Category: Uncategorized

On je kao ptica u plamenu koja se sprema za let.

A ja njemo prilazim sa osmjehom na licu.

Nekada surađujemo a nekada ne.

Ne znam šta misliš ali sviđaš mi se, i to puno.

Možda sumnjaš u to, ali zato razmisli i prihvati to.

Za……………………….. Od……………………….

Nađosmo ja i žena ovu pjesmicu, napisanu u svesci, a autor je navodno naša mlađa kćer 😀 9 g.

Sad …ja ne znam, meni se sviđa, ima nešto u njoj, ali sam skeptik da je to ona sama smislila…ona veli da jeste …

ako neko prepozna u ovome neke stihove druge pjesme, et’ neka kaže, dohaberi …ako ne, onda ništa, preostaje nam samo da je nastavimo podsticati da nastavi pisati 🙂

I naslov je njen – Ljubavna pjesma 😀

Ovih dana sam se zad’o i zadever’o okolokolo ovog slučaja sa hidžabom, pa ima mnogo materijala i zanimljivih stvari.

Ono što sam skont’o npr. o Evropskom sudu za ljudska prava, a čitajući presude u vezi vjerskih sloboda i prava ovoga suda,  je da je to čisto zamazivanje očiju javnosti, i da je taj sud zapravo čisto politikanstvo, osim, ako nije slučaj da taj sud jeste iskren ali samo onda kada se ne radi o pravima muslimana, gdje onda nastupaju dvostruka mjerila i aršini, osim u onim slučajevima koji su previše jasni da bi mogli prikriti svoju antimuslimansku politiku i djelovanje.

Sad ne bih da ulazim u detalje, ali ako stignem spremiću jedno poređenje dva različita slučaja u kojima se u osnovi radi o istim stvarima, pa ćete vidjeti koliko je taj sud licemjeran, nepravedan, koliko je pod uticajem politike, i koliko je antimuslimanski nastrojen.

Ima zanimljivih stvari i što se tiče BiH.

Nego, naletih na ovaj citat, znate već kod koga, pa mi se učini zanimljivim :

“Osjećanje individualne nemoći može se nadvladati time što se povlačimo od drugih koje doživljavamo kao opasnost. Do određene mjere povučenost je dio normalnog ritma u odnošenju bilo koje ličnosti prema svijetu, ona je nužna za kontemplaciju, za izučvanje, za prerađivanje materijala, misli, stajališta.

U fenomenu koji je ovdje opisan, povučenost je glavni oblik odnošenja prema drugima, negativno odnošenje da tako kažem. Njezin je emocionalni ekvivalent osjećanje indiferentnosti prema drugima, često združen s kompenzatornim osjećanjem umišljene nadmočnosti. Povučenost i indiferentnost mogu, ali ne moraju
biti svjesni; zapravo, u našem društvu oni su većinom prekriveni, površnom vrstom stanovitog interesa i društvenosti.”

Jedna od mnogobrojnih zabluda i podvala koje antiteisti, agresivni sekularisti i ateisti i drugi mrzitelji drugoga i drugačijega koji se kriju iza nekakvih pacifističkih i “naprednjačkih” ideja, uporno guraju i trpaju u usta i karaktere vjernika jeste ta, da su vjernici lijeni u suštini, da smatraju da život funkcioniše SAMO po principu – manje rada više molitve, manje fabrika više džamija, manje truda,ulaganja i planiranja a više fatalizma i sličnih gluposti…

Naravno, nije to od jučer.

Takav stav prema vjernicima su imali svi faraoni svijeta ( i onaj pravi egipatski faraon 😀 ), svi tlačitelji, svi zaluđenici materijalnim i pohlepnici čiji je život sveden na zgrtanje što više bogatstva, koje će na kraju ostati iza njega dok će on završiti kao sastavni dio zemlje, razgrađen na osnovne elemente, osim onog jednog malog dijelića 🙂

Tako da još Biblija bilježi riječi Faraona koje je uputio Musau a.s. ( Mojsiju ) , kad je ovaj tražio od Faraona da pusti njegov narod Benu Israil i da im dozvoli obavljanje obreda. Naravo, Faraon ne bi bio ono što jeste, umišljeno lažno božanstvo, kada bi priznao pravog Boga i udovoljio zahtjevu, ali zanimljive su riječi koje on navodi kao pokušaj opravdanja za svoje postupke i prebacivanje krivice na one koje tlači , pa kaže:

“A on odgovori: “Lijeni ste, lijeni ste; zato zahtijevate: ‘Mi hoćemo da idemo žrtvovati Gospodu.” (Izlazak 5, 17)

Fromm ovo spominje pa kaže : “Za faraona je robovski rad značio proizvoditi stvari; poštivati Boga bila je lijenost. Istu su ideju usvojili svi oni koji su htjeli profitirati od tuđe djelatnosti i nisu imali koristi od produktivnosti, jer je nisu mogli eksploatirati. ” !!!

Što se tiče Islama, on je tu jasan i ne ostavlja dileme.

Kao što je slučaj sa učenjem, znanjem, istraživanjem, tako je i rad i trud, sastavni dio vjere i nije odvojen od nje, zapravo rad i trud su uslov da čovjek bude spašen na Sudnjem danu.

Islamski učenjaci kažu da sama vjere neće biti dovoljna da čovjeka spasi, nego je uz vjeru potrebno imati i djela, dobra, a logično je da djelo ne možeš imati ako ne radiš i ne trudiš se. Ovo nije ograničeno na djela vjerskih obreda u užem smislu, nego svako djelo koje je dobro za ljude, a učinjeno u ime Allaha i radi Njegovog zadovoljstva, spada u dobro djelo, od čišćenja ulice od papirića ili opuška preko sađenja drveta pa do državnih poslova.

Zato se u mnogo ajeta vjerovanje spominje skupa sa činjenjem djela :

“čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine” (El-Asr 2,3)

Rad u užem smislu je mnogo puta spomenut u izvorima islama što direktno što posredno i evo nekih od ajeta i hadisa koji jasno oporvgavaju svu zabludu ovih gore prvospomenutih…

“I reci: “Radite! Ta vidjeće Allah rad vaš i Poslanik Njegov i vjernici; a vratićete se Znalcu nevidljivog i vidljivog, pa će vas obavijestiti o onom šta ste radili.” (Tevbe, 105)

Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!” (Kehf, 110)

“I da će čovjekovo biti samo za što se potrudi,” ( Nedžm, 39)

“A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” ( Džuma, 10)

Ovaj ajet se uzima kao dokaz ponekima, da u Islamu ne postoji NERADNI DAN u sedmici, tj. nije obavezan, nego da se čak i petkom kada se obavlja centralna sedmična molitva, nakon što se ona obavi, nastavi sa radom a na što upućuju riječi Uzvišenoga ” onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite” .

A Poslanik a.s. kaže, izmeđuostalog i :

“Nema bolje hrane od one koju čovjek pojede od rada svojih ruku, I Davud a.s. se izdržavao od svoga rada.” (Buharija)

“Svaki musliman koji nešto posije ili posadi pa se od toga nahrani ptica, čovjek ili životinja, taj čin mu se smatra sadakom” (Buharija) – dakle direktni podsticaj na bavljenje zemljoradnjom i voćarstvom.

“Allahu moj, utičem Ti se od lijenosti” (Tirmizi)

“Da neko od vas uzme uže pa na svojim leđima donese tovar drva pa ih proda, to mu je bolje negoli da moli od ljudi, dâli mu oni nešto ili ga odbili.” (Buharija)

Mnogo je još predaja koje govore i podstiču na rad i trud, koje govore i upozoravaju na one koji su sposobni i u snazi a ne rade ili prose na tu lošu osobinu itd.

Bitno je napomenuti i to da taj rad mora biti halal tj. islamski dozvoljen, prije svega da nije nemoralan kao npr. uzimanje kamate i sl.

Tako daaa, nadam se da oni koji budu htjeli optužiti ubuduće vjernike da vjeruju i smatraju da svijet funkcioniše SAMO na osnovu molitve i da ne trebaju da rade, da se trude, da uče, promišljaju, planiraju itd. …da imaju u vidu bar ove stvari ( a na ovu temu ima još mnogo da se kaže), i da se tako ne provaljuju ko rasoL u proljeće i tako odavaju utisak neintelektulanih bića koji svoje stavove zasnivaju na neznanju i predrasudama a što onda za rezultat ima fašističke ili profašističke stavove o vjeri i vjernicima…

et’ toliko

Biti objektivan je uslov da bi se bilo pravedno, da bi se donio pravedan sud o nečemu, bilo o predmetu, pojavi ili o nekomu.

Objektivnost zahtjeva da se objekat sagleda onako kakav on i jeste.

Da bi se bilo objektivno, potrebno je stvar tj. objekat sagledati u cjelosti.

Ako samo posmatramo dio, nećemo moći donijeti objektivan sud. Poznata je priča o slonu i ljudima koji su dodirivali samo pojedine dijelove i onda su trebali da opišu slona.

