Članak 185. (krečenje)

– Danas svi nešto po prirodi bili, pa i ja tako…malo se kresalo ( voće ) i tako to, malo krečilo i veralo….fino bilo

 

 

….inače vako me žena vazda maTLetira!

 

– Ima tamo na onom FB-ku ljudi….na sve živo on mora dat svoj komentar, svoj stav obznanit, svima..od politike, umjetnosti, religije, ekonomije…….ama sve….nema u šta se ne razumiju i u svemu su u pravu…ne d'o Bog da im napišeš komentar u kom se ne slažeš s njima…..posebno ne d'o Bog da im, onima koji su vjernici, kažeš i pokažeš , kako njihov izrečeni stav ili komentar, nije u skladu sa onim kako se oni predstavljaju javnosti tj. da je u skladu sa islamom….satraše se da nađu tumačenja ova i ona kako bi opravdali svoju reakciju.

Ne znam , šta ih goni da se , ničim izazvani moraju petljat u sve živo..i da moraju dati svoj stav javnosti!?

 

Ima tu opasnih pojava, ljudi ( mislim i žena i muškaraca) , koji se nameču kao predstavnici islama i svoje stavove tako i deklarišu, kao islamske i time zavode one koji nemaju svoj stav i mišlejnje …ili imaju stav i mišljenje ali nije njihov, samo misle da je njihov stav…ili misle da je njihov stav i stav islama, a taj stav islama je stav koji promoviše određena osoba.

Ovdje ne mislim naravno na one koji su pozvani i prozvani da govore u ime islama. Koji imaju idžazu na to, nego na more onih samoubjeđenih i samoprozvanih, ili onih koje su drugi ubijedili i prozvali da budu ti samoubjeđeni i samoprozvani “alimi” , “daije”, “profesori” i šta ti ja znam sve kako se ne nazivaju, sami ili ih drugi nazivaju.

 

Et’ , treba malo okrečit voće ‘vako na proljeće, da se sačuva stablo od napasnika a i ljepo za viđet

 

20150412_151100[1]

Članak 184. ( bide)

Jutros gledamo neke slike, i velim ženi da je meni baš bzze taj bide i to…što će mi to bolan?

I njoj je veli, al njoj iz razloga što moraš dvoje čistiti i održavat.

 

Meni nije to, nego mi je bzze kad si već kakio il piškio, sad da ustaješ, koračaš kolko-tolko i opet sjedaš. Znači ja moram usrane gujce ustajat i premještat se..šta ako kane neđe nešto!? ….mislim…može se desit…jelde?

 

Zato fino ugradiš tzv. guzoper, što se zove kod nas ona cijev što je proturiš ozada iza wc šolje i odma se na licu mjesta podapereš…i  gotovo…pa jel? molim te lijepo…šta komplikuješ život i majstorima a i sebi, a i gostima kad ti dođu, pa ne znaju đe će šta, pa bude svakakvih scena.

 

Ma čučavac sa flašom, eventualno modernija verzija sa pipom je najbolji bolan!

Članak 183. (destrukcija)

Zabrinjavajuća je količina destruktivnosti danas u svijetu, posebno kod muslimana a posebno kod one anam skupine koja se smatra jedinom pravovjernom. Ne može čovjek a da se ne upita od kuda tolika želja za uništavanjem…svega!?

Kad se skonta, vidi se da su ti anam tamo, uglavnom momci koji su se povratili vjeri, takvih je mnogo posebno sa zapada koji su ili konvertirali , ili muslimani rođeni na zapadu koji su se vratili islamu. Dakle neki kao pokajnici da kažemo.

 

Ima tu ljudi koji su iskreno prišli tome pokretu u nadi da je to ono pravo, ono što će ih izbaviti iz frustriranosti u kojoj se sav Ummet nalazi a zbog nemoći da se adekvatno suprotstavi zapadnjačkom neokolonijalizmu čija se najgrublja manifestacija realizuje kroz ratove i ubijanja civila i progone kroz kazamate onih snaga u Ummetu koje pružaju nadu u sutrašnje izbavljenje.

Ta frustriranost je jedne i odvela u taj kranji ekstremizam u kojem su, pogrešno, vidjeli slamku izbavljenja iz tog stanja i povratak ponosa, što se možda na pojedinačnom – unutrašnjem planu i desilo, ali i to je samo kratkotrajno i prolazno zavaravajuće stanje.

 

Druga grupa ljudi je ona koja je u svom karakteru i psihi destruktivna, rušilačka i nekrofilska u smislu želje za sijanjem smrti i uništvanjem.

 

Od kuda takav karakter kod ljudi koji tvrde da su iskreni Božiji robovi, koji su se pokajali za svoja nedjela u džahilijjetu?! Posebno od kuda to kod mladih ljudi.

 

Taj destruktivni karakter se razvio prije svega kod onih koji su se i prije pokajanja i povratka islamu otuđili od društva, koji nisu bili sami ali jesu usamljeni, makar to niko od njihovih bližnjih i ne primjećivao, koji su nosili taj nepodnošljivi teret nepripadanja i odbacivanja , uz sve to ,  gore pomenuta frustracija zbog nemoći koja je potpirivala mržnju i bijes a baš taj osjećaj nemoći je glavni faktor pojave destruktivnosti kod tih osoba. Sve to je dovelo da te osobe postanu nemirne i nespokojne i da u svemu što izgleda živo i nudi život, vide prijetnju.

Jer :”život u takvim uslovima je nemoguć i zato ga treba uništiti!”

Ukoliko se ta težnja ne ispolji prema nečemu vanjskom, ona se okreće prema samom čovjeku pa dolazi do autodestrukcije i do samoubistava. Možda je tu i odgovor od kuda se mogu naći toliki dobrovoljci za samoubilačke akcije?

 

U ovakvom stanju čovjek također nije u stanju da ispolji svoje unutrašnje težnje – nagonske, emocionalne, intelektualne, jer nema bezbjednosti i spontanosti da se ostvare, a sve zajedno samo povećava taj negativni nagon.

 

U globalnijoj slici, Islam predstavlja potpuno ostvarenje života, baš onakvog kako treba da bude, kako je u najboljem skladu sa ljudskom prirodom a i svijetom i prirodom uopće, ukoliko se želja i nastojanja pojedinaca pa i grupa, za ostvarivnajem tog života tj. islama , pokušavaju suzbiti , rezultat će biti pojava destruktivaca i rušilaštva kod onih pojedinaca i grupa čija je psiha već pripremljena kroz otuđenost, frustraciju, osjećaj nemoći i dr. I što veće i grublje bude nastojanje da se uguši ta želja za životom tj. islamom, reakcija i to rušilaštvo će biti beskompromisnije i nemilosrdnije.

 

Ovo mi je naumpalo čitaući ovaj Frommov citat, pa et’ možda neko i ne vidi isto što i ja , al štaš 😛

“Čini mi se da je koli­čina rušilaštva koja se može naći u pojedinaca srazmerna smanjenju životne ekspanzivnosti. Ovo se ne odnosi na pojedinačna osujećenja ove ili one instiktivne želje, već na ometanje čitavog života, na sprečavanje spontanosti u razvitku i izražavanju čovekovih čulnih, emocionalnih i intelektualnih sposobnosti. Život poseduje vlastiti unutrašnji dinamizam; on teži vlastitom razvijanju, izražavanju, proživljavanju. Izgleda da energija upravljena ka životu, ako se ta težnja ometa , prolazi kroz proces razlaganja i pretvara se u energije upravljene ka razaranju. Drugim riječima : nagon za životom i nagon za razaranjem nisu međusobno nezavisni činioci već se nalaze u obrnutoj uzajamnoj zavisnosti, što se više sprečava nagon za životom, to je nagon za razaranejm jači; što se više život ostvaruje, to je manja snaga rušilaštva. Rušilaštvo je posledica neproživljenog života.(bold aut.) Oni pojedinačni i društveni uslovi koji doprinose suzbijanju života stvaraju strast za razaranjem, a ova, tako reći, obrazuje veliku zalihu iz koje se hrane čovekove posebne neprijateljske težnje — bilo prema drugima bilo prema sebi samom .”

