Članak 167. ( o sufijama, dervišima)

‘vako….što se mene tiče moj stav je vaki….

Sufije  dakleM…….ja neam problema sa sufijama, a inače me svrstavaju, pa i sam se svrstavam više na ovu hajmo reč selefijsku stranu, mada ja to ne volim tako, već ono, musliman i gotovo, al kad je već to fakat, vavik bio pa i danas, onda moramo to i prihvatiti a radi i lakše komunikacije, da se razumijemo i to tako.

 

Problem je , mislim “problem” je, taj što ja ove naše a i po svijetu ove tzv. sufije, ne smatram sufijama. Oni su za mene obični derviši. Sa sufizmom imaju zajedničko samo ono kada kažu ” mi sufije ” i slične jezičke floskule, koje su im samo na riječima, a jok i na djelima.

Prave sufije nikada nisu bile u zavadi ni sa sami sobom, ni sa drugim muslimanima, a što bi trebala i biti posljedica pročišćenja srca , na koje se oni pozivaju, dok današnji derviši nemaju ništa od toga, osim novotarskih zikrova, priča i halki na kojia se mnogo toga i što je u suprotnosti sa islamom i šerijatom može čuti i naučiti, ali kao nešto afirmativno.

 

Sufizam nije ništa strašno niti strano, ako ga shvatimo kao nauk o čišćenju srca od loših osobina, mnogi islamski autoriteti su sasvim uobičajeno koristili taj termin i smatrali ga sinonimom za ihlas tj. iskrenost, odnosno disciplina u islamu koja se bavi postizanjem iskrenosti i čišćenem duše i srca. I danas , na mnogim islamskim univerzitetima, a koji su na glasu kod nas kao “vehabijski”, sasvim normalno bolan, se uči predment koji se naziva tesavvuf!

 

Problem je što su današnji ovi derviši kao ekskluzivno pravo za sebe prisvojili te terimine a u taj nauk uacili svega i svaćega, najmanje onoga što i kako treba.

 

Pravi sufija je bio npr. Ibn Kajjim. Imam Gazali također, a problem u vezi njega je što ga derviši svojataju kao svog, prevode i tumače njegova djela i riječi kako njima odgovara, međutim, ko uzme neku njegovu knjigu kojju nisu prevodili derviši, naći će da se on žestoko protivio njima i njihoom novotarstvu.

 

Tako npr. kaže:

 

“Ez-Zikru – Četvrti termin čije je izvorno značenje doživjelo izmjenu je nauka o Zikru ( ez-zikru – et-tezkiru). To je vid nauke kroz koju se čovjek priziva Allahu dž.š., a istovremeno upozorava i opominje. Allah dž.š., kaže:

“I nastavi savjetovati (fe zekkir), savjet (ez-zikra) će vjernicima koristiti” (Ez-Zarijat 55)

Mnogo je hadisa Alejhisselama u kojima se pohvalno izrazio o skupovima zikira, jedan od tih je i ovaj:

“Kada prođete pored džennetskih bašča, stanite i uživajte”. Rečeno je: “Šta su džennetske bašće?” 
Odgovorio je: ” Skupovi Zikira.” (Tirmizi od Enes b. Malika r.a.)

U drugom hadisu Resul s.a.v.s., kaže:

” Pored meleka čuvara (kiramen katibin), Allah dž.š., ima meleke koji krstare horizontom (dunjalukom). Kada naiđu i vide ljude koji čine zikir, oni zovnu jedni druge: Pristupite skupu koji želite! – Oni okruže i pridruže se Zikiru, slušaju i uče.” ( Muttefekun alejhi od Ebu Hurejre r.a.)