Naravno svako je dao pogrešnu sliku.

Čak i kada se želi dati objektivan sud o samo nekom dijelu nečega ili nekoga, opet se mora imati u vidu cjelokupna slika, a ne samo slika tj. znanje o samo tome dijelu. Jer i taj dio je u konstelaciji sa cjelinom, pa ako ne poznajemo cjelinu ne možemo ispravno sagledati sve aspekte i tog pojedinačnog dijela.

Ono što ljudi zanemaruju često je i to, da bi se bilo objektivno , potrebno je da se ne samo objekat sagleda onakav kakav jeste, nago da se i sam posmatrač vidi onakvim kakav jeste,tj. da bude objektivan prema sebi.

To bi značilo da on mora da sagleda sebe i svoj odnos prema objektu i da u posmatranju objekta bude zaokupljen njime a ne onim što bi on želio da postigne sa tim objektom i svojim sudom prema njemu.

Ako mišljenje prema objektu kreiramo tako što nismo zaokupljeni objektom tada samo kreiramo predrasude i paušalnost u mišljenju.

Treba postojati respekt prema objektu tj. da se on ne iskrivljuje i ne samo on , nego i sam sebe da ne iskrivljuje i ne laže.

Ovo ne znači da posmatrač treba da bude nezainteresovan tj. da bude sterilan prema objektu posmatranja, ravnodušan, da nema nikakav interes.

Interes mora postojati, uvijek i postoji, ali taj interes treba da bude u skladu sa istinom.

Ta istina nije samo horizontalna nego istina prije svega treba da ima svoju vertikalu.

Horzontalna  je relativna, jer svaki čovjek ima svoje interese i želje koje ga uglavnom sprečavaju da vidi istinu istinom, nekada čak i laž vidi kao istinu i obratno.

Objektivnost, kako rekoh, podrazumjeva da se objekat vidi onakav kakav i jeste a time i da se postupi pravično. To znači da neka, naizgled, jednaka, pravedna i istovjetna postupanja prema različitim objektima, nisu uopšte takova, jer za rezultat imaju nepravdu, nejednakosti, nepravičnost.

To najbolje ilustruje ova poznata slika.

ovo ne znači da je ovaj zadnji dobio najviše, nego da su svi ravnopravni i tretirani jednako

Tako je npr. i što se tiče zakona i diskriminacija. Svaki zakon koji je naizgled pravedan i naizgled sve osobe tretira jednako, a koji zapravo svojim odredbama diskriminiše neku grupu ili pojedinca ne uzimajući u obzir njegove specifičnosti i tako ga dovodi u neravnopravan položaj, jeste nepravedan i diskriminatorski, gdje zakonodavac nije bio objektivan ili nije objektivan onaj organ koji je zadužen za njegovo provođenje pa zbog toga pri razradi primjene tog zakona ne uzme u obzir različitosti i na taj način dovede neke u podređeniji položaj u odnosu na druge.

Biti objektivan znači biti zainteresovan za istinu.

‘nako kontam ….uz Fromma

Svi smo čuli za Hipokratovu zakletvu, sam tekst je manje ili više poznat narodu ugl. može se naći da ga (tekst) ne stavljam ovdje, prošli mi je bio podug da ne bude i ovaj.

Ono što raja manje zna je da postoji i Liječnička zakletva koju je donio kongres Svjetske medicinske asocijacije u Ženevi u vidu Deklaracije, i to je zapravo tekst zakletve koju polažu liječnici, iako se u narodu zove i ona Hipokratova.

A tekst je ovaj (uzeo sam sa wiki, moj je nešto drugačije preveden ali je to otprilike to ) :

“U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti.

Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje.

Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri.

Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća.

U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti.

Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti.

Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.”

Ono što je još manje poznato je to, da postoji i Zakletva liječnika muslimana!

A njen tekst ide ovako:

“S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Kunem se Allahom, Veličanstvenim:

• da ću se obazirati na Allaha u vršenju mog zanimanja;
• da ću štititi ljudski život u svim njegovim dobima i pod svim okolnostima, dajući sve od sebe da ga spasim od smrti, bolesti, bola i nedaće;
• da ću čuvati ljudsko dostojanstvo, kriti njihove privatnosti i zaključati njihove tajne;
• da ću biti, uvijek, instrument Allahove milosti, prostirući medicinsku brigu blizu i daleko, čestitom i grješniku i prijatelju i neprijatelju;
• da ću se takmičiti u potrazi za znanjem i iskorištavati ga u svrhu koristi, a ne u svrhu štete čovječanstva;
• da ću poštovati svog učitelja, podučavati svog učenika i biti bratom članovima medicinske prakse ujedinjenih u pobožnosti i dobročinstvu; 
• da ću živjeti moju vjeru u privatnosti i javnosti, izbjegavajući sve ono što me kalja u očima Allaha, Njegovog Poslanika (a.s.) i mojih prijatelja vjernika;

i neka Allah bude svjedokom ove zakletve.”

ps. što bi rekli u VSTV-vjerski pristrasno motivisana zakletva 😛

21.10.2015.

Poštovani

VSTV BiH je povodom različitih upita pravosudne zajednice o nošenju vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama od strane uposlenih i stranaka, usvojilo zaključak da je, potrebno izvršiti sveobuhvatnu analizu ovog pitanja, kako sa aspekta međunarodnih standarda i zaštite ljudskih prava, tako i sa aspekta objektivnih zahtjeva sudskog postupka, a posebno u smislu poštivanja principa nepristrasnosti pravosuđa.

Na sjednici održanoj 21. septembra i 14. Oktobra 2015. g. Vijeće je razmatralo navedenu analizu te ocijenilo da postoji potreba da se ovom pitanju posveti odgovarajuća pažnja od strane rukovodilaca pravosudnih institucija i ostalih nosilaca pravosudnih funkcija u BiH, posebno sa aspekta percepcije javnosti o postojanju vjerski motivisane pristrasnosti u pravosuđu.

Imajući u vidu odredbe Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda, praksu Evropskog suda, Ustavnog suda BiH te odredbe pozitivnih propisa u BiH, Vijeće je u pogledu nošenja vjerskih obilježja od strane uposlenih u pravosudnim institucijama donijelo zaključak da se rukovodiocima pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja svim uposlenim u pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini.

Po pitanju nošenja vjerskih obilježja od strane stranaka, Vijeće je zaključilo da nosioci pravosudnih funkcija cijene i odlučuju o ovom pitanju u svakom konkretnom slučaju pri čemu je potrebno svaku pojedinu situaciju pažljivo procijeniti u njenom cjelokupnom kontekstu, imajući u vidu sa jedne strane prava pojedinaca na slobodu vjere i prava na jednak pristup pravdi za sve i sa druge strane zahtjev poštivanja i očuvanja ugleda pravosudnih institucija te objektivne zahtjeve sudskih postupaka.

Molimo vas da, u skladu sa navedenim zaključcima, kao rukovodioci pravosudnih institucija u okviru svojih nadležnosti preduzmete odgovarajuće mjere u pravcu prevazilaženja uočenog problema sa ciljem jačanja povjerenja javnosti u nepristrasnost pravosuđa.

S poštovanjem, ……………….Predsjednik (M.T.)

Da kažem koju , nako iz naroda što se kaže, o ovome.

Vele ovo : različitih upita pravosudne zajednice o nošenju vjerskih obilježja ….

Ok. to znači da su se uposlenici pitali o ovome…volio bih da vidim službene dopise koje je VSTV primilo po ovom pitanju…

Ili se radi o pokušaju jeftine obmane, upakovane u slatkorječivi stručni govor,  naroda koji ionako ni o čemu ne razmišlja nego samo po inerciji i konformizmu prihvata sve olahko.

Zatim mogući dokaz obmane..kažu … : da je, potrebno izvršiti sveobuhvatnu analizu ovog pitanja (21.10. pisano) …

Prvo, da nam kažu ko je vršio tu analizu, kojom metodom…

A onda dole u nastavku kažu… :

“Na sjednici održanoj 21. septembra i 14. Oktobra 2015. g. Vijeće je razmatralo navedenu analizu” ???????!!!!!!

Znači 21. 10 Vijeće zaključuje da treba izvršiti analizu, a navedenu analizu je vijeće razmatralo 21.09. i 14.10. ! Dok je još nije ni bilo!?

Ok. mogu se braniti da to što su zaključili da treba izvršiti analizu je zaključeno mnogo ranije, ali ostaje da se vidi ta analiza i koliko je detaljna, objektivna, nepristrasna, stručna itd. itd.

…dalje kažu…: …sa aspekta percepcije javnosti o postojanju vjerski motivisane pristrasnosti u pravosuđu…. 

Znači, isto…daj da vidimo gdje je izvršena anketa i intervju, kojom metodom i na kolikom uzorku, i da li su pravosudne institucije dobijale pismene ili usmene žalbe na eventualnu vjersku pristrasnost uposlenika sudova..naravno prije donošenja ovog zaključka…

…zatim Vijeće donosi   ZAKLJUČAK o .. : zabranu nošenja vjerskih obilježja svim uposlenim…  , ovo je ključna stvar i dokaz neustavnog i nezakonitog rada kao i samo akta koji je donesen, a iz sljedećih razloga:

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda u Čl.9 stav II , a nakon nabrajanja šta sve spada u vjerske slobode, govori i o tome kada i KAKO se ta prava mogu ograničiti, ne i suspendovati (neki blogeri bi suspendovali same ljude) , pa kaže:

“Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih uvjerenja će podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.”

Dakle radi se o tome da se ova ljudska prava, mogu isključivo ograničiti ZAKONOM!

Da vas podsjetim, zakone donose zakonodavna tijela država, parlamenti, skupštine, a nikako izvršna i sudska vlast.

U ovom slučaju se ne radi dakle o zakonu, nego o podzakonskom aktu kojim se ograničavaju prava iz čl.9 EKZLJP.

Ovdje se oni mogu braniti i hvatati za ovo jer kao osnov postoji član 13. Zakona o sudovima FBiH koji kaže:

“Oznake pripadnosti Sudije i službenici suda ne smiju ispoljavati bilo kakvu vjersku, političku, nacionalnu ili drugu pripadnost za vrijeme vršenja službenih dužnosti. Oznake vjerske, političke, nacionalne ili druge pripadnosti ne smiju se isticati na sudskoj zgradi ili u prostorijama suda. Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na stranke i treća lica.”

Prvo , i iz ovoga je jasno da ne može postojati bilo kakvo ograničenje prema trećim licima, strankama, advokatima i dr. licima koji nisu uposlenici, a što se u zaključku zahtjeva!

Primjetno je i to da se čak i u zakonu govori o ZABRANI iako EKZLJP govori o OGRANIČENJIMA, ne i o zabranama.

U ovom zakonu se spominju OZNAKE,  šta je oznaka, je dakle, pravni standard, tj. nije definisano i podliježe širokom tumačenju i tu upravo dolazi do manipulisanja i zloupotrebe.

Zato me interesuje, da li je Vijeće, prilikom te svoje STRUČNE analize , uputilo ikakve dopise vjerskim zajednicama i crkvama, o tome da ih one , stručno, izvjeste o tome, šta su simboli i oznake vjere čiji su zvanični predstavnici i tumači!?

Jer vrlo je bitno napomenuti da HIDŽAB nije vjersko obiježje, oznaka ili bilo šta. Čak se i u islamskim izvorima , kada se govori o hidžabu, nikada ne govori o propisu OBILJEŽAVANJA nego o propisima oblačenja, odjeće, nošnje …

Dakle hidžab, kako sam i ranije rekao je dio vjerske prakse, a ne obilježja, pa tako ne bi trebao biti obuhvaćen sa ovim što se podrazumjeva pod “vjerski simbol ili oznaka”.

Ovdje se dolazi do ozbiljnog problema, jer, svako, dakle i muškraci i žene, svi, osim žene muslimanke – vjernice, mogu sakriti i prikriti svoju vjeru i time normalno obavljati pravosudne funkcije, time se dolazi do jasne diskriminacije samo jedne grupe ,- žena muslimanki-vjernica, i to na osnovu vjerske pripadnosti, a što je svakako kršenje i Ustava i međunarodnih konvencija, u svakom slučaju nije humano i pravedno.

Ovim zakonom se dakle diskriminiše u praksi, isključivo samo jedna grupa, jer ostali npr. može sakriti znak koji nosi, a sve to je u koliziji sa Zakonom o zabrani diskriminacije koji u članu 2. govori o tome šta spada pod diskriminaciju.

Međutim, najzanimljivi je član 3. stav II koji govori o POSREDNOM  obliku diskriminacije i kaže:

(2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, kriterijum ili praksa, ima ili bi imala efekat dovođenja nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druga lica.

U komentaru se navodi da za postojanje ovog posrednog oblika, nije potrebno postojanje namjere da se ona učini, dovoljno je dakle da diskriminacija postoji.

Prenosim tekst iz komentara a koji je jako interesantan:

——————

Ovaj posredni oblik različitog postupanja se često naziva i „prikrivenim“ jer se često smatra da je donosilac ove odredbe imao namjeru da kroz ovu naizgled neutralnu odredbu isključi određene osobe ili grupe osoba iz mogućnosti da uživaju određeno pravo. Ipak, ova namjera nije nužno potrebna i u većini slučajeva se radi o odredbama, kriterijima ili praksama koje su željele postići određeni društveno prihvatljiv cilj, ali jednostavno nisu uzele u obzir različit položaj u kojima se određene kategorije lica nalaze. Kao jedan od najpoznatijih primjera za ovaj „nenamjerni oblik posrednog različitog tretmana“ je slučaj Bhinder Singh protiv Kanade53.

Podnosilac pritužbe gdin Singh, pripadnik vjerske zajednice Sikh, je dobio otkaz od strane Kanadske nacionalne željeznice zato što je odbio da nosi radničku tvrdu kapu za vrijeme radnog vremena. U to vrijeme Pravilnik o sigurnosti na radu je zahtijevao od svih uposlenika željeznice da nose radničke tvrde kape iz sigurnosnih razloga jer je postojala objektivna mogućnost ozljede glave. U isto vrijeme vjera Sikh kojoj gdin Singh pripada zahtijeva od svih muških članova da u javnosti na svojoj glavi nose isključivo turban. Ovim pravilnikom svi pripadnici vjerske zajednice Sikh de facto trpe različit tretman. UN Komitet za ljudska prava je u ovom slučaju zaključio da se radi o slučaju posrednog različitog tretmana, ali je zaključio da se radi i o dopuštenom različitom postupanju jer ima legitiman cilj i ispunjava uslov proporcionalnosti

——————-

edit: ono što je najbitnije iz ovog slučaja, a što i Evropski sud nalaže, jeste da se moraju uzeti u obzir specifičnost i različitost grupe ili pojedinca i da se shodno tome i tretirati, u protivnom, tretman koji je za nekoga drugoga legitiman za tu grupu ili pojedinca postaje diskriminatoran odnosno različit, dakle ne zbog promjene prava nego zbog ne uzimanja tih specifikuma u obzir. Iako je u ovom slučaju Sud zaključio da je poslodavac opravdano različito postupio jer se radilo o čuvanju najviših vrijednosti-života i zdravlja, koji su objektivno bili ugroženi.

Dakle, naš zakonodavac je u ovom slučaju , možda i bez htijenja, izvršio posrednu diskriminaciju jedne grupe građana jer je dao različit tretman toj grupi i nije uzeo u obzir različit položaj te grupe u odnosu na druge!!! upitnost cilja (percepcija javnosti) svakako ostaje.

Član 1. (Predmet Zakona o zabrni diskriminacije)  (1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini i uređuje sistem zaštite od diskriminacije.  (2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvrđuju se odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja (u daljnjem tekstu: nadležne institucije Bosne i Hercegovine), da svojim djelovanjem omoguće zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje.

Također je očigledna i diskriminacija na način da se pripadnicima jedne vjerosipovjesti onemogućuje rad u institucijama, a drugima je to omogućeno, jer nije uzet u obzir različitosti u vjerskoj praksi.

Očigledni su propusti i zakonodavne i sudske vlasti u ovom slučaju!

Još je veći paradoks , što je i za nasmijati se, da Čl. 82. Zakona o VSTV kaže ovo:

(3)Sudija ili tužilac ne smije biti član bilo kakve organizacije koja vrši diskriminaciju na osnovu rase, boje, spola, spolne opredijeljenosti, VJERSKE PRIPADNOSTI ili etničkog porijekla ili nacionalne pripadnosti niti smije ugovoriti korištenje objekata koji pripadaju takvim organizacijama, i mora istupiti iz takvih organizacija odmah nakon što sazna za takvo njihovo postupanje.

Sad se onako ironično pitam, hoće li sudije napustiti Sudove kada se ustanovi da pravosudne institucije vrše diskriminaciju na osnovi vjerske pripadnosti 😛

Iz svega ovoga vidimo da bi ovim slučajem mogao biti postignut upravo suprotan cilj, odonog navodnog koji se htio postići, a to je , da će upravo sada da percepcija javnosti bude takva da su pravosudne institucije pristrasne i da vrše diskriminaciju!

Mnogo toga bi se o ovom slučaju moglo navesti, nešto sam već pisao u prijašnjim člancima..npr. brada bi mogla biti isto tako uzeta za simbol vjere, i zamislite situaciju da neko ko nosi dužu bradu, ali ne iz vjerskih osjećaja, može obavljati pravosudnu funkciju, a neko ko nosi kraću ali iz vjerskih osjećaja, može mu se uskratiti pravo na rad u pravosuđu…i sl. primjera može biti mnogo…ili apsurd o tome da je pristrasnost na glavama a ne U glavama..o tradiciji BiH i islamu i pokrivanju muslimanki kao nešto što je tradicionalno i uobičajeno pa stoga i dio svakodnevice BiH i dio društva i nije nikakvo posebno stanje ili nešto što narušava svakodnevni društveni ambijent…  itd. itd.