 

 

 

 

Članak 182. ( smijanje i/li plakanje ??? )

وَأَنَّهُۥ هُوَ أَضْحَكَ وَأَبْكَىٰ

 

“I da On, On zasmijava i rasplakuje,” (Mlivo) ;  “i da On na smijeh i na plač navodi,” (Korkut) – Sura En-Nedžm , 43.

 

Znamo da je u Kur'anu sve precizno i ništa nije dato tek tako, pa tako i ovaj redoslijed riječi i navođenja. Vidimo da Allah dž.š. prvo kaže da je On taj koji ljude navodi na smijeh, On čini da se ljudi smiju, a onda kaže i da je On taj koji navodi i daje plač.

 

Ovo me zamisli…pa kontam dalje, da to znači, možda , i da je smijanje preče od plača, da smijanju i smiješnim stvarima treba dati prednost nad onim tužnim, da se treba mnogo više smijati nego plakati i sl.

 

Ima hadis u kom Poslanik a.s. kaže: “….Tako mi Allaha, da znate ono što ja znam malo biste se smijali, a mnogo plakali!…” (Tirmizi i dr. ) ..

Ovdje meni upada u oko ovo  DA ZNATE, ali ne znamo, i nije nam dato da znamo, tako da ovo nije neka, hajmo reći preporuka ili naredba da plačemo i tražimo samo ono što će nas zabrinuti i rasplakati, a ono što ne znamo i ne možemo da znamo, pa za to nismo niti odgovorni.

 

Kontam, čovječe, kod nas kad se priča o selefu, nekako imamo sliku da su oni mnogo plakali a malo se smijali, da su uvijek bili zabrinute face…al ovaj hadis to demantuje..pa riječima ovog hadisa se može razumjeti da su se ashabi r.a. baš suprotno ponašali tj. da su se više smijali nego što su plakali. Ok jesu oni i plakali, znamo to iz predaja…ali đe su te predaje o tome kako i koliko su se ashabi r.a. smijali???!!!

 

I zbog toga, mnoga braća a i sestre su prihvatili to i vazda su nešto oni ozbiljni, nešto smrknuti, nešto kad se malo šališ, nešto mašu glavama, nešto oni estagfiraju, nešto cckaju, nešto oni ustaju i odoše učit Kur'an i plakat , nešto đes ba nisam te prepozno!

 

I nešto svi nešto neke statuse postove ovo ono, neke tužne, neke zabrinjavajuće nešto ovo-ono !

 

Daklem, treba se više smijat neg plakat i haj sad mijenjaj se!

 

– danas nam radničku džumu klanjao muftija 🙂 , i kontam, subhanallah, vidi razlike insana…onaj prošli nije htio ni da zna haman, ni glavni imam isto tako, a ovi novi se haman natječu koji će biti prvi 🙂 …hvala Allahu na promjenama i iskrenim ljudima.

 

– jučer čitam neki članak kako neki rus tamo hoće da mu neki doktor presadi glavu na neko zdravo tijelo..neka je bolest u pitanju…haj moglo bi se razgovarati o tome sa moralnog aspekta i drugih, ali nije mi to sad.nego ….subhanallah, kontam, koliko su danas ljudi na zapadu otišli u nauci naprijed, dok su prije muslimani bili ti koji su inovirali i pravili iskorake u nauci i svemu ostalom…danas tamo oniii, skidaju glave ljudima ko da pljucnu na stranu…dakle dok svijet presađuje glave, muslimani ( oni koji se predstavljaju kao pravovjerni jedini, a koji su zapravo kidnapovali islam od muslimana) se nadmeću da što više glava skinu 🙁

 

– i na kraju, vezano za ovo zadnje, malo crnog humora…taj doktor što presađuje glave, nek sa tim ISISovcama uđe u biznis, nek mu oni dobavljaju tijela bez glava a on nek presađuje, a mogu i glave posebno ić , il u paketu….kako god :/

Članak 181. (avtoritet)

Evo šta sam danas konto, šta mi je kroz glOvu prolazilo…

 

Vako, dakle….kontam…nešto o tim kompromisima nekim…i šta se desi kada neko napravi neki kompromis u nečem sa čim s ti ne slažeš, ni sa samim kompromisom niti svega u vezi situacje u kojoj je on i napravljen.

 

Naumpadođe mi neke stare daije, koje su bili nekada mnogo veći autoriteti braći i braćalama, a koji su napravili kompromise sa društvom, državom, IZom i sl. Ušli u društvo i počeli djelovati kao profesori, hodže ili neki drugi službenici IZa , političari čak i sl. Kompromis je bio taj da su odustali od nekih uglavnom spoljašnih manifestovanja islama, onako kako su do tada smatrali da treba, ali i nekih promjena u načinu razmišljanja i metodologije itd.

Ono što je primjetno je da su tim činom kompromisa, koji je po meni dobar i pamtan potez a i ispravan svakako , izgubili autoritet kod braće i braćala ( i sestara ) velikom većinom. Za njih su oni postali neka vrsta izdajnika, okrenuli su im leđa, počela su ogovaranja i kampanje protvi njih itd. itd. , a sve je to dovelo da cjepanja i pojavljivanja devijacija, koje su kulminirale svakako u pojavama u Maoči ili tamo u Krajini , a koje se odlikuju ideologijom tekfira ili su joj jako bliske.

 

Eh, onda sam konto o tim i ssličnim pojavama kompromisa za vrijeme Resula s.a.v.s.

Sjetio sam se dva primjera, jedan kada je potpisivan ugovor na Hudejbiji, pa su pagani tražili da se obrišu riječi “Allahov Poslanik”, na što je on a.s. i pristao, ali ashabi koji su pisali tu i bili svjedoci, nisu mogli i htjeli da učinu taj komromis. Nisu mogli jednostavno da pređu preko toga što je za njih ISTINA I HAKK — što se veli u nas.

Drugi primjer je isto tako vezan za Hudejbiju, gdje se velika većina muslimana, ashaba r.a. nije složila općenito sa tim ugovorom, sa kompromisima koji su učinjeni prema mušricima Mekke.

 

Ono što se vidi u ponašanju ashaba prema Poslaniku a.s., koji je bio njihov autoritet,  jeste to da ga nisu olajavali, nisu mu okretali leđa, nisu vodlili kampanju pretiv njega a.s., nisu ga prozvali mlakonjom, izdajicom, prodanom dušom, i svim onim što su današnja braća i braćala pripisali i nazivali svoje autoritete.

 

Razlika u ponašanju je očit ai jasna i još jedna pokazatelj koliko je “rupa” u ličnostima današnjih muslimana i njihovom shvatanju i primjeni islama.

Sa druge strane, može se postaviti i pitanje ” možda ni današnji autoriteti nisu pravi autoriteti, onako kako treba da budu?” …možda su pogrešno izgrađeni pa od tuda i njihov brz i lahak pad u očima drugih.

 

Kako god, trebamo se mijenjati na bolje, u oba tabora. I autoriteti a i oni koji ih slijede.

 

Et’ to sam danas konto, pa da reko zapišem.

Članak 180. (evolucija)

Plaho finih postova, išćito sam sve haman, neam šta plaho kasti..et , vako džematile lajkam sve 😀

 

– ne znam jel do štikli, al mešćini da se mogu prepoznat po hodu one žeMske ( prijesvega) čija su sela na velikom brdu neđe a put do njega plaho strmovit ili brdovit, kako iz kog ugla gleda!? Haa?

