem da je ovo tvoj štit, o vladaru vjernika. On ti je ispao u noći, ja sam ga našao i uzeo„

 

i drugi koji sam ranije navodio…

 

Radi se o slučaju jednog egipatskog Kopta i sina Omerovog r.a.( koji je bio halifa)  namjesnika u Egiptu ‘Amr ibn ‘Asa r.a.. Prema toj predaji Amrov se sin takmičio u trčanju sa nekim Koptom i izgubio utrku. Ljut zbog poraza udario ga je bičem rekavši mu da je on (Amrov sin) “potomak uglednih ljudi” (pa kako se on usuđuje pobjediti ga). Nakon toga se Kopt žalio halifi Omeru. Ovaj je zahtijevao prisustvo ‘Amra i njegova sina te dao Koptu da udarac vrati i još zatražio od Kopta da udari i njegova namjesnika jer je njegova vlast omogučila čin njegova sina. Kopt je odbio rekavši da je račun poravnat. A onda je Omer r.a. , Amru uputio svoje poznate riječi: “Otkud vam pravo da od ljudi pravite roblje kada su ih njihove majke rodile slobodnim!?”

Primjera je mnogo i može se na netu proguglati i naći, ako se nema ćitaba kakvih..

 

I opet se na kraju zapitajte i iskreno sebi odgovorite, da li osoba, koja se odgaja na ovakvim primjerima i na ovakvim rijačima, koja teži ka vječnoj nagradi kroz pokornost Bogu ispunjavajući ove zahtjeve, istovremeno se želeći sačuvati vječne patnje, da li takva osoba u sebi nosi osobine koji ulijevju nepovjerenje u nju i sumnjičavost kada je u pitanju pristrasno ili nepristrasno postupanje, u konačnici, da li će takva osoba prije postupiti pravdno ili nepravedno, a što i jeste kranji zahtjev svakog učesnika u sudskom postupku!?

 

 

 

 

“Čovjek dok čini blud, nije vjernik, dok pije alkohol, nije vjernik, dok krade, nije vjernik, dok na očigled ljudi nešto otima, nije vjernik.”  U jednoj verziji stoji dodatak:“…pa, čuvajte se, čuvajte se!” U drugoj verziji, opet, stoji: “…a vrata pokajanja otvorena su.” (Buharija i Muslim)

 

“Kada čovjek počini blud, vjerovanje iz njega izađe i stoji iznad njega kao hlad, a kada se toga prođe, vjerovanje se vrati.”  (Ebu Davud)

 

Znači, ne može čovjek, dok je u njemu vjera, iman, da čini opačine i zlo!

Svaki put, ako vjernik čini nešto od zlodjela, to nije zbog vjere, nego zbog nevjere, zbog bezvjere.

Dok je vjere u srcu, nema šanse da čovjek radi ovakve i slične poganštine, to može dakle samo prazno srce, tamno srce, mračno srce, jer je vjera – iman svjetlo srca, i kad nema svjetla ostaje mrak.

 

Naravno, ovo ne znači da je taj čovjek postao nevjernik, ali jeste bezvjernik, a-teista,  u tim momentima, i to je ona bezvjera – kufr dune kufr.

Ovo je posebno stanje u odnosu na opće stanje vjernika.

Dok  je za nevjernika, stanje mraka i tame srca opće, s toga i čini opačine i ne smatra ih takvima, naprotiv, neki ih smatraju i vrijednostima današnjeg društva.

 

Hidžab, ono što muslimanke nose ne glavi, a neke i neki drugi U glavi.

Hidžab je nešto što prekriva nešto, onaj na glavi prekriva kosu, a onaj u glavi prekriva um da ne bi bio RAZum.

Mnogi imaju U glavi mnogo hidžaba, pa je tako ta cerebralna katarakta (što kaže prof. Muhić) , dobro betonirana, i teško je, nekada i nemoguće, čak ni hirurški, a kamo li nekim lijekovima, skinuti sa uma sve te prekrivače.

 

Pošto vidimo da bi neki skidali ženama marame sa glava a ne bi da skidaju one sebi U glavama, a što je prioritetnije svakako, i zabranili takvima rad u državnim ustanovama, a i neki blogeri ovdje, jer je religija zlo i smeće, želim da kažem da su to obični fašisti, koji se pokušavaju vješto prekriti hidžabima razne vrste, a kako ne bi na vidjelo izašla sva njihova mržnja iz prsa koju nose prema vjeri i vjernicima.