Htio sam dosta još toga napisati, nešto i drugačije, ali nešto mi dodijalo, možda povremeno budem editovao članak…viććemo

prvi edit: Dakle, iako vele da su izvršili sveobuhvatnu analizu i da su uzeli u obzir saso mange , dakle i konvencije i prakse sudova, očigledno je da ili nisu ništa od toga uradili, dakle lažu ko pas što bi se reklo kod nas, ili su to uradili dosta površinski, nestručno i ideološki vođeno..hu nouz

Navodni razlog zabrane nošenja marame-hidžaba , a kako ga oni definišu kao vjerskog obilježja, je taj da ..pazi sad ! :

OSOBE KOJE ISKAZUJU VJERSKE SIMBOLE SU PRISTRASNE!!!! ????

Znači, ako ta osoba, koja je po njima pristrasna ukloni to, po njima, vjersko obilježje, neće više biti pristrasna i može nastaviti raditi taj posao kao i do tada.

Ovo samo govori kolika je to glupost tih sekularista i da se zapravo ne radi uopće o brigi za pravom i pravdom!

Nego je pozadina napad na vjeru i vjernike, i to da budemo jasniji i otvoreni, jer se iz dopisa po sudovima vidi da se izričito spominje samo marama na glavi,

radi se dakle o napadu na Islam i muslimane!!!

Dakle fašizam i nepravda sekularnog elementa koji je uz to kao što vidimo i glup, bez obzira na titule, jer titula nije nikakav dokaz inteligencije kako neki potenciraju, jer upravo to što potenciraju titule kao dokaz inteligencije je dokaz njihove neinteligencije, jer titula je dokaz obrazovanja nikako inteligencije! Titulu i obrazovanje dobijaju uporni a ne isključivo inteligentni. Ima inteligentnih sa titulama, ali ima ih i neinteligentnih, a to su oni, kako rekoh koji tom titulom dokazuju inteligenciju, iako logika kaže da nije…elem..

Dakle pravda i vjernici…kao musliman govorim o islamu dakle a ne općenito o vjeri da se razumijemo…

Interesuje me i to, kojom metodom su fakat ti sekularisti u vsvtrvstv 😛  , došli do zaključka da su te osobe pristrasne?!

Kojeg su to suca, tužuioca ili nekog višeg referenta i njihov rad analizirali pa da mogu donijeti tako opći zaključak?

Istina je ta da nisu koristili nikakvu metodu, ništa nisu istraživali, nego je pozadina svega čisto ideološka.

Ovo je pokrenuto od strane Srba, a podržano od svih ostalih članova, pa i Bošnjaka, koji su klasične, dakle, balije, sekularisti sa uprogramiranim osjećajem inferiornosti prema drugim narodima i uvlakačkim, poltronskim karakterom, jer oni članovi vtsrtvsrva , Bošnjaci, koji su bili prije ovih, NISU glasali za ovaj zaključak , kada je on birvaktile predložen.

Da su imali imalo želje i volje, da su htjeli biti pravedni (što je apsurd, jer su oni ti koji postavljaju temelje pravosudnih institucija), moglu lahko doći do spoznaje, kakav je to mentalni sklop i osjećaj i stav prema pravdi vjernika muslimana. Šta je to šta ti ljudi uče, odnosno šta ih uči njihova vjera i šta ugrađuje u njih, po pitanju pravde i pravdnog postupanja i rada, a pristrasnost vodi ka nepravdi, pa bi onda saznali sljedeće; –

Islam, svoje sljedbenike uči to da je pravda jedan od ciljeva i puteva života i ovoga i onoga svijeta a da je suprotno postupanje tj. nepravedno i pristrasno uzrok kazne i propasti čovjeka, a to će se nabolje vidjeti iz Kur’anskih ajeta, hadisa Poslanika a.s. i pimjera iz istorije islama.

Pravedno i nepristrasno postupanje je jedan i razloga slanja poslanika a.s. i spuštanja objava ljudima:

“Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali..” (El-Hadid, 25)

Vjernici se stalno podsjećaju na to da..

“Reci: “Gospodar moj naređuje – pravednost….” (El-E’araf, 29)

Čak i u govoru….

“…I kad govorite – pravedno govorite, makar bilo i protiv vaše rodbine…” (El-En’am,152)

”Allah naređuje da se svačije pravo poštuje i da se dobro čini….” (En-Nahl, 90)

”…Allah voli pravedne.” (El-Maide, 42, El-Hudžurat, 9, i El-Mumtehine, 8)

“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, PA I NA SVOJU ŠTETU ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.” (En-Nisa, 135)

Zapitajte se, da li osoba koja vjeruje da su ove riječi upućene njemu kao nalog od Onoga za koga on vjeruje da će mu na Sudnjem danu presuditi da li je slijedio ove riječi i tako postupao pa ako nije da će ga kazniti vječnom kaznom, da li će takav postupati suprotno ovim riječima i ovom zahtjevu!?

A svjedočenje nije samo kada čovjek nastupa u svojstvu svjedoka, nego bi obuhvatalo i npr. ulogu suca, koji je dužan da pravedno posvjedoči iznesene dokaze u vidu presude ili reješenja.

“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide,8)

Ovdje vidimo čak i zahtjev da se nastupa pravdno i prema onome prema kome osječaš mržnju ( dakle vjernik može mrziti i mrzi, jer je mržnja emocija koja je prisutna i sastavni dio svakog bića, stvar je u postupcima, tj. da li dopustiti da ta mržnja bude vodilja ili kao u ajetu da ne bude vodilja u nepravdu ondosno pravdu).

Pitanje kao i za prethodni ajet je isto ….

”O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. ” (Sad, 26.)

“I kada svijetu sudite, po pravdi sudite!” (En-Nisa, 58)

Još je mnogo ajeta koji neposredno ili posredno govore o pravdi i pravdnom postupanju kao izričitom zahtjevu i razlogom uspjeha ili propasti na budućem svijetu kojem teži svaki vjernik.

Kaže Poslanik a.s. :”Sedmerica će biti u Allahovom hladu kada drugog hlada neće biti: pravedan vladar…” ( Buharija)

ili u drugoj predaji Abdullah bin ‘Amr bin el-‘As, ra. kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.”

Što se tiče primjera iz istorije islama, a koji pokazuju kako su se na temelju ovih ajeta i hadisa izgradile ličnosti vjernika, muslimana i kako su postupali u slučajevima kada su mogli biti pristrasni a time i nepravedni, navešću dva poznata , ZAPANJUJUĆA primjera…

Prenosi se kako je Alija, r.a, ( kad je bio Halifa ! )  prepoznao svoj štit kod nekog jevrejina, pa ga je tužio kod tadašanjeg kadije Šeriha b. el-Harisa el-Kindija. Kad su došli na sudsku raspravu, Kadija upita Aliju, r.a, šta ima da kaže, a on reče:„Ono je moj štit, niti sam mu ga prodao niti poklonio„.Kadija se obrati jevrejinu i upita šta on ima da kaže, a on odgovori:„Moj štit i u mojim rukama„.

Kadija ponovo upita Aliju ima li kakav dokaz, a on reče:„Da, imam. Moj sin Hasan i Kanber će to posvjedočiti„. Kadija na to odmah reagira riječima:„Vladaru vjernika, svjedoćenje sina u korist oca se ne prihvata„. Alija, r. a, zaćuđeno reče: „Subhanallah! Svjedoćenje čovjeka, kome je obećan džennet, da se ne prihvati?! Ja sam čuo Allahova poslanika, s. a. v. s, kad kaže:-El-Hasan i el-Husejin će biti prvaci među omladinom u džennetu„!

Medjutim, kadija Šerih, nakon što je ustrajao u mišljenju o svjedočenju h. Hasana, donese odluku da štit ipak pripada jevrejinu. Kad je saslušao odluku jevrejin zapanjeno zavika: „Halifa me tužio i kadija donosi odluku u moju korist !! Svjedočim da je ovaj din istina, svjedočim da nema drugog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik ! Isto tako svjedočim i priznajem da je ovo tvoj štit, o vladaru vjernika. On ti je ispao u noći, ja sam ga našao i uzeo„

i drugi koji sam ranije navodio…

Radi se o slučaju jednog egipatskog Kopta i sina Omerovog r.a.( koji je bio halifa)  namjesnika u Egiptu ‘Amr ibn ‘Asa r.a.. Prema toj predaji Amrov se sin takmičio u trčanju sa nekim Koptom i izgubio utrku. Ljut zbog poraza udario ga je bičem rekavši mu da je on (Amrov sin) “potomak uglednih ljudi” (pa kako se on usuđuje pobjediti ga). Nakon toga se Kopt žalio halifi Omeru. Ovaj je zahtijevao prisustvo ‘Amra i njegova sina te dao Koptu da udarac vrati i još zatražio od Kopta da udari i njegova namjesnika jer je njegova vlast omogučila čin njegova sina. Kopt je odbio rekavši da je račun poravnat. A onda je Omer r.a. , Amru uputio svoje poznate riječi: “Otkud vam pravo da od ljudi pravite roblje kada su ih njihove majke rodile slobodnim!?”