 

– danas me plaho obeselio jedan tel. poziv. ko , šta? čuće se aBda za koji dan, dok se još malo štagod ne razjasni, samo bi poručio krajiški da joj se dova primila aBda 🙂

 

– Evolucija i to, pa rekoH, nisam pobornik te teorije, koja ima neke dokaze, ali ima mnogo više rupa i kontradokaza koji je obaraju, posebno na molekularnom nivou. Još davno sam čitao a znam da i sad , postoje islamski učenjaci koji ne odbacuju tu teoriju i koji u njoj ne vide ništa sporno. Predugo bi bilo da sada objašnjavam kako to sve onu uklapaju tj evoluciju i islamsko poimanje stvaranja čovjeka. Mnogo je tu objašnjenja koja se granaju u nekoliko mogućih solucija.

Ugl. meni to više nije toliko zanimljiva tema, kako god da jeste, može se uklopiti sa islamskim viđenjam. Ovdje bi naglasio sa islamskim, jer haman svi ateisti pa i agnostici, kada govore o religiji, sve trpaju u isti koš, a da samo mao uđu u suštinie i istine, vidjeli bi da većina stvari koje oni vide u religijama, jeste ono kršćansko viđenje i objašnjenje, koje oni kritikuju, a to onda isto prenose i na islam, bez imalo želje da izučavanjem, iako je islam u mnogim stvarima daje potpuno druglije objašnjenje od kršćanstva…zapravo, evo ovaj video, koji govori o nekim pomenutim stvarima ovdje..pa bujrun

 

Članak 179. (nostalgija)

Eeeeeeeeeeeeeeh …..jah! (daleki zamišljeni, sjetni pogled, kroz nešto u blizini)

 

Kad se sjetim onog vremena kad je Stiven bio jedini peder kog smo znali a Samatha Fox jedina sifonida na koju smo odvaljivali.

 

Danas nemereš dahnut ni od jednih ni od drugih.

Naupade mi, dok sam nešto komentariso ovih dana,kako je ta pederizacija društva i u bivšoj Yu počela sa sapunicama, tačnije sa Dinastijom i Stivenom, koga opjevaše i Rokeri s Moravu.

A onaj ko je imao poster S.Fox je bio glavni u raji i vod'o ko alfa mužijak kerove, nas ostale iza zgrada il na terase zgrada da nam ga pokaže ( poster).

Danas svaka šuša zna nekog pedera a sifonida đe god bahneš. Doduše, bila je tu i Biljana Jevtić…naumpade mi sad naknadno.

 

I opet mi naumpane onaj hadis o vremenu kada će ljudi ono što je loše smatrati vrlinom, a ono što je dobro uzeti za nešto loše i zlo..još samo da dođe i najvljeno još gore stanje……iii opet mi sve to poveća jekin…elhamdulillahi

 

Što se tiče ovog novog voxa, haj nek je novo, valjda je i ljepše, mada vidim nekih fulova.al biće bolje aBda

 

Članak 178. (čoban)

Neki dan mi bila godišnjica kako sam razvio prvu pitu..imam i snimak, al me neš stid bilo stavit..viče žena , haj stavi nek se raja smije, ma jok…možda kasnije..nešto mi plaho svi ozbiljni..kad bude dernek, možda ondaK.

 

Danas vazdan kontam o ovom jutros što sam čuo čim dođoh na pos'o. Veli čoek, ma momak, ne znam imal 25 g. kako je jučer otjero ženu! Tamo vamo, ko šta , vele kako je ona bil vaka-naka. Živjeli su u zajednici sa njegovima, a spremali sprat da se odvoje.  Cura je nako, finčukasta, što se kaže, al jes neka glumica..dama…ja sam rek'o , kad sam čuo da je ovaj oženio, reko : svaka čast, al ja je nikad ne bi za ženu uz'o.

Svi su znali to, ti momćići, al kad oni ne kontaju glavom u tom periodu, nego nečim drugim.

Najviše me potrefilo kad sam čuo da je ona trudna! Sutra et’ ode na trudničko.

 

Hem me naljutilo prvo, jerbo..pa đeš bolan trudnu ženu otjerat, jesi normalan?! Prvo, znao si kakva je i čim si je oženio znači da si pristao na to njeno ponašanje..a sa druge strane, nisu to bili neki problemi izmeđ njih aman zaman…nije ni on neki fakin..da je npr. pijanica il da se npr. ona vucala okolo, ma jok..već sve neki banalni razlozi ..ali i da su ozbiljniji kakvi, pa jel se mora odma na prvu materi il ćerat il ić !?

I onda jš trudna bolan!!! ..ne znam al meni to ne ide u glavu

Ne mogu nikako skontat, šta ta omladina misli kad se ženi/udaje, o čemu misli, šta očekuje i kako zamišlja brak. A ovo je masovna pojava bolan danas. To se rataju začas posla. Nije posolila grah-mrš materi..il otišo na fudbal sa rajom i osto dokasno- odo ja materi a ti igraj lopte ..i sl.

 

Pa niđe veze ba.

Šta ove cure očekuju da će im brak bit ko iz bajki, priča i serija nekih? Vi mislite šta hoš al ja misli da je to podobro , mislim na ove serije i ti filmovi, uticalo na stavove o braku i očekivanjima ovih mladih..možda više žena , neg muških.

Kod momaka je najveći problem strah od ODGOVORNOSTI, a to znači da nisu mentalno zreli i sposobni da budu muževi ni očevi. Zbog toga i ćeraju žene čim se pođu javljati problemi u braku, dok cure odlaze materama čim njihov princ pokaže konjske osobine. On misli, malo se nabildo i et me, muškarčina..jesi al litl tumorou..nema bez izgrađene ličnosti i prihvatnaja odgovornosti,   čovjeka bolan.

 

Kako kaže Poslanik a.s. ” Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado” ..pa prihvati tu odgovornost jarrane, brini za svoje stado.

 

(mala digresija, ja vako nekad ženu ljutim, pa joj velim..ok ja jesam čoban, al ti si u mom stadu ovca, ja sam odogovar za tebe….ovco, vračaj se u stado…sv joj čitam i veli samo cccc …al je ond aobeselim da je i ona čoban u svom stadu 😀 njaaa)

 

Jednom jednoj ahbabkinji, koja se trebala uskoro udat, nako kao savjet za brak, reko : “Jesi vidila kolki je Vlašić iznad kuće ti ( tu se trbala udat, i udala se) , eh, koliki kod da je, i još toliko ti treba u braku SABURA” .

 

Osim onog svega poštovanja, uvažavanja, spremnosti na kompromis, ljubav i to…sabur u svemu tome je ključ…bar po meni….pa osaburat i u tom strahu od odgovornosti također znači , kao i osaburit ka dje problem neki.

 

Al’, nemoš ti bolan očekivat od ove pornofolk generacije da im bude išta kako valja…ma jok…ne znam.ev sad kontam..nisam optimista..i onda još takvi da rađaju djecu, koja će odrastati bez oba roditelja, ili sa posvađanim roditeljima…znamo da su posljedice po dijete tu najveće…a onda kasnije i po društvo

Članak 177. (‘sitnice’)

Insan se često, zabavi nekim, “velikim” mislima, “velikim” problemima i  događajima u životu, društvu…pa često padne u te neke crnjake, loše misli, razočarenja, tuge ili depresije….

Opet, sad mi naupade, ovo ne vazi za veliku većinu ljudi, koji su u matriksu i ne interesuje ih ništa osim udovoljenja strasti….žive život hajvana a ne insana .

 

Ovo sad što sam napisao jeeeee ……ova druga rečenica je pokazatelj upravo ovoga što sam u prvoj rekao, neki kao paradoks onoga što sam htio….shit! 😀

 

Htio sam reći da zbog tih razmišljanja i deveranja oko tih “velikih” stvari, često zaboravimo na sve one male stvari, koje nam čine život lijepim i sretnim.

Evo par stvari, tih “malih” u kojima ja nalazim zadovoljstvo i sreću ( napominjem opet , malih, one velike se podrazumijevaju) :

 

Gledati mrava kako ide svojim putem ili nosi neki komadić nećeg; gledati zvijezde i noćno nebo; gledati oblake kako se kreću i oblike koje tvore; ćejfit na wc šolji; prikunjat al’ nezaspat, već bit u tom stanju polusna izmeđ sna i jave; oblizat poklopac od jogurta u čaši; polizat štapove od miksera nakon mućenja šlaga; ležati na podu u polumraku i gledati nešto dobro na TV-u; gledati kako leti pahuljica snijega; slušati kišu kako udara u krov i prozor; namazat krišku eurokrema al’ debelo namazat da ti oanj šećer u zube udari; slušati malu djecu dok se igraju i njihove priče i židanja i njihovo shvatanje svijeta i života …itd.itd.

 

Treba insan da više paženje obrati i odvoji za ove stvari u životu, garant će mu život izgledati ljepši, smisleniji…..možda i skonta da ove “sitnice” i nisu toliko male a da one “velike” nisu toliko velike…….et’ toliko

 

Članak 176. ( manemoj!?)

Ovo manemoj se piše odvojeno, znam,  da me ne bim dežurni gramatičari popravljali , al ja to tako volim..haj

 

Neki dan mi veli ova starija curica, kako ju je , nako okolo, jedna sestra, starija žena, pa pomalo i hinjski, pokušala kao isprovocirat ili uvrijediti i šta ti ja znam šta je htjela više.

Bilo je više tih curica, i ova žena je pitajući drugu curicu da li i ona trenira karate, na što je ta curica odgovorila da ne trenira, onda ova žena rekla ” maja, tako i treba, nije to za curice” i onda uputila pogled, a znate te poglede, prema mojoj curici, a koja trenira karate. I ona a i ova mlađa treniraju :D.

 

Nako kontam, Bože dragi i mili, pa kako su ljudi tako ograničeni i od kud joj takvo razmišljanje. Nije mi to toliko što ju je pokušala uvrijediti, već mi je više za brigu to što se kod nas još uvijek gaji takvo retrogradno mišljenje u nekim stvarima, a što je najgore, koje nema uporišta ni u islamu. Naprotiv!

Ovo mi govori, ne samo kod te sestre, nego i kod mnoge braće, da toliko površno te neke stvari išćitavamo ili slušamo, da nam to samo prozviždi kroz glavu a da slabo šta izvučemo pouku, osim te neke površinske, a et’ često i sasvim suprotne iz onoga što nam neka priča ili pouka šalje.

 

Naumpali su mi svi oni slučajevi koji se navode iz istorije prvih muslimana i ashabijki na bojnom polju..pa se u jednom kaže da je jedna Esma r.a. u jednoj bitci ubila devet! neprijateljskih vojnika , i to šatorskim kolcem!!

Pa sad,ljudi moji, kako niko ne razmisli, kako je jedna “obična” žena , kućanica ( kako bi mnogi volili da jeste) mogla običnim parmakom ubiti 9 muškaraca, opremljenih štitovima, naoružanih oružjem, fizički jačih i spremnijih od žena svakako?!

Il’ u jednoj predaji ( ne mogu je naći sad) se kaže da je Aiša r.a. u jednoj od bitaka, slučajno, jer se nisu prepoznali, ukrstila mačeve sa Alijem r.a. , a koji je bio poznat kao izuzetno vješt i jedan od najspretnijih i najhrabrijih mačevalaca i boraca, od koga su strahovali svi neprijatelji u direktnim dvobojima. Znači, zamisli scenu u kojoj se jedan takav sposoban borac sukobi i razmjeni par udaraca, zamaha i odbrana i blokada mačevima sa jednom OBIČNOM ženom!

Pa da je OBIČNA žena, kućanica, ne bi uspjela ni jedan blok da postavi niti da uputi ijedan udarac prema tako iskusnom, spretnom, brzom i jakom protivniku.

OSIM, ako ni ona r.a. a ni ona r.a. u prijašnjem primjeru, nisu već od ranije imale neka iskustva sa oružjem, ako nisu imale neke obuke ili treninge i sl.!

 

Naravno  neče vam to iko ili slabo ko će reći, jer žena ne treba da izlazi iz kuće, kuća je za nju, djeca, šta ima ona vani i još da trenira mačevanje i sl.. 😛

 

Manemoj!!??

 

A ja vidim u ovim pričama i to da su i žene muslimanke , u prvim generacijama, vježbale i da su bile osposobjene za bitke. Pa ako su one, zašto ne bi i današnje muslimanke bile isto tako sposobne bar da se mogu odbraniti od nasilnika na ulici, ne govorim o boju?!

 

Da skratm….ja ću svoje slat i dalje na treninge a mislim da bi i vi svi koji imate kćeri, žene sestre, ili vi same, trebale bar nešto od tih vještina savladati, nek se nađe za ne daj Bože.

 

et’ tol'ko

Članak 175. ( V )

 

Nisam stigo sve reći što sam mislio, kratka mi ruta bila vožnje, a da hodam ćeršijom i pričam, nema smisla 😀 ….da kažem i to da je smijenjen i taj stari glavni imam, a novi je sa oduševljenjem ovo pokrenuo i on nam je i klanjao ovu prvu radničku 🙂

 

Sa druge strane, nisam stigao reći i to da je ovo sa druge strane i žalosno, da u jednoj zemlji , drušvu u kom su muslimani većina, da ti nemaš osnovna prava da zadovoljiš vjerske potrebe, da se moraš boriti za njih, da naši poslodavci, bošnjaci-muslimani, menađeri i druge odgovorne i nadležne rukovodeće osobe , nemaju sluha za ove stvari i da se sami stide, ne trude pa čak ima slučajeva da BRANE npr namaz i to u firmama gdje je do tada bilo normalno da se obalja i ide ne džumu.

Kršćani su pitanje svoje “džume” tj. mise, riješili tako što su nedelju uzali kao slobodan dan, a mi se moramo tome ko šmigle zadnje pošutariti i prihvatiti to. IZ je tu , po meni kriva jer nije, onda kada je mogla i kada je imala jak uticaj u društvu i politici, a to je vrijeme rata i netom par godina poslije, to iskoristila i kroz institucije države to riješila…sad je daj šta daš ..et’ ..haj da ne dužim više.da Allah popravi naše stanje na bolje…amin.

A neće dok mi ne popravimo sami sebe…

 

odo u polikitu! ..nema druge

Članak 173. ( Seljak i selo)

Selo i Seljak

 

Nazvati nekoga seljakom danas obično znači da dotičnog kudimo, vrijeđamo, odnosno poručujemo mu da je nekulturan, neodgojen, malograđanin, neinteligentan tj. posebnog menatalnog sklopa koji sve to objedinjuje a i više od toga…

Seljak može biti i oznaka geografskog porijekla za čovjeka koji živi na selu ili pak za čovjeka koji se bavi seoskim poslovima, poljoprivredom, stočarstvom, ratarstvom i sl. Koristi se i za to. Samo što i tada, kada se na najobičniji način nekome kaže da je seljak, opet dobije ovu prvoopisanu negativnu konotaciju.

