Članak 75. (lonac)

– Što se tiče ovih napada u Fr. ; daklem, ovako, što se tiče šerijata, jes da je kazna za vrijeđanje Allaha dž.š. i Poslanika a.s. smrtna, ALI, ona se sprovodi u islamskoj državi, gdje je islamska vlast i to nakon sprovedenog sudskog postuka od legalnih vlasti, nakon pravomoćne presude…postupak ,dakle suđenje je kao i svako, optužnica, dokazi i na kraju ako je kriv onda slijedi i izvršenje…ovako samovoljno “kažnjavanje” je nedozvoljeno i nezakonito….ovo isto vrijedi i za sve ostale samovoljne akte u kojima pojedinci “sprovode” šerijatske sankcije samoinicijativno.

 

– Ono što je najžalosnije je to, što i u meni, a i u svakom sa kim sam pričao, ima ono “E NEK JE” se desilo. Požnjeli su što su posijali. Ovo je samo posljedica a uzroci su drugi. Nemoš vrijeđat nečije svetinje na najgnusnobniji način, pravdajući to nekom kofol slobodom govora, a ne očekivati nikakve posljedice bolan! Mada su i sami karikaturisti u posljednjoj karikaturi pisali “Još uvijek nema atentata u Francuskoj. Čekajte! Imamo vremena do kraja januara da predstavimo svoje želje” sa karikaturom nekog muslimana ..što ti je karma ……i svijet će se opet sada baviti posljedicama, a ne uzrocima.

 

– žao mi je što će ovo sada poslužiti, opet, zapadu da terorišu i maltretiraju, a u tom svemu i ubijaju, hiljade nevinih muslimana. A vidiš, niko nije spominjao ili vrlo se rijetko spominje to, šta rade fr. trupe po africi…upravo ovog momenta…naravno nije to opravdanje za ovaj čin, ali ako će neko osuđivati neko nedjelo, neka bude prncipijelan.

 

– Njemačka , saće Francuska……vidićemo koja je sljedeća EU zemlja na redu…govorim o protesima protiv islama.

 

– Islam je jasan po pitanju ismijavanja drugih, dakle nema vrijeđanja tuđih svetinja, osim što se može uzvratiti na uvredu ( onaj post brrrr ovori o tome).         “NE GRDITE ONE KOJIMA SE ONI, PORED ALLAHA, KLANJAJU, DA NE BI I ONI NEPRAVEDNO I NE MISLEĆI ŠTA GOVORE ALLAHA GRDILI.” (El-En`am 108)

Koji su principi zapada o vrijeđanju drugih…bilo da su ateističkih ili kršćanskih ideoloških temelja?

 

– Dobio sam odgovor u vezi posta “MU’DŽIZA?” …ovo je dio odg. a vi donesite zaključak 🙂

“……….Ono što se više tiče tvog pitanja i veze između 30.-og i 31.-og ajeta iz sure Naziat… Ono što sam našao da spominju u tom kontekstu jeste da je trideset i prvi ajet, tj. “iz nje vodu i pašnjake izveo” dio značenja riječi “dehaha”, tj. poravnao, Ovo zovu na arapskom bedel ištimal.”

 

–  smiješni su mi vamo ovi moji 😀 kad citiram Gazalija, pa im nije jasno, svašta nešto, a namjerno ga citiram po FB-ku, da pokažem da ovi moji imaju pogrešno mišljenje o njemu, tj. da on nije bio kao što ga predstavljaju naši ovi derviši, da je imao jasne stavove po pitnaju njih i njihovih zabluda, koje je osuđivao, kao što je osuđivao i sve one koji su se dali u formalizam isl. A i da dervišima pokažem da on nije “njihov” , mada ga oni svojataju k sebi.

 

– Starija mi curica evo preboljeva vodene ospice, još koji dan i gotovo inšaallah, htjeli smo da i ova mlađa oboli, nek i to prideveraju i one i mi, tako da nismo ovu mlađu odvajali od nje, non-stop su bile skupa, mlađa je čak i iz njene čaše par puta pila, spavala pod njenim jorganom i sve normalno radila, ali NIŠTA, nije se zarazila, bar još ne. Ako se ne zarazi, onda mislim da je to zbog toga što joj je dakle imunitet jak, iako je naizgled ona mršava i blijeda, ali jede dosta šipka-nara, i pila je dosta ulja ćurekota..ne znam šta bi drugo bio sebeb da ne oboli osim toga..a Allah najbolje zna.

 

– i jah, neću se nikom pravdati, niti izvinjavati za ovo u Fr. …ne osjećam nikakvu potrebu, i smiješni su mi pomalo oni koji sada povazdan postaju kako je islam vjera mira, kako osuđuju ovaj akt, a nisu ni “A” rekli ni o ubijanju muslimana u Mijanmaru, Palestini, Siriji, Egiptu, Somaliji itd. itd.

 

– NIVEe mi nemože bit, kolko je hladno i kolko mi se koža suši i ispuca…najviše zbog abdesta…ja se inače ne posušujem, osim vrlo rijetko, kad abdestim, pa onda takvih mokri ruku hodam, posebno na poslu…a vjetar hladan ubi jaro..najviše je zbog toga mešćini.

 

– zadnjih mjesec dana sam skroz slabo čit’o, haman sam sve , osim Kur’ana, bio ostavio što sam čit’o…jedino sam na poslu na mob.u čit’o nekakvu od Koelja ” Na obali rijeke Pjedre..”…knjiga je…ovako…što se tiče te ljubavne priče, haj ona može proći, ima i tih nekih citata o ljubavi i to..al jarrrane..knjiga je akaidski horor…i sa te strane je poučna jer kad vidiš to, nemoš se nazahvaljivati na svjetlu upute…elhamdulillahi 🙂

 

– Kreno sam čitat ALKEMIČARA 😀 hhh, a nisam po njemu si dao ime.al haj reko da vidim šta veli u njem čoek 😉

 

-Haj eto dosta za lonca, svega pomalo ^_^

 

– ovo editujem, nakon objavljene vijesti da su u fr. otkrili identitet napadača tako što je jednom ostala lična karta u autu! ..Nije vic, vijest je ozbiljna….AAAAAAAAAAAAaaaaaa, p ajel to moguće ljudi moji da misle da nas mogu u zdrav mozak kako hoće!?? …..
Evo najnovija vijet, ekskluziva : Napadači ostavili sendviče u autu, policija ima dojavu da će se napadači vratiti po sendvie i napravili su im zasjedu xD

Članak 74. ( ful )

Veli čoek : ” Eeee, mislio sam i im’o nijet (namjeru) da dođem i ja, al omake mi se i leg’o i zaspo, al haj nema veze, svakako se djela vrednuju prema namjeri , pa k’o da sam i doš’o i ja 😀 ” .

 

Dakle, čoek se poziva na poznati hadis ” Zaista se djela vrednuju prema namjeri ( nijjetu) , i svakom čovjeku pripada ono što je naumio..”

 

Al’ čoeče, gdje ti je DJELO?! …nema ga. Nisi ti ništa uradio. Nemaš djela pa da se ono vrednuje prema namjeri. Kontaš čoeče!?

 

Nisi ništa uradio, ležo si, drugi su radili, a pozivaš se na hadis koji kaže da se DJELA (koje tebi fali u ovom slučaju) vrednuju!

 

Znači, radi se o pogrešnom shvatanju i primjeni ovog hadisa , koji je jedan od temelja islama.

Il’ što bi pravnici rekli ” pogrešna primjena materijalnopravnih normi” 🙂

 

Al’ haj, da ne bi očajav’o sad, da te ipak obeselim čoeče i ženo naravno 🙂 . Ima drugi hadis koji spominje tvoju situaciju, i koji trebaš da primjeniš i citiraš ubuduće …:

 

Ibn Abbas r.a.prenosi od Vjerovjesnika s.a.v.s.,  a on prenosi od svoga Uzvišenog Gospodara da je rekao:

 

‘Uzvišeni Allah je odredio dobra i loša djela, a zatim je to pojasnio (melekima). Pa ko bude imao namjeru da učini dobro, ali ga ne učini, bit će mu u cijelosti upisano dobro djelo. A ako učini dobro djelo koje je naumio, bit će mu upisano od deset pa do sedam stotina dobrih djela i još više. A ko bude imao namjeru da uradi loše djelo, pa ga ne uradi, Allah će mu ga kod Sebe upisati u potpunosti kao dobro djelo. A ako uradi loše djelo koje namjerava, Allah će ga upisati samo kao jedno loše djelo.” (Muttefekun alejhi)

 

Kako je samo Plemenit naš Gospodar <3 🙂

Članak 73. ( Historia est magistra vitae ?! )

Istorija je jedan od Allahovih znakova, ajeta,  ljudima. Narod koji ne izvuče pouke iz prošlosti ne može se nadati ni boljoj budućnosti.

Zato svi oni koji ponavljaju greške i nisu izvukli pouku iz istorije, koji misle da su u pravu u svemu, nikada neće imati moj respekt, niti će imati ,autoritet ma kako se zvali, titule nosili, pripadali ovom ili onome….

Evo i zašto:

 

“U vremenu poslije Resula s.a.v.s., za vladavine četverice pravednih halifa, halife su bili istovremeno i ulema i pravnici i suci. Oni su bili samostalni u svojim odlukama i nisu se oslanjali na pravnike osim u slučajevima gdje je konsultacija (mušavera) bila neminovna. U tome vremenu ulema se posvetila isključivo duhovnim naukama (ulumul-Ahireti), izbjegavali su da se uključe i aktiviraju u pitanja i problematiku koja se odnosila isključivo za dunjalučke probleme. Ovakav stav i ponašanje uleme evidentno je iz samih njihovoh biografija.

Kasnije, kada su na vlast počele dolaziti halife koji nisu imali znanja niti, pak, iskustva za vođenje administrativnih i sudskih poslova, oni su bili prisiljeni da potraže pomoć pravnika. U vremenu Tabi’ina većina uleme držala se koncepta iz vremena tradicije (selefa) i nisu prihvatili zahtjeve novih halifa da se prihvate administrativnih i sudskih funkcija i obaveza.

Halife su međutim, bile uporne i počele su sve više ulemi nuditi položaje u sudstvu i državi. U tome su uspjeli. Ulema je počela uspostavljati vezu sa vlašću a zatim i tražiti položaj i vlast. Situacija se sada potpuno izmijenila; ulema više nije bila snaga niti autoritet kome se dolazilo i koji je tražen, oni su sami počeli dolaziti i tražiti, od dostojanstva i ugleda ulema je došla na prag poniženja i podaništva. Izuzetak su bili pojedinci koje Allah dž.š., očuva i uputi u svakom vremenu i okolnostima.

Nastalo je vrijeme u kojem se najviše pažnje posvetilo pitanjima fetve i sudstva, s jedne strane, kao i akaidskim razlikama i polemikama, s druge strane. Dogmatička teologija (Ilmul-kelam), zajedno sa fetvom i sudstvom, bila je najviše zastupljena i iz tog domena je najviše djela bilo zastupljeno. Naravno, tvrdilo se da se ovakvom orijentacijom i ovim djelima staje u odbranu vjere, Sunneta, da se želi spriječiti novotarija (bid’atun).

Međutim, ove akaidske polemike pokazale su se veoma opasnim, jer su rezultirale raspirivanjem strasti koje su dovele do mržnje, sukoba, destrukcije gradova. Uvažena su mišljenja i stavovi uleme koji su tražili da se sa ovakvom akaidskom polemikom prekine i prestane.

Ali, nastavilo se sa fikhskim polemikama i raspravama, posebno onim koje su vezane za različite stavove imama Šafije i Ebu Hanife, ali i stavove imama Malika, Ahmed b. Hanbela i Sufjana Es-Sevrija, da je Allah sa njima zadovoljan. I ovu orjentaciju ulema je branila pod izgovorom da njom želi doći do deciznosti u islamskim propisima, objasniti razlozi mezhebskih postavki, te konačno, stvore preduvjeti za ispravna rješenja (fetve). Na ovu temu napisana su mnoga djela i rasprave.

U tom pravcu se i sada krećemo, pitanje je šta će se dalje dešavati i šta će Allah dž.š., uraditi sa pokoljenima koja dolaze poslije nas?”

Imam Gazali

 

Danas su na sceni opet iste glave , koje su i onda dovele do toga da ummet stagnira i zapadne u belaje, međusobne.

 

A još uz njih, ima ljudi koji ne znaju ni Kur’an učiti po tedžvidu a oni bi da rješavaju krupna akaidska pitanja ummeta, zautimajući oštar stav da sa svakim sa kim se razilazi i akaidski, nema saradnje, nema priče i nema ići naprijed…

To naprosto nije tačno!

 

Ni što se tiče stava uleme, ni što se tiče istorije ni što se tiče realnosti, to je jedino tačno sa gledišta, prepametnih pravovjernika, ili sa gledišta zlonamjerniih smutljivaca oličenih u igračima raznoraznih obavještajnih struktura.

 

Iqre! . UČI, ČITAJ! ..i razmišljaj, ne povodi se za emocijama i emotivcima i nemoj da te folklor zavede.

 

ayat_arabic_calligraphy_by_shoair-d6apdww

Članak 71. ( uzest il’ ne-uzest)

Nešto sam malo uletio kao u neke debatice oko nekih stvari na fb. a i ovdje , kad smo oko pedera ono pričali, spominjala se slična stvar….pa evo reko da napišem nešto o tome.

 

Naime, radi se o tome, o pitanju, da li i od koga trebamo prihvatati riječi tj. vijesti, savjet,….. bilo kakav govor, i da li trebamo gledati u to KO nam govori ili na to ŠTA nam govori? Kakav je stav islama po pitanju toga i sl?

 

Moj stav, a to je onaj koji sam izgradio kroz islam, je taj da gledam u sadržaj tj. u ono šta se govori.

 

Istina, i sam se nekada ne pridržavam toga..štaš, ponese čovjeka nekada, emocija i svašta nešto, pa postupim i drugačije, ali kad se sjetim, povratim se, inšaallah.

 

Prvo ću spomenuti ajet, a koji neki pokušavaju koristiti i kao argument za onaj drugi stav , da se gleda na to KO nam govori.

 

” O  vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” – Hudžurat, 6.

 

Ovdje se ne radi i ne fokusira na ličnost onoga koji donosi vijest, nego na sadržaj. Sadržaj je taj koji se provjerava i zbog sadržaja se vijest ili prihvata ili odbacuje. Iako na prvi pogled nekome se može učiniti i suprotno…razmislite!

 

U hadisu koji bilježi Buharija “…. Rekao je (šejtan): ‘Kada legneš u svoju postelju prouči ‘Ajetul‐Kursiju’, jer će uistinu biti pored tebe čuvar poslan od Allaha, i šejtan ti se neće primaći sve dok ne osvaneš’. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Istinu je rekao lažac. To je bio šejtan. ‘ “

 

Vidimo da Poslanik a.s. iako su to bile riječi šejtana, priznao ih je i potvrdio kao istinite, a nije ih odbacio i rekao da se to ne prihvata jer je to rekao taj i taj, u ovom slučaju šejtan l.a.

 

Islamska ulema je također mnogo jasna po ovom pitanju. A evo nekih citata:

 

Hafiz Ibnu Hadžer el-‘Askelani rhm., kaže: “Mudrost nekada može spoznati i veliki griješnik (fadžir), ali se ne zna njome okoristiti, ali dobro znajte da se ona od njega može uzeti i primiti i njome se okoristiti!” (Fethul-Bari, 4/616., šerh hadisa br.2311)

 

Muhammed el-Emin el-Šenkiti rhm., kaže: “Moramo gledati u srž riječi i suštinu govora, a ne u srž i suštinu onoga koji je te riječi izrekao! Istina je istina, pa makar bio onaj koji je iznio i rekao beznačajan!” (Adva’ul-Bejan, 1/6)

 

Abdullah b. Mes’ud r.a., kaže: “Ko ti dođe sa hakkom – istinom – primi je, pa makar ti osoba bila mrska i nedraga, a ko ti dođe sa batilom – neistinom – odbij je, pa makar ti osoba bila ljupka i draga!” (El-Ihkam fi Usulil-Ahkam, od Ibnu Hazma rhm., 4/586)

 

Imam Ibnul-Kajjim rhm., kaže: “Istina se prima od onoga ko sa njom dođe, ne bitno bila nam ta osoba prijatelj ili neprijatelj, mrska ili draga, pobožna ili griješna!” (I’ilamul-Muvekki’in, 1/147)

 

Sulejman b. Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Wehhab rhm., kaže: “Istina, se prima od osobe koja sa njom dođe, pa makar u pitanju bio neprijatelj koji postupa suprotno našoj vjeri!” (Tejsirul-‘Azizil-Hamid fi šerhi Kitabil-Tevhid, str.600)

 

Mu’az b. Džebel r.a., je rekao: “I licemjer (munafik), nekada izgovori riječi istine.” (Sahih Sunen Ebi Davud, br. 3855, 4611)

 

Ima toga još , ali i ovo je dovoljno da ne bi dužio, ugl. jasno se vidi stav da se gleda u SADRŽAJ govora a ne na ličnost onoga koji govori!

 

Daklem dragi moji i drage moje, ne dozvolite sebi da budete nepravedni. Svakom dajte onako kako je zaslužio.

 

Ono što je dobro, to dobro i pohvalite , ono što je loše, to loše osudite, i što je bitno da se to čini onda kada je to djelo aktuelno!

A ne bi smjeli da pokušavamo da nečiji dobar postupak umanjujemo napadom na njegovu ličnost ili podsjećanjem na ono loše od njega, posebno ako se radi o nekim akutnim temama. Jer takav način djelovanja je onaj koji čine smutljivci koji žele nauditi islamu i muslimanima ( u našem slučaju Bošnjacima) tj. kada neko učini neko dobro, odmah se od strane neprijatelja pojave neke stare ili loše vjesti o toj osobi kako bi nas odvratili od tog dobra koje je dotični učinio.

Dakle pazimo se tih zamki, da i sami ne upadamo u njih.

 

Ulema je govorila i o ovome:

 

Imam Ibnul-Kajjim rhm., kaže: “Osoba koja je u nečemu pogriješila – naravno da nije dozvoljeno slijediti je po tom pitanju, ali isto tako nikako nije dozvoljeno obarati njen imamet, poziciju, ugled i položaj kojeg uživa međ’ ostalim muslimanima!” (I’ilamul-Muvekki’in, 3/359)

 

Hafiz Ibnu Hadžer el-‘Askelani rhm., kaže: “Ako se primjeti da je neka osoba u nečemu pogriješila nije dozvoljeno govoriti da je to glavna karakteristika dotične osobe, a svako ko bude tako postupao, biće mu uzvraćeno!” (Fethul-Bari, 5/420)

 

Imam el-Zehebi rhm. kaže: “…Ne treba svakog onog pri kome se nađe novotarija (bid’at), ili greška u nečemu (hefva), ili pak počini neki grijeh (zenb), ocrniti tako da mu se kasnije ne prima ništa od njegova govora! Nije uslov, da bi neka osoba bila pouzdana (sika), da je bezgriješna i sačuvana svakog grijeha!?…” (Mizanul-i’itidal, 3/141)

 

Eto toliko, da ne dužim, mislim da ste shvatili šta sam htio reći ovom postom 🙂  <3

Članak 70. (treadmill)

“Od pokuđenih svojstava naveli bi: strah od siromaštva, zamjeranje onome ko zna ili je moćan, zloba, zavidnost, krivotvorenje, želja za dugim životom radi uživanja, uzdizanje, hvalisanje, srdžba, neprijateljstvo, požuda, uobraženost, rasipnost, veličanje bogatih, omalovažavanje siromašnih, oholost, gubljenje straha od Allaha dž.š., rivalstvo, preizražena želja za govorom, umišljenost, varanje, iznošenje tuđih mahana, izdaja, grubost, radost za onim što dunjaluk donosi, a žalost za onim što odnosi, nedostatak stida, nedostatak milosti….

Sve su ovo primjeri ljudskog srca koje je postalo žarištem i mjestom nastanka svega lošeg i opasnog. Nasuprot ovome srcu je srce koje je izvor i vrelo pokornosti i blizine Allahu dž.š. Nauka koja ova pitanja tretira je nauka o Ahiretu. Ona je, po fetvi uleme o Ahiretu, ‘fardi ajn’ , i onaj ko je zapostavi bit će uništen od Vladara vladara na Ahiretu, isto kao što će onaj ko zapostavi dunjalučke obaveze biti kažnjen od strane vladara ovoga svijeta, po fetvi i odluci pravnika dunjaluka. Prema tome, ‘fardi ajn’ fakih posmatra iz perspektive dunjaluka, a duhovna ulema iz perspektive Ahireta.

Tako npr. ako bi pravnika upitali o ovim duhovnim vrijednostima, o iskrenosti, pouzdanju u Allaha dž.š., čuvanju od licemjerja i dvoličnosti, on bi otezao sa odgovorom, mada su to sve stvari koje su ‘fardi ajn’ , zbog kojih, ako se zapostave, slijedi i njegov propust na Ahiretu. Ali, kada bi mu postavio pitanje o zakletvi, prioritetu, razvodu braka i sličnim temama, odmah bi ti dao odgovor i ponudio tomove knjiga u kojima su rješenja za najkompliciranije slučajeve, ali mi danas nemamo puno koristi od toga.

Mi se danas zamaramo učeći i pamteći tu materiju i pri tome zapostavljamo ono što je aktuelno i važno za duh i vjeru. Ako se upita da objasni ovaj stav (fakih) će reći : «Ovo izučavamo jer je to vjerska nauka, jer je to ‘fardi kifaje’ , a razumnom i mudrom je jasno, da bi on, kad bi istinski vodio brigu o ‘ fardi kifaje’ , da bi prije toga dao prioritet izučavanju ‘ fardi ajna’.

Koliko je naših gradova u kojima nema ljekara osim nemuslimana (ehluzzimmeti) , a svjedočenje ovih ljekara, po šerijatu, nije dozvoljeno po nekim fikhskim propisima. Zemlja je puna pravnika i onih koji izdaju fetve, ali bi trebalo dati odgovor na pitanje: « Na osnovu čega pravnici forsiraju nauku koju su mnogi prihvatili, a zapostavljaju onu oblast u kojoj nema niko da djeluje?»

Da li je razlog tome, što se izučavanjem medicine, ne može doći do uprave nad vakufima, posjedovanja i vlasništva nad jetimskim kapitalom, obnašanje sudstva i vlasti, napredovanje na položajima i dominiranja nad neistomišljenicima i protivnicima? Vjerske nauke će išćeznuti zbog loše uleme! Utječemo se Allahu dž.š., da nas spasi iz ove zablude, na koju se Milostivi ljuti, a šejtan joj se raduje.

Pogledajmo kako je istinska ulema cijenila one koji su poznavali unutarnje nauke i gospodarili ljudskim srcima. Onako kako čini dijete u mektebu, tako bi imam Šafija , da je Allah sa njim zadovoljan, došao pred Šejha er-Raija i pitao ga : « kako da postupim u tom i tom slučaju?» Pitali su ga : « Zar čovjek tvog profila treba da traži odgovor od jednog beduina?» Odgovorio je: «Ovaj čovjek zna ono što mi ne znamo!» Poznato je isto tako , da su Ahmed ibn Hanbel i Jahja ibn Muin, koji su se razišli po nekom pitanju, otišli kod Ma’rufa el-Kerhija i tražili od njega odgovor, mada on nije bio naučnik njihovog ranga…..”

Gazali

 

Vidim da muslimani u nekim stvarima trče u mjestu…..nikada krenuti dalje, naprijed. Ovo je ujedno i jedan od dokaza da danas neke stvri nisu ništa GORE nego su bile onda, nekada, i da ne treba sad toliko dizati hampu na muslimane i tražiti od njih perfekciju kad nije bila ni u boljim vremenima, iako je vrijeme Gazalija bilo isto tako težak period po mnogim stvarima..biće inšaallah, još ovakvih postova iz kojih će se moći izvući isti ili sličan zaključak.

Članak 69. ( mu’džiza? )

Čitam neki dan neki tekst, nešto naučno na ovim portalima koje pratim , i jedan govori o Zemlji, njenom nastanku, geologiji itd.

 

Uglavnom već poznate stvari, ali, ima tu slika planete Zemlje, ali bez voda tj. bez mora i okeana , i na prvu mi ‘nako…smiješno i čudno, iako sam i ranije to vidio.

evo par slika, druga je gif pa otvortejee

geoid-c2 earth-water-without

 

 

I najednom, gledam ja u to , kad mi sinuše neki ajeti iz Kur’ana!

 

Naime, kada neki islamski učenjaci, ovi moderni sada koji se bave tim naučnim nadnaravnostima Kur’ana a posebno dr. Zakir Naik,  govore o tim nadnaravnostima, spominju ajet 30. iz sure En-Nazi’at kao dokaz da Kur’an govori , još tada, da je Zemlja obla i okrugla.

 

“Poslije toga je Zemlju poravnao”  – riječ koja je kod nas prevedena kao “poravnao ” jeste riječ DEHAHA, za koju Naik (u svojoj knjizi) i drugi kažu da je sastavljena od dvije riječi i da je njeno značenje, ZAOBLIO KAO NOJEVO JAJE.

 

Eh, mene je privukao sljedeći ajet 31. u kom se kaže : ” iz nje je vodu i pašnjake izveo,”.

 

Gledajući u ovu sliku, povezao sam to i naumpalo mi je to da  Zemlja, tek kada joj dodamo i ispunimo je vodom tj. morima i okeanima, dobija okrugao i zaobljen oblik, sferu.

