Znači evo počela ponovo sezona nara ili šipka kako neko kaže, svejedno.

Uz’o ovaj prvi (nije to ovaj sa slike), crven ko krv, al kisel ko sirće…znači ko žena kad se ljuti, eh takav je bio..svejedno pojeo se.

Pa reko dasamo linkam onaj recept za vitaminsku bombu spravljenu od nara i meda, pa bujrun …idu ovi hladni dani, gripe prehlade i to, pa uz ovo još odrite po ćurekotovom ulju, ..i to dvoje u kombinaciji je znači beton, nema dalje..

 

OVDJE MOŽETE OTVORITI RECEPT ZA TAJ SIRUP

Znaš..i onda kad mi se pođu ‘vamo prenemagat i lafo nešto…vještice ba !

 

 

inače je u svemo vako

Ev’ i taj 300 ti, jubilarni, osjećam se kao Leonida 😀 .

Haj pošto će i meni za par dana ovaj voxovski rođendan, a evo i jubilarni je post, da to reko ‘vako zajednički obilježim, čisto da razbijem tu napetost 😀

 

Šta ja znam, dobar je vox, na njemu liječimo svoje komplekse 😀 , šalim se , ok, možda neko i liječi…ma liječi garant ..

Raja je fina, uglavnom, bilo je par bolesnika, ali su nebitni skroz.

Ne bih nikog posebno komentariso od voxovaca, svako ima neki svoj film, i neka i ima različitih, bilo bi dosadno da smo svi na isti fol.

 

Od kud ja ovdje, pa , nako, čito sam mešćini Krajišku i Amiru i onda me jedna jaranka zamolila da napišem nešto u vezi jedne teme na koju smo nekad nešto pričali, i kontam kako ću i šta, ma rekoH, odo ja otvorit na vox-u i pisat tamo, nek ima vazda tudena i nek se more nać kome zatreba.

A i imao sam, i imam jel, nekih svojim razmišljanja o islamu, a o kojima i nemam baš previše sa kim porazgovarati na način da vodiš neki normalan razgovor a da ne budeš anatemisan ili totalno pogrešno shvaćen, a nekako osjećam da bi to želio negdje izbacit iz sebe…i et’ tako pođoh pisati…i mislim da su mi prvih jedno 150 postova bili bolji od kasnijih, valjda se ispuc’o , šta ti ja znam…

 

Usput, skonto sam da ne bude to neki tematski blog, već da pišem šta mi naumpane i šta mi se piše, i da pišem onako KAKO mi se piše.

O gramatici sam reko već davno svoj stav, a o stilu pisanja..pa odlučio sam se da pišem onako kako i pričam sa rajom, sa nekim svojim bližnjim, dakle bez nekog uštoglenog na silu stila, pa da umjesto pišem npr. REKAO , pisaću , REK’O , kao što ga dakle i izgovaram.

Nekima se to i ne sviDŽa , al to je više njihov problem, nego moj.

 

Inače, ta uštogljenost i pretvaranje, posebno na ovim mrežama, da izgledamo drugačije, da pričamo drugačije, da smo svi nešto fini, i dovodi do nekih problema i do otuđenosti…mislim da što se insan prirodnije ponaša, da će biti i bolje prihvaćen i shvaćen, jer svi mi osjetimo i neiskrenost i neko pretvaranje kod ljudi, mada se opet svi pravimo budale da je sve ok.

 

Oni koji me ne znaju lično ‘vako, mislim da kad bi me sreli da se ne bi previše iznenadili, jer mislim da su kroz moje postove i stil pisanja mogli steći dosta realniju sliku o meni nego da sam glumio i pretvarao se iiii, haj više dosta, moram ić’ a i dodijalo mi više…

 

Znaš ša još br’te mili , sestro draga, ovaj bajram i to, ono kad se ujutro bajramuješ pa oni zadasi iz usta 😀 kmeeeeeeeeeeeeeee

 

E , evo ovo je članak, koji je bio povod za početak voxovanja znači OVDJE KLIKNUT KO HOĆE!

U nekim predajama se veli da su trojica pozvali na Hadždž : Ibrahim a.s. ,Džibril a.s. i šejtan l.a.

Kaže se da onaj koga je pozvao Džibril a.s. da će taj na Hadždžu i preseliti tj.umrti, poginuti.

Vidimo šta se desilo jučer na Hadždžu, do sada evo 717 mrtvih, a vjerovatno će konačna brojka biti još veća.

Šta i kako, ko je kriv, Allah najbolje zna, i da li se moglo izbjeći.

Bude tu i grupa,šijskih , koje namjerno prave gužve i zbrke, čak znaju i u tavafu krenuti na suprotnu stranu, samo da bi izazvali nesreću i žrtve. Da li su oni i ovdje zagužvali jer ima dosta i iranskih žrtava, ne bih znao reći, ali nije ni bitno sada.

 

Čudni su mi oni koji se previše snebivaju na ovakve događaje kao : Eto vidiš, na svetim mjestima pa izginuše u rulji. – i sa ponosom ovo nekako kažu kao eto to je dokaz ispravnosti njihovog puta.

Takve komentare ugl. daju oni koji su slabog, vrlo slabog imana ili ateisti, a sve u želji da pokažu kako eto, da je to od Boga pa ne bi On dozvolio i dao da ljudi na takvom mjestu poginu.

 

To je najobičnije neznanje i nerazumijevanje životai načina kako život, pa čak i po eto, vjerskom shvatanju, funkcioniše.

I Hadždž je samo život, svkidašnji, i hadžije su samo ljudi kao i svi drugi, tako da sve što se dešava u životu i ljudima, dešava se i na Hadžu i hadžijama.

Kroz istoriju se ovakve stvari pa i gore dešavale, tako da se mogu sasvim realno očekivati i u buduće.

Mislim, naše su želje jedno, ali život je nešto drugo.

 

Evo samo jedna mala lista koju su neki hroničari zabilježili,a koja se tiče raznih musibeta koje su zatrefile hadžije kroz istoriju.

 

80. Godina Hidžre (700.g n.e.):

Mekku i okolinu, najsušniji kraj Arapskog poluotoka zahvatila su velika nevremena, a potom i poplave i to upravo za vrijeme hadžskih obreda u mjesecu zil-hidždžetu.Voda je prodrla u unutrašnjost Ka’be, porušila dosta građevina u Mekki. Zbog poplave ova je godina prozvana AMUL-DžEHAF. Podaci govore da je u ovoj poplavi stradalo mnoštvo naroda i oko tisuću deva.

 

228. godina Hidžre:

Te godine hadžije koje su išle u Meku doživjeli su velike teškoće. Cijene u Mekki i Medini su podivljale. Komad kruha se prodavao po jedan dirhem, a lonac vode 40 dirhema. Vladala je nesnošljiva vručina. Nakon toga ova dva grada pogodile su kišne oluje, a onda hladnoće koje su trajale danima. Na Akabi se s brda odvalila ogromna gromada stijene i ubila veliki broj hadžija.

 

232. godina Hidžre:

Ova godina biti će upamćena kao sušna. Svi izvori vode u Mekki i Medini, uključivši i Zem-zem bili su skoro presušili, a cijena litra vode dosegla je nekoliko dinara. Zbog suše i nestašice vode stradao je veliki broj hadžija.

 

267. godina Hidžre:

S hadždža se vraća veliki broj hadžija a da nisu obavili svoju obvezu, a sve zbog velikih vrućina i nestašice vode.

 

314. godina Hidžre:

Te godine nije se išlo na hadždž iz Iraka iz straha od Karamita.

 

317. godina Hidžre:

Karamite su te godine počinili neviđeni zločin za vrijeme hadža u Mekki. Zapovjednik hadža te godine bio je Mensur Eddulejmi. Kada su počeli tavafi, na obrede su pristigli i Karamite na čelu sa svojim vođom Ebu Tahirom. Čim su stigli u Mekku uhapsili su Eddulejmija, pobili stražu Kabe i počeli neviđeni masakr hadžija. Stali bi tako oko Kabe i tko bi god došao na tavaf sabljama bi ga sasjekli. Ebul Fidha u svojoj povjesti je zabilježio, a bio je jedan od sudionika hadžskih obreda, da bi Karamitski voda Ebu Tahir došao sa svojom pratnjom, stao pored ulaznih vrata Kabe i ubijao ljude bez ikakva povoda i razloga. Zatim bi se uključili s hodočasnicima u tavaf okolo Kabe i odsjecali ljudima glave. Vrhunac zločina su počinili kada je jadan pripadnik ove bande došao na konju pred crni kamen, pustio konja da se izmokri, a potom uzeo malj i razbio crni kamen i odnijeli ga sa sobom u Bahrejn. Od tada, 17 godina Kaba je ostala bez svog tisućama godina starog simbola. Ubijali su narod i hadžije u Meki punih 11 dana. Prema dostupnim podacima ubili su na tisuće ljudi, žena i djece.

Po povratku u Bahrejn, njihov vođa Ebu Tahir se razbolio. Crvi su ga skoro svega rastočili, i umro je na velikim mukama.

 

336. godina po Hidžri:

Ove godine iz Iraka nitko nije otišao na hadždž i dva razloga: iznemoglosti od bolesti i gladi i straha od razbojnika Karamita.

 

395. godina Hidžre:

Zbog velike suše, Afrika je zapala u stanje gladi. Sve pekare i hammami su obustavili rad.

A onda se nakon suše i gladi pojavila epidemija kolere. Dnevno je umiralo od 500-700 ljudi.

Na povratku hadžija iz Magreba došlo je do velike nesreće. Usljed nedostatka vode pomrlo je mnogo ljudi-hadžija.

 

406. godina Hidžre:

S hadždža je stigla vijest u velikoj nestašici vode u Mekki i Medini. Oko 14.000 hadžija je pomrlo od žeđi, a svega 6.000 ih se spasilo. Ljudi su pili čak i mokraću od deva da se spasu smrti, kao i devlju krv. Iz Iraka te godine nitko nije otišao na hadž iz straha od beduinskih bandi na putu prema Mekki i Medini.

 

413. godina Hidžre:

Za vrijeme hadždža u Mekki, prvog dana Bajrama, jedan egipatski hadžija je tavafeći odjednom ispod ihrama izvadio sablju i čekić, prišao crnom kamenu, tri puta ga udario i polomio na nekoliko komada. Udarajući po kamenu govorio je: . “Dokle će se obožavati ovaj kamen? Neka me spriječe Muhammed i Ali ako mogu”.

Narod se razbježao. Jedan od hadžija prišao je Egipćaninu udario ga sabljom i na mjestu ubio. Ostali razbojnici koji su došli iz Egipta s namjerom da razbiju kamen, navališe na ovoga hadžiju i na mjestu ga ubiše. U općem metežu policija je uspjela uhvatiti 20 razbojnika i pogubiti ih, dok su se ostali pritajili. Sutradan je policija uhvatila još jednog razbojnika, koji im je otkrio kako je bilo ukupno 100 razbojnika. Kamen je nakon tog incidenta ponovo optočen u zlatom ipostavljen na svoje mjesto.

 

417. godina Hidžre:

Na hadždž ove godine nisu došli stanovnici Horosana i Iraka.

 

447. godina Hidžre:

Mekku, Medinu i druge hidžaske gradove pogodila je nestašica hrane i to upravo za vrijeme hadždža. Postojala je opasnost od katastrofe velikih razmjera jer je na hadž stiglo te godine oko 300.000 hadžija.

Uzrok nestašice je što rijeka Nil te godine nije poplavila polja u svom toku,a hrana je mahom stizala iz Egipta. Nesreća je bila neizbježna da se nije priroda umiješala. Za vrijeme hadždža Mekku je pogodila najezda skakavaca. Na desetine milijuna ovih životinja stiglo je u pravo vrijeme i spasilo tako veliki broj hadžija. Hadžije su se hranile ovim nametnicima, izbjegavši tako glad.

 

489. godina po Hidžri:

U mjesecu Zul hidždžetu bio je veliki potop koji je zadesio hadžije dok su bili na Mikatu. Svi koji su se uspjeli ispeti na uzvisine spasili su se. Veliki je broj ljudi međutim stradao od naglo nadošle bujice.

 

560. godina Hidžre:

Sa hadždža stižu vijesti da su divlje životinje postale prava napast. U sred bijela dana napadaju hadžije u Mekki, čak i tigrovi silaze u grad, što je prije bilo nezamislivo. Veliki broj hadžija je umro u strašnim mukama usljed ujeda ovih životinja. Zbog toga vođstvo hadždža donosi odluku da se ne ide iz Mekke u Medinu. Vjerojatno se radilo o životinjama zaraženim bjesnilom.

 

 

Bajram mubarećola 🙂

 

 

 

Ne znam odakle da počnem, jer sam tol’ko nanerviran.

Ljudi moji, moj direktor je tolko glup, al ono, baš fakat glup, ono, nemožeš čovjeku neke najjednostavnije stvari objasniti a da ih skonta.

Boga mi, čovjek glup ko točak.

I ne samo on, nego i hrpa te gore kancelarijske marve.

Htio sam za to okrivit balinluk, ali nije, to je sve ljudska zloba.

Ne mogu da shvatim da ljudi više nemaju mjere u grabljenju, krađi i otimačini…PA KAD IM JE DOSTA VIŠE!!!!????

Nikad , znam..da imaju dolinu zlata poželjeli bi još jednu ( hadis)

 

Naime, oni su ti, ( direktor i ta bagra rukovodeća ko li već), odlučili i uradili sljedeće.

Sve ljude u firmi, haman sve , koji nemaju ugovore na neodređeno vrijeme, sve su im ugovore prije , ove zadnje zaključili sa krajem Jula , i pošto smo u Augustu ošli na kolketivni godišnji, oni su ti njima , tim radnicima kao ovako rekli.

Pošto vi niste bili radnici firme dok je bio godišnji, vi nemate pravo da vam se plati godišnji! To je tako po novom zakonu ( vele svi odreda, pa čak i neki sindikalci) , i nemoš nikog ubijediti u drugačije.

Nove ugovore su im napisali od početka Septembra.

ALi ljudi moji, i po starom a i po novom zakonu,svaki radnik koji se tek zaposli ili je izmeđ dva ugovora imao prekid duži od 15 dana , stiče pravo naplaćeni godišnji odmor nakon 6 mjeseci rada.

Znači svaki radnik koji radi dže od 6 mjeseci a ima ih koji rade i po 6-7godina, ima pravo na plaćeni godišnji odmor.

Znači sada ovi radnici, pravo, imaju još uvijek neiskorišten godišnji, a ukoliko im poslodavac ne može obezbjediti da ga iskoriste treba im platiti.

Druga stvar, što ovi glupaci direktori i mafija iz kancelarija smatraju da to što nekome istekne danas ugovor a taj radnik sutra dođe i nastavi raditi normalno kao i dotada i faktički ne pravi prekid rada, a ovi ga pošalju da ode na biro i preda papire pa nakon mjesec ga opet ponovo prijave, da su oni time napravili prekid ugovora, pravno, pa mogu početi ispočetka ponovo da računaju vriijeme rada kod tog poslodavca.

I to im je ful žešći, jer se ugovor o radu produžiju ili izričito ili prešutno. Glupaci nemaju pojma šta znači ovo prešutno produženje ugovora, a to je upravo ovo da radnik dođe i nastavi raditi sljedeći dan nakon isteka ugovora o radu a poslodavac to prihvati šutke i ne vrati radnika kući.

Znači pravno taj radnik nema nikakav prekid između ugovora i to bi svaki pismeniji sudav na sudu tako i prihvatio.

Greška je ovih mamlaza što nove ugovore ne pišu od dana kada je radnik i nastavio raditi de facto!

 

I sad ti ovo nemoš glupacima objasniti. Unači nema šanse. Ti mu čitaš i on te sluša i samo kaže nije to to je ovako kako smo mi uradili i to jepo novom zakonu.

HJOOOOO KAD MI KAŽE TO JE PO NOVOM ZAKONU ,DOĐEMI DA MU ONU FACU VAKO OBJEMA RUKAMA SMEŽGURAM !

 

I haj, to je jedna strana, znači , to je i nekako prihvatljivo da kažeš da semenadžment bori da što više uzme i zaradi para, ali sa druge strane radnici se nikako ne bore da zaštite svoja prava, niko ne tuži niko ne prijavljuje inspekcijama.

Ok , neko će reći ,sve je to korumpirano i uvezana, možde i jeste, ali ne može sve biti, nema šanse, dakle kad bude npr. u mojoj firmi ( još malo aBdaaaaaaa ) mjesečno 200 tužbi i prijava insekcijama , a ima osnove, pa proći će barem 5 % ,a i pritisak kroz medije vršiti svakako. I onda će , kad se poslodavac oplete po đepu, tek početi drugačije da razmišlja.

 

Al sa druge strana bolan bolan bolan :(((( pa zar taj direktor koji osim što ima mjesečnu platu od 5000KM + bonuse + ima svoju veliku firmu mimo ove, znači ima primanja mjesečno preko 15ak hiljada, a gazda opet koji zarađuje destime miliona godišnje ( mislim na čisti profit) , pa zar im je stalo da i tih 400Km od tih 200 ljudi uzmu!!!!!????

To mi nikako neće biti jasno, ta neljudska i nenormalna pohlepa , ta ta …ma neam riječi fakat za to…

fuj..povraća mi se…..

 

ps. šta je,ne sviđa vam se baka 😀

Znači, kad se hoće – može se!

 

http://9gag.com/gag/a4L5Xvy?ref=fbp”]

Pit’o bi’ psihologa…druže psiholože, kako pomoći osobi koja se boji svega…zapravo ne svega sad doslovno….nego više bi rek’o da se boji živjeti, boji se ljudi i ostvarivanja kontakta sa njima…a sve to se zapravo manifestuje kroz nekakve imaginarne strahove ooodddd…….svega i svačega, ponajviše od od tog kontakta sa ljudima, zapravo, straha od reakcije ljudi …straha od toga da li će biti prihvaćena ili neće…straha od toga šta i kako reći i straha od toga šta će joj se reći…osjećaja inferiornosti i manje vrijednosti…

Tako da osoba npr. se boji otići doktoru, ali ne od straha od bolesti nego od straha od kontakta sa doktorom tj. straha od komunikacija sa njim ( šta reći i kako reći), pa je spremnija trpjeti bolest samo da ne bi komunicirala sa doktorom.

Ili se osoba boji obaviti telefonski razgovor sa osobom koju ne poznaje ili slabije poznaje ( koju čak smatra i za prijatelja/icu) , iako želi silno da bude sa tom osobom, pa ipak je taj imaginarni nekakv strah sprječava i koči u tome…

Ili se boji otići i tražiti svoje garantovano pravo kod poslodavca ,ne iz straha od otkaza ili neke sankcije nego od straha od komunikacije….

 

Zapravo taj strah je samo u tom prvom kontaktu u tom inicijalnom dijelu, jer kada već ostvari kontakt , osoba normalno komunicira i funkcioniše…problem se opet javi kada treba ponovno ostvariti kontakt…

 

Zbog svega toga ta osoba trpi i ne doživljava život u punini, jer je apsolutno lišena spontanog djelovanja, a preoprerečena kalkulacijama šta i kako gdje uglavnom taj strah prevlada i koči osobu u življenju čak i pored želje za drugačijim činom, čak i pored kasnijeg žala zbog propuštenog djelovanja.

 

et’  toliko …hvala

Iako je mogao , iako mu se nudilo, iako je mogao uzeti koliko je htio , on a.s.,  nije uzeo, nego je odabrao život skromnog Allahovog roba.

Još u Mekki mu mušrici nude sve od dunjaluka, sve najbolje , ….nude mu vlast i položaj, nude bogatsvo, nude žene koje god hoće, ali on a.s. to sve odbija i poznatom rečenicom : “Da mi u jednu ruku stave Mjesec, a u drugu Sunce, tako mi Allaha, ja ne bih odustao od ove misije.”

 

Kasnije u Medini, kao , ne samo vjerovjesnik, nego i kao vrhovni komadant i predsjednik države, modernim riječnikom kazano, on a.s. i dalje živi skromnim životom, iako država i društvo jača, a on a.s. ima potpune ovlasti da naredi i da mu se napravi dvor i luksuzno opremi, i da nosi najskuplju odjeću i ukrase…

Ovo je njegova a.s. kuća u kojoj ga je i smrt dočekala:

 

Jedne prilike, njegove žene zatražiše od njega da više uzima i troši dunjaluka, i to ga veoma ražalosti.

Toliko da se zatvorio u kuću i nije izlazio danima, niti je koga htio primiti, čak ni najprisnije prijatelje Ebu Bekra r.a. i Omera r.a.

Na insistiranje , na kraju, uđoše.

Tim povodom objavljeni su ajeti:

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: “Ako želite život na ovome svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite, daću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti.

A ako želite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet – pa, Allah je, doista, onima među vama koji čine dobra djela pripremio nagradu veliku.” (El-Ahzab , 28-29)

 

Poznato je šta su odabrale naše majke r.a., a vidimo i kakav je život odabrao Poslanik a.s. , iako nije bio šerijatski zadužen da živi ovakvim životom , iako su pred njim vrada ovoga svijeta bila otvorena..zato….

 

Volimo te Allahov poslaniče s.a.v.s.

Doduše , mislio sam ovo ljetos pisat, al zaboravio , a ovi me vrući dani ovih dana podsjetiše na ovo..

Dakle,svi mi koji pohodimo džamije i vršimo u njima religiju, znamo kako je u vrućim ljetnim danima baš vruće 😀 ..mislim pogotovo u džamiji, đe nejma ni klime niti dede daju da se otvore prozori jer ubi propuh.

Posebno dok se klanja farz i kad se stisnemo u saff, onda još veća vrućina i sparina udari u insana.

Dakle, ako želite da vam nije baš toliko vruće dok klanjate u saffu i čak ako želite i da se malo rashladite, savjetujem vas da uvije stanete klanjat između dvojice starih deda, po mogućnosti da su i oni u kratkim rukavima.

Naime, njihove ruke i tijela su puuuuuno hladnija od mlađih insana, valjda slabija cirkulacija a posebno u tim ekstrmitetima, a koji su onda zbog toga poprilično hladni i kad se onda dodirujete rukama, osjetite tu hladnoću i kako izvlače temperaturu iz vaših ruku.

A i sama im tijela dakle oko vas ne zrače toliku toplinu ,pa vam je još dodadtno ugodnije.

 

Daklem, ako doživim aBda pa budem dedo i kad vidim nekog mlađeg da se tiska uz mene u saff, znači ja odma znaš što hoće do mene da klanja 😀

Fakat su ove serije zlo i to veliko….

Haj što su po sadržaju glupe ko noć, što je gluma očajna, što nemoš ništa pametno vidjet nit naučit….negooo..

Bolan, ljudi gledaju u sva ta bogatstva i te snobovske živote i bolan nebio, ljudi malo po malo ( posebno br’te mili žene) ali ljudi pođu žuditi za tim..

Za vilama , za autima, za skupom garderobom, za silikonskim ljubavnicama i ženama( redosljed je namjeran) , za bajkovitim ljubavima, za ugodnim životom bez rada, za slugama itd. itd…

I skontaj ti..znači mi se bomardujemo sa ovim još od Dinastje i Dallasa , pa preko Marisol i Esmeralde, pa sad do ovih Ezela i neam pojma više kako se zovu..aha,Odbačena, Zabačena,Podbačena, Odgurnuta,  Ostavjena, Postavljena, Osvećena, Onesvještena, ….ti sto dvjesto!!

 

….i znači narod se tim takvim životom bombarduje, a jedni su od najgledanijih programa na TV-u , te serije, i normalno je a će početi žujeti za tim…a u nekom momentu poželi i kaže ” A što ja nemam to” , “Što moja žena nije ovako dobra i napucanako ove” “Što moj muž nije vako nježan i dobari svaki dan mi ne kupuje cvijeće i dragulje” “Što moj momak nema veliku firmu i dobro auto” itd. itd….

Znači sa jende strane gleda u to što nema i neće nikada ni imati, a za tim silno žudi i želju ima, a sa druge strane živi životom  jednog prosječnog ili ispodprosječnog radnika koji rinta za 400km crkavice…i normalno je onda da takav insan ne može biti nikako dobar ( u glavi )…on je i emocionalno i psihički rastrojen i razapet između toga dvoga. Normalno je onda da će padati i u depresije, da će se odati i alkoholu i nasilju u porodic,kriminalu, i i svakakvim oblicima ponašanja koji nisu društveno prohvatljivi.

 

Žalosno mi je kada vidim i da se neki vjernici isto ovako ponašaju, da samo žude za dunjalukom i a im u očima možeš vidjeti opijenost i zaljubljenost ovosvjetskim nasladama. Pa ona radi dunjaluka pođu ostavljati ahiret….umjesto da višak utroše na Allahovom putu, oni ga spiskaju na bespotrebne stvari…

Nije problem toliko u tom trođenju, koliko u tome da je njima ovladala ta opčinjenost i žudnja za takvim životom.