 

Seljak je dakle danas pretežno pojam da se označi određeni mentalni sklop a rjeđe i geografsko porijeklo.

Istina je da, biti seljak u ovom negativnom značenju ,ne znači i da je taj «seljak» sa sela i da se bavi seoskim poslovima, tih seljaka ima i u gradovima, negdje i više nego na samom selu .

 

Kako se taj pojam počeo koristiti u negativnom značenju? Pa vjerovatno jer su nekada, ti ljudi sa sela, kada dođu u gradove, imali drugačije oblike ponašanja odnosno , nisu se ponašali na način kako se to očekivalo po određenom bontonu, od nošnje, načina ishrane, razgovora itd.

Zašto se nisu ponašali, razlozi su raznovrsni.

 

Dakle, kombinacija može biti raznih…može biti mentalni seljak sa sela ili iz grada, kao što i urban( mentalno) može biti i iz grada ali i sa sela.

 

Ne znam šta je gora kombinacija, mentalni seljak sa sela ili iz grada. Možda ovaj drugi jer se od njega ne očekuje takvo ponašanje.

 

Danas sa posla idem i ispred mene jedan čovjek sa sela, dakle seljak i hop! ..baci ti on pored puta smotanu i praznu kutiju od cigareta. Bilo je tu još papira, ali ja to ne mogu nikako da shvatim i svarim inače. To bacanje smetlja ilitiga smeća na po džade, a viđao sam da ljudi bace papir svega na 5 m od kante za smeće.

Pa ja bolan ( a sada hvalite me prsti moji 😀 ) , znam danima, sedmicama pa i mjesecima mi ostane komad papirića u džepu jer nije bilo kante da bacim, pa ostavim za kasnije.

Al ovaj me je seljak sa sela i to mentalni seljak sa sela iznenadio baš zato što je seljak ( osoba sa sela) . Pa zar oni , ti seljaci, nemaju taj odgoj bar da ne prljaju i ne bacaju smeće po svojim avlijama, njivama i livadama!?

 

Kako se okokuće može ponašati kao normalan insan, a vankuće biti seljačina!?

 

Ne mogu to da svarim nikako et’ ! Još kad uzmeš da smo mi muslimani, da nam je čistoća dio vjere, da mi moramo prednjačiti u tome nad svim ostalima ( govorim o mikro a ne makro stanju a i ono se podrazumjeva, mada je stanje i na makro katastofalno za muslimane). Zar je zapad od bacanja govana kroz prozore na ulice napredovao do današnjeg stanja kojem se mi muslimani danas divimo kada odemo na zapad, a mi u ovako jadnom stanju pesinluka i poganluka, seljakluka-mentalnog!?

 

Inač to stanje na selu se skroz okrenulo od rata na ovamo u svemu. Prije je selo ipak bilo kao neki bastion morala u odnosu na grad, i vjere također. Danas je situacija obrnuta. Ja radim u firmi sa oko 1000 radnika i većina radnika su sa sela, i vidim i gledam svaki dan njihovo ponašanje govor, zanimaciju, vidim njihovu nemoralnost i duhovnu eroziju. Blud, alkoholizam, kockanje, varanje i sve druge društvene anomalije su postale ono po čemu se naša sela danas prepoznaju …..žao mi je zbog toga, jako žao…haj…odužio sam, a shvatili ste valjda šta sam htio kasti.

 

Članak 172. (vrijeme)

Razmišljati o vremenu, dovodi fakat čovjeka do krajnjih granica gdje mozak staje.

Dakle, kad kontaš o vremenu,  ovom protočnom ne ovom atmosferskom folu, prvo treba da ti bude jasno da neš nikad skontat sve što ti naumpadne u vezi toga! I odma ti je lakše 😀

 

Vrijeme je Allahovo stvorenje, kao i svaka druga. Znači da ima početak. Taj početak je onog trena kada nastaje i prostor, a prostor nastaje u momentu Big Banga (kada nastaje i materija jee aterija je morala imati prostor u kom će postojati i širiti se).

Prije toga nije bilo vremena! Dakle ako neko pođe kontat ‘vako otprilike, ”šta je bilo prije nastanka univerzuma, ako nije bilo ništa osim Allaha, koliko je Allah bio sam”…to je pogrešno pitanje, Allah nije ograničen vremenom pa je pogrešno reći i misliti npr. da je toliko i toliko vremena Allah bio prije nego je stvorio ovaj Univerzum.

Mada, kada uzmemo u razmatranje, da je Allah apsolutni Stvaratelj, a to podrazumjeva konstantno stvaranje kako kaže Ibn Tejmijje ( spominjao sam njgov rad na tu temu ranije neđe) , onda se može otvoriti pitanje, nije li onda prije ovoga Univerzuma, našeg, Allah konstantno stvarao i druge, slične ili identične Univerzume u kojima je također postojalo vrijeme? Jesu li oni paralelni sa našim ili ne? Da li će nakon kraja našeg Univerzuma Allah stvoriti novi?

Ova sva pitanja jer da li  bi sa krajem našeg svijeta i stvaranjem u njemu i ulaskom u Ahiret to značilo i prestanak konstantnog stvaranja iz ničega a to bi onda umanjilo Allahovo svojstvo Stvoritelja , a On je daleko od bilo kakve manjkavosti, kako je smatrao i Ibn Tejmijje r.h.

Na ovo pitanje nemamo odgovora, osim filozofskih i bolje se ne upuštati u špekulacije, jer nemamo koristi od njih a možemo upasti u akidetske zamke i posrnuti.

 

Inače sam ranije volio i onu od Floydova – Time stvar, koja im je jedna od boljih.

 

Jedna od ljudskih zabluda,  u pogledu vremena, je i pojam beskonačnosti. Ljudi to obično shvaćaju kao neograničeno dug protok vremena, ali jok Beskonačnost je egzistencija u kojoj ne postoji vrijeme. Dakle ne postojanje vremena jeste beskonačno. Ovo je isto tako teško shvatiti našem mozgu. A evo čitajući Fromma, vidim da i on ovako objašnjava beskonačnost.

 

Kada sam bio na putu ka islamu , nako sam prvo čitao neke knjige i jedna od boljih, koju bi svakome preporučio , je bila i “Dijalog sa prijateljem ateistom” Mustafe Mahmuda. U njoj on govori nešto vezano za vrijeme i dušu, što je mene tada oduševilo,p aću pokušati da prepričam to.

 

Dakle, on , dokazujući to da duša ima svoj početak naravno ali da je onda njeno egzistiranje beskonačno, a sa ciljem da dokaže kako postoji drugi život i egzistencija i nakon ovoga, služi se vremenom, koje je prolazno. U tome se on pita ” ako je duša prolazna i vrijeme prolazno, kako onda duša primjećuje i shvata prolaznost vremena. Služeći se metaforom kretanja čovjeka u liftu, koji dok je u njemu i dok se kreće, nema osjećaja za kretanje i ne primjećuje to kretanje dok je zatvoren u toj kutiji. Dok neko ko sa strane gleda u taj lift kako ide gore ili dole, jasno može da opazi i percepira tu kretnju.

Ako je duša prolazna kao i vrijeme, ona ne bi, kao ni osoba u liftu, mogla da shvati i opazi to kretanje i prolaznost vremena, ali pošto je ona beskrajna, na nju dakle ne utiče prolaznost vremena, ne uništava je, i ona sa te pozicije neprolaznosti jasno mmože da opazi i posmatra prolaznost vremena. Pošto je ona beskrajna, onda kraj ovoga svijeta ne znači i kraj egzistiranja za dušu, već mora postojati mjesto njene druge egzistencije.

 

Et’ toliko za sad, ako mi još štagodrce naumpana, dopisaću….ono putovanje kroz vrijeme nije mi sad interesantno da spominjem.