 

Ajet 31. ne počinje nikakvim veznicima, rječicama ili šta ti ja znam, dakle nema ni VE (i) , ni FE( pa) , ni SUMME (zatim) , pa bi, ‘nako laički razmišljajući, ovaj ajet bio kao dopuna, objašnjenje i pojašnjenje prethodnog ajeta, njegovo proširenje, u značenju – ” Poslije toga je Zemlju ZAOBLIO (TAKO ŠTO JE) iz nje vodu izveo i pašnjake”

 

Poslao sam odmah ovo na par adresa, da upitam i provjerim , jel’ se govori o ovome negdje, jel se mogu ovi ajeti gramatički povezati ovako i sl. al’ niko mi još ništa nije rekao, …čekam…..pa ćemo vidjet..a do tad, evo reko da podjelim sa vama ovo razmišljanje.

 

Kako bilo, meni je ovo fascinantno, i još jedan i nizu dokaza, iako nisam preveliki pristalica gledanja i istraživanja Kur’ana u cilju traženja ovakvih dokaza, mada vjerujem da ih ima u Kur’anu, jer nas sam Kur’an o tome obavještava….ovo mi ‘nako naletilo.

 

A Allah najbolje zna.

 

Za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ”Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri. (3:191)

250px-No_water_addon

Članak 68. ( šiš – mišovi)

Zašto šišmiš ne vidi?

 

Šišmiš ne vidi danju a vidi noću, ne zbog toga što je dan skriven, nego što je isuviše očevidan, pojavan, a vid je šišmiša slab,zasljepluje ga svjetlost Sunca,kada izađe. Snaga pojave svjetlosti i slabost vida šišmiša, uzroci su da on ne vidi. Tako on ne vidi ništa sve dok se svjetlost ne spoji sa tamom, i tako oslabi njena snaga ( pojavnost). Isto tako, naši su umovi slabi a ljepota Božije sveprisutnosti,( ne antropomorfizam Božijeg bića, nego Božija moć, mudrost, sveznanje, milost, svečujnost,itd u svemiru) u svom njenom sjaju i blistavosti, do krajnosti obuhvata i uključuje sve…tako da ni jedan jedini atom, svega što je stvoreno na nebesima i Zemlji nije izuzet od Njegove pojavnosti.

 

Njegova pojavnost, postaje uzrokom Njegove skrivenosti. Uzvišen je Onaj  Koji se gubi u blještavilu sopstvenog svjetla i Svojom se pojavom skriva od pogleda i spoznaje. Ova Njegova skrivenost zbog pojavnosti , ne treba da začuđuje. Stvari se upoznaju po suprotnostima,a Njegovo je postojanje toliko sveobuhvatno, da Mu nema suprotnosti. Zato Ga je teško shvatiti. Ako se više različitih stvari izlažu jedna po jedna ( jedna bez drugih), tada se među njima ne može zapaziti razlika, ali ako se izlože sve skupa,poredane jedna do druge,tada stvar postaje jasna i razlike se uoče.

 

Primjer za to jeste svjetlost sijajućeg Sunca na Zemlji. Kada bi ona bila stalna, trajna, bilo bi je lahko poreći i bilo bi puno takvih koji bi rekli da ona uopće ne postoji,ali svjetlost Sunca ima i drugo stanje…

Znamo da je ona jedna od pojava koje se događaju na Zemlji i da je nestaje s nestajanjem Sunca. Kada bi Sunce stalno sjalo, bez zalaska, smatrali bi smo da na stvarima nema ničeg drugog do njihovih boja crne,  bijele itd..

 

Na crnom bismo vidjeli samo crno, na bijelom samo bijelo. Samu svjetlost ne bismo ni opazili. Međutim, tek kada Sunce zađe i mjesta obavije tama,uočavamo razliku između dva stanja. Shvatamo da su predmeti bili obasjani sunčevom svjetlošću i da posjeduju i osobine koje se uočavaju tek po zalasku sunca. Postojanje svjetlosti spoznajemo tek sa njenim nestajanjem, a da nije njenog nestajanja,teškom mukom bismo je otkrili. To je zbog toga što mi stvari vidimo istim,bez razlike, u tami i na svjetlu.

Ustvari , svjetlost je najočitija osjetilna stvar, jer se njome prepoznaju druge osjetilne stvari. Mada samo po sebi nije pojavna, daje pojavnost drugim stvarima. Dakle, ako se nešto ne može spoznati po svojoj pojavi, prepoznaje se po svojoj suprotnosti. Allah dželle šanuhu, najočitiji je. Pomoću Njega su sve stvari pojavne. Kada bi On nestao, skrio se ili promijenio, propali bi i nebesa i Zemlja, bio bi uništen i vidljivi i nevidljivi svijet, i time bi se tek uvidjela razlika između dva stanja. Ili kada bi neke stvari postojale po Njemu, a neke mogle bez Njega,tada bi se mogla uočiti razlika između tih stvari.

 

Međutim, On se proteže na sve stvari ravnomjerno i istovremeno, i Njegovo je postojanje trajno i nepromjenjivo. Dakle , nema sumnje da je Njegova pojavnost uzrok Njegovoj skrivenosti,u čemu leži i uzrok  nemoći uma , da Ga spozna ( Njegov Zat, Biće , kao i suštinu Njegovih atributa).

 

Ebu Hamid El-Gazali

 

Očitost mnogih stvari je razlog zašto ih neko ne vidi i ne primjećuje, ili ima zablude o njima. Mnogi vole živjeti u tami, a ne vole svjetlost, za takve je tama svjetlo, a svjetlo tama.

Članak 67. ( hipnoza)

Čitam nedavno nešto od E. Fromma , i izmeđuostalog , govori i o hipnozi. Odmah sam vidio i prepoznao u ovom opisu jednu društvenu pojavu, al’ sad kad poovo pročitah, uvidjeh da se ovaj pasus vrlo lahko može aplicirati i na mnoge druge društvene pojave.

 

Jedna od tih je i ovo, aktualno, odobravanje umobolnih, nastranih, perverznih i nenormalnih pojava o kojima smo evo ovih dana nešto rekli – dakle o pederima i prihvatanju nasilne pederizacije umova kao nešto normalno, bezazleno pa čak i IN . elem…

 

Ono što mi je prvo naumpalo su ovi, lahkomisleni zanesenjaci u teorije zavjera, oni koji smatraju da je svijet u rukama raznoraznih tajnih sila i organizacija, koje upravljaju svijetom i čine šta god požele. Šta pomisle, to se i ostvari. Iza svega na ovom svijetu stoje oni, masoni, i niko ne može ni prnut a da oni za to ne naju, a kamo li da se nešto krupnije desi a da oni ne upravljaju sa tim. Od klime, cunamija, zemljotresa itd. itd.

 

Jednom riječju, ti masoni su gospodari sudbina , ljudi i zbivanja.

 

Ok., postoje zavjere i postoje planovi, postoje i te organizacije, ali da se sve dešava po njihovom i da se sve njihovo ostvari i da je sve onako kako nam to teoretičari predstavljau je čista budaleština, i po mom mišljenju isto tako njihova igra, a koja ima za cilj da se ljudi obeshrabre i da im se oduzme volja za djelovanje, da uvide da je prosto nemoguće da se takvoj sili suprotstavi i da je nužno da im se pokori.

A to opet sve u cilju, da se ostvari ono što treba da se ostvari u dešavanjima pred Sudnji dan, kako nam je to i Poslanik a.s. najavio.

 

Cilj je dakle kroz ovo medijsko djelovanje i propagandu da se ljudi dovedu u stanje, slično onome u koje upadne u hipnotisan insan.

Tako isto i ovi pederi rade, pa zato imamo stavove nepedera a koji su pederoljupci ili pederobranioci sa raznim vrstama pravdanja za to zlo. ( najsmješnije je to što takvi smatraju te svoje stavove izgrađenim na slobodoumnom promišljanju, širokom poimanju i širini duha )

 

Ok, dosta, a evo , ovo je taj Frommov citat, pa bujrun :

 

 

“Ferenczi je ukazao na to da je u hipnozi čas više strepnja, a čas ljubav prema hipnotizeru odlučujuća osjećajna osnova u hipnotičkom djelovanju, odnosno da je čas uloga oca, a čas majke ona koja hipnotizeru daje njegovu moć. «sugeriranje i hipnotiziranje», misli on,  jest « namjerno proizvođenje uvjeta pod kojima sklonost slijepoj vjeri i nekritičkoj pokornosti, može biti preneseno nesvjesno na osobu koja hipnotizira ili sugerira» Upučujući na ljubav i strepnju kao uvjete za nastanak i utjecajnost hipnotičke situacije, Ferenczi je pružio važno uputstvo…….. Ono što se događa u hipnozi nije izbijanje potisnute sklonosti nego razgrađivanje Ja (Ego) Isto tako ne «prenosi» se dječiji stav prema roditeljima na hipnotizera tako da ovaj stoga održava svoju hipnotičku funkciju jer za hipnotiziranog postaje lik oca ili majke. Štoviše, ovim on igra istu ulogu kao otac ili majka jer shvaća to da stvara jednake uvjete koji su vladali u djetinjstvu, naime, uvjete koji treba da se uspostave kao tako moćni ili zastrašujući, ili tako puni ljubavi i zaštitnički da se hipnotizirani odriče vlastitog Ja. Ja se razvilo da bi pojedincu služilo kao oružje u životnoj borbi. Ako se netko drugi pokaže tako moćnim i opasnim da je borba protiv njega bezizgledna i da je potčinjavanje još najbolja zaštita, ili tako ljubazan i zaštitnički da se vlastita aktivnost čini nepotrebnom, drugim riječima, ako nastane situacija u kojoj izvršavanje funkcije Ja postaje nemoguće ili suvišno, onda Ja odmah iščezava tako dugo koliko i funkcije s čijim vršenjem je povezan njegov nastanak, koje više ne može ili ne mora vršiti. Razgrađivanje Ja u hipnozi ide tako daleko da može biti potpuno ukinuta i funkcija opažanja i to tako da, primjerice, hipnotizirani pojede sirov krompir s osjećajem i sviješću kao da mu je ponuđen divan ananas……..Hipnotička situacija je osobito grub primjer razgrađivanja Ja. U kvantitativno manjem opsegu nalazimo isti mehanizam u svakodnevnim odnosima među ljudima, ako jednome uspije da drugome imponira kao jači i moćniji ili da izgleda ljubazan i zaštitnički. I u ovom svakodnevnom slučaju često se susreće slabljenje funkcije Ja, premda ne onako obuhvatno kao u hipnozi.”

 E. Fromm

 

Članak 66. ( +18)

UPOZORENJE: Ovaj članak bi mogao sadržavati riječi namjenjene samo za čitaoce starije od 18 godina!

 

 

Ne tako davno, imao sam neke debate u vezi toga da li se zemlja okreće oko svoje ose ili ne i da li se zemlja okreće oko sunca ili sunce oko zemlje 😀 . Ozbiljna debata , bez šale.

Završila se tako što sam proglašen kjafirom i mušrikom, a nije ni čudo jer je oponent bio sljedbenik tekfir ideologije.

 

Elem, ja ti od tada nekako sam sa sobom skonto, mada sam ranije znao to pravilo, da o notornim stvarima neću raspravljati i da notorne stvari neću dokazivati. To je tako pravilo i u mnogim naukama.

 

Sad, vidiš, javljaju se neki, koji bi da se dokazuje nešto što je notorno, a meni je to na istom nivou kao i dokazivanje iz ove gore debate, ili da nekome dokazuješ da je more slano i sl.

 

Dakle, jel moguće da se nekome mora DOKAZIVATI, da kada –

 

MUŠKARAC JEB* DRUGOG MUŠKARCA U ŠUP*K – da je to nešto pogano, nenormalno, nemoralno, bolesno, neprirodno, umobolno, poremećeno, neljudski…dakle jedno ZLO, jedno društveno zlo protiv kojeg se treba boriti kao što se bori i protiv mnogih drugih opačina i zala u društvu !? – žene ću zasad izostaviti.

Misim , 😀 fakat, al’ ovo je bzveznije dokazivati nego ono oko zemlje.

 

Sve priča oko istorijata pederluka tj. ove nasilne pederizacije svijeta i mozgova ( a vidimo evo i kod nas toga) je poznata i nema je potrebe ponavljati, o pederskom lobiju i sve kako je to išlo preko holivuda i bla bla, haj to je opširno i koga interesuje nek traži sebi.

Ja ću samo da , iz svoje pećine na kojoj sam zahvalan Allahu dž.š. da posvjedočim istinitost riječi Božijeg poslanika a.s. :

 

Ebu Hurejre radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike upitao svoje ashabe:

“Kako ćete se ponašati kad se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u fisku – grijehu, psovci i kocki?”, upitao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, svoje ashabe. ”

“A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?” – upitaše oni.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Može i gore.”

”A zar može biti gore?” – upitaše ponovo.

”Može. Onda kad ne budete naređivali dobro, a zabranjivali zlo”- reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

”A zar može doći takvo vrijeme?”- upitaše ashabi ponovo.

”Može i gore. Onda KAD DOBRO BUDETE SMATRALI ZLIM, A ZLO DOBRIM.”

”A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?”- po treći put upitaše ashabi.

”Može i gore”- odgovori Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem.

”A zar može biti gore, o Allahov Poslaniče?” – čudeći se upitaše ashabi.

”Može. Kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro. Tada se ni vaši najučeniji ljudi neće moći snaći”- odgovori Poslanik.

(Musned, Ebu Ja’ala, 11/343., br.5204.; Medžme’ul-Zeva’id, Hejsemi, br.12210. el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.715.)

 

i još ovaj video pride.

 

i vježbajte gujcin šćip , kako sam onomad rekao

Članak 65. ( kvantna mehanika)

‘Omer ibn el-Hattab je jedanput susreo ‘Aliju ibn ebi Taliba, pa mu je rekao: -…..
‘Kako to’, rekao je Omer, ‘da čovjek voli čovjeka a on mu nikakva dobra nije učinio, dok opet drugi mrzi nekoga premda mu taj nikakva zla nije uradio?!’

‘Da’, kazao je ‘Alija. ‘Čuo sam Božijega Poslanika- neka su na nj mir i blagoslovi Božiji! – kad je rekao: – Duše su mobilizirana vojska: susretnu se u zraku pa se s nepovjerenjem postave jedne spram drugih. Potom se one koje se prepoznaju zbliže, a koje se ne prepoznaju- raziđu se!’….”

Dž’afer ibn ‘Awn prenosi od Ibrahima el-Hidžrija, on od Ebu Ahwesa a on od ‘Abdullaha ibn Mes’uda sljedeće:

“Duše su mobilizirana vojska – kad naiđu jedne na druge one se primirišu onako kako to učine konji, pa one od njih koje se prepoznaju te se zbliže, a koje se ne prepoznaju raziđu se!”…

Dvije duše ponekad budu vrlo srodne a njihova međusobna vezanost tako snažna da svaka od njih, usljed te velike vezanosti, dijelom osjeća ono što se događa onoj drugoj, dok istovremeno ne osjeća tako i nešto što se događa drugima.

Ljudi su u pogledu toga bili svjedoci mnogih čudesnih, fascinantnih slučajeva.

Ibn Kajjim; Knjiga o duši I

 

dushe

Članak 63. (gusul)

Od Enesa b. Malika se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se abdestio sa jednim pregršti (ar. mudd), a gasulio sa četiri do pet pregršti vode.” Buharija i Muslim.

 

Jedan pregršt po nekima iznosi oko 0,680 litara, tako da bi količina koja se ovdje spominje iznosila za gusul od 2.75 do 3,5 litara vode. To je gusl što podrazumijeva da se polije cijelo tijelo, od glave do pete vodom.

 

Mi jarane moj, potrošimo haman čitav bojler, vruće vode, i opet nismo sigurni jesmo li dobro i ispravno uzeli gusul. Da nam nije štagod ostalo neoprano, pa hoćel nam namaz bit ispravan, a tek učenje Kur’ana – šta sa njim?

 

Pa zato trljamo, polivamo, pa još jednom, pa onda opet dedera da još jednom ovda, morebit da nisam dobro….

 

E to ti je reč, kad insan ima šubhi o svom islamu i poznavanju istoga, sumnja i u svoj iman i islam –  nije pretjerivanje, jerbo čitav taj mentalni sklop koji nam se usađuje preko dobronamjernih pravovjernih znalaca, je zasnovan pretežno na tome kako ne valjamo nikako i nismo dobri..ok nismo meleki, al moramo se potrudit da budemo meleki na dunjaluku, ili ko ashabi r.a. – tj. kako ovi smatraju da su bili ashabi.

Zatim kako treba revnosno ispunjavati propise, a što se svodi na formalnosti pa čak vjera postaje nekima i čisti formalizam, a to toliko optereti insana da fakat u potpunosti skrene sa onih bitnih stvari tj. stvari srca.