Iako je Poslanik a.s. rekao i dao uputstvo i za ovu stvar, pa tako nam  dao lijek za naša srca i duše kada je u pitanju žudnja za ovim svijetom…

 

“Gledajte u one koji su ispod vas (u bogatsvu i stvarima dunjaluka) a ne osvrćite se na koje koji su iznad vas!” (Muslim)

“I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Ta-ha, 131)

 

Ovo naravno ne znači da vjernikne smije biti bogat, stvar je da to bogastvo bude u ruci a ne srcu…poznata stvar.

Usamljenost, nije isto što i biti sam.

Insan može biti sam a da se ne osjeća usamljen i obrnuto, može biti okružen sa masom a da se osjeća usamljen.

 

Biti usamljen znači da nemaš nekoga ko te može razumjeti i kada ćutiš.

 

Ne , nije to da imaš nekoga ko će ti pružiti nježnost, ljubav i strast, niti da razumije i vidi da si ljut, zabrinut, sretan..to može svako…..

 

Nekoga ko razumije ono što želiš reći i kada to ni sam ne znaš.

Neko ko će te podržati u nečemu što voliš i želiš makar te on sam i ne shvatao u toj stvari …..ili ti barem neće odmagati.

Neko ko ti neće podapinjati na tvom putu sreće, jer shvata da te to ispunjava.

Neko ko će te prihvatiti i pomoći ti da budeš bolji.

Neko s kim možeš biti satima i šutjeti a opet sve reći i još da ti bude fino…

 

Šta ja znam..ne ide mi ovo ‘vako pisanje…znam samo da usamljenost boli, ali bukvalno boli…fizički…sad pročito ev’

 

To su negdje otkrili tako da vele da se ta usamljenost u mozgu proživljava u istom djelu koji je zadužen i za fizičku bol, pa tako mnogi depresivci zaista osjećaju i fizičku bol, kao da su satrveni i samljeveni….

Kao kada nam draga osoba,bliska, koja nas je na neki način ispunjavala , ode i ostavi tu prazninu pa se osjetimo usamljeno, pa čak nas zaboli i u prsima…eh to je.

I ne , nije to samo kada ostaneš bez voljenog u smislu M-Ž ljubavi….ta osoba možebiti bilo ko, može čak biti i pas, mačka, konj….

 

“Allaha nam,” – rekoše oni – “ti toliko spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!”

 

Ljudi se danas slabo razmiju..i ne žele da razumiju druge. Otuđeni i okrenuti sebi.

Ljudi ne žive život i ne stiču životna iskustva kojima bi onda lahko shvatali druge a onda time i lahko uspostavljali te duboke ljudske veze. Kako ćeš nekoga razmjeti ćuteći ako nisi proživio što i on ili bar slično!?

Knjiga, čitanje…to je drugi način koji nam širi vidike i spoznaje i približava nam iskustva drugih koja sami ne možemo doseći.

Kako neko ko ne čita može onda da razumije drugoga, ako niti je sam prošao takvo iskustvo, niti mu je kroz knjigu pisac na lijep, dubok, literaran način, približio stanje drugoga!?

 

Pusti kraju beskrajne novinske članke, koji samo zatrpavaju nebitnim i netačnim informacijama koje nas preokupiraju i stvaraju lažnu sliku svijeta.

 

Nađi sebi slične sebi i vidječeš da bol nestaje…..

 

 

‘nako , usput razmišljam……….

 

 

DakleM,evo zaštoje bitno u životu ići sredinom…skoro pa uvijek.

Ovo što vidite je prolaz o kom sa pisao u OVOM članku!

K’o što morete vidit, fleke od pišalina su po zidovima i čoškovima…treba ić sredinom da ne staneš i ne ograišeš ( neuzubillahi).

Džinni se skupljaju na prljavim mjestima kao što su ova, inače po wc-ovima….đe ima smrada..

Ali abdest, bismilla, ajetul-kursijj i nema problema 🙂

Inače koliko je ovo pogan čin, a nije to samo ovdje, toga ima koliko hočeš po našim mjestima, iako u krigu evo od ovog prolaza, u nekih 50ak metara, ima najmanje 5 ugostiteljskih objakta, ima i naša džamija u kojoj ima wc..opet se piša i sere đe se stigne..

Inače narod sere đe stigne ne samo bukvalno kao ovo nego i metaforički govoreći…

Dakle, koliko je ovo opasno govori i hadis poslanika a.s. u kom veli :

“Čuvajte se dvojice prokletih!”. …”A ko su dvojica prokletih?” upitaše Ashabi r.a…. On je odgovorio: “Oni koji obavljaju fiziološku potrebu po putevima i hladovima!”

Helem, hoću da kažem dakle, samo sredinom!

I jah, umal da ne zaboravim opet kazat, nisu krivi samo pišajeberi nego i mi koji ne koristimo ovaj prolaz, dok sam ja proalzio , iznad mene, preko ceste koja nema ni semafora niti pješačkog prelaza, je prešlo cestu barem 10ak ljudi !

O ovome sam htio davno pisati, počeo, pa stao, pa mi se obrisalo ..SAMO 😀 , al malo me i trta ( vjernici koji razumiju akaidske mes’ele će razumjeti zašto) da ne bi napisao i rekao nešto što ne mislim i što ne želim reći, jer, da se ne lažemo i nisam neki pisac 😀 a i KrajiškiNJI sam bio obećao …

 

Daklem, ovako..post će vjerovatno biti malo duži, ali neka ostane zapisana i ova misao…

 

Islam tj. šerijat je savršen sistem života koji u sebi sadrži savršene zakone za sva vremena i doba i koji odgovaraju ljudskoj prirodi ( bez obzira što neko to i ne shvata ) i u to vjeruje svaki vjernik.

Tako je islam kao primarnu obavezu muškarcu odredio privređivanje i skrb za porodicu, dakle brigu o materijalnoj i sugrnosnoj strani života, a ženi je odredio primarnu ulogu majke i domačice.

Ovo ne znači da je zabranjeno niti da muškarac odgaja djecu i skuha ručak, čak što više, a niti znači da je ženi zabranjeno da radi van kuće, da bude zaposlena, jok!