 

 

 

 

Članak 171. (džero)

Jedan moj ahbab, brat je džero. Pravi džero. Pored svog redovnog posla, bavi se i tim obrtom, zanatom, – džerašenjem ( ili džerešenjem, kako ko). Meni nešto draža ova riječ od sunećenje. Neki dan sjedimo, nešto se on zamislio , odluto ” šta je ” – rekoh mu , ” asli imaš neku komplikovanu ćunu kao izazov, pa kontaš sa koje strane i iz kojeg ugla da joj priđeš” ….On se samo nasmijao i veli ” Ma nije to” 😀

 

Pišem ovo, danas mi naumpo Ibrahim a.s.Kažu, on je prvi koji se odžerešio (iskreno, možda je i Đ ovdje, al neise, ako ko zna nek javi pa ću editovat). Kontam, subhanallah, Ibrahim as. je živio otprilike 2000 pne. , nije tada bilo nit ovakvih instrumenata medicinskih, nit anestezije, zavoja i šta svene, a uz to sve, on je sam sebe odžerašio, možda i nekim , ne baš oštim predmetom. Musibet je to brte mili..ima ona priča neka u Bibliji, zaboravih sad detalje, al nešto kao, neki su se u nekom gradu svi muški odžerašili, pa tu noć su imali temperaturu i groznicu, pa im ovi drugi upali ( mislim Jusufova as. braća) i nešto im, šta ja znam šta sad, nebitno to, nego ovo, ….kako poslije džerašenja čoeka obuzme svašta nešto, musibet neki..nije nizašta.

 

Ugl. valja to, svi sad to rade, iz medicinskih razloga vele..a mi et’ da se sjetimo Ibrahimovog a.s. zavjeta prijesvega..pa zašto malo ne i ući u dubinu pa razmisliti kako je to izgledalo tada i kako se mučilo s time. Danas nema plaho komplikacija, rijetko, veli mi ovaj moj brat džero, a inače je i medicinar neki. Mi danas smo rahat, i što se tiče te medicinske a i društvene, ideološke situacije. Nije bilo baš tako lahko to u komunizmu, mnogi su tajno to činili.

 

Ja sam, tj. meni je to urađeno kad sam imao ..jedno 4 g. i sjećam se , podobro se sjećam. oduše u bolnicu me mati r. odvela dok nije bilo oca inače komuniste tada ( nije ni danas daleko , nažalost). Poslije me nosila na rukama kući veli, a ja nako se obisio u anesteziji, težak, al ona me u naramak i krenula kući, a ima jedno kilometar, uz malo i brda , i stade joj vozilo hitne i povuće nas do zgrade..da joj se Allah smiluje..amin…

°

Kažu, tog se ne sjećam, al vele, da je to kad sam ja to obavio u bolnici, to bilo čudo pravo. I danas se to prepričava u bolnici. Kažu da su danima dolazili, posebno medicinske sestre, i iz drugih gradova, da vide to čudo. Neki vele da su im i ulaz naplačivali. Kažu da još čuvaju u nekoj tegli formalina negdje u podrumima. Htjeli , vele ,u ratu neki iz UNa dolazili, pa da to prodaju na nekoj aukciji negdje vani pa da se od tih para onda kupe neki aparati za bolnicu, al nije direktor dao…nek stoji, nek se zna, ko zna za šta može zatrebat. Čuo sam da je kasnije , neki htio to ukrast i prošvercovat, al ufatili ga na ulazu, vratili prepucij, a njemu otkaz dali. Stražar je nagrađen extra platom i još5 dana godišnjeg plus. Jel istina il nije, ne znam.

 

Helem, ovo od ovog krugića nije naravo istina , al nisam mogo odolit 😀 ,….. još sam probro od svega što mi je naumpalo…..Ok, priznajem, to mi jest da nevalja…al biće bolje aBda..negoooo, ovo hoću da kažem još.

 

Ako ko ima muško dijete, nek mu to obavi dok je što manje, da se dite ne sjeća ba toga , traume su to bolan 😀 …vidiš kako je…

et’ to samo

 

Članak 170. (zemlja)

The-Coyle-Group-Land-Philadelphia-Appraisers

Danas sam se prvi put ove godine malo bavio zemljom…malo se štijalo, sijalo i tako to….ne živim na selu, ali kod ženine mi kuće, koja i nije baš na selu, imamo malo zemlje koju zadnjih 3-4 godine malo zasijemo, zasadimo i tako to…onako , za nas, al’ bude hvala Allahu i za druge. Jedino je slabo bilo lani, poplavilo al’ hvala Allahu na svakom stanju. A hoću i da mi djeca pojedu koliko-toliko nečeg domaćeg, zdravog, nagnjojenog kravljim govnetom a ne tamo nekom kemijom.

 

‘Nako kopajući, vidim onaj korov i kako on, subhanallah, vavik brže i bolje raste od onog zasijanog, zasađenog bilja. To me podsjeti na ono što sam pisao neki dan o Ebu Bekru r.a. i tome kako ljudi inače lakše i brže, bez ikakvih problema prihvataju neke loše vijesti o nekome, nečemu…to se prima lahko u insana baš k'o i korov u zemlji. Tu mi kliknu da su te neke zakonitosti koje Allah dž.š postavio na ovome svijetu jednake za mnoge stvari..pa tako i ovo o čemu napisah…korov u zemlji – kao loše i negativno u insanu.

Nije čudna ova povezanost i sličnost, naprotiv, očekivana je, jer čovjek i jeste stvore od zemlje, od njene biti, pa kako da ne bude sličan zemlji?!

Za oboje, da bude plodno i rodno, i zemlja i insan, da daju dobro, treba se potruditi i čistiti redovno od korova. Taj korov će uvijek nicati na novo, al treba biti ustrajan.

Ako se zapusti, onda ti treba mnooogo više truda da se očisti, i zemlja a i duša. Zato imamo npr namaze..redovno klanjati, učiti Kur'an itd.

 

Problem je i kada se to čišćenje pokušava činiti na neadekvatan način. Nekim neprirodnim i umjetnim stvarima, koje su u suštini otrovi. Očisti ono, možda i efikasnije nego ono prorodno, ali ti otrovi odoše i u plod, pa plod ne bude ni zdrav kako treba, ni ukusan, ni mirisan…a preveliko konzumiranje takvih plodova može u tijelu nakupiti i sve te otrove i izazvati i jako jako štetne posledice.

Za zemlju vam je jasno (a ako uz to imamo i GMO sjemena, tj. sjeme ploda nije prirodno), a za dušu, onome kome nije baš, da kažem samo da se zbog tog neadekvatnog čišćenja, koje jeste efikasno ,  pojavljuju mnoge devijacije i sekte , najaktuelnija je ova grupa iz tzv. hilafeta, al ima ih još mnogo.

 

Moglo bi se još mnogo ovih nekih metafora i alegorija naći al dosta.

 

I jah, još nešto……koliko god da se insan umori kada radi na zemlji, bar ja, osjeća se nekakoooo, kako bih reko…opušteno, zadovoljno, smireno…

nije to onaj umor kao na poslu kada se umoriš, jok, nikako, ni blizu…ovaj smiruje i odmara od svih umora druge vrste…

vjerovatno jer je insan u tom direktnom kontaktu sa zemljom , od koje je i načinjen, pa se i na svakom nivou egzistiranja poveže sa onim od čega je i sam načinjen..dakle u prirodnom si ambijentu, a ne u vještačkom….

a i namaz, koji obavi čovjek na otvorenom, na zemlji…još bos kada je!…ma nema dalje ba! 🙂 …

ta konekcija, sa zemljom, pa vjerovatno dolazi i do energetskog pražnjenja insana , te negativne energije, na kvantnom nivou, ..

još vjetar kad zapuše aaaaaaaaaa, …elhamdulillahi 🙂 …

eto…toliko….ko nije probao neka proba…garantujem zadovoljstvo koje će se pamtiti dugo

Članak 169. (poligamija III)

Evo, opet o poligamiji, po treći put, i opet iz jednog posebnog čoška..ovaj put, psihoanalitičkog, svjestan svih mogućih poljedica 😀

 

Dakle, ‘vako:

 

“Ljubav nije najprije »prouzrokovana«, nekakvim posebnim predmetom, već je ona pritajeno čovjekovo svojstvo koje izvjestan »predmet« samo aktualizuje. …..Ona je gotovost koja se, u načelu, može ispoljiti prema svakoj osobi i svakom predmetu, uključujući tu i nas same.