Ali, skupovi zikira u našem vremenu postali su nešto drugo. Ti skupovi su umjesto zikirom ispunjeni pripovjedačkom djelatnošću, poezijom, plesom i herezom. Sve ovo nije bila praksa za vrijeme Resula s.a.v.s., niti za vrijeme Ebu Bekra, hazreti Omera r.a.Ova pojava datira od vremena “fitne”. ( Gazali; Knjiga o znanju)

 

Smeta mi zato kada ovi, proselefijski dobermani, u napadima bjesa, govore svašta protiv sufija i sufizma, jer time daju legitimitet njihovoj (derviškoj) krađi ovih pojmova. A i bez obzira na to, oni su ipak naša braća, i ako neko ima za cilj da ih vrijeđa i napada da bi ih ponizio i uvrijedio, pa to nije od sunneta i islama svakako. Ako ih već smatraš novotarima u tim nekim stvarima, onda se pouči i načinu kako da se tome spuprotstaviš, u okvirima šerijata naravno A ulema je i u tome dala smjernice:

 

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Jedan od glavnih razloga potcjenjivanja i omalovažavanja mezheba selefa od strane novotara, jeste nepažnja i nemarnost (taksir), kao i ispoljavanje otvorenog neprijateljstva prema drugima (‘udvan), od strane onih koji se mezhebu selefa pripisaše, kao i zastupanje određenih proizvoljnih idžtihada onda kada je istina bila na suprotnoj strani. Sve navedeno je bilo fitnom i iskušenjem njihovom neistomišljeniku – što je još više uticalo na to da on ode u zabludu!” Pogledaj: Medžmu'atul-Fetava, 4/91

 

Imam Šatibija rhm., navodi riječi Ebu Hamida el-Gazalija rhm., koji kaže: “Većinu džehla i neznanja, običnog svijeta, ojačaše i razviše neznalice međ’ sljedbenicima istine! Istinu pomiješaše sa provokacijama i ponižavanjem drugih, a slabe, međ’ protivnicima svojim, gledahu s određenom dozom podozrenja i potcjenjivanja, što kod prvih izazva inat i kontriranje, a u srca njihova ukorijeni pogrešna ubjeđenja, što kasnije oteža otklanjanje istih učenjacima – i pored toga što su štete takvih postupaka svima jasne i vidne!” (Ihja'u Ulumud-din, 1/41)

( ova dva citata su jaka do bola, i pametnom bi trebala biti dovoljna da shvati kako treba mnoge stvari.

 

Šejhul-Islam, Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “… a ako neka osoba želi nasilje i nepravdu nanijeti novotarima, to će se smatrati čistim neprijateljstvom, i takvoj osobi se neće prići u pomoć!” (Minhadžul-Sunneh, 3/158) ..o ovom da ne govorimo…

 

al đaba sam ja citirao ovo kolko hoš puta braći, kad se oni na sve ovo ogluše i nastave po svome, nađu neko opravdanje i tumačenje koje njima odgovara ,a da bi nastavili sa ismijavanjem, vrijeđanjem i svašta nešto, derviša..

 

Imam El-Karafi rhm., kaže: “Na štetu i opasnost tih novotarija je dužnost ukazivati onoliko koliko se može, ali pod uslovom da se ne prelaze granice istinitosti, i da se oni koji takva djela rade ne potvaraju drugim grijesima ili razvratnošću – onim što nikada nisu uradili!” (El-Furuk, 4/207)

 

Hafiz Ibnu Hadžer el-‘Askelani rhm., kaže: “Ako neko želi uputiti savjet, ili želi drugog upozoriti, dajući mu do znanja kakav je hal neke osobe, to je dozvoljeno, ali ako se time bude imalo za cilj omalovažavanje, vrijeđanje ili umanjivanje nečijeg ugleda, onda to nije dozvoljeno!” (Fethul-Bari, 10/571)

 

Ja evo svjedočim, da velika većina onih koje poznajem, a koji se pozivaju na to da slijede ulemu ehlisunneta, apsolutno se nikako ne pridržava ovih riječi uleme i slijede svoje strasti kada se raspravlajju sa dervišima. Na taj način vjerovatno liječe malo i svoje komplekse, ispucaju se, naljute ga djeca, šef na poslu, žena mu nije dala itd. ….

 

počinje me huja fatat, zato prekidam..ugl, to sam htio reći otpilike na ovu temu…zasad.

0

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

6 komentara na “Članak 167. ( o sufijama, dervišima)”

  1. Ja sam se za sufizam zainteresovala nakon što sam pročitala Mesneviju od Rumija. Isto tako bih u razgovoru sa nekim muslimanima na spomen sufizma dobijala paljbu. Nisam ulazila u rasprave, ali mislim da sufizam ne mogu svi shvatiti, tj. dokučiti.