Tako je u islamu određeno i da muškarac mora u potpunosti da izdržava i obezbjeđuje kako djeci tako i ženi svu potrebnu ospkrbu od hrane, doma, odjeće i obuće itd. a žena nije dužna da troši ni jedan jedini fening na te stvari. Ona može da od muža ultimativno zahtjeva da joj sve to obezbjedi čak i ako u svom novčaniku posjeduje milione! Dakle oni su samo njeni !!! (ako ih je npr. zaradila ili naslijedila, dobila kao poklon isl. ) . Makar on ne imao posla, ona mu može reći , idi kopaj, meti cestu, čisti septičku ,  ALI ZARADI I DONESI!

Ukoliko muž škrtari, ona može samoinicijativno da uzme te njegova pare i da se podmiri po potrebi.

Ovo gore ne znači da ona ne može da dadne svoje pare ukoliko on nema, može naravno, ali nije obavezna, pa može ili dati ili ne dati, može ga tužiti kadiji, tražiti razvod braka ako želi , jer muž ne može da udovolji njenim potrebama i sl…

Sve ovo, a ovo je vrlo bitno, funkcioniše i funkcionisalo je u islamskom tj. šerijatskom sistemu, koji je svojom socijalnom pravdom i sistemom, obezbjeđivao muškarcima poslove a ženama obezbjeđivao uslove da mogu da se posvete svojim primarnim ulogama, obezbjeđivao im socijalnu zaštitu,kao i sudsku.

 

Danas imamo sasvim suprotno stanje. Nećemo ići dalje, evo ostajem u svom gradu.

Žene su ne samo što rade i to većinom, nego su čak i jedini hranitelji porodica. Jedino su one u obitelji zaposlene i sve što zarade u novcu za kučni budžet, to je od njihovih plata. U mom gradu je vrlo proširena industrija tekstila, kože i obuće i tu je zaposlen ogroman broj žena , većinom, možda i do 80% , kad auzmemo i to da su po trgovinama većinom žene zaposlene, po ugostiteljskim objektima, po kladionicama ( nije šala ovo, koliko ih ima) , po administraciji, po telekomu i pošti, školama, vrtićima  itd. itd. , slobodno mogu reći da barem u mom gradu  većinu zaposlenih čine žene. S obzirom na veliku opću nezaposlenost, onda ti dođe da više muževa ne radi a ne žena.

Lično znam koliko hočeš takvih slučajeva.

To bi onda značilo i to da ovo društvo generira jednu naopaku situaciju, gdje su žene muškarci a muškarci žene tj. žene su skrbitelji porodica a ne muškarci, dok su muškarci domačice ( barem nominalno praktično ugl ne).

Koliko je to psihološki problem to je posebna priča, gdje djecu umjesto majke u pkolu ispraća nesretni otac koji se osjeća nesposobno i beskorisno itd. …

Helem da ja nastavim..

 

Islam je u svom savršenom sistemu propisao i to da prilikom raspodjele zaostavštine, muškom djetetu pripada 2x više nego ženskom djetetu.

Eh sad, nekom će se ovo učiniti nepravedno, ali govorimo o onom prvom sistemu u kom žena apsolutno nije dužna da troši išta na porodicu dok muškarac jeste.

Dakle zamislimo situaciju gdje imamo brata i sestru ( govorimo sada o šerijatskom sistemu) gdje on izdržava porodicu ( ženu i dvoje djece npr.) i on sav svoj imetak mora potrošiti na njih, dok njegova udata sestra ( muž i dvoje djece) nije dužna od svog imetka da išta troši, nego ga jednostavno može ili gomilati ili trošiti na suknjice, majičice sebi i šminku, čak za sve potrebno djeci,  muž njen je taj koji sve za djecu kupuje i obezbjeđuje.

Da li bi bilo pravedno istu količinu novca ili imanja dati i bratu i sestri?!

I ja evo kaem da nije pravdno, pravdno je da on dobije više jer on svoje mora trošiti na još troje, a ona svoje ne mora trošiti osim na jedno – sebe.

 

Eh sad, do glavnog dijela.

Ovaj propis o nasljeđivanju je dakle apsolutna pravda i nijedan vjernik ga ne negira.

Međutim, stvar je u tome da taj propis svoju funkciju ispunjava tek u islamskom tj. šerijatskom društvu, koji ženi obezbjeđuje da je zaštičena i osigurana sa te imovinske strane.

Mnogi od vjernika, pa i nekih učenih, pozivaju na to da se neki propisi islama, a koji ne ovise o državi tj. koji se mogu primjeniti i primjenjuju, pa tako pozivaju i to da se raspodjela nasljedstva vrši po šerijatskom zakonu kod nas, a onda se familija samo dogovri i tako se na sudu kaže i upiše.

Smatram da je to velika greška, jer , kao što sam rekao, ovaj propis svoju funkciju i namjeru sa kojom je dat, ispunjava tek u šerijatskom SISTEMU, koji je dakle uvezan sa nizim drugih zakonskih propisa i društvenih odnosa.

 

U našm sistemu koji sada živimo, a koji sam opisao gore, u kom su u mnogim mjestima žene te koje “dodnose hljeb” u kuću, koje su skrbnici svojih porodica, a da ne napominjam i samohrane majke koje ova država ne štiti adekvatno, bila bi velika nepravda prema njima da se primjeni ovaj propis i da im se da pola onoga što dobije brat od takve žene!

Jer su oboje u istom halu i potrebama, oboje su skrbitelji svojih porodica i nepravda je dati nekome manje a nekome više.

Šerijat je čista pravda, kao što je rekao Ibn Kajjim r.h.:

“Cjelokupan šerijat je pravda. Sve ono što izlazi iz okvira pravde i ide prema nepravdi i nasilju nije od šerijata. Zatim je dodao: Kamo god se nalazi pravda, tamo je i šerijat.”

 

Inače, ovo me potaklo da kažem i ovo, da iako je sav šerijat savršen i potpun, pravedan,  i iako se većina propisa mogu sa lahkoćom primjenjivati i u neislamskim sistemima, postoje neki propisi čije ispunjenje i potpunost zahtjeva da se primjenjuju samo u cjelokupnom šerijatskom sistemu.

 

Slično je i sa šerijatskim brakom. Mislim na one slučajeve gdje se neko vjenča samo šerijatski bez ovog po pozitivnim zakonima.