Primjera je mnogo i može se na netu proguglati i naći, ako se nema ćitaba kakvih..

I opet se na kraju zapitajte i iskreno sebi odgovorite, da li osoba, koja se odgaja na ovakvim primjerima i na ovakvim rijačima, koja teži ka vječnoj nagradi kroz pokornost Bogu ispunjavajući ove zahtjeve, istovremeno se želeći sačuvati vječne patnje, da li takva osoba u sebi nosi osobine koji ulijevju nepovjerenje u nju i sumnjičavost kada je u pitanju pristrasno ili nepristrasno postupanje, u konačnici, da li će takva osoba prije postupiti pravdno ili nepravedno, a što i jeste kranji zahtjev svakog učesnika u sudskom postupku!?

“Čovjek dok čini blud, nije vjernik, dok pije alkohol, nije vjernik, dok krade, nije vjernik, dok na očigled ljudi nešto otima, nije vjernik.”  U jednoj verziji stoji dodatak:“…pa, čuvajte se, čuvajte se!” U drugoj verziji, opet, stoji: “…a vrata pokajanja otvorena su.” (Buharija i Muslim)

“Kada čovjek počini blud, vjerovanje iz njega izađe i stoji iznad njega kao hlad, a kada se toga prođe, vjerovanje se vrati.”  (Ebu Davud)

Znači, ne može čovjek, dok je u njemu vjera, iman, da čini opačine i zlo!

Svaki put, ako vjernik čini nešto od zlodjela, to nije zbog vjere, nego zbog nevjere, zbog bezvjere.

Dok je vjere u srcu, nema šanse da čovjek radi ovakve i slične poganštine, to može dakle samo prazno srce, tamno srce, mračno srce, jer je vjera – iman svjetlo srca, i kad nema svjetla ostaje mrak.

Naravno, ovo ne znači da je taj čovjek postao nevjernik, ali jeste bezvjernik, a-teista,  u tim momentima, i to je ona bezvjera – kufr dune kufr.

Ovo je posebno stanje u odnosu na opće stanje vjernika.

Dok  je za nevjernika, stanje mraka i tame srca opće, s toga i čini opačine i ne smatra ih takvima, naprotiv, neki ih smatraju i vrijednostima današnjeg društva.

Hidžab, ono što muslimanke nose ne glavi, a neke i neki drugi U glavi.

Hidžab je nešto što prekriva nešto, onaj na glavi prekriva kosu, a onaj u glavi prekriva um da ne bi bio RAZum.

Mnogi imaju U glavi mnogo hidžaba, pa je tako ta cerebralna katarakta (što kaže prof. Muhić) , dobro betonirana, i teško je, nekada i nemoguće, čak ni hirurški, a kamo li nekim lijekovima, skinuti sa uma sve te prekrivače.

Pošto vidimo da bi neki skidali ženama marame sa glava a ne bi da skidaju one sebi U glavama, a što je prioritetnije svakako, i zabranili takvima rad u državnim ustanovama, a i neki blogeri ovdje, jer je religija zlo i smeće, želim da kažem da su to obični fašisti, koji se pokušavaju vješto prekriti hidžabima razne vrste, a kako ne bi na vidjelo izašla sva njihova mržnja iz prsa koju nose prema vjeri i vjernicima.

Ti hidžabi kojima se kriju su takvi da im se neki dive, jer su zaodjenuti u blještava i šarena ruha, od bebi faca do slatkorječivosti, licemjernog zagovaranja na prava i dobrotu – ali opet, ta zloba i mržnja koju nose u sebi i koju pokušavaju prikriti je toliko jaka da ona mooooraaa  mora da izbije na vidjelo.

Kod njih ne vrijede principi pravde i poštenja-pravičnosti, pa tako se i ponašaju prema principu kolektivne krivice – jedan kriv- svi krivi.

Sve su to znaci teškog duhovnog stanja, iako se ono zaodjenulo tim plaštovima-hidžabima slatkog govora.

Takve, kada ih prepoznamo u našoj okolini, treba razotkriti, ukazati na njihovo zlo i licemjerje , jer u protivnom, smutnja će rasti i stanje će se pogoršavati.

Ni ovaj napad na hidžab se nije desio preko noći, a krivi smo mi, muslimani, koji smo zarad nekog merhametluka, šutjeli na sve dosadašnje izljeve mržnje u vidu raznoraznih diskriminacija i šutjeli na svu ideološku indoktrinaciju koju vrše agresivni antiteisti preko medija, politike i drugih društvenih struktura kao što vidimo.

Situacija je takva kava je, neki su reagirali, neki još nisu.

Ono na što se ne bi smjelo pristati je to da se hidžab posmatra kao vjerski simbol-obilježje. Tada se pristaje ne njihovu-zlikovačku igru, i moguće je upasti u neke opasne pravne situacije.

Ko god učestvuje ili želi da nešto kaže o hidžabu, a kada govorimo o odnosu hidžaba prema ovom društvu i sistemu,a ne o hidžabu u islamu, treba govoriti o hidžabu kao o vjerskoj praksi.

Ne ni kao identitetu, jer i tu postoje prave zaškoljice.

Dakle , vjerska praksa je nešto što je zagarantovano u međunarodnim dokumentima i za što se ima jako pravno uporište ako se dođe u situaciju da se govori o hidžabu na taj način.

Možda nekima ovo i nije najjasnije, ne treba ni biti, jer se radi o sitnim, pravnim detaljima, koje nekada mogu razumjeti samo pravnici.

Tada će svi ovi čiji su umovi prekriveni hidžabima, moći samo da grizu vrhove prstiju od muke, ili naka, kako kaže Kur’an ,”neka rastegne uže do tavanice i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog čega se on ljuti.”

Mi znamo da će istina tj. Islam na kraju pobijediti, “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici” ….na nama je da odlučimo kako i koliko ćemo mi doprinjeti toj pobjedi, i na koju stranu stati …a ne da budemo od onih koji su govorili:‘Da znamo da će pravog boja biti, sigurno bismo vas slijedili.’ ….

Danas je naše oružje pero, riječ, akcija, pa pišite, govorite, činite koliko možete, jer ukoliko ne bude svjetla, ostaje tama, a merhametluk se pokazuje onda kada si jači, kada možeš da učiniš zlo slabijem a ne učiniš ga, u protivnom taj merhametluk postaje poniženje….a pobjeda je u Njegovim rukama!

Naumpade mi ova tema o tome kako se bira vlast, odnosno vođa, halifa u islamskoj državi, pa nako malo čitajući, vidim da se i tu ima štošta progovoriti našim učenima koji nas samo površinski i šturo, pa rekao bi i demagogijski o tome obavještavaju, ne znam je li to zbog toga što nisu sami skontali ili su skontali a šute, prikrivaju i prave tabu temu od toga, braneći svoj stav dogmatski.

Ono što se uvijek kaže i brani je to da je u islamu zastupljen princip dogovora odnosno ŠURE, a koje je predstavljeno u vijeću kojeg sačinjavaju najučeniji, najpobožniji ljudi od povjerenja, a koji prema uvriježenom mišljenju, izaberu halifu tj. vođu.

To se brani stavom da je to bila praksa pri odabiru prve četverice halifa, poznatih u islamu kao pravedne halife (hulefai-rašiduni).

Pošto je izvor šerijata i praksa (sunnet) , ne samo poslanika a.s. nego i četverice halifa r.a. a zasnovano na hadisu poslanika a.s. : “…. ”Držite se mog sunneta i sunneta pravednih halifa nakon mene….” (Buharija) , način na koji su birali i izabrani prva četvorica halifa, se uzima kao pravno utemeljen metod pri izboru vladara.

To je , kako je rečno, princip šure – dogovora, u vidu, današnjim riječnikom rečeno, parlamenta, vijeća.

Međutim, ako se zaista pogledaju i analiziraju načini izbora sva četverice halifa, vidjećemo zapravo da su svi oni različiti!

U principu, može se reći da se temelje na principu šure, ali se prije može kazati da je šura bila ta koja je rekla KAKO da se odabere vladar, a ne da je šura bila ta koja je postavljala vladara.

Ono što je bitno napomenuti je i to, da ova stvar – način biranja vlasti, nije izričito opisan i objašnjen u Kur’anu niti u hadisu, nego su date opće smjernice.

Što se tiče izbora prvog halife, Ebu Bekra r.a., postoje izvori koji govore o tome da je poslanik a.s. dao neke išarete, naznake, da bi Ebu Bekr r.a. trebao biti prvi halifa. Ne postoji dakle izričit iskaz poslanika a.s. kojim on imenuje Ebu Bekra r.a. za halifu.