Ti hidžabi kojima se kriju su takvi da im se neki dive, jer su zaodjenuti u blještava i šarena ruha, od bebi faca do slatkorječivosti, licemjernog zagovaranja na prava i dobrotu – ali opet, ta zloba i mržnja koju nose u sebi i koju pokušavaju prikriti je toliko jaka da ona mooooraaa  mora da izbije na vidjelo.

Kod njih ne vrijede principi pravde i poštenja-pravičnosti, pa tako se i ponašaju prema principu kolektivne krivice – jedan kriv- svi krivi.

Sve su to znaci teškog duhovnog stanja, iako se ono zaodjenulo tim plaštovima-hidžabima slatkog govora.

 

Takve, kada ih prepoznamo u našoj okolini, treba razotkriti, ukazati na njihovo zlo i licemjerje , jer u protivnom, smutnja će rasti i stanje će se pogoršavati.

Ni ovaj napad na hidžab se nije desio preko noći, a krivi smo mi, muslimani, koji smo zarad nekog merhametluka, šutjeli na sve dosadašnje izljeve mržnje u vidu raznoraznih diskriminacija i šutjeli na svu ideološku indoktrinaciju koju vrše agresivni antiteisti preko medija, politike i drugih društvenih struktura kao što vidimo.

Situacija je takva kava je, neki su reagirali, neki još nisu.

 

Ono na što se ne bi smjelo pristati je to da se hidžab posmatra kao vjerski simbol-obilježje. Tada se pristaje ne njihovu-zlikovačku igru, i moguće je upasti u neke opasne pravne situacije.

 

Ko god učestvuje ili želi da nešto kaže o hidžabu, a kada govorimo o odnosu hidžaba prema ovom društvu i sistemu,a ne o hidžabu u islamu, treba govoriti o hidžabu kao o vjerskoj praksi.

Ne ni kao identitetu, jer i tu postoje prave zaškoljice.

 

Dakle , vjerska praksa je nešto što je zagarantovano u međunarodnim dokumentima i za što se ima jako pravno uporište ako se dođe u situaciju da se govori o hidžabu na taj način.

Možda nekima ovo i nije najjasnije, ne treba ni biti, jer se radi o sitnim, pravnim detaljima, koje nekada mogu razumjeti samo pravnici.

 

Tada će svi ovi čiji su umovi prekriveni hidžabima, moći samo da grizu vrhove prstiju od muke, ili naka, kako kaže Kur'an ,”neka rastegne uže do tavanice i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog čega se on ljuti.”

 

Mi znamo da će istina tj. Islam na kraju pobijediti, “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici” ….na nama je da odlučimo kako i koliko ćemo mi doprinjeti toj pobjedi, i na koju stranu stati …a ne da budemo od onih koji su govorili:‘Da znamo da će pravog boja biti, sigurno bismo vas slijedili.’ ….

Danas je naše oružje pero, riječ, akcija, pa pišite, govorite, činite koliko možete, jer ukoliko ne bude svjetla, ostaje tama, a merhametluk se pokazuje onda kada si jači, kada možeš da učiniš zlo slabijem a ne učiniš ga, u protivnom taj merhametluk postaje poniženje….a pobjeda je u Njegovim rukama!

Naumpade mi ova tema o tome kako se bira vlast, odnosno vođa, halifa u islamskoj državi, pa nako malo čitajući, vidim da se i tu ima štošta progovoriti našim učenima koji nas samo površinski i šturo, pa rekao bi i demagogijski o tome obavještavaju, ne znam je li to zbog toga što nisu sami skontali ili su skontali a šute, prikrivaju i prave tabu temu od toga, braneći svoj stav dogmatski.

 

Ono što se uvijek kaže i brani je to da je u islamu zastupljen princip dogovora odnosno ŠURE, a koje je predstavljeno u vijeću kojeg sačinjavaju najučeniji, najpobožniji ljudi od povjerenja, a koji prema uvriježenom mišljenju, izaberu halifu tj. vođu.

To se brani stavom da je to bila praksa pri odabiru prve četverice halifa, poznatih u islamu kao pravedne halife (hulefai-rašiduni).

 

Pošto je izvor šerijata i praksa (sunnet) , ne samo poslanika a.s. nego i četverice halifa r.a. a zasnovano na hadisu poslanika a.s. : “…. ”Držite se mog sunneta i sunneta pravednih halifa nakon mene….” (Buharija) , način na koji su birali i izabrani prva četvorica halifa, se uzima kao pravno utemeljen metod pri izboru vladara.

To je , kako je rečno, princip šure – dogovora, u vidu, današnjim riječnikom rečeno, parlamenta, vijeća.

 

Međutim, ako se zaista pogledaju i analiziraju načini izbora sva četverice halifa, vidjećemo zapravo da su svi oni različiti!

U principu, može se reći da se temelje na principu šure, ali se prije može kazati da je šura bila ta koja je rekla KAKO da se odabere vladar, a ne da je šura bila ta koja je postavljala vladara.

 

Ono što je bitno napomenuti je i to, da ova stvar – način biranja vlasti, nije izričito opisan i objašnjen u Kur'anu niti u hadisu, nego su date opće smjernice.

 

Što se tiče izbora prvog halife, Ebu Bekra r.a., postoje izvori koji govore o tome da je poslanik a.s. dao neke išarete, naznake, da bi Ebu Bekr r.a. trebao biti prvi halifa. Ne postoji dakle izričit iskaz poslanika a.s. kojim on imenuje Ebu Bekra r.a. za halifu.

Ebu Bekr r.a. je izabran od strane šure-vijeća, koje su sačinjavali predstavnici muhadžira-Mekkelija i ensarija-Medinelija. Dakle možemo reći da je u vijeću  bio zastupljen teritorijalni princip predstavnika.

 

Izbor Omera r.a. je tekao nešto drugačije. Nije ga izabralo vijeće , nego Ebu Bekr r.a. NAKON konsultacija sa vijećem. Dakle nije vijeće (šura) viječalo kao kod izbora prvog halife, nego je vijeće , možemo kazati dalo svoje mišljenje i saglasnost da sam Ebu Bekr r.a. odabere nasljednika.

Ovdje je vidljivo da je procedura bila drugačija nego kod izbora prvog halife.

 

Treći halifa, Osman r.a. je izabran ponovo nešto izmjenjenom procedurom. Omer r.a. je pred smrt predložio vijeće od šest ljudi, koji su se sastali i između sebe trebali da odaberu halifu. Nakon vijećanja i odustajanja nekih od kandidata, jedan od njih , Abdurrahman ibn Auf r.a. je preuzeo na sebe odgovornost da ON odabere halifu, na što su pristali ostali. Nakon što se pokušao konsultovati sa širim narodnim masama, propitujući stanovnike Medine, on je u džamiji sakupio veću masu ljudi i pred njima tražio od dva preostala kandidata, Osmana i Alija r.a. da se zakunu da će obavljati savjesno dužnost. Ali r.a. je bio nesiguran a Osman r.a. se zakleo i tako postao novi halifa islamske države.

I ovdje je dakle vidljivo da se procedura razlikovala od prethodne dvije.

 

Četvri halifa Ali r.a. je postao halifa , nakon dosta teške situacije, previranja i pritiska masa. Iako nije htio prihvatiti, nakod pritiska i zahtjeva stanovnika Medine, odlučio je prihvatiti tu odgovornost ali pod uslovom da mu svi u džamiji daju prisegu.

I ovdje je vidljivo da se sama procedura razlikovala od prethodnih.

 

Iako se može općenito reći da je  svim procedurama na neki način bilo prisutno vijeće-šura, ne može se donijeti zaključak da je vijeće bilo to koje je biralo halifu u svakom slučaju, i da je ta procedura jasno određena, prije se može reći da je vijeće bilo to koje odlučivalo KAKO i kojom procedurom, načinom će biti izabran novi halifa, današnjim riječnikom rečeno, šura-vijeće je donosilo izborni zakon.

Pošto je praksa četverice halifa r.a. pri izboru nasljednika svaki put bila različita, a njihova praksa je izvor šerijata (Držite se mog sunneta (prakse) i sunneta pravednih halifa nakon mene….”), onda su sve procedure legitimne i legalne, iako su različite.

 

Iz svega se može izvući zaključak i taj da u šerijatu dakle nije strogo propisan način izbora vlasti, kako neki to žele predstaviti, nego je to ostavljeno muslimanima da se dogovore oko samog načina izbora, da li će to biti uže vijeće teritorijalno zastupljeno ili zastupljeno od učenih i uglednih od bilo kuda, ili će se to prepustiti samom vladaru ili širim narodnim masama (što bi onda moglo uklučiti i izbore u našem modernom shvatanju izbora) ili neka sasvim nova procedura.