Month: November 2014

Oj Allahu, dragi i mili! Davno sam presto pit, pušit, ganjat koke, hodat po kafanama, svirat po birtijama i svašta nešta. Sve u Tvoje ime. Pa Te molim da mi podariš zdravlja da mi nikad kahva ne naškodi,  i da me sačuvaš da ne bi od nečeg obolio pa da je se moradnem odreći i prestat’ pit’.

 

AAAMIIIIIIIIIIIINNN!!!!!

 

Kažu da je jedna od najgorih kletvi ona:

 

Da Bog da im’o, pa nem’o. ( ovo dabogda neam pojma kako se piše)

 

Nešto kontam danas o tome i nak’o, naumpade mi da zbog te kletve, oni koji je dožive na sebi, kasnije žale zašto su uopšte TO nešto imali. Voljeli bi , takvi, da to nikada nisu dakle ni imali, pa da sad ne žale i da nisu u crnjaku… a opet drugi zbog takvog iskustva ne žele više da imaju i teže ka sličnome TOME nečemu.

 

Meni je to pogrešno brte mili.

 

Pa šta ako sad nemaš TO nešto, uživaj u sjećanju na lijepe stvari koje si proveo sa TIM , šta cmizdriš 😀

 

A svakako je pogrešno radi toga odustati od nečega lijepog što bi te moglo strefiti u budučnosti. Bolje da se nadaš da će te TO nešto što si imao pa sad nemaš , opet potrefiti i zatrefiti nekad. Nadaj se. Kažu da ona zadnja umire, al’ kažu i da je ta nada  *urva. U što ja ne vjerujem bez 4 svjedoka očevica 😛

 

et’ to tako kontam za sad

Gledam jednog radnog kolegu par dana, i primjetim da je zadnjih dana pod velikim stresom. Dolazi nenaspavan, neraspoložen , postavili ga novu operaciju na kojoj se ne snalazi a zbog čega ga non stop maltretiraju šef i majstor, uz pogrdne riječi i ponižavanja, vidim i herpes mu izbacio – stres veliki, pao na testovima za vožnju, a prije nekih desetak dana se pobili u nekoj kafani pa prvo dobili degenjek a onda pajserima izdegenječili, onda im ovi prijete osvetom itd. Jučer ga u jutru peglaju u kancelariji 10ak min. uz prijetnje naravno otkazom, suspenzijom ( a ponižavanja su sastavni dio) , a zbog toga jer u ponedeljak nije ostao nakon radnog vremena jedan sat prekovremeno a koji se inače ne plaća i koji ostaju svi oni koji nemaju ugovore na neodređeno vrijeme. Jednostavno ih ucjenjuju da ostaju ili nema produženja ugovora !

(“Zaista ima Allahovih robova koji ljude poznaju svojom pronicljivošću (intuicijom).”
(Hakim i Bezzar; – hasen)

 

Nakon tog peglanja u kancelariji, čoek se vratio na rad. Nakon sahat mu ponovo prilazi šef i nastavlja da ga verbalno maltretira – bulling.

 

Ovom prekipilo, uze kalup ( mješavina plastike, metala i još nečeg, oblika ljetne cipelice težine cc 2kg.) i BUM! U glavu.

 

Prije tog mu dvaput reče ” Šuti, udariću te!” , a šef mu ” Haj udari”. (isti onaj šef od neki dan što sam pisao da ga je htio jedan drugi udarat, pa nije)

 

Pade šef k’o svijeća, prevrnu očima, a ovaj priđe i nastavi ga šutat.  Utom ga odvukoše drugi, šefa jedva digoše. Ovaj dolazi sebi jedva i krv mu iz i oko desnog uha šiknu i curi niz lice. Uho  rasječeno i pola visi. Odvedoše ga. Ušili mu , a vele , hoćel se primit il neće vidjeće.

 

Ovaj radnik naravno suspndovan i vjerovatno otkaz. Policija će podnijeti prijavu, da li prekršajnu ili krivičnu, ovisiće o tome hoćel se uho primit il neće, vele tako doktori i policija.

 

Ono što je žalosno je to što je svakome drago što se to desilo šefu!

Već dvije godine se po firmi priča da neće ovo prestat ( mobing, buling, pritisci itd.) dok neko ne dobije kalup u glavu . I eto dobi..hoćel se šta promijeniti u firmi, viććemo!

 

Kriva je i politika firme za sve to, jer postaviti takvog čovjeka za šefa, i očekivat da se ovo ne desi, može samo ili veliki neznalica ili plaho bezobrazan čovjek, koji želi nekoga ko će obavljati prljave stvari za njega.

 

Taj, šef, je po ponašanju, a to je mogao svako primjetiti, čovjek koji ima ozbiljnih problema sa psihom, ne baš da je bolestan, lud, ali neki poremećaj ličnosti ima garant. Možda da naginje i ka psihopati. Jer svakodnevi, nekontrolisani izljevi bijesa, nagle promjene raspoloženja i ponašanja, izuzetno oholo držanje, vrijeđanje itd. ne može i ne čini normalan čovjek. Svi su to vidjeli i znali , jer osim te očiglednosti, nije prolazilo ni 10 dana a da mu neko nije prijetio da će ga izudarati zbog njegovog prelaženja granica, obično su to bili muževi žena koje rade i redovno oplaču zbog njega. Zatim i redovnih žalbi na njegovo ponašanje direktoru firme, a koji nikada ništa nije poduzeo. Nako pred radnikom ga kao izruži i zaprijeti da se ne smije tako ponašati, a onda nasamo mu vjerovatno dadne podršku, ovaj se vrati i nastavi kako je i radio do tada. Što ga samo osokoli i njegovo ponašanje se pogorša, jer nije imao nikakvu sankciju.

 

Inače, ovo stanje u državi, a na koje se žalimo svi, mito, korupcija, nepotizam, po mom mišljenju se nije reflektovalo na nas, na društvo u smislu manjih društvenih ćelija i organizacija. NE! Nego smo MI to stanje prenijeli na državu. Kakvi smo mi , takva nam je i država!

 

Na primjeru moje firme ću to i dokazat!

Iako je dakle privatna firma- strana, njena politika je sljedeća.

Gazda – ‘talijan, uposlio svoja 2-3 čovjeka koji su na vrhu piramide i koji su po njemu, gazdi, sposobni i koji zastupaju njegov interes a to je naravno – PROFIT.

Šta su onda ovi uradili – naši. Oni su postavili i postavljaju SVOJE ljude, rođake, jarane iz kafane sa kojima loču, poslušne klimoglvace. Onda oni postavljaju u svoje sektore po istom principu rođake prvo, jarane i poslušne. Uz jedini uslov, a koji im otvoreno kažu kada ih vrbuju i postavljaju ( znamo od naših obavještaja a koji su bili kandidati) da … pazi sad ovo:

NE SMJEŠ BITI PRIJATELJ SA RADNICIMA, MORAŠ SE DERAT NA NJIH, MORAŠ SE SVAĐAT SA NJIMA!!!

(jedne prilike jedan majstor, novopečeni, se pođe nešto naaame istresat, ja mu velim de ne deri se na mene i spusti ton, a on mi veli, ja sam i postavljen da se derem! sic.!).

 

Dakle nema uopšte kriterijuma sposobnosti, ne postoji niko ko bi stručno analizirao čovjeka-radnika, procijenio njegove sposobnosti i postavio ga na radno mjesto na kom bi mogao na najbolji način iskoristiti njegove sposobnosti, a sve u korist firme. Jok ba to – ništa.

 

Od  nešto preko 1000 radnika, samo dvojica imaju VSS i rade kao OFR (obični fizički radnici). Nemaju familije tu na pozicijama a nisu ni u klanovima tim,  koji su na rukovodećim mjestima.

U kancelariju na neke administrativne poslove ne mogu, jer su preče one sa dugim nogama i dubokim dekolteima za ta mjesta.

 

Jedan od njih ima pravni fax završen ( 😀 ) , al’ čak ni ovi iz sindikata se nisu ni našalili da ga pozovu u sindikalno povjerenstvo da bude član, kako bi svojim savjetima doprinio u borbi za prava i položaj radnika. Preči su ovi sa osnovnom , eventualno srednjom bravarskom ili šumarskom školom da vode sindikat. 😀 , koji je samo druga strana medalje poslodavca.

 

Daklem…dodijalo mi više pisat a imo bi šta..ugl. u vezi ovog zadnjeg…mi smo krivi što nam je država i političari takvi. Ovi moji (iz firme) sutra ako postanu neki političari će se isto tako ponašat kao i u firmi.