Ebu Bekr r.a. je izabran od strane šure-vijeća, koje su sačinjavali predstavnici muhadžira-Mekkelija i ensarija-Medinelija. Dakle možemo reći da je u vijeću  bio zastupljen teritorijalni princip predstavnika.

Izbor Omera r.a. je tekao nešto drugačije. Nije ga izabralo vijeće , nego Ebu Bekr r.a. NAKON konsultacija sa vijećem. Dakle nije vijeće (šura) viječalo kao kod izbora prvog halife, nego je vijeće , možemo kazati dalo svoje mišljenje i saglasnost da sam Ebu Bekr r.a. odabere nasljednika.

Ovdje je vidljivo da je procedura bila drugačija nego kod izbora prvog halife.

Treći halifa, Osman r.a. je izabran ponovo nešto izmjenjenom procedurom. Omer r.a. je pred smrt predložio vijeće od šest ljudi, koji su se sastali i između sebe trebali da odaberu halifu. Nakon vijećanja i odustajanja nekih od kandidata, jedan od njih , Abdurrahman ibn Auf r.a. je preuzeo na sebe odgovornost da ON odabere halifu, na što su pristali ostali. Nakon što se pokušao konsultovati sa širim narodnim masama, propitujući stanovnike Medine, on je u džamiji sakupio veću masu ljudi i pred njima tražio od dva preostala kandidata, Osmana i Alija r.a. da se zakunu da će obavljati savjesno dužnost. Ali r.a. je bio nesiguran a Osman r.a. se zakleo i tako postao novi halifa islamske države.

I ovdje je dakle vidljivo da se procedura razlikovala od prethodne dvije.

Četvri halifa Ali r.a. je postao halifa , nakon dosta teške situacije, previranja i pritiska masa. Iako nije htio prihvatiti, nakod pritiska i zahtjeva stanovnika Medine, odlučio je prihvatiti tu odgovornost ali pod uslovom da mu svi u džamiji daju prisegu.

I ovdje je vidljivo da se sama procedura razlikovala od prethodnih.

Iako se može općenito reći da je  svim procedurama na neki način bilo prisutno vijeće-šura, ne može se donijeti zaključak da je vijeće bilo to koje je biralo halifu u svakom slučaju, i da je ta procedura jasno određena, prije se može reći da je vijeće bilo to koje odlučivalo KAKO i kojom procedurom, načinom će biti izabran novi halifa, današnjim riječnikom rečeno, šura-vijeće je donosilo izborni zakon.

Pošto je praksa četverice halifa r.a. pri izboru nasljednika svaki put bila različita, a njihova praksa je izvor šerijata (Držite se mog sunneta (prakse) i sunneta pravednih halifa nakon mene….”), onda su sve procedure legitimne i legalne, iako su različite.

Iz svega se može izvući zaključak i taj da u šerijatu dakle nije strogo propisan način izbora vlasti, kako neki to žele predstaviti, nego je to ostavljeno muslimanima da se dogovore oko samog načina izbora, da li će to biti uže vijeće teritorijalno zastupljeno ili zastupljeno od učenih i uglednih od bilo kuda, ili će se to prepustiti samom vladaru ili širim narodnim masama (što bi onda moglo uklučiti i izbore u našem modernom shvatanju izbora) ili neka sasvim nova procedura.

Kako napisa Mrav u svom tekstu, ljudi vide i gledaju samo u ono što je mrtvo u insana, od odumrlih ćelija kože, do kose, noktiju…

Jedino su oči te koje su “žive”, ….od živih ćelija.

Naumpade mi da se kaže da su oči ogledalo duše.

Duša je ono što čovjeku daje život, tj. tom tijelu sačinjenom od mrtve prirode, od mrtvih atoma, kada duša izađe, nema ni života.

Oči i duša, kao nešto što je živo, su u vezi, pa zbog toga se insan osjeća posebno kada gleda drugog čovjeka u oči.

Jer, tada se duše gledaju, mirišu jedna drugu, prepoznavaju se..zbog toga pogled zaljubljenih izazove treptaje u duši.

Pogledima se sreće život sa životom, duša sa dušom, gledaju se i privlače se…život teži životu, a ono neživo teži neživom.

Naumpade mi i urok.

Kažu da je urok snaga duše tj. strelice koje baca duša.

A on, urok,  se dešava preko pogleda. Znači da je konekcija duše sa vanjskim svijetom zaista jaka preko očiju i pogleda.

Mnogo puta se u Kur’anu pozivaju ljudi da “Gledaju” “Posmatraju” …time zapravo hrane svoju dušu konekcijom sa svijetom.

Uz ovo se veže i ovaj moj tekst o pogledu od ranije. LINK

Čitam(o) kako su ovi ISILovce porušile najstariji kršćanski objekat u Iraku, manastir Sv. Ilije, koji je izgrađen u VI vijeku.

Nije čuditi od njih, jer, srušili su i džamija koliko hoćeš.

Sad se pitam, ako taj manastir nije smetao tolikim generacijama muslimana, ni Ebu Bekru r.a., ni Omeru r.a., ni Osmanu r.a. ni Aliji r.a. ni svima poslije njih, kako to da sada smeta i da treba biti srušen?!

Isti slučaj je bio i sa onim statuama Budhe u Bamjanu, koje nisu smetale ni jednoj generaciji muslimana osim talibanima.

Zato želim da kažem ovo, da Islam, poštuje vjerske objekte drugih, pa tako čitmo u istoriji, poznati slučaj Omera r.a. i njegov ulazak u Kuds (Jerusalem), kada mu ključeve predaju patrijarsi grada i nude mu da obavi namaz(molitvu) u njihovoj bogomolji, crkvi Svetog groba, ali on to odbija , jer kako kaže:” “Ne, jer oni koji dođu poslije mene, mogu da kažu kako je Omer ovdje klanjao i mogu da crkvu pretvore u džamiju, zato ću ja da klanjam na drugom mjestu.“

Nakon toga Omer r.a. potpisuje sporazum sa kršćanima Kudsa u koji prenosi Taberi a u kom stoji:

“Emannama (Dokument o sigurnosti) data narodu Ilye (Jerusalema) od strane Omera, Allahovog roba i emir-ul-mu’minina, Emir-ul Mu’minin garantira da će biti zaštićeni životi i imeci cijelog naroda, i bolesnog i zdravog. U isto vrijeme, garantiram da se neće dirati njihove bogomolje, križevi i vjere. Kao što se crkve neće moći rušiti, isto tako se neće moći pretvarati ni u prebivališta. Prava koja su prije posjedovali bit će im doslovno zaštićena. Niti će onome što posjeduju biti načinjena neka šteta, a niti će im se vršiti bilo kakav pritisak u vezi sa vjerom. Niko od njih ni na koji način neće biti oštećen… Allah, Njegov poslanik, sahabije i mu’mini svjedoci su ovog sporazuma. Potpis: Omer b. Hattab”

Neki od učenjaka, smatraju kako nemuslimani nemaju pravo da grade nove vjerske objekte u islamskoj državi, nego samo da zadrže već postojeće, ali i pored toga, drugo mišljenje je prevladavlo kroz istoriju islama, tako da u svim sredinama gdje su živjeli kršćani možemo vidjeti da su se gradile crkve i manastiri.

Od Kaira do Bosne, pa i dalje, do Mađarske.

Kada su Osmanlije osvojile Budim(peštu , kasnije ), 1526. g,  zatekli su u njoj crkve iz 12. i 13. vijeka koje su i danas tamo, a ima i crkava iz 15. i 16. vijeka, koje su se znači gradile za vrijeme Osmanske države. 1686.g Osmanlije napuštaju Budimpeštu i u njoj ostavljaju 224 džamije. Već iduće godine, putopisci bilježe da u Budimpešti nema  NI JEDNE JEDINE DŽAMIJE!!!!! Znači za godinu dana, kršćanska vlast je sve džamije porušila.

Sličan slučaj je i sa Beogradom i još mnogim gradovima Srbije, Hrvatske…

U protekloj agresiji, stradalo je 1337 džamija, mesdžida i mekteba.

Tako da podaci sami za sebe govore o tome ko je taj koji gaji tolerancu prema drugome a ko je rušilački mrzitelj drugoga.

Ovo pišem i radi toga jer će se zbog ovog slučaja u Iraku, vjerovatno opet pokrenuti kampanja o tome kako je Islam netolerantan, vjera mržnje i razaranja.

To da je bilo slučajeva u istoriji zloupotrebe, da, bilo je, ali su oni bili samo ekscesne pojave, za razliku od kršćanskog zapada gdje ekscesom možemo smatrati slučaj kada islamski vjersi objekat “PREŽIVI”  kršćansku “oslobodilačku i demokraCku” huntu.

Čak su i sami kršćanski pisci, prizali ovu tolerancu Islamu i islamskoj istoriji.

“Uprkos incidenata nekorektnog odnosa spram nemuslimana, fer je kazati da je muslimanski svijet, mjereno standardima tadašnje evropske prakse, bio generalno daleko mnogo tolerantniji i humaniji u svom postupanju sa vjerskim manjinama.” (Ann Elizabeth Mayer, Islam and Human Rights: Tradition and Politics (Boulder: Westview Press, 1999)

“Kako god u arapskom svijetu mogu živjeti ostale nacionalne manjine, isto tako je (među Arapima) moguć i život jevrejske manjine. (…) To je veoma dobro funkcioniralo pod vlašću Osmanlijske imperije. Njihov sistem izgleda mnogo humaniji od sistema koje sada imamo” (Edvard Said,18.8.2000. Ha’aretz)

Jedini istorijski period kada su svi živjeli slobodni od ugnjetavanja, i muslimani i nemuslimani, je bio samo onaj u kom je vladao šerijat i islamska vlast!

Svaki drugi je obilježen rušenjem,progonima, terorom, genocidima nad muslimanima…tako je i danas!

RAZ nije nikakva skraćenica, a mogla bi biti kao npr. Razrahatleisani Alkemichar Zumbulalin.

raz-, ras-, raš-, raza, su prefiksi u našim jezicima koji imaju zanimljivo značnje, a za ovaj tekst sam koristio njihovo značenje sa wikipedije…

“U glagolima označava dijeljenje, odvajanje, međusobno udaljavanje jedinki skupa ili dijelova cjeline; lomljenje, raspadanje, rasipanje čega (razaslati; razbiti; razbježati se; rastjerati; razdioba), radnja oprečna radnji izraženoj osnovnim glagolom (razmrsiti; razoružati), širenje čega, uvećavanje obujma, opsega, veličine čega (razbujati se; razrasti se), dostizanje punog intenziteta nekog procesa (razbuktati se; raspričati se), nastanak stanja (razbješnjeti se; razdražiti se), oduzimanje čega, lišavanje čega, prestanak stanja (razbaštiniti; raspopiti), unošenje promjene u neko stanje prema značenju osnovne riječi (razblažiti; razvodniti; razbuditi; razdaniti se)” (Wiki.)

Kada govorimo o inteligenciji I RAZumu, onda tu dolazi često do izjednačavanja ovih pojmova, a koji nisu identični.

Fromm ovako opisuje ova dva pojma I naglašava RAZliku međ njima:

“Inteligencija je čovjekovo oruđe za ostvarivanje praktičnih ciljeva, a sa svrhom da se otkriju oni aspekti stvari čije poznavanje  je nužno za to da se njima manipulira. Sam cilj, ili, što je isto, premise na kojima “inteligentno” mišljenje počiva ne ispituju se, već su pretpostavljene I mogu, odnosno ne moraju biti u sebi racionalne. To se posebno svojstvo inteligencije može jasno vidjeti u ekstremnim slučajevima, kao u onom paranoidne osobe. Njezina pretpostavka, npr. da su se svi ljudi urotili protiv nje, iracionalna je I lažna, no njezin misaoni proces, građen na osnovi te pretpostavke, može sam za sebe pokazati izvanrednu količinu inteligencije. U svojem pokušaju da dokaže svoju paranoidnu tezu, ona povezuje opažanja I stvara logične konstrukcije koje su često toliko uvjerljive da je teško dokazati iracionalnost njene premise.Primjena čiste inteligencije na rješavanje problema, naravno nije ograničena samo na takve patološke fenomene. Naše je mišljenje većinom nužno zaokupljeno s postizanjem praktičnih rezultata, s kvantitativnim I “površinskim” aspektima pojava, bez istraživanja valjanosti impliciranih ciljeva I pretpostavki I bez pokušaja da se shvati priroda I kvalitet samih pojava.

RAZum uključuje I treću dimenziju, dimenziju dubine koja seže do suštine stvari I procesa. RAZum nije rastavljen od praktičnih ciljeva, a nije ni oruđe za neposrednu akciju. Njegova funkcija je da zna, da RAZumije, da zahvaća, da se odnosi prema stvarima shvaćajući ih. On prodire kroz površinu stvari da bi otkrio njihovu suštinu, njihove skrivene odnose I dublja značenja, njihov “RAZlog”. On nije..dvodimenzionalan, nego “perspektivan”….tj.  on zahvaća sve zamišljene perspektive I dimenzije, a ne samo praktički relevantne. Biti zaokupljen suštinom stvari ne znači biti zaokupljen nečim “iza” stvari, nego bitnim, općim, univerzalnim, najopćenitijim I izrazitim crtama pojava, oslobođenim od svojih površinskih I slučajnih (logički nevažnih) aspekata.” (Fromm, dakle..)

Tako bi mogli reći da imamo UM i RAZum, a UM bi mogli podvesti pod intelekt, pamet, akoji je  različit od RAZuma, koji je širi pojam, koji predstavlja UM u njegovom dubljem , većem, intenzivnijem stanju, zapravo RAZum je onaj koji, kako smo vidjeli, ulazi u suštinu I dubinu stvari I RAZumijeva ih suštinski.

Ljudi ima RAZličitih po ovom pitanju , najbolja je kombinacija kada čovjek posjeduje dovoljno I uma I RAZuma. Međutim, česte su krnjavosti, veće ili manje, bilo u sferi intelekta, uma ili RAZuma.

Tako neko ima intelekta, pameti, ali mu fali RAZuma, dubine,da shvati bit,  a klasičan primjer ovakvih su ateističke dogmate iz redova naučnika, koji sasvim bistro shvataju procese u prirodi,donose logičke zaključke ali se zadržavaju na tom površinskom nivou koji im omogućuje manipulisanje radi praktičnih rezultata.

Kada pogledam na polje islama, vidim dosta pogrešaka u shvatnaju ovih pojmova, koji se često identificiraju kao jedan, mijenjaju, pogrešno prevode I shvataju, I to nije samo kod ovih naših daija,nego često I kod mnogo učenijih ljudi, RAZumnih, rekli bi.

Tako bi pojam ‘AQL , koji se koristi u Kur’anu, mogli identificirati sa intelektom, inteligencijom, umom, a ne RAZumom kako se često I uglavnom prevodi, jer upravo s toga jer se ne pravi RAZlika između UMa,pameti (inteligencije) I RAZuma.

Mnogo puta se u Kur’anu ovaj pojam spominje I pozivaju oni koji imaju pameti (aqla) da RAZmisle o dokazima.

Čak , uvijek kada se nude dokazi, govori se o ovim inteligentnima pa ih se često pita, zašto ne RAZmisle ako pameti imaju!?

… zar se opametiti nećete? (El-Bekare,44) … za one koji imaju pameti. (El-Bekare,164) … i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili. (El-Bekare,73) Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (Ali Imran,118)  itd.….(u ajetima korišten pojam ‘aql)

Na drugoj strani, pojam koji glasi ULUL-ELBAB, prevedan kao, RAZumom obdareni, bi bio upravo taj RAZum, dakle oni koji, i ono što , shvata/ju suštinu, bit, dubinu, koji prodiru do srži pojma.

A upravo I sam korijen riječi je riječ LUBB , što znači SRČIKA, srce, duh, jezgro, tj. ono što je u srži nečega, bit.

Dok AQL, dolazi od IQAL, a to je povez oko marame koji sprečava da ona pane sa glave ili se vežu kamile da ne odu.

Dakle I u samim pojmovima vidimo suštinsku razliku I dubinsko značenje koje odgovara RAZlikama pojmova intelekta (um, pamet, aql) I RAZuma (lub).

Zato se u ajetu u kom se koristi pojam “RAZumom obdareni – ulul-elbab) I govori o tome, kako je njima dovoljno posmatranje pojava I RAZmišljanje o njima, bez previše iznošenja dokaza, jer su te pojave same po sebi njima dovoljne da dopru dublje , do same srži, I da dođu do istine o Stvoritelju.

“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za RAZumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje RAZmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! (Ali Imran 190, 191)

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim RAZmislili i da bi oni koji su RAZumom obdareni pouku primili.” (Sad,29)

Sinoć je pala kiša.

Jaka.

Saprala je prljavštinu sa zemlje,

papiriće, trulež…sve je otišlo.

Zemlja je čista, zrak je čist…

Sve je , osjeti se, prodisalo..

i ljudi, nakon onolike magle.

Kao što suza, očisti dušu,

kada joj je tegoba,

pa insan prodiše,

lakše mu bude.

Kao što suza radi Allaha što kane,

pročisti srce, očisti iman,

pa duša prodiše i osjeti se velikom,

….da velikom,

jer se spoji sa svijetom

i osjeća bliskost sa Stvoriteljem svojim.

Jer Njegovu blizinu samo čiste duše,

oprane i saprane,

prodihane,

osjete.

Pisao sam i ranije o tome da je majčinska ljubav ona bezuslovna, koja ne ovisi o nekim uslovima koje dijete treba ispuniti, kao u slučaju očinske, koja je čisti odgovor majke na dječije potrebe, na dječije traženje ljubavi, topline i zaštite.