Jedna od svrha vjenčanja je i ta (  i u islamskoj državi) da brak bude lagalan a time i da uživa zaštitu države. Jer ko će sutra toj ženi pružiti zaštitu ukoliko je ahmak ostavi i nju i djecu , bez ičega na ulici. A slučajeva znam lično. Uz to sve kad uzmemo i “problem” suđenja pred tagutom, radi kojeg se mnoge vjernice koje su doživjele ovakvu sudbinu ustručavaju kroz državne mehanizme tražiti svoja prava, onda dobijemo socijalne slučajeve i uništene živote i u narednoj generaciji a možda i više.

Rješenje je dakle oba braka ili da država prizna kao zakonite vjerske brakove, kao što je to u nekim zapadnim zemljama, gdje je dovljno samo crkveno vjenčanje.

 

Boli me i to što ne vidim kod naših hodža, uleme i daija , ovakav koncept razmišljanja..ok, svi smo mi vjernici za islam i šerijat, i svi vjerujemo da je to savršeno od Savršenog..ali nije šerijat dat ljudima radi samoga sebe, nego radi ljudi. Ljudi su ti koji su centar zbivanja…pa zbog toga i nije uvijek pod moranje da se neki propis provede ako on neće ispuniti svoj cilj ..pa tako i Poslanik a.s. u tom smislu kaže:„kada opkoliš neku tvrđavu pa oni zatraže da se predaju pod uvjetom da im presudiš Allahovim propisom, ne čini to, nego im reci svoje mišljenje, jer ne znaš hoćeš li potrefiti Allahov propis ili ne.“ (Muslim) ..a sve iz bojazni da se ne nasene nepravda i ljudima a i šerijatu, pa da se šerijat optuži za nešto što on nije….dakle postoji i pravna osnova za ovakvo razmišljanje…ali :/

 

Et’ odužio sam, sve greške i uteksu ću inšaallah ispraviti …jednom 🙂

Eto prođe i jučer. Izmače mi se feslija što radi hejtera, a i što radi slabije promocije i reklame 😀 ….neise, biće aBda još rođendana…

 

Negoo, pisali smo neki već o tome, kako ljudi potcjenjuju sitne, male stvari, djela, riječi…ja bih sada rekao i da je to potcjenjivanje opasno i po samog insana kada potcjenjuje svoje vrline, kada potcjenjuje svoje sposobnosti i dobra djela, ako pocjenjuje sebe u bilo kojem smislu i ako smatra da to nešto što smatra malim, može i treba odbaciti.

Često insan nije ni svjestan da je upravo u tom “malom” njegova snaga..možda ne sva ali možda pola.

 

Pokušajte stisnuti pesnicu što jače ali ne savijajući mali prst u šaku, ostavite ga ispruženog.

Vaš stisak neće imati , odnosno bit će samo pola snage stiska kada šaku stisnete i sa malim prstom.

Da, upravo taj mali prstić vam daje pola vaše snage.

Zatoooo….znate već… 😉

 

 

Evo ‘nači jedan rođendanski,nek je sretno i veselo i da bude zdravlja i sreće i da puno djece bude, i tako to … 😀

da nam vox bude promotor ljudske dobrote i vrlina , optimizma , a jok nikako svega kontra tog, još puno godina i para 😀 …

 

dakle, ev’ kad neće niko, jedna od mene rođendanska..zapravo dvije 😀

 

Malo mi ovih dana, pravo da vam kažem , idu na živce ove ženske , samo pišu protiv muškinja, haman one svetice..zato ću da pišem o grahu!

 

Grah je, kao što znate nekakvo povrće , valjda, mislim jest mahunarka, al valjda je to povrće?! Il nije O.o ?! ..haj nije ni bitno.

Znači , svi volimo grah, grah je dobar, ima u sebi svakakvih điđa-miđa što valjaju za insana.

 

Nako kontam, kako je insan stvoren od zemlje, od njenih elemenata dakle, i da bi funkcionisao, mora unositi sve te elemente, sad skontaj kako je Allah to odredio da se svi ti potrebni elementi sakupe u nevjerovatnom omjeru u plodovima biljaka. Zamisli da moram svaki dan pojesti kubik zemlje!!
I to različite, a da bi unijeli sve potrebno..ali ne moramo, nego biljke iz zemlje uzmu sve to i skoncentrišu sve to u plod koji onda mi samo pokupimo..a sve su to blijke same od sebe uradile 😛 …
Helem, grah je znači dobar, svi ga vole..ja fakat evo kad skontam, ne znam još nikoga, nisam sreo a da ne voli grah jest.

Ima ono, da neko voli više bijeli, neko šareni i tako to…ja volim, a slabo ga jedem, jer svi moji više vole bijeli, onaj kad se skuha pa bude crrrrrn! Valjda mi ostalo od djetinjstva od nene, kad bi ona napravi.

 

Problem sa grahom je što se poslije plaho prdi od njega. Pa dovodi do neugodnih situacija.

Savjet je da se uvijek glasno prdne, jer manje smrdi. To je općepoznato, ali naravno to radite neđe đe nema nikoga.

Neugodnost je kad si na takvom mjestu gdje nemožeš prnut, a nemoš ni otiće neđe, pa stisneš sitsneš, ali onda on samo ono cikne. I onda se praviš dalabu, kao “šta?! ništa..nešto je, al nije to to!” ..naravno plin to razotkrije.

 

Ev mi smo naš pobrali, biće ga inšaallah, a pobrali smo i krušku, rodila mašaallah, nekoliko se grana i polomilo :/

Doduše, pobrali smo onaj grah tzv. čučo, imamo još trkljaša pobrat aBda.

Zanimljivo je kod trkljaša što se on penje uz trklju uvijek, ali UVIJEK, u smijeru kako se tavafi i oko Ka’be 😀

Znači ko ne zna u kom se smijeru tavafi, samo neka pogleda u trkljaš kako se izvero…et’

 

Ljudi su uporni u tome (posebno žene) da sa svojim partnerima ostvare što veći stepen bliskosti, smatrajući da je bliskost sastavni dio ljubavi, ali to nije baš tako.

Evo čitam tekst u kom dr. Zoran Milivojević kaže da je upravo kroz istoriju preovladavao takav model emocionalne veze u kom je veliki stepen bliskosti partnera bio isključen i da je to modernija pojava.