 

Lijepo je to rekao Ibn Kajjim r.h. : “Doista Allahu pripadaju dvije vrste ubudijjeta (robovanja) od strane roba: robovanje njegove nutrine i spoljašnje robovanje. Tako rob ima robovanje srca svog, i robovanje jezika i dijelova tijela, i njegovo održavanje spoljašnjeg robovanja uz lišavanje suštine unutarnjeg robovanja je nešto što ga ne približava Gospodaru njegovom, niti mu garantuje nagradu i primanje djela. Ono što se želi jeste testiranje srca i iskušavanje tajnosti nutrine, a djelo srca je duh robovanja i njegova srž, pa kada se njega liši djelo tijela, biva poput mrtvoga tijela bez duše……..

…..A vjernici koji su spoznali Allaha i Njegovu naredbu, stoje pred Njega sa suštinom ubudijeta, nutrinom i vanjštinom, dali su prednost srcima svojim u služenju Allahu, a udove su učinili pratiocima srca njihovih, te je ostao i kralj i vojske njegove u službi Obožavanog, i ovo je suština ubudijeta, robovanja.”

 

A lijepo je rekao i Imam Gazali : “….srce, ono nije domen fakiha.” , pa možda se i ne treba čuditi , ovoliko kao ja 😀 , što imamo na sceni ovo što sam opisao, jer danas je more fakiha, muftija, mudžtehida itd. itd. ..a to znači da su srca , a to je ono što treba izgraditi, ostala van njihovog dometa, pa imamo neizgrađenih vjernika, odnosno izgrađenih, ali kako ne treba :/

Članak 62. ( Gazali )

Imam Gazalija u svom djelu “Izbavljenje od zablude” veli sljedeće , a kada govori nešto o matematici kao grani filozofije (kako je tada klasificirana) i filozofima:

 

“…Prva je u tome da se onaj ko u nju proniče zadivi njenom tačnošću i očitošću njenih dokaza, i usljed toga dođe do lijepog mišljenja o filozofiji, te pomisli kako su sve filozofske nauke po jasnoći i čvrstoći dokaza poput matematike. Zatim čuje da filozofi ne vjeruju, da poriču Božija svojstva i niječu Božji zakon i , slijedeći njih, sam prestaje vjerovati, govoreći: ” Da je religija istinita, ona ne bi izmakla ljudima koji vladaju tačnim znanjima kakva su u toj nauci!” Pa kada iz pričanja upozna njihovo nijekanje i poricanje religije, zaključi da je poricanje i nijekanje religije istina. Koliko sam puta vidio čovjeka koji usljed toga, i bez ikakva drugog razloga, odluta od istine!

 

Takvom čovjeku može se reći: ” Neko ko je upućen u jedno umijeće ne mora nužno biti upućen u svako umijeće. Nije nužno da znalac pravne nauke i nauke kelama bude jednako vješt u liječništvu, niti neupućenost u nauke razuma nužno znači i neupućenost u gramatiku. U svakom umijeću postoje ljudi koji su u njemu postigli visok stupanj savršenstva i uzoritosti a da se nisu oslobodili gluposti i neznanja u drugim oblastima. Rasprave Starih (grčkih filozofa) osnivale su se u matematici na dokazima, a u metafizici na pretpostavkama, i to može shvatiti samo onaj ko je to iskušao i u to pronikao.

 

No kada se to kaže čovjeku koji je dopustio da bude zaveden slijepim oponašanjem, on to neće prihvatiti, već će ustrajati u llijepom mišljenju o svim filozofskim naukama, jer ga vodi premoćna želja, isprazna hrabrost i sklonost da se pravi pametan. To je velika opasnost i potrebno je upozoriti na nju svakoga ko se upušta u te nauke….”

 

Ja bi ovdje da se nadovežem na ovaj koncept, jer primjetna je i jedna konceptualno slična pojava, a to je da vidim ljude ( i muške i ženske) da haman pa slijepo slijede one koji pokazuju jake emocije u vjeri i koji tako emotivno i nastupaju, po svim pitanjima. Koji riječima pokazuju visok stupanj iskrenosti i zabrinutosti za stanje muslimana, i koji takvikm pristupom privlače mnogo iskrenih duša koji poneseni takvim pristupom dotičnih, svaki njihov stav, komentar, očitovanje u javnosti dočekuju sa oduševljenjem i potvrđivanjem tih izgovorenih riječi.

 

Sumnjam da su nekada uopšte kvalitetno i razmislili o tome šta je taj ili ta rekao, i koliko je to fakat i tačno, ali opet se uključe u taj voz, a sve na krilima jakih emocija iz kojih izviru i te riječi, koje se vrlo često mogu uporediti sa glasnim  parolama nekih drugih ideologija koje su slijedile neke druge mase, a da nisu također razmišljale o istinitosti i sadržaju tih riječi.

 

Ne mislim da ti, koji tako emotivno nastupaju nisu iskreni, najverovatnije i jesu, ali sama emocija i žar sa kojim neko nastupa, nije dokaz za istinitost i tačnost svih njihovoh stavova.

A mnogi dakle, kao i ovih koje Gazali opisuje, upadaju u tu zamku, pa smatraju da je ta iskrenost dokaz i istinitosti.

 

To naprosto, nije tačno.

 

 

Članak 61. (gustav)

E! Neam šta plaho reći. Pogledaj crtani i saaamo će ti se kazati.

Jedino što sam skonto je to, da tek sad kontam ove crtane, konkretno Gustava. A pogledajte i ostale, koliko možete, nećete se pokajati.

 

Kao malom, najdraži mi je bio onaj kada pomariše one pljačkaše u banci 😀 , a sada i svi ostali. Jako duboki – iz čoška psihoanalize i tih psiho -socio folova  ‘ta ti ja znam

 

Članak 60. (jubilarni hhh)

Neće ništa bit o jubileju, nego ovako dakleM.

 

Svi mi koji smo upućeni u ona pitanja oko haridžija i pojave širenja tekfirske ideologije, a koji smo imali priliku čitati komentare tih zabludjelih sljedbenika Zul Huvejsira, ili debatovati sa njima ( mada tu nema nikakve debate) , znamo otprilike barem, na koji način ti maloumnici razmišljaju i kako kontaju.

 

Jedna od glavih karakteristika takvih je, da dakle, tekfire sve one koji na biiiiilo koji, ali znači bukvalno biiiilo koji način, kažu, misle ili podržavaju neki stav o tome, da šerijat ili neki određeni šerijatski propis ne treba primjeniti u nekoj situaciji , stanju , vremenu i dr.

 

Recimo, njima je đaba objasniti da npr. Erdogan, jeste za islam i šerijat , ali da zbog situacije, nije u mogućnosti da proglasi šerijat kao pozitivno zakonodavstvo , ali da na sve druge načine uvodi šerijastka pravila, makar se i ne pozivao na to da je to od šerijata.

 

Za ove prve gore, je dakle on ćafir, jer, nema veze što je u takvoj situaciji, Erdogan ne sudi po šerijati i ne govori za šerijat javno.

 

Tako isto ako bi neko rekao da u nekom sporu ili situaciji kaže da ne treba primjeniti šerijat, da treba sačekati i sl. takav je za njih također ćafir, jer po njihovom shvatanju, takav odbija primjeniti Allahov zakon, a prihvata ljudski, možda čak i da stavlja neko svoje mišljenje ispred Allahovog zakona.

 

Eh, dakle, ja sad kaem, da bi ti takvi, protekfirili i samog Poslanika a.s. , tj. proglasili ga ćafirom. A evo i zašto.

 

U hadisu kojeg bilježi Muslim (dakle sahih) a i Ebu Davud i Tirmizi, zapravo u dijelu hadisa, Poslanik a.s. izmeđuostalog kaže i ovo ( a daje vasijet vojskovođama) :

 

“…A ako budeš opsjedao neko utvrđenje, pa oni odluče da se predaju i da im sudiš po Allahovoj presudi, ti to nemoj prihvatiti nego prihvati da im sudiš po svojoj presudi, zato što ne znaš hoćeš li u tome potrefiti Allahovu presudu ili nećeš.“ !!!

 

Dakle, ovdje Poslanik a.s. jasno kaže, da taj i taj ne presuđuje po šerijatu već po svom mišljenju, iako postoji šerijat dakle, a sve iz bojazni da taj koji presuđuje, ne bi pogriješio u presuđivanju, pa tako donio pogrešnu presudu kojom bi nanio nepravdu tim zarobljenicima. Pa bi onda ispalo kako je šerijat nepravedan. Pa ako će već pogriješiti neka se onda to pripiše judskoj pogrešci a ne šerijatu.

A vidimo i da Poslanik a.s. ne obavezuje nekoga ko nije stručnjak u tome, u poznavanju šerijata, i to dobar, da sudi po Allahovom zakonu. Bolje je takvom reći po svom mišljenju nego se pozivati na šerijat.