U arapskom jeziku riječ, rahim, označava (izmeđuostalog) majčinu utrobu, maternicu,…. mjesto u kom se začinje plod, u kom raste i u kom je zaštićen do dolaska na ovaj svijet. Mjesto u kom ima sve što mu je potrebno za razvoj i život u toj fazi postojanja.

Mjesto koje je blizu srcu majke.

Allahovo ime, svojstvo, je i Er-Rahim, koje se prevodi različito, najčešće Samilosni, Milostivi.

Zato i ne čudi, što je Svevolitelj, sebe opisao ovim imenom, jer je On Onaj koji udovoljava potrebi potrebnoga sa namjerom, željom i pažnjom da udovolji potrebnome milosti.

Njegova ljubav prema stvorenjima se očituje kroz Njegovu milost koju dobija i onaj ko ju je zaslužio i onaj koji nije.

Zato i nevjernik na ovome svijetu ima sve blagodati koje su mu potrebne kao i one koje poželi.

Nevjernik nema blagodat upute, samo zato jer je ne želi, jer je ne traži.

“Uistinu, kod Allaha postoji stotinu milosti. Od njih je samo jednu spustio među džinne, ljude, životinje i zvijeri, pa su oni na osnovu nje milostivi i blagi jedni prema drugima: zvijeri su blage prema svojim mladunčadima. Dok je, Allah devedeset i devet milosti odgodio. Te milosti ukazat će Svojim robovima na Sudnjem danu!” (Muslim)

Allahu, Ti koji su od milostivih Najmilostiviji,  budi milostiv mojoj majci, i učini njen kabur od dijelova Džennetskih bašći…..amin

Danas u vremenu marketinga, kupovine i potražnje, iako većina nije ni svjesna, roba koja se najviše prodaje je sam čovjek.

Ljude ne interesuju ljudske ali one istinske kvalitete, nego ono što vide i kako im se drugi prodaju.

S toga i imamo ovoliko vanjskog sjaja i glamura, boja, dizajna,  lažnih empatija, lažnih stručnjaka i autoriteta, jer ljudi da bi se prodali, sve što im je potrebno za što bolju cijenu da postignu, glume, fingiraju, pretvaraju se…

A i oni koji kupuju, nisu zainteresovani za istinske kvalitete, nego robu procjenjuju po toj lažnoj slici.

Maske kad tad padnu i kada čovjek ostane ogoljen u svojoj laži ili kada vidi da je njegovo ulaganje bilo laž, onda izlaza ili ne vidi ili svjesno nastavlja da živi u laži. Bilo kako, rezultat je poraz života.

Duhovni nedostatak se ne može nadomjestiti materijalnim, može se samo napraviti privremeno odvlačenje pažnje od problema, ali dokle?

Ljudi su danas kao izlomljena stakla, moraš se paziti od njih, sijeku….

p.s. očigleno se nisam naspav’o baš najbolje 😀

U prošlom postu sam napisao to, da prema izjavi predsjednika evropske konferencije Roma, da su samo Romi koji su živjeli na teritoriji Osmanske države, sačuvali i da govore romski jezik.

Ni jedni drugi Romi, a bilo ih je po cijeloj Evropi, nisu sačuvali svoj jezik.

Nisu u pitnaju samo Romi, i ostali nemuslimanski narodi u islamskoj, Osmanskoj državi, su sačuvali svoje jezike. I Grci, Srbi, Rumuni, Bugari, Bošnjaci, Makedonci itd. itd.

Niko od tih naroda nije bio primoravan da ostavi i zaboravi svoj jezik i da uči i govori turski. Zamislite samo za 500 g. da se nije desilo to ni jednom narodu, nego su naprotiv, Osmanske vlasti otvarali škole na jezicima naroda koji su tu živjeli.

U to vrijeme turski jezik bio lingua franca, pa su jedino oni koji su se željeli posvetiti nauci, učili turski, što nije ništa neobično, danas svi učimo engleski, nekada prije grčki, perzijski, arapski, latinski itd.

Pogledamo na drugoj strani recimo engleske ili francuske kolonizatore, vidimo da su europjeci na silu nametali porobljenim narodima i državama svoje jezike, pa su i danas negdje obavezni. (toliko o europejskoj toleranciji)

A koliko je ova činjenica o jeziku bitna vidimo i dan danas na vlastitoj koži, jer je jezik nešto što izmeđuostalog i čini jedan narod narodom, pa se zato iz velikosrpske kuhinje svim silama upiru i bore protiv Bosanskog jezika.

Ovo poštivanje jezika od strane islamske vlasti je pokazatelj toga da islam i šerijat poštuju i uvažavaju pravo na postojanje drugih naroda, drugog i drugačijeg i da vjera, islam, nije uslov za legitimitet postojanja drugog.

Samim tim, negiranje Bosanskog jezika, od strane velikosrpske politike je poruka Bošnjacima da ne postoje kao narod i da je legitimnost našeg postojanja kao naroda, po njima, upitna.

Iz ovog može vidjeti, tko je taj ko je zapravo gajio vjekovnu netrpeljivost prema drugome i drugačijem, a primjera će bii još inšaallah.

Iako se islam kompletan nastoji prikazati kao netolerantan , istorija govori drugačije.

Prije nego nešto novo kažem, rekao bih još nešto vezano za harač/dž.

A to je, da kako sam rekao, oni nemuslimani koji ne služe vojsku, oni su ga dužni plaćati kao porez, u iznosu od 10% na, kako smo vidjeli , višak imovine.

Oni nemuslimani koji se odluče da služe vojsku, su bili oslobođeni poreza.

Samo služenj vojske i nije bila neka privilegija, jer se u Osmanskoj državi, vojni rok služio, prosječno, 8 godina!!!

I to, se išlo u daleke krajeve, a koliko je bilo upitno da li će se insan vratiti živ, to nije potrebno ni spominjati.

Ne samo da nemuslimani imaju pogrešnu predstavu sa predrasudama o ovom pitnaju nego i muslimani.

Posebno u ovom pitanju služenja vojske, pa neki na to gledaju ovako: “muslimani ne mogu vjerovati nemuslimanima, što se tiče toga da se bore zajedno sa njima u bojnim redovima, s toga, nemuslimani neće služiti nego će plaćati porez”..

To je svakako pogrešno razmišljanje, jer su kroz istoriju poznati slučajevi, mnogi, služenja nemuslimana u islamskoj vojsci, možda nama najpoznatiji primjer je primjer epski odguslanog kraljevića Marka, a koji je bio turski vazal i borio se na strani turaka, čak je u jednoj bitci za turke i poginuo, mada je ovaj slučaj nešto komlikovaniji , suština je ta kako smo rekli.

To što se nemuslimanima stavljalo na izbor ( koji muslimani nisu imali) da ili budu u vojsci ili da plaćaju porez, je zbog toga jer ih se nije prisiljavalo da se bore za nešto ili nekoga ako to smatraju kao nešto protivno njihovoj vjeri i osjećajima!

Poznat je slučaj koji se zbio imeđu jednog Kopta i sina namjesnika Egipta, Abdullaha ibn Amra ibn Asa r.a.kada su se takmičili u trčanju i Kopt je pobijedio. To je naljutilo namjesnikovog sina i ovaj ga udari bičem uz riječi da je on ” potomak uglednih ljudi” pa od kud Koptu pravo da ga pobijedi!?

Kopt se žalio halifi Omeru r.a. zbog toga, na što je Omer r.a. tražio da dođu svi i Kopt i Abdullah i Amr kao namjesnik, i dao pravo Koptu da vrati udarac ne samo Abdullahi nego i Amra da udari, jer je Amr kao vlast, omogućio sinu da se ponaša nepravedno prema Koptu. Kopt je to odbio i smatrao da je izravnao račun, a onda se  Omer r.a.  obratio riječima :  “Otkud vam pravo da od ljudi pravite roblje kada su ih njihove majke rodile slobodnim!?” 

Još na kraju jedan podatak za razmišljanje, mislo sam samo o tome i pisati, ali me ponijelo gore 😀 ..

Dakle, prema podacima iz tog evropskog saveza Roma, jedino su Romi koji su živjeli na teritoriji Osmanske države, sačuvali i govorili svojim, romskim jezikom!

Naletih na fb, neko postavio ovu pjesmu, ratnu, o Turbetu. 😀

Fol je u tome što sam i ja svirao na ovom snimku 😀 ..

Iako nisam bio član te muzičke čete, zovnuli su me da snimim sa njima, da im pomognem, da sviram II harmoniku.

Tako da , ko se razumije i čuje, može čuti i moju svirku …inače, ne može drugi glas ili instrument svako ni svirati, vrlo često je to mnogo teže nego prvi/u.

Pjesma je nastala, možda ’93, ugl…snimak jeste nešto slabiji, a sama pjesma je zapravo prerađena pjesma od Rize Hamidovića o herojskoj Žepi.