Isključiva ljubav je po sebi protivriječna. Svakako, nije slučajno što neko postaje »predmet« očite ljubavi. Činioci koji uslovljavaju jedan takav osobit izbor suviše su brojni i suviše složeni da bismo o njima ovdje raspravljali. Važno je, međutim, da je ljubav prema posebnom »predmetu« samo aktualizovanje i usredsređivanje pritajene ljubavi prema jednoj osobi; nije tačno, kao što bi se idejom o romantičnoj ljubavi htjelo da prikaže, da postoji samo jedna osoba na svijetu koju čovjek može da voli, da je nalaženje te osobe velika prilika njegova života i da ljubav prema njoj ima za posljedicu udaljavanje od svih drugih ljudi. Ljubav koja se može doživjeti samo prema jednoj osobi upravo time pokazuje da nije ljubav već sado-mazohistička naklonost.

Osnovno potvrđivanje koje sadrži ljubav upravlja se ka voljenoj osobi kao otelovljenju suštastveno ljudskih svojstava. Ljubav prema jednoj osobi podrazumjeva ljubav prema čovjeku kao takvom. Ljubav prema čoveku kao takvom nije, kao što se često pretpostavlja, uopštavanje do kojeg dolazi »poslije« ljubavi prema posebnoj osobi ni uvećavanje iskustva sa posebnim »predmetom« ; ona je njihova premisa, mada se genetički javlja u dodiru s određenim pojedincima……

 

Pažljivo posmatranje pokazuje da je sebična osoba, iako uvijek brižno zaokupljena sobom, uvijek nezadovoljna, uvijek uznemirena, da je uvijek pokreće strah da nije dobila dovoljno, da je nešto propustila, da je nečeg lišena. Ona je ispunjena velikom zavišću prema svakom ko bi mogao da ima više od nje. Ako još pažljivije posmatramo , naročito nesvjesnu dinamiku, nalazimo da takva osoba u suštini nije sebi naklonjena, da sebe uopšte ne voli. Lako je riješiti zagonetku u toj prividnoj protivrječnosti. Korijen sebičnosti je u samom tom nedostatku naklonosti prema sebi. Osoba koja sebi nije naklonjena, koja o sebi nema povoljno mišljenje neprestano se nalazi u stanju nespokojstva u pogledu svog ličnog ja. Ona ne uživa onu unutrašnju bezbjednost koja može da nastane samo na osnovu istinske naklonosti i potvrđivanja. Ona mora da se brine za sebe, da bude lakoma, pošto u suštini nije bezbedna ni zadovoljna.” (piše Fromm)

 

dakleM, ovdje vidimo sve one psihološke razloge zbog kojih se žene kofrče i pozelene kada se, makar i kroz šalu, spomene poligamija….

 

3, 4, SAD! …očekujem paljbu, al stoički ću podnijeti 😛

Članak 168. (obešeljenje)

Ovih noći, kad legnem, kroz prozor vidim JupiterA …..pogledam ga i nasmijem se 🙂 …mislim , znam ustvari, da se i on nasmije meni 🙂

 

Jutros sanjam da imam operaciju srca, ali sam budan i pričam sa hirurgom..nako…otvorenih prsa…srce mi zalandara i ja mu velim nešto kao..et’ vidiš kako to meni …kaže on, saćemo mi to sredit..i smiješi mi se..i ja se njemu smiješim 🙂

 

Došo ev’ u kuću, kad ne mogu na fb :O …reko hakovali me..bzze…kad nisu, vidim neka poruka da nešto ažuriraju…dobro je reko…ko bi novi profil otvaro i objašnjavao onda da nisam ja onaj stari ja 🙂

 

kad vako sustam na poslu, onda se obeselim djeci prvo a onda ovome 🙂

Članak 167. ( o sufijama, dervišima)

‘vako….što se mene tiče moj stav je vaki….

Sufije  dakleM…….ja neam problema sa sufijama, a inače me svrstavaju, pa i sam se svrstavam više na ovu hajmo reč selefijsku stranu, mada ja to ne volim tako, već ono, musliman i gotovo, al kad je već to fakat, vavik bio pa i danas, onda moramo to i prihvatiti a radi i lakše komunikacije, da se razumijemo i to tako.

 

Problem je , mislim “problem” je, taj što ja ove naše a i po svijetu ove tzv. sufije, ne smatram sufijama. Oni su za mene obični derviši. Sa sufizmom imaju zajedničko samo ono kada kažu ” mi sufije ” i slične jezičke floskule, koje su im samo na riječima, a jok i na djelima.

Prave sufije nikada nisu bile u zavadi ni sa sami sobom, ni sa drugim muslimanima, a što bi trebala i biti posljedica pročišćenja srca , na koje se oni pozivaju, dok današnji derviši nemaju ništa od toga, osim novotarskih zikrova, priča i halki na kojia se mnogo toga i što je u suprotnosti sa islamom i šerijatom može čuti i naučiti, ali kao nešto afirmativno.

 

Sufizam nije ništa strašno niti strano, ako ga shvatimo kao nauk o čišćenju srca od loših osobina, mnogi islamski autoriteti su sasvim uobičajeno koristili taj termin i smatrali ga sinonimom za ihlas tj. iskrenost, odnosno disciplina u islamu koja se bavi postizanjem iskrenosti i čišćenem duše i srca. I danas , na mnogim islamskim univerzitetima, a koji su na glasu kod nas kao “vehabijski”, sasvim normalno bolan, se uči predment koji se naziva tesavvuf!

 

Problem je što su današnji ovi derviši kao ekskluzivno pravo za sebe prisvojili te terimine a u taj nauk uacili svega i svaćega, najmanje onoga što i kako treba.

 

Pravi sufija je bio npr. Ibn Kajjim. Imam Gazali također, a problem u vezi njega je što ga derviši svojataju kao svog, prevode i tumače njegova djela i riječi kako njima odgovara, međutim, ko uzme neku njegovu knjigu kojju nisu prevodili derviši, naći će da se on žestoko protivio njima i njihoom novotarstvu.

 

Tako npr. kaže:

 

“Ez-Zikru – Četvrti termin čije je izvorno značenje doživjelo izmjenu je nauka o Zikru ( ez-zikru – et-tezkiru). To je vid nauke kroz koju se čovjek priziva Allahu dž.š., a istovremeno upozorava i opominje. Allah dž.š., kaže:

“I nastavi savjetovati (fe zekkir), savjet (ez-zikra) će vjernicima koristiti” (Ez-Zarijat 55)

Mnogo je hadisa Alejhisselama u kojima se pohvalno izrazio o skupovima zikira, jedan od tih je i ovaj:

“Kada prođete pored džennetskih bašča, stanite i uživajte”. Rečeno je: “Šta su džennetske bašće?” 
Odgovorio je: ” Skupovi Zikira.” (Tirmizi od Enes b. Malika r.a.)

U drugom hadisu Resul s.a.v.s., kaže:

” Pored meleka čuvara (kiramen katibin), Allah dž.š., ima meleke koji krstare horizontom (dunjalukom). Kada naiđu i vide ljude koji čine zikir, oni zovnu jedni druge: Pristupite skupu koji želite! – Oni okruže i pridruže se Zikiru, slušaju i uče.” ( Muttefekun alejhi od Ebu Hurejre r.a.)

Ali, skupovi zikira u našem vremenu postali su nešto drugo. Ti skupovi su umjesto zikirom ispunjeni pripovjedačkom djelatnošću, poezijom, plesom i herezom. Sve ovo nije bila praksa za vrijeme Resula s.a.v.s., niti za vrijeme Ebu Bekra, hazreti Omera r.a.Ova pojava datira od vremena “fitne”. ( Gazali; Knjiga o znanju)

 

Smeta mi zato kada ovi, proselefijski dobermani, u napadima bjesa, govore svašta protiv sufija i sufizma, jer time daju legitimitet njihovoj (derviškoj) krađi ovih pojmova. A i bez obzira na to, oni su ipak naša braća, i ako neko ima za cilj da ih vrijeđa i napada da bi ih ponizio i uvrijedio, pa to nije od sunneta i islama svakako. Ako ih već smatraš novotarima u tim nekim stvarima, onda se pouči i načinu kako da se tome spuprotstaviš, u okvirima šerijata naravno A ulema je i u tome dala smjernice:

 

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Jedan od glavnih razloga potcjenjivanja i omalovažavanja mezheba selefa od strane novotara, jeste nepažnja i nemarnost (taksir), kao i ispoljavanje otvorenog neprijateljstva prema drugima (‘udvan), od strane onih koji se mezhebu selefa pripisaše, kao i zastupanje određenih proizvoljnih idžtihada onda kada je istina bila na suprotnoj strani. Sve navedeno je bilo fitnom i iskušenjem njihovom neistomišljeniku – što je još više uticalo na to da on ode u zabludu!” Pogledaj: Medžmu'atul-Fetava, 4/91

 

Imam Šatibija rhm., navodi riječi Ebu Hamida el-Gazalija rhm., koji kaže: “Većinu džehla i neznanja, običnog svijeta, ojačaše i razviše neznalice međ’ sljedbenicima istine! Istinu pomiješaše sa provokacijama i ponižavanjem drugih, a slabe, međ’ protivnicima svojim, gledahu s određenom dozom podozrenja i potcjenjivanja, što kod prvih izazva inat i kontriranje, a u srca njihova ukorijeni pogrešna ubjeđenja, što kasnije oteža otklanjanje istih učenjacima – i pored toga što su štete takvih postupaka svima jasne i vidne!” (Ihja'u Ulumud-din, 1/41)

( ova dva citata su jaka do bola, i pametnom bi trebala biti dovoljna da shvati kako treba mnoge stvari.

 

Šejhul-Islam, Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “… a ako neka osoba želi nasilje i nepravdu nanijeti novotarima, to će se smatrati čistim neprijateljstvom, i takvoj osobi se neće prići u pomoć!” (Minhadžul-Sunneh, 3/158) ..o ovom da ne govorimo…

 

al đaba sam ja citirao ovo kolko hoš puta braći, kad se oni na sve ovo ogluše i nastave po svome, nađu neko opravdanje i tumačenje koje njima odgovara ,a da bi nastavili sa ismijavanjem, vrijeđanjem i svašta nešto, derviša..

 

Imam El-Karafi rhm., kaže: “Na štetu i opasnost tih novotarija je dužnost ukazivati onoliko koliko se može, ali pod uslovom da se ne prelaze granice istinitosti, i da se oni koji takva djela rade ne potvaraju drugim grijesima ili razvratnošću – onim što nikada nisu uradili!” (El-Furuk, 4/207)

 

Hafiz Ibnu Hadžer el-‘Askelani rhm., kaže: “Ako neko želi uputiti savjet, ili želi drugog upozoriti, dajući mu do znanja kakav je hal neke osobe, to je dozvoljeno, ali ako se time bude imalo za cilj omalovažavanje, vrijeđanje ili umanjivanje nečijeg ugleda, onda to nije dozvoljeno!” (Fethul-Bari, 10/571)

 

Ja evo svjedočim, da velika većina onih koje poznajem, a koji se pozivaju na to da slijede ulemu ehlisunneta, apsolutno se nikako ne pridržava ovih riječi uleme i slijede svoje strasti kada se raspravlajju sa dervišima. Na taj način vjerovatno liječe malo i svoje komplekse, ispucaju se, naljute ga djeca, šef na poslu, žena mu nije dala itd. ….

 

počinje me huja fatat, zato prekidam..ugl, to sam htio reći otpilike na ovu temu…zasad.

Članak 166. (nagada i kazna emocijama)

Dok mi naletilo , pa da zapišem.

Sjeta
Sjeta ili zamišljeno stanje, koje karakterizira briga, naziva se i melankolija. Utječe na slezenu što rezultira umorom, bezvoljnošću i slabom koncentracijom. Neki autori tvrde da može utjecati i na probavu i uzrokovati simptome kao što su napuhivanje.

 

(lat. depressio = potištenost). Osoba pogođena depresijom je dakle nesretna, utučena, tužna, katkad upravo očajna i bespomoćna.

  • Osim što je potištena, pojačano je razdražljiva i osjetljiva na stres, prigovore, uvrede, prepreke i druge životne nepogodnosti.
  • Osjeća se osamljeno, napušteno, nevoljeno i suvišno. Iako su joj pažnja i društvo potrebni, gužva joj smeta i čini je tjeskobnim.

 

sreća – trajno, pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom.. (wiki)

 

 

Ljudi su dakle sastavljeni od dvije komponente, ove tjelesne i duovne. Na ovomm svijetu prevaga je na tjelesnom, dok je duša tu nekako u pozadini. U Berzahu, životu nakon smrti a prije ahireta, prevaga je na duši, duša je ta koja prvenstveno proživljava i osjeća, dok je tijelo i tjlesno potisnuto u drugi plan. Na ahiretu će biti balans tj. u poptunosti će i tijeo i duša da žive , proživljavaju i doživljavaju taj život.

 

Kada se govori i o Džennetskim uživanjima, a i o Dehennemskim kaznama, nekako se uvijek govori više i prevaguju opet te tjelesne stvari…te jela, pića, hurije, nema nužde , a na drugoj strani, zekkum, vatra, zmija , led itd.

 

Međutim, istina je, a pošto će i duše dakle biti 100% aktivne i žive, u punom kapacitetu…da će se nagrade i kazne manifestovati i kroz emocije. Uživanje neće biti smao tjelesno, niti patnja.

 

Vjernici će biti lišeni loših emocija  – “One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga! Lica njihova neće tama i sjeta prekrivati; oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti” (Junus 26) ; a i Allah s.v.t. vjernike naziva “Sretni” , dakle po emociji  koja će ih krasiti i odlikovati.

dok će nevjernici biti kažnjeni lošim emotivnim stanjima. – ” A one koji čine nevaljala djela čeka kazna srazmjerna onom što su počinili; njih će potištenost prekrivati, niko ih od Allaha neće zaštititi, lica će im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noći: stanovnici vatre će oni biti, i u njoj će vječno boraviti! ” (Junus 27)…poznato je i d aće se stanovnici Džehennema međusobom raspravljati, optuživati jedni druge, proklinjati jedni druge itd. a sve su to posljedice teog depresivnog stanja u kome će biti.

 

Allah dž.š. će vjernicima kompenzirati sve što ih id musibeta strefi na ovome svijetu, pa Ga molim d anas učini od Sretnih na budućem svijetu…amin