Članak 268. (pokloni)

Svako živ voli da mu se nešto pokloni, pa makar i žvaka to bila.

I ne kažu bzze : I car voli kad mu se donese.

Nije fazon dakle uopšte u toj nekoj materijalnoj vrijednosti poklona nego u njegovoj subjektivnoj vrijednosti, u tom činu znaka pažnje prema drugoj osobi.

Kaže i Poslanik a.s. :

„Dijelite poklone međusobno – voljećete se!“ ( Buharija)

„O skupino prisutnih, dijelite međusobno poklone, jer doista poklon – mali ili veliki – otklanja zlobu iz prsa, i urađa ljubavlju!“ (Emsalul-Hadis, Asbehani, br.214.)

„O skupino Ensarija, dijelite međusobno poklone, jer doista hedija i poklon liječi prsa i urađa ljubav. Kada bi mi papak poklonili ja bih ga primio, i kada bih na običnu potkoljenicu bio pozvan ja bih se odazvao!“ (Musned, Bezzar, br.7529.; el-Mu'udžem el-Evsat, Taberani, br.1526.)

itd. ima još hadisa na ovu temu, ali nisam to htio reČ.

Djeljenje dakle poklona međusobno ima kako psihološki tako i sociološki, pozitivan efekat na ljude, pojedinačno a i džematile.

 

Mada , ima tu raznih situacija, koje i nisu baš tako ugodne ,…. kad se radi o poklonima, a u koje insan upadne.

Jedna od neugodnijih situacija je kada čovjek npr. prima četo poklon od neke osobe a nije u mogućnosti da uzvrati istom mjerom. Koliko sam primjetio, ljudi se obilno trude da uzvrate istom materijalnom vrijednošću, pa čak i dotle to ide da se znaju i zadužiti ili uskratiti sebi i osnovne neke potrebe a sve da bi uzvratili i da se ne bi osjećali dužnima toj osobi ili osobama.

To je naravno pogrešno, i ,…. evo ja ću govoriti kako ja to vidim lično.

Dakle, imam u prijateljima kako i onih koji su slabijeg socio statusa ali isto tako imam i onih koji  koji su mnogo boljeg imovinskog stanja od mene.

Davno sam sa sobom riješio tu stvar i sam sebi rekao da se ja ne mogu nadmetati sa ovima imućnijima, mislim neću da se nadmećem nauštrb svoje djece pa ni sebe. Kad mogu, pokloniću nešto, kad nemogu i neću i nimalo ne osjećam grižnju savjesti radi toga..ustvari ok, nekad osjetim, ali onda im otvoreno kažem to da me dovodi ta osoba u nezgodnu situaciju. Obično oni insistiraju na tome da to nije ništa, da se ne sikiram i ako vidim da to oni iskreno i misle, onda sam sebi kažem: pa ok, ako on/i hoće to tako neka i bude, neću se opirat , i onda nastavim da uživam u tom lijepom osjećaju primanja poklona.

Hvala Bogu, sad postoji mnogo i nekih, kako bih rekao, egzotičnih poklona, nekih tako običnih ali neobičnih, a koje ljudi znaju prepoznati i cijeniti. Dati nekome npr. teglu domaćeg pekmeza je danas ( nažalost) nešto veliko i vrijedno, soka, neke rukotvorine i sl. tako da zapravo i sa malo sredstava se može naći i lijep i dobar poklon i za te imućnije prijatelje.

Mene lično najviše obeseli dobra knjiga, a volim i pojest nešto ukusno 😀

Mada, kako sam roditelj, više volim i prednost dajem djeci i da , ako će neko već nešto donositi da to donese djeci.

Nekada i ti malo imućniji, u dobroj namjeri naravno, pokušaju uskratiti i naše zadovoljstvo darivanja njih. A ne trebaju to da rade, jer kako god se čovjek dobro osjeća kada prima tako isto se osjeća dobro i kada daje i poklanja.

 

Ako izađem sa prijateljem navečer pa on plati npr. večeru, onda ću ja insistirat da ja platim u drugom objektu piće, kolač ili šta već. To moj džep može podnijeti, uzvratiću na dobročinstvo, osjetiću zadovoljstvo darivanja i ja i svi ćemo biti zadovoljni i sretni.

 

Ne ustručavam se da kažem otvoreno da nešto nije u mojoj mogućnosti ako sam pozvan na to, ali ako insistiram na nečemu da ja snosim trošak, onda sam sigurno u mogućnosti da to podnesem.

Tako da , treba i tome ,kao i svemu, pristupiti opušteno i ponašati se spontano,ne pretvarati se većim nego jesi ali ni manjim, i uvijek otvoreno i jasno reći ono što zaista i misliš i osječaš.

Ali nisam ni o ovome htio, ponjelo me 😀

 

Htio sam ovo napisat. ne znam fakat, šta ljude tjera da drugim ljudima, mislim prije svega odraslima, kupuju za poklone odjevne predmete, kao npr. gaće, potkošulje( haj čarape i nekako mogu proći) , majice, košulje itd….

Znači redovno se fula u veličinama pa tako ja od tetaka, komšinki,setre, dajdžinice, snaha, rodica i dr.imam kolko hoš kratkih, uskih, malih majica i gaća ( u paketima čak) .

Da ne govorim o tome da li se taj model,dezen, materijal, boja i dr. baš dopada nekome.

 

fakat,…haj.kad su mala djeca u pitanju ali zašto to kupovati odrasloj osobi, nekome ko je zdrav u nekim svojim 30im 40im 50im ….?!

pa radije daj pare čovjeku/ženi pa nek sebi kupi..jel tako?!

 

haj odužio sam a i sutra oblačim novu majicu koja mi je za veličinu manja :/

 

😀

Autor: alkemichar

open mind for a different view and.... stay calm

14 komentara na “Članak 268. (pokloni)”

  1. Ahahahahaha lajkam post. Znala sam da u nekom grmu lezi zec 🙂

    I da. Slažem se sa prvim dijelom, pa i oko onog za pojesti 🙂

  2. Ja najvolim kad dobijem sta za pojesti, takodjer ne volim tu odjecu sto se kupuje jer bas je nezahvalno.
    A najvolim osobama koje volim i hajem skuhati nesto, to onda znam da mi je prirasla srcu cim kuham nekom 🙂

  3. boli me briga, vi krajišnici ste drčni svakako, vidila si onog blente neldina 😀 …nego, šta ti ja znam, neki ti komentar ode normalno neki u spam ode, šta ima veze ba, šta se sikiraš haj prošitaj onaj pozitivno psihološki blog da se malo upozitiviš i smiriš 😀 , al eno i kod vangelsike ja sam sa sobom pričam , niđe sekićevih kometara 😀

    Noste, trebaće meni za koji dan drva slagat, ima i preko tog broja koji ti priželjkuješ pa bujrun 😀

    1. daklem, kod mene kad radiš moraš svoju hranu ponijet, a smjestićemo te neđe , a ovo sa komentarima u spamu, pa saad sam skonto da mi je to baš interesantno, ono, svaki put se radujem da odem i vidim koliko sam ulovio spam komentara i čiji su 😀

Odgovori na Krajiskinja Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *