Kad vuk nađe zalutalo janje, nije ga odmah pograbio snažnom šapom, nego ga je htio pojesti s nekim opravdanim razlogom. Pa mu reče ovo: ” Prošle godine si me silno izgrdio!”.
Ono mu je plačući vikalo: ” U ono vrijeme ja nisam ni bio na ovome svijetu!”
Vuk na to odvrati: ” Ali mi paseš livadu!”
Janje će na to: ” Oštre hrane još nisam upoznao.”
Tada će opet vuk: ” Ali piješ iz mog izvora.”
Ono u odvrati: ” Nikad još nisam pio vode, jer mi je mlijeko moje majke i hrana i piće.”
Vuk ga pograbi i žderući reče: ” Neču ja tolko dugo čekati bez ručka, iako ti pobijaš svaki moj prigovor!”
(Ezop)
Poenta je da zlikovca ne spriječava argument niti tvoja dobrota u njegovim namjerama.
Ova me priča asocira na nas Bošnjake i našu stalnu defanzivu, pravdanje, izvinjavanje itd. ….kao da će naš merhametluk i argumenti zaustaviti i spriječiti dušmane da nam rade o glavi, a dok dođu do glave napadaće na ono što mogu, što je manje od toga.
Tako i ova stvar u vezi hidžaba.
Samo se vuk može suprotstaviti vuku, a još bolje je postati LOVAC!
Pa neka onda vuk podvijenog repa bjež i brani sebe.
Postanimo vukovi ili lovci a ne janjad!