Dok se mi, kao narod ne promjenimo, ne odgojimo, neće nam se ni stanje u državi i u društvu promijeniti, možemo kukat i lajat na političare do Sudnjeg dana, al tako nam je , jer DRŠTVO – TO SMO MI! Lajući na društvo i državu, lajemo na same sebe.

 

Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe”. (Er-Raad, 11)

 

ps ovo editujem, naump’o mi je ovaj ajet a u vezi ovog dešavanja sa kalupom : “…A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao.. “Bekara 251, kao i “…..A da Allah ne suzbija neke ljude drugima,..” Hadž 40 ….dakle Allah jedne silnike suzbije drugima…..i što kažu ” Moš šta hoš , al neš dokle hoš”

evo nađoh sliku kalupa 🙂 , i halalite na greškama, neam kad pregledat, a i navikli ste xD

 

Uuuu, jučer i danas mi se svaša idešavalo…neću sve u jedan , neam kad, poslije ću nješto od danas što se zbi.

Eh, jučer, ovo-ono , praznik i to , ne radi se, mi malo ošli , i tak to..haj to nema veze…al u jednom momentu , neđe prije akšama ti meni srce pobudali, poblesavi 😀 neam pojma, al najednom pođe tutnjat k’o da se otkačilo nekako i samo ‘nako landara po grudima :O uuuu reko ev’ ga 😀 …sjednem ti ja , pođem šehadete donosit..trajalo to jedno minutu, možda i još pola…i nekako mi daha nestaje..malo se i prip’o i haj niš..smiri se to..odo ja reko kontam još jednu kahvu zdrmat dok sam živ 😀

 

Odem kod “derve”, sjeo saaam i čekam ovog pajdu da dođe, i nako razmišljam o tome, crnjaci me spucali…već ja vidim i kliniku u tuzli i to ..kontam , haj nije mi žao mene tolko, već mi najžalije čeljadi..ko će ih iškolovat i ko će pazit da na kakvog blentu ne nalete kad bude vakat…i ja to tako kontam..kad mi pođoše trnut prsti (mali i prstenjak) na lijevoj ruci ..uuuu reko evo ga  – saće me …znam da je to kad ljude infarkt strefi , to tako Him bude….

 

U to ti dojde ovaj mi pajdo,  i to ja njemu sve tako ishaberim..on mi veli , ma nije to ništa, to meni bude vazda..ma jah, kontam, a malo se i prip’o, pa me ko panika pošla fatat 😀 …i onda pođemo u priču…samo još kontam da mi je akšam klanjat, subhanallah..i et’ odemo, klanjali, tam- vam i ništa..prođe i panika i saso mange..lego navečer….. aaa kad ujutro ust’o, a  ja živ 😀 …dokleN, viććemo ..

 

Al kad samo doš’o kući nako malo na fb uđem, k’o i inače, a ja ti objavljuvam-prekucavam neke bajke, najljepše bošnjačke bajke, u zadnja jedno 2 mjeseca. Nako kontam, hem je zanimljivo, ljudi to većinom nikad nisu ni čuli za te priče, pa neka čuju da ima i to, neka uživaju, a neka i vide da ima alternativa svim tim andersenima, grimovima i ostalim…čitaj domaće- kupuj domaće…a što se ne bi ovo uvela k’o lektira u školama..jel’?!

Kad mogu i strane što ne mogu i domaće..al neise to..nego ti meni dođe u poruke , jednan prijateljski-sestrinski savjet, da ja to ne objavljujem, da je to laganje, da Poslanik a.s. obećava kuću u Džennetu ko ne laže ni u šali ( jes al’ ne znam da prijeti džehennemom) itd. itd.  i pride uz to, par nekih priča, islamskih, koje su općepoznate i dostupne svima, i uglavnom ih znamo, i čitamo ali ne izvlačimo pouke iz njih, opet -uglavnom.

Jah , još mi ti veli, da kao bi trebao pisati KORISNE I POUČNE priče..mislim halo ba, ko hoće može pouku izvući i korist iz jedne riječi, a ko neće , onda mu đaba i roman napisat i pročitati…ti ako si unaprijed odlučio/la da je to beskorisno , đaba ti čitat onda..i to tako ..et’ 😀 hhh

 

Ne želim ni da šerijatski nešto opravdavam…u smislu da ohalaljivam il nješto sl…ovdje se, po meni,  radi o specifičnosti mjesta i vremena, jer živimo u vrijeme kada je očuvanje nacionalnog identiteta od životne važnosti, sam opstanak jednog naroda i svega što ga čini je u pitanju…kao i nuđenje alternative za nešto što je neizbježno u današnjem vaktu i društvu…ako se već moraju čiati i slušati neke priče, neka to budu naše, domaće 😀 …tuđe svakako moramo … i tako to..et

 

a ovo drugo ću kasnije pisat, o događajima danas..bilo je svega do kostiju

 

 

 

Jučer sam vazdan od pola 6 ujutro bio na nogama. Išao u Tuzlu.

 

Inače , vrlo slabo poznajem taj kraj BiH..sve dalje od Zenice mi je sve manje poznato…bio sam ja doduše jednom u Tz. u ratu..al’ tad sam bio mlad i blentav, i nisu me baš interesovali ni gradovi ni ljudi, već neke druge stvari..tako da neam pojma ni đe sam bio ni šta sam vidio..dakle bzze protraćen dio života…….i haj rekoh,  to mi reko lijepa prilika da vidim malo sve te usput gradove…al šipak.

 

Magla jarane cijelo vrijeme…prvi put mi je sinulo ba i što se Maglaj zove  Maglaj 😀 ..iako nismo išli na Maglaj. Mada ovaj moj kraj , lašvanska dolina, je triput gori , što se tiče magle.

 

Zapravo ne znam je li “gori” dobar termin…meni se nakako magla sviđa 🙂 , neam pojma zašto ali nekako mi fino kad je maglovito i kad sam u magli ( molio bi bez psihoanaliza)….posebno kada nekada izađemo na Vlašić iznad magle i uživamo u moru magle ispod nas.

 

Magla, jes da sputava čovjekov vidik, dezorjentiše ga, nekima stvara i taj osjećaj klaustrofobije, zagušuje…al’ nekada je ona i Allahova milost i pomoć, keramet!

 

Mnogo je priča iz rata , kada je naša armija kretala u akcije i kada nije postojala mogućnost da se prišunjaju neopaženo agresoru, ili da pređu neki dio puta neopaženo, a da je baš tada Allah dao da na tim mjestima padne magla, nekada bi se zadržala samo toliko vremena koliko je bilo potrebno da vojska neopaženo prođe 🙂

Allahu ekber!

 

Tako et’ , ugl. nije zlato sve što sija , a nije ni…ne znam šta ide suprotno ovome….nije nešto loše sve što je loše il ..ma haj tako nekako 😀

 

Neku noć, ova mi mlađa kćer, donese da joj se upišem u leksikon 😀

 

Haj . ‘nako, simpatično mi to, malo zeze i tako to. Svi se malo smijali i zabavili, ja po običaju sa njima “ozbiljan” 😀

 

Sve dok na kraju samom ne dođe pitanje-rubrika ” Napiši neku poruku vlasniku leksikona” …na prvu odma sam mislio nešto šaljivo…

ali mi onda odjednom u djeliću sekunde kroz glavu prođe scenario u kom sam ja mrtav a moja kćer pronalazi nakon x godina  kada je već odrasla, taj leksikon i čita ga, pa pomislih, šta bi ja kao poruku njoj ostavio…u jednoj rečenici, jer rubrika ima prostora za jednu rečenicu, jedan red!

 

I zaista, kada bi vi sada svojoj djeci (ili nekom drugom voljenom) ostavljali poruku za budućnost, u jednoj rečenici, šta bi to bilo? Šta je to što smatrate najbitnijim za život nekoga najvoljenijeg  i koji savjet , životni mu želite ostaviti?

Evo o čemu večeras razmišljam.

 

Naumpao mi je slučaj Jusufa i Muse (Musaa jel’) a.s. , o tome kako su ugledali priliku na obzoru i odlučili da je iskoriste.

 

Musa a.s. sa ženom i djecom išao kroz tamnu noć i u daljini, na brdu ugleda svjetlo. Iako nije bilo na stazi i putu kojim je on išao, ipak odluči da ode da vidi šta je to, i što je zanimljivo, nije pomislio da bi to moglo biti nešto loše, neko zlo npr. razbojnici neki , lopovi koji bi ga mogli napasti opljačkati. Iako realno , znači vidiš neku vatru , dalje od puta u brdu, čovjek bi prije pomislio da je to neko ko se skriva ili bježi, čim je daleko od puta u brdu. Ali ne! Musa a.s. pomisli da bi to moglo biti nešto dobro, da bi se mogao okoristiti od toga. Familiju ostavi, jer nije baš lahko po mrkloj noći verati se uz brdo.

Rezulata njegove izvidnice znamo.

 

Jusuf a.s. također, u zatvoru već dugo godina. Na vlasti nepravedni vladar, nevjernik, ali Jusufu a.s. se ukaza šansa, ne samo da izađe iz zatvora već i da postigne nešto više u životu. Nije oklijevao već je pristao da tu šansu iskoristi. Čak što više, sam se ponudio i nametn’o, krenuo u akciju, kao i Musa a.s. Inače je priča o Jusufu a.s. prepuna prepuna prepuna pouka i mudrosti.

Mogao je Jusuf a.s. misliti i ovako : to je zalim-silnik, nepravedni vladar, koji me je nevinog i osudio, i ko zna šta mu može na um pasti pa da mi učini možda i još veću nepravdu i zlo i zar da njemu koji je takav zalim i nevjernik ja budem u službi i da mu pomognem, da mu idem na noge i nudim mu se sam?!

 

Ali ne, nije Jusuf a.s. tako mislio, on je mislio pozitivno i dobro,  i dobro mu se i vratilo. Priču znamo svi ( pretpostavljam).

 

Ima, garant, još takvih primjera, al’ sad mi ovi na umu samo.

 

Et’ toliko…ustvari…viidš, kako sam ja nedavno zezo Ammaru što je imala puno postova na blogu jedan mjesec, a ja evo ispo gori od nje 2x (dvaput) …ccc , znači ne rugaj se nikom’ jerš ti bit i gori bolan 😀

Evo, na ovom videu, koji ne postavljam radi same mes’ele o kojoj govori YQ (inače učenik šejha Usejmina r.h) , se može čuti i njegov stav da se pitanje slijeđenja i oponašanja nevjernika koje je došlo u hadisu tj. zabrane istoga, odnosi samo na pitanja vjere tj. akaida i ibadeta ..pa je tako npr. naravno zabranjeno slavljenje i obilježavanje muslimanima nekakvih noćiju vještica , valentinova i sl. …dok ono što je iz domena običaja koji nisu vezani za vjeru , nema prepreka.

Nedavno sam pisao o tome da sam taj stav čuo i od šejha Arifija a veano za obilježavanje rođendana…

 

ps. ako mi neko zna objasnit kako da smanjim ovaj video tj. ovu ikonu videa, bio biH zaFalan 🙂

Probudim ti sa ja jutros , u neka doba, protegnem se da vidim koliko je sati….ako ništa, bar ono volim i bude mi pravo drago kad vidim da imam još vakta otspavat 😀

I jarrane, pogledam ti ja kad ono na sahatu 4:44 !!

Sad bi ja reko “govno umrlo u meni” , al neču da sam prost, već ‘nako, neka me jeza ufati ba!

 

A što (zašto)?!

 

Pa neku noć prije, isto tako se ja probudim i pogledam kad ono 3:33 !!

 

A par noći prije toga 1:11 !!

 

De ba više ccc, fakat nema smisla 😀

 

Jarrrrane…ne znam jel se tebi to desilo, al’ meni jest, i to nekoliko puta!

 

Naime, desilo se nekoliko puta da vidim čovjeka da pođe dolazit u džamiju, klanja, i bude ti drago zbog toga, znaš ga od prije…ali fazon je u tome što ga nikkako ne mogu smislit, ne može ga moje srce iskreno prihvatiti i zavoljeti kako bi trebalo…a zbog nečega što znam o njemu iz vremena prije njegovog pokajanja. :/ ..mislim ne radi se tu o mržnji već o nekakvom antagonizmu,odbojnosti… šta ti ja znam, znaš ono ba kad nekog nemoš smislit..nije da mu želiš zlo, al nemoj mi predoči nikkako…ako se sjedi za stolom i ti si tu, neka, ja ću produžit jer me jeza neka fata katte čujem…razumješ sad?!

 

Mislim , prihvatam ja to da si ti samnom u saffu, nije nikki problem, al kad predam selam ja odo na drugi kraj, i svjedočiću pred drugima da si vjernik, i neču govoriti o tebi loše..

 

Obisiga, al tako je!

 

Znam sve, sve ono, ..treba vjernik voljeti vjernika, ne smije ga mrziti ( al opet velim nije to ta mržnja prava)….naumpanu ti ashabi r.a. pa se zapitaš , đe sam ja tu ba 🙁  ,..pa crnjak te uzme..ne valjaš ti, možda je čoek ok, al ti nisi dobar nikkako..

 

I ne radi se tu o nekome koga si vidio jednom možda pa ti nije lego zbog nečega, nekog postupka , u tom momentu,  pa kasnije vidiš da si fulio u procjeni, jok to, nego dakle o ljudima koje znaš od ranije vaki-naki , možda si im’o i neka lična negativna iskustva sa njima itd….

 

I tako u cnjaku, kontaš i razmišljaš, nemere to tako više, daj traži rješenje..al kako?! Ok , pravedan moraš bit prema njemu, i to je lakši dio, al’ kako promijeniti osjećaje koje gajiš prema njemu…,možeš li ih uopšte ikako i promijeniti?!

 

Dakle tvoj razum i srce su se sukobili, našli u nedoumici, bez rješenja..a ako se u nečemu ne slažeš , ne samo sa drugima već i sa samim sobom, pa obrati se brte mili Allahu dž.š. i Poslaniku a.s. ..vidi ima li za takvo stanje i situaciju rješenje i primjer..konkretan ili opći i inšaaallah, naći ćeš..

 

I tako sam ja tražio i našao primjer…koji opet dakle govori  o tome da je islam vjera koja je dala rjašenje za sve, da je Poslanik a.s. dao primjer za sve..da je islam vjera realnosti a ne želja i utopije. ( u kršćanstvu npr. toga nema, jer na primjeru braka samo vidiš koliko se tu ne uvažava realnost i ljudska priroda, pa tako ne postoji mogućnost rastave braka makar se i partneri i zamrzili i njihov zajednički život postao nepodnošljiv )

 

Tako ti dakleM , ja nađem smiraj srca u sljedećem primjeru iz sunneta Poslanika a.s….a radi se o slučaju Vahšija r.a. , ashaba, koji je prije primanja islama, ubio voljenog amidžu Poslanika a.s. ,Hamzu r.a….nakon što je primio islam, Poslanik a.s. mu se obratio riječima:

“Koliko je moguce radi na tome da se mnogo ne susrecemo! Jer kad god te vidim, sjetit cu se Hamze i mozda ti ne poklonim dovoljno paznje i samilosti. Na taj nacin, ti bi se osjecao nesretnim, a ja ne bih u potpunosti izvrsio svoju duznost.”373(Taberani, el-Mu’dzemul-evsat, 2/222.; Ibn Hisam, es-Siretu’n-nebevijje, 4/20.; Ibn
Abdilberr, el-hti’Ab, 4/1565.)

 

Dakle, vidimo da srce Poslanika a.s. nije moglo da u potpunosti osjeti samilost prema Vahšiju, ali isto tako, Poslanik a.s. mu nije učinio nepravdu odbacujući ga, naprotiv, on a.s. lično ga je pozivao na pokajanje i primanje islama.

 

Ono što hoći kazat je to dakle, da neke stvari, posebno stvari srca, koje su jače od nas, treba na neki način prihvatiti i ne dozvoliti da nam to postane prepreka ili da još više padamo u očaj i da sebe omalovažavamo…to je sve realnost i nešto što se dešavalo i boljima od nas. Treba sve to hrabro prihvatiti i najbitnije, nikome ne pravdu ne nanijeti svojim postupcima.

Također, vidimo i da bi trebalo na lijep način tim ljudima saopštiti naše stanje i emocije prema njima, a oni, ako su iskreni će to razumjeti i prihvatiti, a kako i ne bi, jer i oni su ljudi, i njima se to dešava kao i nama ili će se dešavati.

 

I ovo su svakako izuzetne situacije, ono što treba i kako treba svi ugl. znamo, to te odnose prema vjernicima i to, al’ eto, ovo su neki izuzeci sa kojima se ipak svi mi susrećemo, bitno je da razumijemo da je to sve život i da ga treba živjeti…smo opušteno 😉

 

Et’ to toliko samo …

 

i jah još…negore mi je skontat naslov za post tj. članak, zato ću od sad stavljat brojeve samo i eventualno , ako mi šta naumpane u zagradi dodat..et!

možda je puno 2 za jedan dan, al brteeee 🙁  , nisam mogo da ne postavim. Imamo i mi babe srce 🙂 , il što bi reko onaj u filmu onom:

 

“I’m too old for this shit ” :/

 

al fakat kad pomislim da me ćeka to inšaallah ( 2x) , nimi je svejedno nikkako btre, et’ nikkao skroz

 

E, danas nam se na poslu zamal ne pobiše šef i jedan radnik. Završeno je suspenzijom radnika, jakako će. Jes on malo blentav i nagal, al i šef je bezobrazan i pravi onaj oholi silnik.

Kad smo čuli da se to desilo, prvo smo dobili informaciju da je ovaj radnik udario šefa, al ispalo je da nije, već se samo malo pogurali. Al fazon je bolan, kad smo mi čuli da se to desilo, svima bilo drago što je taj udario šefa 😀 , pa i meni.

 

Al’  ‘nako onda , dok sam radio, kontam po glavi svašta, pa mi dođe i ta misao: jel moguće da mi je drago zbog nečije nevolje, stradanja; jel moguće da se radujem i priželjkivam nečiju nesreću i stradanje?! ; ma kako malo da je, ono jes malo iz moje perspektive, ali tom nekom bi i to bilo nešto veliko i teško; bez obzira i na to što ja osjećam prema tom i tom, zar ja kao vjernik mogu sebi dopistiti da tako mislim i OSJEĆAM. Pa subhanallah, pa kako bi Poslanik a.s.  postupio u takvim momentima, bil njemu a.s. bilo drago što neko nekome nanosi zlo i patnju?!

Po onome kako slušamo i čitamo o islamu Poslaniku a.s., ashabima, tabiinima itd. oni to tako nikad ne bi mislili i osjećali! Ili BI?!

 

Izružim ja sebe dobro i odma se skaharim skroz brte. Al’ mi onda, elhamdulillahi naumpade ovaj ajet iz sure En’am, 58-i:

 

Reci: “Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bilo bi svršeno, a Allah dobro zna nevjernike.”

 

Pa kontam, subhanallah, pa i Poslanik a.s. je imao momenata kada mu je sve došlo do grla i kada je poželio da Allah dž.š. uništi njegov narod, kako ajet i govori.

Iako generalno je uvijek bio za oprost, sabur, jer je bolji onaj koji oprosti i sabura.

 

I opet na kraju skontam ono zbog čega i pišem najviše ovdje, da se mi uglavnom obrazujemo u jednom smjeru, da nam se uvijek predstavlja samo jedna strana medalje, nikada cijela.

 

Prepun je fb izjava, citata, i svega koji uglavnom ruže ljude i govore im kako ne valjaju, kako su slabi, prijeti im se kaznama, propasti, traži se od njih melekansko ponašanje i stav potpuno neosnovano i ne uzimajući u obzir realnost i ljudsku prirodu, idalizira se sve i onda to u ličnostima vjernika stvara velike psihološke barijere između tih zahtjeva i relanosti. (otuda i odgovornost i strah zbog emocija)

 

Islam je ne samo vjera mira, pravde, morala itd. nego i vjera koja nije kontradiktorna ljudskom razumu i prirodi, vjera koja uzima u obzir relano stanje, a to je ono što nam se prešućuje iz povijesti i biografija selefa. Jes da se na dersovima to nako ‘ na jeziku’ kaže, ali suštinski i konkretno, stvarno , ništa se ne dešava.

 

 

Zato ću imati postova, neke sam već imao , koji će za neke biti možda i šokantni, al to nije moj problem :D. (npr. jel znate da je u istoriji ikada, jedan od najvećih serijskih ubica pronađen u islamskoj državi, al otom-potom)

 

Treba prevaga, lagana,  uvijek da bude na obveseljavanju ljudi, na optimizmu , a ne na zastašivanju i mentalnom ubijanju u pojam, koje onda za posljedicu ima razne devijacije ličnosti vjernika kao i pojavu raznih sekti a vidimo da to nije nimalo bezazlena pojava.

 

 

Toliko, hvala na pažnji …esselamu alejkum 🙂

E, ako mi ima išta gore neg vidjet i čut ženu koja laje (psuje) i ženu koja dinduli cigaru.

Fuj brte mili….

Ustvari evo sad kad pišem, naumpade mi da ima u filmovima onih što nekako dindule cigare al nekako elegnatno, otmjeno. Al’ , ove naše , …de ba….

Da ne govorim o smradu..bljak 😛

 

Šerijatskom stavu o tome, također.

 

I još mi nešto sad naumpade. Jednom mi jedan prijatej koji je studirao u Jordanu veli da, od svih muslimanskih naroda, jedino Bošnjaci i Palestinci, a on ih je poznavao jer je živio sa njima, psuju , ne’uzubillahi, Boga.

Sjećam se da mi je tada pričao, za onu scenu, sjećate se svi , koji malo duže pamte, kada otac Palestinac sakriva sina iza leđa, iza one ko kamene saksije il nešto i na kraju ih ubiju ćifuti. E na snimku se kaže vidi i čuje da taj otac palestinac tada , prije same smrti psuje Boga, ne’uzubillahi 🙁

 

A simptomatične su i sudbine ova dva naroda.

 

ps. za one koji se pitaju i snebivaju, da kaem ovo, što se tiče gramatike, znam jedno 90-95 % pravila, al ih se ne pridržavam, i ne obračam pažnju na njihA, što namjerno radi pisanja i dočaravanja samog načina izgovora u datom momentu, a što i čisto nako fulim npr. č i ć su mi jeno do drugog na nastaturi i ja ugl opletem pa koje potrfim, rijetko se kad vraćam da ispravim ..et’ 😛

Imam jednog ahbaba, bliskog, koji je iskušan sa time što on i žena mu, nemaju djece a već su podugo u braku. Nije, mislim, on jedini koga znam, ima njih još i to je baš nekako primjetno da ima dosta brače i sestara koji su iskušani sa tim.

Pokušavali su oni svašta i hodali po doktorima, narodne lijekove ( halal) probavali i svašta nešta ali bez uspjeha nažalost. Mi koji smo bliskiji sa njima smo uglavnom bili upoznati sa svim tim kroz što prolaze.

 

U zadnje vrijeme, možda jedno 2-3 g. Se sve pomalo ušutilo oko toga, i koliko znam, više ne hodaju i ne pokušavaju ništa, osim na konvencionalni način 😀 , uz dove naravno.

 

I ja ti neku noć, prije sabaha, usnijem jedan praaavo lijep san. K’o sanjam ti ja , ja ti sa tim ahbabom i on ti meni veli « E, porodila mi se ******* (žena mu) , i ja kao sretan i iznenađen « Kad bolan, pa nisam ni znao da je trudna , a on veli, ma nismo htjeli da iko zna ..i reče mi još i ime al’ sam to zaboravio….ono, otišlo k’o u snu.

Utom se ja i probudim, osjećam neku sreću i dragost, nisam ustajao, nego ‘nako prevrčući se u krevetu proučim dovu i zamolim Allaha dž.š. da se taj san obistini.

 

Bilo mi drago zbog tog sna i odlučim da ispričam tom ahbabu to, a sve po hadisu Poslanika a.s. da lijepe snove treba ispričati, a opet , ko je najpreči da mu ispričam nego on, koga se to i tiče.

 

Prije nego ću ga vidjeti, ja ti jednoj XX osobi isto tako ispričam taj san i velim da ću i njemu to ishaberit, a ta ti XX osoba meni kao :O , pa đeš mu to, nemoj, ovo-ono, kao et’ što nemaju djece pa da mu ja to još pričam, kao biće mu neugodno, naljutiće se i tak to. Meni brte mili krivo na tu XX osobu što mi to tako jerbo hem to što zahtjeva od mene je suprotno islamu, jer kao što rekoh , Poslanik a.s. veli da se priča to (Buharija bilježi), a sa druge strane mi krivo i što nema povjerenja u moj rezon i odluku, jer svakako lijep san vjernika je potpora i radosna i lijepa vijest i može samo biti stimulans drugom vjerniku, a poznajući tog brata i to kakvi smo ahbabi, znao sam da mu to neće smetati već da će on to ispravno shvatiti. Inače , ne moramo biti svi tumači snova, ali trebao bi svaki vjernik, posebno neko ko ima ‘staža’ u islamu 10, 15, 20 g. , da poznaje osnovne stvari u vezi snova i adabe u vezi njih, kao što bi i iz raznih ostalih životnih tema trebao znati osnovne stvari!

 

Helem, ja ti , čim sam ufatio priliku na samo sa tim ahbabom, njemu taj san ispričam.

 

On se onako smije, i velii mi, otprilike ovako:

 

« Subhanallah, vidiš sad ovo, ja i žena smo čvrsto , al baš čvrsto odlučili da nakon ovoga (imali su nekih drugih životnih obaveza koje su eto uspješno završili) pokušamo još sa vantjelesnom oplodnjom. Več smo imali neke pregovore i kontakte sa klinikom ( nekom , nisam upamtio ime) i još samo da sakupimo nešto para i idemo u to inšaallah. Nismo htjeli nikome o tome govoriti, al’ eto vidiš kako Allah to da, da preko sna izađe na neki način»

 

Meni a i njemu baš drago što je to sve tako ispalo, i san koji sam usnio mu dade još više poticaja i odlučnosti da pokušaju još to . Vidim da mu je bar sa psihološke strane i to pomoglo na neki način, a svakako da im je u ovome potrebna sva pozitivna energija i misli, dove i svaka vrsta potpore kako bi prošli kroz ovo sve, inšaallah sa pozitivnim ishodom.

 

Znači, lijepe snove pričajte ( i sanjajte 🙂 ) , a ružne ne govorite nikome!

Dovite za druge, jer dova za brata se prima. U tim dovama se sjetite i onih koji su u ovakvom iskušenju,  da im Allah podari od Sebe, zdravog i čestitog potomka.

 

Iiii, vjerujte u one ljude u koje trebate vjerovati, ne sumnjajte u njih i budite im podrška u njihovim odlukama. 😉

 

ps….za zabrinute još da im kažem, ako se pitaju :O ‘pa što ovo reče ako oni to ne žele da kažu ikome ‘ , da sam razgovarao i dobio izun od toga brata da pišem o ovome, bez spominjanja imena naravno 😛 😉

Ja sam inače bivši muzičar, školovani, i bavio sam se time sve do povratka islamu.

 

Pravo da vam kažem , za mene je , sa te strane bio pravi šok slušati ilahije i kaside, mislim i danas je , pravo da vam kažem, u izvedbi ovih naših izvođača, horova ….jer , ne ulazeći u tekstove, ali sa muzičke strane, to je sve živa katastrofa. Ko ima imalo sluha i razumije se u muziku zna o čemu govorim.

Mene je čak i sramota nekad, al’ ozbiljno, kada čujem neke izvođače i to kao javno, i onda znam šta profesionalni muzičari i sluhisti kontaju kada čuju to sve.

 

Ja sam se tjerao na silu da slušam neke kasete i to, al’ sve je to bilo brte mili s mukom popola, jedva….ma lago sam sam sebe et’.

 

Sve dok nisam naletio na ove malezijske ilahje i izvođače, koji su me zadivili i pokazali kako se i bez gitara i harmonika, samo sa glasovima, može napraviti odlična i profesionalna izvedba.

 

Iako su snimci stari i nisu baš današnjih kvaliteta, ipak se iz njih može čuti svo bogastvo i raskoš aranžmana i kompletne izvedbe.

Imaju oni i novijih kasida i ilahija, ali ovaj album je taj koji sam prije nekih 15ak i više godina čuo i redovno slušao.

 

Posebno me se dojmia ova ilahija-kasida, iako ne razumijem teksta ni zehre, svojom melodijom i aranžmanom me je osvojila i smatram je za NAJBOLJOM KASIDOM IKADA URAĐENOM NA DUNJALUKU. …. za sada 😀

 

Pa bujrun, ko je zainteresovan neka posluša ali bi preporučio slušanje na slušalice ,možda i obavezno, a kako bi mogli čuti sve detalje izvedbe i aranžmana.

 

Čim je izašlo u medije , eto ti polemike, eto ti muftija, ovih i onih, svađa, uvreda i ostalog bez čega mi nemeremo ni sekunde, nažalost.

 

Mnogi od tih «muftija» samo bubaju ko maksimi po diviziji, i ne obračajući pažnju na to što govore, a nažalost vidim da mnogi od njih imaju dosta prijatelja i sljedbenika koji uvažavaju njihovo mišljenje.

Tako jedan ovo povezuje sa hadisom o slijeđenju kršćanskih i jevrejskih običaja.

Ja ne znam, jel’ se iko ikad od tih, zapitao i pitao i istražio samo to pitanje o slijeđenju njIhA, i šta je to što je zabranjeno od toga.

 

Iako sam i sam, na počecima praktikovanja i učenja o islamu, imao isto tako pogrešan stav, pa sam u to slijeđenje trp’o sve i svašta , ipak sa vremenom čovjek sazrije, nauči, čuje svašta, pa onda vidi o čemu se radi.

Zbog toga ja npr.,  svojoj sam djeci  pravio rođendane :O 😀 . Nisam to radio iz svoje glave i ćejfa, već što mi je moj dragi  brat koje je završio studij u Medini i što je lično slušao šejha Arifija, koji je rekao da to nije zabranjeno i da to ne spada u ono «slijeđenje običaja drugih» . Ono što je šejh tada objasnio a brat mi prenio, jeste to da u slijeđenje običaja se misli na običaje u vjeri i akaidu. Pa smo tako kao narod ,nažalost, slijedili kršćane npr. u vjerovanju da mrtvi dolaze i piju vode navečer i uveli smo sedmine i četerestine itd. Dakle to je u vezi toga. Sam rođendan , veli šejh , ako nema opće zabranjenih stvari i jasnih obilježja kršćanske akide i ibadeta, onda je ok.

A ako je ovaj brat slagao meni, onda i ja lažem vas. 😀

 

Da li je nešto halal ili haram , to treba pustiti učenima da govore o tome, jer sam Allah s.v.t. prijeti onome ko svojim jezikom govori da je nešto halal ili haram ne poznajući propise naravno.

 

Koliko god je opasno za insana da nešto što je haram ohalali, tako je opasno i da ono što je halal oharami.

 

Sama pića koja ljudi prave, različitih ukusa, su u osnovi dozvoljena, osim onih u kojima ima alkohol ( ili neki drugi uzrok zabrane). Ako se iz toga pića ukloni alkohol, samim tim i to piće postaje halal, jer je uzrok zabrane uklonjen, ne postoji više. A i poznato šerijatsko pravilo je da sa promjenom stanja mijenja se i propis.

 

To učeni znaju, zato niko od njih nije nikada ni oharamio pivo ili sada viski a koji u sebi nemaju alkohol.

Tako je npr. u S. Arabji, sasvim normalno vidjeti čovjeka da negdje sjedi i pije tzv. nularicu, pivu.

 

Ista stvar je i sa ovim viskijem. Dakle , ako nema u sebi alkohola, onda je stvar jasna i fertik. Ne možeš reč da je haram i tačka bolan!!! Šta ti je više?!

 

To što se ono zove piva ili viski ili konjak , nema nikakve veze, jer se u šerijatu ne gleda u ime već u suštinu stvari.

Po toj logici znači, ako bi neko prodavo piletinu a napisao ispred da je krme, ti znači ne bi to kupio jer je krmetina?! O.o De bolan!

 

Ovo je dakle argumentum contrario.

 

Eh sad, ja lično nemam običaj i ne kupujem i ne pijem to. Jesam jednom , priznajem.

Neču ni ovaj viski.

 

Ali neču dok sam ovdje, a ako bi se našao negdje gdje je to općepoznato npr. kao u Saudiji, onda bi konzumirao, a ovdje kod nas ne biH.

 

Zašto?!, Pa jednostavno, zato jer kod nas je situacija drugačija, pije se ugavnom ovo alkoholno, i da mene neko vidi da ja to kupujem ili pijem, a ne vidi da je to nularica, pa da pomisli « 😀 hehehee.vidi onog bradonje, sve nešto lafo džamija ovo –ono, a vidi ga što odadire»  i time da gubim obraz tj. čast i kaljam dostojanstvo vjernikaaaa i islama općenito, neču! Što mi to treba!

A čast , zaštita časti i ugleda, je jedna od stvari radi koje je islam , odnosno šerijat i došao ljudima. Zar ja trebam da svoju čast i ugled prodajem bzze?! Jok bolan!

 

A imali smo tu scenu jedne godine, kada se tek pojavila ta piva.

 

U gradu na jednom zidiću, gdje inače onako raja zna stajati, čaršijska, ugl. ono džabahljebaroši, klošari, momci i cure, te ti godine tih 4-5 brače uzelo te pive i stalo ti jedno pola sahata i ‘nako klošarski cugali te pive. Vidilo ih jedno 1000 ljudi ,brat bratu, koji su tuda prošli za to vrijeme. Većina ne zna o čemu se radi, ali je bilo i pogleda i smijeha i upiranja prstom i svega. Kasnije im jedan džamijski čovjek veli , jes vas bilo ružno vidjet brte mili :/

Zato se ne čudim što nekada čujem neke ružne priče u vezi vjernika, jer smo sami kumovali tome na razne načine.

 

Dakle u osnovi je ta piva halal, ali nije samo to dovoljno a da zapostaviš sve druge aspekte tog čina, pa da to činiš..

 

Haj, …odužilo mi se..ohladi mi kahva…poslije ču ispravljat greške..ako mi ne bude mrsko.

Jutros sabahile nako pred polazak na pos’o, k’o i obično, otvorim fb da vidim imal šta hitno.

 

Vidim nema niš, a ima ovaj video, i pogledam ga i oplačem…zakoceno se…pogledam ga drugi put odma’ , opet oplačem.

 

Na poslu mi naumpaDne nekoliko puta, zakocenem se ..pa haj reko ev’ da podjelim sa vama.

 

Al’ skidam kapu dajdži, jer je izvršio zadatak, bez obzira na trpnju koju je podnio i neugodnost.

Tako je inače i u životu, moramo nekada za rad viših ciljeva da pretrpimo svašta , da žrtvujemo nešto što nam je drago ili da uradimo nešto što nam nije po volji, ćejfu i našim željama.

 

Čitam evo nešto hoće ovi pederi i kod nas opet nešto da se skupljaju, pa reko’ da kažem i ja nešto o pederluku riječ-dvije, ali neću ono što se svakodnevno čuje, a što svi znamo, nego bi da potenciram dvije tOčke ovdje.

 

Prva tačka veli ovako: ..ustvari prije toga da nešto drugo kažem i ispričam-ispišem.

 

Znate svi kako nekada , kada se čovjek zaibadeti, posebno u džamiji kad se nađe, pa pođe plaho doviti, zikriti, ostane duže malo na sedždi, nekad i suzu pusti, i oda mu najednom dođe misao, tj. šejtan sa tom mišlju, i veli « to ti radiš da te ljudi vide, eto si počinio mali širk, aha, eto te u rijaluku pravom, dedera prekidaj to, šta se praviš budala k’o ti neki , nešto ti plačeš, nešto ti doviš , nešto ti, šta ti, et’ 😛 « i tako to, ali znamo ( a ko ne zna nek čita) lijek za te vesvese koje su od šejtana , a kojem je praaavo krivo što si u tom posebnom stanju i što iskreno ibadetiš, jeste da odagnaš te misli i da ostaneš u tom stanju tj. da nastaviš sa ibadetom, da ga ne prekidaš, i gle!; tih misli nestane ubrzo 😉 😀 .

 

E da sad nastavim o prvoj točki..dakle, ovi pederi i njihovi simpatizeri, ovi liberali i šta ti ja znam ko sve ne, ove (nas) koji im se znamo suprotstaviti u toj njihovoj opačini i gadosti, i prozivati ih da je to takvo kakvo svi (pa i oni) zapravo znamo da i jeste, da je to poganluk, gadost, perverzija, nastranost itd. a i oni samim tim takvi..e onda ti neki,  nama krenu sa ovom pričom:

“kao, vi koji nas napadate i govorite protiv pederluka ste zapravo pederi i sami, samo skriveni, potisnuti i bla bla bla”.

DakleM hoće da nam kažu da se smo mi takvi, isti k’o i oni (ne’uzubillahi), ali se et’ peremo pred društvom i bježimo od nas samih na taj način što govorimo protiv njihA, i još neke te psihološke folove spominju, frojdovšćine.

 

E, to je njihova šejtanska taktika, kao i u ovom gore slučaju, ista logika. Oni ovom pričom samo žele da nas zaustave da govorimo protiv te gadosti, da se kao pobojimo «kao . jao ako budem govorio protiv pedera i ja sam peder, zato ću šutjeti!»

Gore veli to ti radiš iz rijaluka, a sad veli, to ti radiš iz pederluka.

 

Zato , ne dozvolite da vas te njihove riječi zaplaše, nego slobodno i otvoreno govorite protiv ovog pa(o)ganluka i zla. A o tome jesam li ja peder il nisam, nek pitaju……ma haj neču dalje.

 

Druga tačka bi bila sljedeća: Ovi naši pravovjerni i manje pravovjerni, kada napadaju pedere , obično nastupaju prema njima ne samo kao prema zločincima i grJešnicima, več kao prema kjafirima i murtedima, ako se radi o nekom ko je musliman ( oboriva presumpcija – presumptio iuris tantum). Međutim, ja koliko znam i koliko sam čitao, to djelo pederizma nije djelo koje izvodi iz vjere, ono jest definisano kao veliki grijeh , zločin i poganluk da ga nema većeg, ali ne i kao djelo kufra.

Kazna po idžmau jeste smrtna, ali to samo nije dokaz o djelu kufra jer imamo primjere kazne za blud ili ubistvo  koje ne izvodi iz vjere također (osim- da ne dužim), a osnova joj je jača nego kod pederizma, jer je propisana objavom, a za pederizam može u neom vremenu ulema da se složi a vladar odobri i neku drugu kazu, jer je ona dakle,  tazir .

 

Tako da samo upozorim da se ne prelaze granice, a možebit i da sam i ja fulio, ostavljam sve opcije otvorene.

 

Još samo na kraju da kažem i preporučim svima nama koji smo hetero, da ipak, ne prepuštamo sve slučaju, jer ne zna se kakva vremena dolaze a vidimo i znamo da je pederski lobi jedan od najjačih na svijetu, dakle, da vježbamo aktivno GUJCIN ŠĆIP, jer to nam je zadnja linija oBrane!

 

ps. izvinjajem se adminima, ako budu haklovani zbog ovog posta od strane pederskog lobija 😀

Prije nego sam postao, hajmo reć’, posvećeni vjernik – vjernik praktičar, bio sam na jednoj stepenici niže tj. Postao sam teista, jer sam prije toga bio i deklarisao se kao A-teista, jel’ .

 

Kao ateista, jedina stvar u koju sam vjerovao da postoji, i bio ubjeđen 100% u to, su bili vanzemljaci.

Zbog ljubavi prema astronomiji i SF , pohađao sam razne sekcije u školama, čitao knjige, tekstove koji govore i o astronomiji općenito a i o malim zelenim 🙂 . Također sam uživao u gledanju SF filmova i maštao i nadao se čak, da ću i lično doživjeti jednu SF avanturu.

 

Nakon mog puta do vjere i u vjeru i početkom praktikovanja i učenja o islamu, sjećam se dobro da je jedno od mojih prvi pitanja vezanih za islam, Kur’an, bilo pitanje u vezi tumačenja ajeta sure Fatiha i riječi «Gospodara svih svjetova»  i da li se to odnosi na vanzemljake.

 

Tako se sjećam i mog pomalo razočarenja kada mi je rečeno da se ne odnosi na to nego na svjetova ljudi, meleka, džinna, životinja, a rečeno mi je i da islam ne priznaje i čak da NEGIRA bilo kakvu pomisao na postojanje tamo nekih «malih zelenih».

Tako da sam ja počeo te misli o vanzemljacima doživljavati kao bogohuljenje, a i nije mi naumpadalo da pokrenem tu temu i radi te neke vrste «vanjske agresije» od strane braće a koja bi se vrlo moguće završila murtedizacijom 😀 .

 

I tako je to i ostalo.

Sve dok !!!!!!………

U ćitabu, pod nazivom «Iz života ashaba» nisam pročitao sljedeći odlomak iz priče o ashabu Usejd ibnu-l- Hudajru r.a.:

 

«Jedne noći, kada je noć dobro poodmakla, Usejd ibnu-l-Hudajr je sjedio u dvorištu, dok je njegov sin Jahja spavao pokraj njega. Konj, kojeg je uvijek imao spremnog za džihad, bio je svezan nedaleko od njega. Noć je bila tiha i mirna, a nebo vedro i zvjezdano. Zvijezde kao da su probadale zemlju svojim veselim i blagim očima. Duša Usejda ibn Hudajra zaželi da ovaj ugodni ambijent začini Kur’anom, pa poče učiti svojim blagim i milozvučnim glasom: Elif lam mim, zalike-l-kitabu la rejbe fih…  Tada on ču svoga konja kako se naglo uznemiri i poče skakati u krug tako da umalo pokida svoje veze. Usejd ušuti, a konj se odmah umiri i utiša. Onda Usejd nastavi učiti. Ulaike ala hude-n- min Rabbihim… a konj se uznemiri više nego prvi put. On ponovo ušuti, a konj se opet umiri. To ponovi nekoliko puta, pa kada bi god zaučio konj bi se uznemirio i otimao se, a kada bi god ušutio i konj bi se smirivao. On se poboja za svog sina Jahjaa da ga konj ne bi zgazio, pa pođe da ga probudi. U tom času pogled mu se ote put nebesa pa on ugleda oblak kao šator ili nešto slično, od čega ništa ljepše ni čudnije oko nije vidjelo. Oko tog oblaka je bilo ukrašeno nešto poput brojnih svjetiljki, pa je sav vidokrug bio osvijetljen i blještav. Taj oblak se sve više i više penjao u visinu dok mu se ne izgubi iz vida. Kada osvanu jutro on ode Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i ispriča mu šta je vidio. Resulullah s.a.v.s. mu reče. – To su meleki, Usejde, koji su došli slušati tvoje učenje. Da si nastavio dalje sa učenjem, vidjeli bi ih i ostali ljudi (bez ikakvog zastora), ne bi se zaklanjali od njih. «

 

Khm, ja sam ost’o ovako ono :O , a ne moram vam ni govoriti zbog čega 🙂 .Ugl. nisam smio o tome ni sa kim pričati niti govoriti, osim sa 1-2 brata u koja sam imao povjerenje da me neće promurtediti, a razgovor je bio , onako, površinski, ispitivački, čisto da vidim reakcije, a opet se sve svodilo na « ma tišu-mišu». Haj, opet prođoše godine, ja ništa o tome, ni sa kim, jedino bi pođahkad po dersovima čuo tako te priče u smislu kako ćafiri vjeruju u neke vanzemljake a ne vjeruju u Allaha i tako to.

 

Nakon tih godina, a prije nekih možda 3-4. ja ti naletim na jedan tekst, pohrabar mogu reć, a koji direktno obrađuje tu temu, čak je i naslov senzacionalistički « Vanzemljaci u Kur’anu» . Pročitam ti ja, i nađem tu zanimljivih stvari. Izmeđuostalog, tu tezu  da Kur’an , moguće je, govori o vanzemljacima, autor argumentuje sljedećim argumentima:

«”Dabbetun”

U Sura 42, Ajet 29 (42:29) Kur’ana, rečeno nam je, “Od Njegovih znakova je stvaranje nebesa i zemlje, i živih stvorenja koja je On kroz njih rasijao: i On ima moć da ih sakupi kad god On to hoće.” (8) Prije nego što nastavimo dalje, moramo ukazati na neke stvari. Riječ “sema”, prevedena kao “nebesa”, je također Arapska riječ za “nebo”. Neko bi mogao prigovoriti da ovaj ajet se odnosi na stvorenja na nebu (kao što su ptice),a ne u nebesima. Ipak, ptice su spomenute odvojeno od stvorenja u nebesima u 24:41, “Zar ne vidiš da Allaha slave sva stvorenja na nebesima i  na zemlji, i ptice raširenih krila?…” (9) U pojašnjenju za ajet 42;29, Muhammed Asad kaže,”U Kur’anu, izraz “nebesa i zemlja” se uvijek odnose na cijeli univerzum.” (10)Kur’an spominje nežive stvari također slave Allaha: “Zar oni ne vide stvari koje je Allah stvorio, kako svojim pomjeranjem sjena potčinjavaju se Allahu…”(16:48). (11) Prema tome, zar ne mogu stvorenja u nebesima spomenuta u ajetu 42:29, da budu nežive stvari. Ne. Sljedeći ajet,16:49 kaže, “I Allahu se potčinjava sve na nebesima i na zemlji, bilo da su živa stvorenja ili anđeli (meleki)…”. (12) Riječ prevedena kao “živa stvorenja” ovdje je ista riječ kao i u ajetu 42:29- “Dabbetun”.

Komentira Asad, “Riječ dabbah se odnosi na svako svjesno, zemaljsko biće sposobno da se spontano kreće naspram nezemaljskog, duhovnog bića, kao što su”anđeli” “. (13) Drugim riječima, ajet 42:29 se odnosi precizno na vrstu živih bića za kojima naučnici tragaju, a ne neka metafizilka bića. Yusuf Ali kaže,”Dabbetun: životinje, živa, gmižuća bića svake vrste.” (14) To je ista riječ korištena u ajetu 2:164,”…u životinjama svake vrste koje je On rasijao po zemlji…su znakovi za one koji posjeduju mudrost,” (15) i u ajetu 24:45,”I Allah je stvorio svako živo biće od vode: neka od njih puze na svojim stomacima; neka hodaju na dvije noge; a neka hodaju na četiri. Allah stvara šta hoće…” (16)

Komentirajući na ajet 42:29, Allama Šabbir Ahmad  Usmani kaže, “Ovaj ajet ukazuje na to da kao na zemlji, postoje neke vrste životinja- živih organskih bića- na nebesima također.” (17) 

Na isti ajet, Yusuf Ali komentira, “Život nije ograničen samo na našu malu Planetu. To je stara spekulacija da se misli da neka vrsta ljudskog života postoji na planeti Mars… predpostavimo da Život u ovoj ili onoj formi postoji rasijan po milionima nebskih tijela razbacanih po svemiru.” (18) Iz ovakvih izjava, čitaoc može shvatiti da su Musimanski učenjaci dosta svjesni činjenice da ajet 42:29 jasno spominje postojanje vanzemaljaca (prim. prev. misli se na vanzemaljce sa organskom životnom formom, možda sličnom našoj ili drukčijom što je za predmet diskusije na ovom levelu doista irelevantno)……

Sura 27:65 kaže, “Reci: Niko ni na nebesima ni na zemlji, osim Boga, ne zna ono što je skriveno: niti znaju kada će biti proživljeni.” (22) Ovaj ajet ukazuje da, kao ljudi, postoje druga stvorenja u kosmosu koja će biti proživljena nakon smrti. Rečeno nam je u ajetima 19:93-96, “Nema nijednog stvorenja ni na nebesima ni na zemlji a da neće doći Milostivom kao rob. On ih sve poznaje i broj im određuje. I svako od njih ce Njemu doći pojedinačno na Dan Obračuna. Na one koji vjeruju i čine dobro, Bog će podariti ljubav.” (23) Iz ovih ajeta mi saznajemo da postoje vanzemaljska živa bića, kao što smo mi, te da će biti podvrgnuta sudu na osnovu onoga sto su tokom života radili. Među njima su i vjernici. Prema tome, prirodno, biće vanzemaljaca koji su nevjernici. Vjernici će biti nagrađeni. Živa bića koja se u gornjim ajetima spominju teško da se mogu smatrati mikroorganizmima. Kur’an se obraća stvorenjima čiji razvojni level ih čini moralno odgovornim bićima. Ona moraju posjedovati kvalitete koje se pripisuju inteligentnim živim bićima…… 

Sluačaj sa Ibn Abbasom je vrlo interesantan. On je bio jedan od Poslanikovih drugova i njegov biži rođak. Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) se molio Bogu da podari Ibn Abbasu osobito razumjevanje Kur’ana (73), i on je kasnije postao jedan od najvećih tumača Kur’ana. Maulana Maududi pišući u njegovom djelu Tafhim-ul-Quran, kaže da, “Ibn Abbas (radiallahu anh)…je vjerovao bez sumnje da u univerzumu postoje mnoge planete kao Zemlja. …On nije samo poučavao da su takve zemlje nastanjene inteligentnim bićima nego da su njihovi stanovnici isti kao stanovnici na našoj Zemlji. On je otišao čak dotle da je rekao da oni mogu imati Poslanika kao što je naš Poslanik, i Adema kao što je naš Adem, i Nuha kao našeg Nuha, iIbrahima kao našeg Ibrahima, i Isaa kao našeg Isaa (Allahov mir neka je na sve njih).” (74) Znanje o postojanju vanzemaljaca i njihovom spominjanju u Kur’anu, bilo je prisutno među Muslimanima od prvih dana Islama!

Ima još nešto o Ibn Abbasu. On nije na sve strane pričao o svojim mišljenjima u vezi vanzemaljaca. Radije, on je bio dosta tajnovit u vezi te stvari. Razlog tome je bila njegova bojazan da bi njegove ideje mogle zbuniti ljude. Zapravo, on se bojao da bi ljudi mogli doći u opasnost da postanu nevjernici ako bi počeli takvo što nijekati, jer sam Kur’an o tome govori. Možda su takve iste strepnje navele kasnije Muslimanske učenjake da izbjegavaju diskusiju na tu temu, pa tako danas, mnogi Muslimani nisu svjesni da je Islamu tema vanzemaljaca poznata od početka. Ali vremena su drukčija danas.  (autor aludira na predaju kada je ibn Abbas r.a. upitan za timačenje ajeta o sedam nebesa i sedam zemajla a gdje je njegov odgovor bio : “Jesi li siguran da ne bi postao kâfir, kada bih te o tome obavjestio.” (Tefsir Taberi), 28-152.)

……

 

Autor navodi još neke stvari ali mislim da je i ovo dovoljno.

 

Ovo je i mene malo oskolilo , ali nisam plaho o tome govorio, jer sam smatrao da i ako ima nešto u tome, nije toliko ni bitno, Sa odinama se čovjek valjda malo promijeni pa mu se i teme i prioriteti malo pobrkaju ili poslože, ovisno od gledanja. Ali sam svakako bio malkice oduševljen, kako zbag same teme tako i zbog činjenice da se muslimani oslobađaju straha da govore o različitim temama, a kako vidimo to nije novina nikakva, samo što su nama naše drage daije , da ih Allah nagradi, mnoge stvari preskakali odabirući da nam prenesu i na neki način nametnu samo onaj stav i mišljenje koji su i sami prihvatili i odabrali za slijeđenje. Ali to je druga tema.

 

A na ovaj post me potaknuo ovaj video koji dajem u prilog, koji sam pogledao neku noć,  u kom šejh Yasir Qadhi odgovara na upravo to pitanje i, sam dijelim njegovo mišljenje. Poslušajte!

 

Osim odgovora na to pitanje, možete saznati i za jedan jedan naučni rad o Ibn Tejmijji , a koji dajem u prilog također, rađen od strane jednog nemuslimana a koji je zaista zadivljujući, bar ‘nako na oko i na prvu J . Pa bujrun!

 

Ps. ko ne zna ko je Y.Qadhi nek gugluje.

 

 

link za tekst o Ibn Tejmijji :

https://www.academia.edu/701944/Ibn_Taymiyyas_Theodicy_of_Perpetual_Optimism._Leiden_Brill_2007_open_access_

Ko me ima na fb-ku, već je mogao čitati ovaj članak, jednostavno pravim bekap , tako da će biti još tekstova otamo nekih, a koje smatram bitnim, u smislu (ne isključivo) da pružaju neke druge poglede i šire vidike u odnosu na do sada ustaljeno obrađivanje nekih tema, pa tako i ove.

 

Inače smo naviknuti na plašenje i zastrašivanje i tako sami sebe ubjedimo da smo propast živa, ali evo malo i optimizma. 😉

———————————————————————————————————————————————–

Ljudi se razilaze o ovom pitanju. Jedni kažu: “Srce može zauzimati samo jedan pravac,

ako se uputi tim pravcem, ne može ići drugim.”

Oni kažu: “Kao što čovjek ne može posjedovati dvije želje u vezi s jednom stvari, isto tako

ne može spojiti u svom srcu dvije ljubavi.”

Šejh Ibrahim er-Reki, Allah mu se smilovao, zastupao je ovo mišljenje.

 

Drugi vele: “Moguće je da srce zauzme dva ili više pravaca, tako što će se okrenuti prema

jednoj stvari, i to ga neće odvraćati od druge stvari.”

Oni kažu: “Srce može dosta toga podnijeti, pa ako ga zaposliš, ono će to izdržati.

Ako na njega natovariš nešto teško, ono će izdržati, a ako ga zapostaviš, ono neće biti u

stanju da ponese težak teret.

U prostranom srcu mogu se sjediniti ljubav prema Allahu, dž.š., i briga za dobrobit Njegovih

robova, i ni jedno od toga neće uticati na drugo.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., bivao je u namazu, potpuno predan Allahu, dž.š., a pri tom se

brinuo za one koji su klanjali iza njega.Čuo bi plač djeteta,pa bi skratio namaz bojeći se da

ne oteža majci djeteta

(Buharija i Muslim).

Zar ne vidiš da je srce Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bilo u stanju da u isto vrijeme misli na dvije stvari?

 

Pogrešno je misliti da je ovo prisutno samo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Omer, r.a.,

mislio je o opremanju vojske dok je obavljao namaz.(Buharija i Ibnu Ebu Šejba od

Ebu Osmana el Hindija da je Omer r.a. rekao:»Ja opremam vojsku dok sam u namazu»

Ševkani veli:Riječi Omera r.a. znače: razmišljam o opremanju vojske).Njegovo je srce bilo u

stanju da misli na namaz i na borbu na Allahovom, dž.š., putu, u isto vrijeme.

 

Ovo je povezano s prostranošću srca i njegovom skučenošću, njegovom snagom i slabošću.

 

Oni dalje kažu: “Vrhunac ibadeta jeste da čovjek bude u stanju da u isto vrijeme misli na

Onog Koga obožava i da u isto vrijeme pazi na propise vezane za obožavanje, tako da mu

jedno od toga ne remeti misao o drugom. Ovo sto smo spomenuli očigledno se dešava,

npr. čovjek nekada nešto radi pred vladarom, a njegovo je srce u stanju da se skoncentriše

na posao koji radi, i da u isto vrijeme pazi da li se vladar zanima za njegovo djelo i da li ga

ono interesuje. Ovo je stanje svakog zaljubljenog koji nešto radi za svoju voljenu osobu bilo da je prisutna tu ili ne.”

 

Kazu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., plakao kada mu je umro sin Ibrahim.(Buharija) Njegov plač bio je zbog milosti koju je osjećao prema svome djetetu. Njegovo je srce bilo

u stanju da plače iz samilosti prema djetetu i da u isto vrijeme bude zadovoljno

Allahovom, dž.š., odredbom. Žalost u srcu nije isključivala zadovoljstvo Allahovom, dž.š.,

odredbom.

Kada je umro Fudajlov sin, on nije bio u stanju da u svom srcu spoji ove dvije stvari, pa se

počeo smijati. Neko ga upita: “Zar se smiješ a tvoj sin je umro?” Fudajl mu odgovori:

“Allah, dž.š., odredio je da se to desi, pa volim da budem zadovoljan Njegovom odredbom.”

Poznato je da između postupka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i načina na koji je postupio

Fudajl postoji ogromna razlika koju samo Allah, dž.š., zna. Njegovo srce nije toliko prostrano

da u sebe primi ono što je primilo srce Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

 

Slična ovom događaju jeste i situacija kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dozvolio Aiši, r.a.,(Buharija i Muslim) da sluša pjesme djevojaka koje su pjevale u njenom prisustvu, ali ga to

nije odvratilo od sjećanja na Gospodara. On je vidio u tom postupku korist, jer je na taj

način pružio malo zadovoljstva duši koja je manje jaka, i to joj je povećalo ljubav prema

Allahu, dž.š.,Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., i vjeri. Ponekad duše, kada im se pruži malo

zadovoljstva, s više poleta i svesrdnije ispunjavaju svoje obaveze.

Međutim, srce Omera, r.a., nije bilo u stanju da to shvati, te je stoga prekorio djevojke koje

su pjevale u kući Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Koliko je samo događaja i doživljaja koji okupiraju srce čovjeka i podsjete ga na obaveze

prema Allahu, dž.š., kao što pjesnik veli:

 

“Na tebe me potsjeća i dobro i zlo 

i ono čega se bojim i čemu se nadam i u šta sam uvjeren da će se desiti.”

 

Desi se da događaji okupiraju čovjekovo srce, pa ono zaboravi na Allaha, dž.š., i okrene se

prema nekome drugom. Široko srce trudi se, u okvirima svojih mogućnosti da se,

pored obaveza koje ima prema stvorenjima, usmjeri prema Allahu, dž.š. Ono ne bježi od

druženja s njima niti bježi u pustinju, brda i u osamu. Ono nastoji da se u društvu ostalih

preda Allahu,dž.š., a ako ga drugi napuste, ono samo nastavlja svoj put. Ovo je rezultat

istinske ljubavi. Uzmimo primjer pjevača. Kada on pjeva, i oni koji ga slušaju pjevaju s njim.

Međutim, ako se oni ne užive u njegovu pjesmu i budu nemarni prema njoj, on neće prestati

pjevati samo zato što ga ne slušaju gruba i tvrdokorna srca.

Ibn Tejmijje zastupao je ovo mišljenje koje je uistinu jako i ima dobru potporu u dokazima.

 

Ibn Kajjim el-Dževzijje; Uvođenje zaljubljenih u vrt ljubavi, 318-320