Po načinu razmišljanja tekfirovaca, oni bi Poslanika a.s. protekfirili , jer nalaže i oporučuje da se šerijat ne primjenjuje.

 

A sad onda vidimo i kako se olahko primjenjuje “šerijat” danas od strane tih istih u anam nekim “islamskim” državama, gdje pobiše i izmasakriraše sve što im dopane šaka.

 

Pa ko onda slijedi vasijet Poslanika a.s.?!

Članak 59. ( attack)

Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju – rekoše: “Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bićete, sigurno, pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” El-Maide 23

 

Nešto dumam oko ovog ajeta već par dana, i kontam i vidim u ovom ajetu recept za pobjedu i uspijeh.

 

Ne samo u ratu i boju oružjem, već i inače. Dakle recept kako osvojiti nešto, kako pobijediti u bilo čemu u bilo kojoj sferi života, u bilo kojoj situaciji.

 

A to je dakle, da navališ svom silom i da savladaš taj prvi zid odbrane. A bez obzira kakva vojska ili odbrana toga nekoga ili nečeg te čeka iza tih prvih bedema ili kapija, ti ćeš pobijediti i uspjeti.

 

I kontam nako kroz istoriju kad gledaš, uvijek kada je pala kapija pao je i taj grad…

 

Kada čovjeka npr. želiš mentalno pobijediti, ako navališ svom mentalnom snagom na njega i uspiješ mu razbiti taj prvi zid, onda je on gotov i u potpunosti, bez obzira kakve argumenta protiv tebe još ima.

Padanje te prve kapije zapravo čini da taj koji se napada mentalno i moralno klone, u njega uđe strepja i strah a to je već pobjeda.

 

Pa nako kad kontam, i neki momćić kada želi za osvoji neku djevojku, čim uspije da pobijedi taj njen prvi zid na koji naiđe, ona je njegova .

 

Kada se ispituje svjedok, pa makar i bio dobro pripremljen i spreman na laž, kada navališ na njega argumentom i uspiješ da ga svladaš odmah na početku i oboriš tu kapiju laži i njegove lažne samouvjerenosti, takav je gotov i spreman da sve prizna i da se preda.

 

Tako je i u politici i globalnim odnosima. Velesile kada nastupe snažno i odlučno sa prijetnjom prema drugima i tako savladaju ono prvo protivljenje suparnika, već su ih pokorili i učinili svojim vazalima.

A sa druge strane, oni koji su se suprotstavili snažno jako i odlučno napadu velikih i uspjeli savladati taj prvi napad, prvu kapiju, napadača i nanijeti im poraz i gubitak, na kraju su i pobijedili.

 

 

Oni koji taktiziraju u ovim situacijama, obično na kraju gube ili zadržavaju neki status quo koji na kraju završava gubitkom onih koji se brane od odlučnih napada onih drugih.

 

Na ovom principu i mentalnom sklopu se temelji i židovska borilačka disciplina Krav Maga, a koja zahtjeva beskompromisan napad ( a sve u samoodbrani lafo) i ne zadovoljava se samo pukim odbijanjem protivnika, nego onda kada je čak i savladan , da se i dalje jako i bez emocija nastavi sa napadom na protivnika, po principu ili on ili ja. Dakle samo udri udri udri pa kad je protivnik i na podu, opet udri udri udri…..

 

Et’ to samo da kažem.

Članak 58. ( a brrrrr )

Svi smo čitali o Hudejbiji, i kako je to teklo, kako je došlo do sporazuma , šta su tražili mušrici i kako je završilo.

Ali ne znamo, nogo detalja o tome. Mislim znamo, zna se, piše u knjigama, neko i uči, a neko i ne uči i ne ovori o tome…elem.

 

Kad su mušrici došli da pregovaraju, među njima je bio i Urve b. Mes’ud, koji je vrijeđao Poslanika a.s., svašta govorio, i nakon jedne od uvreda, progovri Ebu Bekr r.a. i reče mu:

 

” Idi i posisaj klitoris Latu!”

 

Ovaj začepio, odvalio, nije vjerov’o šta mu ovaj reče, nije navikao na tako nešto.

Inače predaju bilježi Buharija ( u knjizi o ugovorima i o džihadu)

 

Neto slično bilježi i Ahmed  od Ubeja ibn K’aba koji je prenio od Poslanika a.s.da je rekao: ”Ko se bude hvalisao plemenskim porjeklom, recite mu da posiše polni organ svoga oca.” negdje ima dodatak “bez eufemizma” ….Albani je ocijenio hadis kao sahih.

 

Ja sad ne znam da li su ovi prevodioci koristili eufemizme ili su birali riječi kada su prevodili da to malo ublaže (provjeriću sa nekima prvom prilikom) manje je i bitno sad to. Al’ vjerovatno je to rečeno onako kako se tada govorilo.

 

Zamislite se na prelu na kom se neko pođe falit svojim porijeklom i vi mu kažete ” idi i popuši ***** svome ocu” , vi bi bili najgori naravno.

Kao što ću i ja biti nekome nakon ovog posta.

 

Učenjaci iz ovih primjera vele da je, dozvoljeno na psovke odgovoriti psovkom, vele i da je ovisno o situaciji dozvoljeno koristiti i ovakve riječi. Ovo za oca vele to je zato da ga se spusti na zemlju i zakuca, jer se fali sa onim sa čime se nema zbog čega faliti, postao je od sperme (izmeđuostalog) koja se izbaci iz polnog organa, pa kad mu je to toliko važno i razlog za hvaljenje et’ ti onda.

 

 

Članak 57. (žena koja umre)

 

“Žena koja umre, a njezin muž bude zadovoljan s njom, ući će u Džennet.” (Tirmizi)

 

Nešto gledam po fb-ku i nekim tekstovima i vidim da se ovaj hadis, pa čak i od samih žena jel, koristi masovno u tom smijeru da se žena uputi i odgoji na poslušnost mužu, na pokoravanje njemu u svemu jel, pa makar to bilo i protiv njene volje, samo nek nije grijeh , dokazuje se ovim hadisom, kako su žene manjkave , u smislu da su neposlušne, vrcave, kako im je teško da budu dobre supruge, pa eto zbog toga, koja bude dobra i muž joj bude zadovoljan s time ući će u džennet.

 

Nije sporno da ima i toga, dosta, da ima i žena svakakvih i koje krše sve te neke norme koje se u islamu zahtjeva da žena u braku ispunjava.

 

Međutim, ja u ovom hadisu vidim jednu drugu stranu. Dakle, opet sam u nekom čošku, nesvakidašnjem 😀 , ali ne iskustveno nego više nako…filozofski , da bude jasno! 😛 😀

 

Dakle, ja u ovom vidim i ovo:

 

Muškarci su toliki tersovi, toliko «teški» , po naravi, toliko sitničavi, čangrizavi i zahtjevni, sujetni,  toliko , nekako kao razmažena derišta, možda i neki da su bezobrazni i prezahtjevni itd. itd. ..da žena koja uspije takvog čovjeka svojom dobrotom i ponašanjem, svojim vještinama i umijećem, dovesti do stanja da takav tip rekne « e ženo, aferim, ja sam zadovoljan s tobom» , da je takva žena uspjela, da je savladala tu prepreku koja se zove «muško»

 

Još kad uzmemo da je Poslanik a.s. izjednačio veličinu tog ženinog ponašanja prema mužu  sa djelima muškaraca u džihadu, onda tek vidimo kad uporedimo ta djela, koliko je teško takvog jednog čovjeka ( sa svim onim opisom ) učiniti zadovoljnim, teško dakle koliko i izaći u džihad, biti ranjavan, trpjeti strah i bol, poginuti, možda biti zarobljen i mučen, potrošiti novac na tom putu itd.

A u jednom hadisu, za takvo ponašanje žene prema mužu, Poslanik a.s. kaže: ” Svaka takva žena je uzdignuta svakog dana i noći do nagrade hiljadu šehida koji su u borbi na Allahovom džellešanuhu putu strpljivi i odani,…”(ovaj hadis mi je sumnjiv, nisam provjeravao ali ima drugih koji porede i izjednačuju taj ženin trud sa džihadom muškaraca , pa makar i 1:1 )

 

Sav taj dakle trud muškaraca je ravan onom ženinom kada svojim djelima učini muža zadovoljnim, jer je teško dakle, takvog insana zadovoljiti..

 

Haj pošo sam se zapetljavat, valjda ste skontali šta sam htio kasti ovim 😀

Članak 56. (geni i izbor)

Geni utječu na vaš izbor[1]

 

Među filozofima i znanstvenicima preovladavao je stav da se ličnost nikada ne mijenja; čestita osoba ostaće kreposna, dok će loša ostati negativac. Mnogi su znanstvenici smatrali da su geni razlog koji stoji iza nepromjenjivosti ljudske osobnosti. Prema toj postavci, čovjekove osobine (dobre ili loše) su nepromjenjive i njemu je suđeno da radi ovako ili onako u skladu sa njegovim genomom[2] – tvrdnja koja proturječi Časnom Kur’anu i Hadisu.

Bog kaže u Časnom Kur’anu:

”7. I (tako mi[3]) duše i Onoga koji je stvori 8. pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini (dajući joj moć rasuđivanja), – 9. uspjeće samo onaj ko je očisti, 10. a biće izgubljen onaj koji je na stranputicu (izopačenost) odvodi!” (Aš-Šams, 7-10)

I isto tako On, dž.š., kaže u prijevodu značenja: ”I dobro i zlo mu objasnili? ” (Al-Balad,10)

Dakle, u skladu sa ovim časnim ajetima čovjek je u mogućnosti birati jedan od dva puta u bilo kojem trenutku svoga života i otuda ono za što se tvrdilo da ima utemeljenje u genetici je jednostavno pogrešna hipoteza koja nikad nije znanstveno ustanovljena. Savremene studije o međusobnoj vezi nasljednih gena i ponašanja čovjeka pokazuju da je ova teorija pogrešna.

Kada je zaživio genetski inženjering i kada je čovjek mogao uspješno razotkriti mnoge skrivene tajne o ljudskom genomu i genomu mnogih životinja, znanstvenici su se zapitali postoji li povezanost između ljudskog ponašanja i genoma, ili, drugim riječima, da li postoji ikakva unutarnja i vanjska reakcija spram bilo unutarnjih ili vanjskih poticaja?

U posljednjih deset godina provedena su istraživanja na mnogim životinjama i konačni rezultat bio je da “geni imaju utjecaj na psihološko i bihevioralno[4] kod ljudi i mnogih životinja”.

Pitanje zbog kojeg su pokrenute mnoge druge studije bilo je “Koliko gena je potrebno za sve funkcije čovjeka i životinja?”

U eksperimentu izvedenom na štakorima znanstvenici su bili u mogućnosti izračunati broj gena kod štakora. Pronašli su da je ukupan broj gena kod štakora 24.000. Svaki gen ima određenu funkciju, postoji gen za rad srca, gen za rad pluća, gen za disanje, gen za rad želuca i tako dalje. Svaki od ovih gena nije pod direktnom kontrolom čovjeka. Ti geni su poznati pod imenom konstitutivni geni. Otkriven je izvjestan broj gena koji rade samo kad je to potrebno. Ovi geni su uvijek pod utjecajem okolnih uvjeta te su dobili ime fakultativni geni.

Kad su znanstvenici svoja promatranja fokusirali na to da pronađu koji od tih gena utječe na ljudsko ponašanje, otkrili su da oni mogu biti svrstani u drugu grupu. Na njihovo iznenađenje, našli su da suma gena koji mogu izazvati određene postupke kod štakora mora biti 80.000, a ukupan broj je samo “24.000” gena. To ih je navelo da zaključe kako ne postoji nikakva veza između broja gena u genomu i ponašanja. Ovaj nalaz  bio je podvrgnut daljnjim istraživanjima te su napokon zaključili da ne postoji stvarna potreba da veliki broj gena kontrolira ponašanje, jer nije nužno da samo jedan gen bude odgovoran za isključivo jednu funkciju; on, zapravo, sudjeluje u generiranju različitih oblika ponašanja. Ovi geni su dobili ime višenamjenski geni.

Pristajući uz ova saznanja postalo je znanstveno opravdano tvrditi da samo nekoliko gena može uzrokovati različite oblike ponašanja. U studiji iz 2006. godine izvedenoj na velikom broju ljudi tokom 20 godina, s ciljem da se prepozna uloga koju geni imaju u osobnosti nekog čovjeka, znanstvenici su ustanovili da osobe (u dobi od 40-60 godina) imaju tendenciju psihoemocionalne stabilnosti. Utvrđeno je da su osobe u dobi od 40 i više godina manje osjetljive na nove ideje i iskustva.

Svako od navedenih svojstava temelji se na genima, a najmarkantnije otkriće je to da se utjecaj gena smanjuje kako osoba postaje starija te da okruženje igra važniju ulogu od gena u oblikovanju ličnosti te dobi, tako da akumulirano iskustvo dolazi do izražaja. U tom smislu Bog kaže u Časnom Kur’anu u prijevodu značenja:

”Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.” (Al-Ahqaf, 15)

U novijoj studiji, Karoul Doeik, profesor psihologije, kaže da samo jedna bezazlena situacija može utjecati na nečiju osobnost u toj mjeri da nastanu stalne posljedice – smatralo se da je takvo što inherentno genima. Dakle, nekada se vjerovalo da je to određeno nasljeđem.

Kasnije su pokrenute mnoge studije koje su okončane s vrlo važnim krajnjim rezultatom. U zaključku se kaže: “… iako je ljudsko ponašanje povezano s genima, mnogi njegovi oblici mogu biti modificirani i izmijenjeni – dinamični su, fleksibilni i podložni kontinuiranoj promjeni tokom cijelog životnog vijeka.

U članku objavljenom u “Current Direction in Psychological Science” dr. Doueik kaže: “… karakteristike kao što su način na koji tretiramo druge, način na koji doživljavate sebe i druge i kako se ophodite u takvim situacijama – premda u osnovi hereditarne i povezane s genima – su promjenjive.

U drugom istraživanju, dijete sramežljive naravi, iako se bojalo drugih i jako se stidjelo razgovarati s drugima, u potpunosti se promijenilo i postalo normalno u dobi od 12 godina. Osim toga, dodatni eksperimenti dokazuju da socijalni podaci imaju svojstvo modifikacije gena u mozgu na način da je moguće promijeniti animalno ophođenje. DNK, kažu znanstvenici, nisu nepromjenjive, tačnije one mogu biti pod utjecajem iskustva koje osoba prolazi. Smatrati da je vaša inteligencija postojana i da se ne može mijenjati dokazana je zabluda od strane znanstvenika. Utvrđeno je da se na inteligenciju može djelovati negativno i pozitivno, što ovisi o izazovima s kojima se suočavate i vašoj sposobnosti da na iste odgovorite. Doueik kaže da ako promijenite vlastitu predstavu o sebi, to će vam sigurno poslužiti u samoosnaženju, budući da će vam u tome pomoći geni.

U posljednjih pet godina, znanstvenici su postali više nego ubijeđeni da uzastopna iskustva mogu omesti rad nekih gena, a potaknuti aktivnost drugih.

Ukratko, tvrdnja da je čovjek, jednostavno, skup gena koji formiraju njegovu osobnost je pogrešna – to je iskaz za koji je molekularna biologija dokazala da je neosnovan.

Suprotno od onoga što mislite o sebi – samo riječ, savjet koji primite ili samo jedno obično socijalno iskustvo može promijeniti rad vaših gena.

Hvaljen neka je Allah, Koji je stvorio za vas dvije vrste gena: prve koji pokreću vaše tijelo, a druge koje koristite pri odabiru jednog od dva puta.

 

Autor: Dr: Do’soky Abdalhalim

Prijevod teksta: Muamer Neimarlija

 

 

Reference:

1-The Holy Qur’an

2-Ethan Watters (2006): DNA Is Not Destiny: The new science of epigenetic rewrites the rules of disease, heredity, and identity.

3-Discover magazine (https://discovermagazine.com/2006/nov/cover)

4-Pierre L. Roubertoux and Michèle Carlier (2007): From DNA to mind The decline of causality as a general rule for living matter. EMBO reports VOL 8: pages 7-11.

5- Carol S. Dweck (2008): Can Personality Be Changed? The Role of Beliefs in Personality and Change. Current Directions in Psychological Science, December 2007, page 391-394
 

[1] Prijevod članka objavljenog pod nazivom ”Genes affects your choice” na www.quran-m.net

[2] U biologiji, genom nekog organizma su svi njegovi nasljedni podaci kodirani u DNK (kod nekih virusa u RNK). Time su obuhvaćeni kako geni tako i ne-kodirajuće sekvence DNK. Izraz je 1920. godine skovao profesor botanike Hans Winkler kao složenicu riječi gen i kromosom. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Genom)

Genom je skup gena koje sadrži jedna haploidna ćelija. Geni se nalaze na hromozomskoj DNK i predstavljaju linearni raspored nukleotida u toj DNK.

(https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%93%D0%B5%D0%BD%D0%BE%D0%BC)

[3] Italik u zagradama citiranih ajeta je rezultat intervencije autora ovog članka.

[4] Na psihu i ponašanje (op.prev.)