Bliskost je vrsta stabilnog odnosa koji se razvije vremenom, ali se stepen bliskosti koju neko očekuje od parnera razlikuje od insana do insana.

Jedni pokušavaju biti toliko blizu da svoje Ja stope u Mi , a drugi se opet uvijek izmiču pokušavajući da zadrže lični inegritet i određeni stepen slobode i neovisnosti i smatraju da treba da uvijek postoji granica.

Nije problem kada su partneri istog osjećaja stepena bliskosti, problem nastaje kada su partneri različitog omiljenog stepena bliskosti, dotle da može doći i do pucanja veze, jer jedan se partner uvijek osjeća nevoljeno i odbačeno ( jer poistovjećuje bliskost sa voljenjem) a drugi se opet osjeća kao da ga se stišće i stavlja u okove.

Može tu doći do dogovora među partnerima pa da se napravi kompromis, ali za to su potrebni partneri koji su emocionalno pismeni.

Generalno, ovaj problem je općeniti problem izmeđ muškaraca i žena , to i nije potrebno posebno objašnjavati.

 

Ono što je ovdje još generalniji problem jeste da insan teži bliskosti i čini sve da je ostvari, u bilo kom stepenu ( i oni sa manjim stepenom se trude da dođu do bliskosti sa partnerom, makar i u manjem stepenu od njega), sa nekim ( ili čak nečim, jer ljudi danas možda više teže bliskosti sa nečim i čisto materijalnim, stvarima ) ko je prolazan, ko je nesavršen, ko već sutra može da te iznevjeri ( a danas ti to izgleda nemoguće)  i okrene leđa, što je sa ovih insanskih potreba i u redu, ali problem je taj, što taj isti insan ostavlja i zaboravlja na bliskost sa Onim koji, koliko god insan želi da ostvari bliskost sa Njim, On  ne samo da ne odbacuje i ne izmiče se toj bliskosti, nego još više ide ka čovjeku i nudi mu Svoje prisustvo i ljubav!

Onaj koji, ako mu se ti približiš pedalj, On se tebi približi lakat.

Onaj koji ako mu ideš hodajući, On tebi ide trčeći.

Onaj koji ako Ga  spomeneš i On tebe spomene u ljepšem društvu.

Onaj koji ako te zavoli, postaje tvoj sluh, vid, ruka i noga kojom koračaš!

 

Svako ko da prednost bliskosti sa ljudima a zanemari bliskost sa El- Muhit-om ( Sveobuhvatitelj), sa El-Vedud-om ( Svevolitelj) , neminovno će patiti i živjeti u nemiru, dok onaj ko da prednost bliskosti sa Onim ispod kojeg je sve ostalo svorenoo, pa i ta insanska bliskost koja je samo neznatno zrno u pustinji i za tu bliskost se trudi, živjeti mirnim i spokojnim životom sve do susreta sa Onim za kojim čezne. Jer ako i izgubi insansku bliskost zna da je u bliskosti sa Onim koji ga nikada neće ostaviti.

Smirenost je plod tog znanja.

 

“On je s vama gdje god bili.” (El-Hadid 4)

“A kada te robovi moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu” ( El-Bekara 186)

” I znajte: zaista On obuhvata sve.” ( El-Fussilet 54)

 

“Uzvišeni Allah kaže: Ja sam u stanju učiniti Svome robu ono što o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno.”

(Buharija)

 

I zaboravio sam vam reć da je Joksimović inspiraciju za novi album imao u Adele-inim pjesmama , u nekim.

“Studija o muškarcima koju je proveo dr. Aikarakudy Alias ​​ pronašla je vezu između dlakavog tijela i inteligencije. Umjesto da gleda samo IQ, Alias je posmatrao odnos između dlačica na tijelu i razine obrazovanja.

Na kraju studije dr. Aikarakudy Alias utvrdio je da su muškarci koji su bili studenti ili apsolventi imali više dlačica od onih koji rade fizičke poslove. Također je zaključio da studenti koji su se isticali (po inteligenciji) su često dlakaviji od ostalih studenata. Dok je njegov rad bio posebno usmjeren na dlake na prsima, studija je povezala i prisutnost dlaka na leđima sa inteligencijom (kod muškaraca!).”

Dio teksta koji nosi naslov…pazi sad !!! :

5 Neobičnih stvari koje nas (kako naučnici tvrde) čine inteligentnijim

 

Znači, od danas puštam dlake! 😀 muaahahahah ….mislim ….đes ba dlakavi , nisam te prepozn’o!

 

Radi se k’o i o onom onomad što sam pisao , o obrtanju teza, o površnosti autora teksta ili namjernoj podvali tih “naučnika” ….jer može samo biti da je maljavost posljedica a ne uzrok.

U svakom slučaju bzze je.

Al što jest, ono, muško treba da je dlakavo br’te, sad koliko, to je već pitanje ukusa – ženskog mislim.

A žensko opet ne bi trebalo, ja to ne volim vidit pravo da ti kažem, al sjećam se da sam imao jednog jarana koji se baš “palio” na dlakave ženske..šta ja znam, sad mislim da je to u njega bilo vjerovatno neki vid pederluka, jer ako se “pališ” na nešto što je očita odlika muškinja onda imaš taj poremećaj…i vice versa važi i za žene.

 

Sjećam se i jednog nastavnika iz srednje škole , zaboravio sam mu ime ( tobe jarabi) , al’ predav’o nam je informatiku u prvom razredu, i znam da je bio nenormalno dlakav, ali ono, BAŠ NENORMALNO, toliko da su ga u ranijim generacijama prozvali nadimkom VULF ( wolf ).

Bilo je fakat strašno kada ti stoji iza leđa dok ti nešto kucaš na tastaturi a onda se odjednom preko tvog ramena pojavi i prikaže njegova ruka koja ide prema tastaturi da nešto otkuca :O ..ev’ i sad se naježim.

Koliko se sjećam i nije bio  nešto plaho inteligentan i učen, tako da ova teorija i ovdje pada.

 

Ko se odluči da ipak poveća svoju inteligenciju pušćanjem dlaka, neka se drži prpeoruke Poslanika a.s. o mjestima sa kojih se uklanjaju dlake i nek ih ne uzgaja tudena…:

“Određeno nam je da ne ostavljamo više od četrdeset noći kraćenje brkova, podrezivanje noktiju, otklanjanje dlaka ispod pazuha i oko stidnih mjesta“. (Muslim)