Članak 467. (cigla)

Roger Waters, legendarni basista Pink Floyda, napisa nekada legendarnu pjesmu Wall , kod nas poznatija u raji kao “cigla u zidu”.

Pjesma govori o školskom sistemu, onoj negativnoj strani, o ispiranju mozgova, kontroli mišljenja, maltretiranju učenika i generalno se buni protiv sistema obrazovanja.

U jednom dijelu teksta se kaže , obračajući se učiteljima a time i javnosti da je čovjek “sve u svemu ti samo jedna ciga u zidu”.

Iz cjelokupnog teksta pjesme ze zaključuje da je ta cigla u zidu negativna pojava koja opisuje jednog bezličnog čovjeka, ispranog i programiranog mozga, bez ikakve posebnosti i bez vrijednosti u sebi. Običan kamen koji ničemu ne služi, osim što stoju u zidu.

On kao kamen ne posjeduje emocije, vlastite misli, ideje, vrijednosti, on je ispod svakog života koji bi trebao da posjeduje i živi kao slobodno biće.

 

Na istoku, odnosno u muslimanskom svijetu, također imamo ciglu kao metaforu.

Međutim, ona tu predstavlja nešto sasvim drugo u odnosu na shvatanje zapadnog čovjeka.

Ebu Musa, r.a. prenosi da je Muhammed, s.a.v.s. rekao:

“Vjernik je s vjernikom povezan kao građevina čiji su elementi jedni s drugima čvrsto spojeni” (Buharija)

 

Dakle, vjernik, predstavljen kao gradivni element jednog velikog zdanja, čije su odlike sasvim afirmativne.

Građevina je jaka i čvrsta a njenu čvrstoću čine njeni elementi, tako da se svaki element(čovjek) osjeća bitnim, jakim, poštovanim i živim.

Svaki element je bitan i ima svoju vrijednost.

Sama spoznaja da on gradi nešto veće od sebe, što je dobro, što pruža utočište drugima i u čemu je toplina i sigurnost je jak psihološki momenat koji čovjeka uzdiže na nešto više od samog sebe i ne dozvoljava mu da padne i osjeća se zaboravljenim, nebitnim.

Također tu je i jak osjećaj pripadnosti grupi,što je bitan element zadovoljenja ljudske potrebe ne bude usamljen, kao i da je povezan sa drugima tako da ne može sebi dozvoliti luksuz egoizma, ravnodušja, pohlepe, jer i o njemu ovisi cijela građevina, pa se zbog toga brine osim za sebe i svoje stanje i za stanje svakog elementa građevine ponaosob.

Islam ide i dalje od ovoga, tako da se sam Poslanik s.a.v.s. poredi sa ciglom u raskošnoj građevini vjerovjesništva:

“Primjer mene i prijašnjih poslanika je kao primjer čovjeka koji je sagradio kuću, uljepšao je i ukrasio izostavivši jednu ciglu. Ljudi su se divili njenoj ljepoti govoreći: “Eh samo da je još ovu ciglu stavio” “ja sam ta cigla, ja sam pečat svih poslanik”. (Buharija)

 

Dakle, na ovom primjeru cigle, može se vidjeti jedna od razlika u poimanju  svijeta i vrijednosti zapadnog čovjeka i čovjeka muslimana. Gdje na jednoj strani se vidi bezvrijednost, a na drugoj se svemu stvorenom, svemu postojećem traži i vidi njegova vrijednost i značaj postojanja.

 

 

‘nako kontam

Članak 446. (sila)

Možemo mi diplit i pametovat šta hoćemo i koliko hoćemo..ali na ovom dunjaluku se pika i važi samo SILA!

I to sirova fizička sila koja nanosi bol i sije smrt drugima.

Ko je veći vlasnik te sile međ ljudima i njihovim manjim ili većim zajednicama, taj se i sluša, tome se i pokorava…

Sva politikanstva, mudrijaštva oko dobrote, sva ekonomija, mediji… sve je to ništavno i ponizno prema onome ko je jači.

Političar ako je močan, ne čini ga močnim ni njegova pamet niti novac, niti položaj nego mogučnost da upotrijebi fizičku silu, ako je ne može upotrijebiti on i nema moći niti uticaja na druge..može uticati na one idealiste koji se zavaravaju nekakvim utopijskim idejama mirnog i dobrog svijeta…

Prvrednici i miloneri strepe pred mafijom i njihovim reketarenjem i nerijetko ispunjavaju i njihove druge zahtjeve, a zbog straha od njihove sile da povrijede i unište.

Da ne objašnjavam za pojedince, porodicu, države itd. itd.

Zato je jak vjernik draži Allahu od slabog a u obojici je hajr, jer jak ima moć i snagu da promjeni stvari faktički a ne samo filozofski.