    Prijavi komentar

  2. nisam neki rumoljubac…može ali vrlo vrlo selektivno, jer ima dosta jako kritičnih stvari…sufizam nije nikakva tajna mudrost i ne bi trebala da bude, kao dio islama, čišćenje i načini čiščenja duše i srca moraju biti i jesu, dostupni svima…misticizam koji su derviši unijeli u sufizam je uticaj onoga protiv čega je islam , izmeđuostalog i objavljen, a unijet je u sufizam kroz jevrejska učenja kabale kao i kršćanskog asketizma, i to treba biti odbačeno kao strano islamu…nažalost, dosta je onih koji se dive tome…zato je potrebno prvo naučiti islam sa njegovih izvora i onda kroz njih filtrirati sve ostalo…a dovoljno nem je ono što nam je Gospodar naš objavio i Poslanik a.s. ostavio……oduljih 🙂

    Prijavi komentar

  3. Vjeruj da ja imam toliko prigovora raznim likovima u obliku predavaca i onih koji osudjuju sve sto se na drugaciji nacin ispoljava, da se plasim poceti o tome pisati i s nekim ozbiljno se upustiti u dijalog o tome kako neko nesto praktikuje. Nema toga kome se ne moze prigovoriti nesto na racun praktikovanja vjere i odnosa prema necemu… Bez obzira ko da je u pitanju…

    Recimo da moje znanje o islamu je tek povrsno.. Ako cemo govoriti o tome koliko hadisa znam i koliko ajeta znam citirati…. ( pa zbog toga i cutim) ali naspram onoga sto sam obradio radi samoga sebe da uznam mogu da nadjem mnogo nelogicnosti i postupcima onih bundzija i pljuvatora.. U islamu, znaci Kur'anu i sunnetu nema apsolutno nista nelogicno… pa cak i ono sto je za nas um trancedentno, Tako da zdravom logikom i s nekom odredjenom kolicinom znanja mozes,ako imas strpljenja i volje, pokusati ukazati na greske pri osudjivanju nekoga i pljuvanju ponekom… I kome god zdravom logikom ukazes na kontradiktornost onoga sto taj slijedi on ce ti suhoparnim znanjem da pokusa da uzvrati, citirajuci nekog ili nesto iz Kur'ana i suneta.. pa ti ajd njemu dokazi da i dalje i jos dublje tone u apsur izmedju onoga sto slijedi, govori i postupka..

    Prva osobina je blagost koja Fali ili ti NEIZMJERNA DRSKOST S KOJOM POSTUPAJU.. Zar nije blagost jedna on najbitnijih karika i pokazatelja pa cak i mjerila IMANA. ( tu sufijskih metoda treba sprovesti) … Druga stvar: zar ako za nekoga smatramo da je neznalica imamo pravo da sudimo… I imamo li pravo na drskost… Drskost izaziva inat i to stvara konflikt… Konflikt nije u cilju islama i imana.. Ako zelis nekoga da naucimo, nije ponizenje s blagoscu teziti nekome reci nesto da promjeni misljenje. Ili u drugom slucaju okrenuti se i otici…

    Bez blagosti nema uleme, pa mozda ni vjernika..

    I ja se pocnem znojiti od nervoze kada su takve stvari u pitanju 😀 zato cu zavrsiti ovdje.

    PS
    Jedna od meni “najbitnijih” mana je u (mozda ne prakticnom) ali u sustini sufije slijede Rumija.. Poslanika s.a.w.s. u drugi plan stavljaju.. pozda grijesim, samo povrsno cini mi se da po nesto znam…

    Prijavi komentar

  4. maja..ima svega..da Allah popravi stanje…..al, ne treba uopšte ulaziti u sukobe i svađe, pogotovo ne nešto od sebe…ako već želiš nešto da kažeš, daj citat nekog od autoriteta i vozdra…ako njih neće da slušaju, sumnjam da će mene ili tebe ..

    Prijavi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *