Month: May 2015

E raja! Danas sam prvi put bio na Ajvatovci 😀

Ne na onoj manifestaciji, nego na onom izetištu, stjeni, mjestu i to i bilo mi je super!

 

Prvo da kažem koju o onoj manifestaciji. Ja tu nikad ne bi otišo, jedino da moram. To nema nikakve veze sa vjerom, nit je Ajvatovca “mala ćaba”, nit je sveto mjesto, nit je kamen sa stjene svet…ništa od toga se po islamu ne smije i vjerovati u ta praznovjerja. Sama priča o Ajvaz Dedi , je najvjerovatnije smao legenda. To mjesto je i prije islama bilo mjesto na kom su se Bogumili molili, kao i druga današnja “dovišta”, livade ili pećine. To su ostaci tih vremena i islam je čist od toga, ali je problem dugdje i ne bi sad o tome polemisao. Neg da vam ispričam dan.

 

Dakle, krenuli oko 9 ujutro, ja i sqwo popili po kahvu u Turbetu i sjeli u autobus. Ispunili smo želju, mlađe nam kćerke d asjedimo skupa u autobusu 😀

Oko Oboraca, gledamo malinjake. Mnogo ih je, mašaallah. Dago mi da vidim da narod to sadi i bavi se sa time, da je zemlja iskorištena, da se sije i sadi a ne ljenčari. Biće hajra aBda. Razmišljam i planiram, a već od prije, da nekad inšaallah i sam zasadim veeeeeliku plantažu malina…veću nego i jednu koju sam vidio.

 

U Donjem Vakufu malo odmorili i doručkovali po burek i obišli onu “plavu” džamiju i krenuli za Prusac.

ledam i tu lijepih bašća, mašaallah, al vidim i dosta graha ubio mraz od neko jutro :/ , ko i kod mene, al oporaviće se aBda 🙂 , i vidim dosta lijepih kuća  i kućica, ne previše niti rasipnih, a ni ono bezličnih..nekako mi ima neki duh, št aja znam…ugl. svidjelo mi se.

U pruscu obišli 3 džamije i , iako je bilo već dobro ugrijalo, u džamijama smo se smrzli jarrrrane! E ba, led ledeni u njima 😀 , starinske džamije, prelijepe, zidovi od haman po metar, drveta mnogo u njima, ma prelijepo ba. neam sad slika, al ako bude dodatno ću postaviti aBda.

Krenuli na to izletište. Priroda super, puno mi ljepša nego kod nas na Vašiću. Milion puta čišće i manje zatrovano civilizacijom. Ona stjena je ono..baš momački djeluje 😀 . A do nje kroz šumu, lijepo uređena staza, vode na mnogo mjesta.

Sama ona ledina je lijepa, čista, ima voda , imaju WC-i.

Tu nas čekalo već pečena 3 janjeta, i pravo da vam kažem, pravo sam odišćelio sa janjetinom. Jeo sam je kolko hoš puta, al danas , hem valjda i sve to do nje a i extra su je braća ova ispekla…msilo sam da će mi naudit kolko sam pojeo..nisam žalio, i slano i masno , kožice po kile sam pojeo, gazranog soka salio bure. Al et’ hvala Allahu nije me ćir zabolio, jedini jo frka bila po povratku, jedva sam se ćanife dočepo.

 

Preporučio bih svima da obiđu Prusac i Ajvatovicu, ali mimo dana ove manifestacije, jer ima se šta vidjeti i priroda i džamije i sve to. I mnogo ljepše i prirodnije nego u nas na Vlašiću. Jedino ona tamo druga strana Vlašića je ijepa i prirodna tako ..et’ to samo..i evo par slika 🙂

 

I još ovo samo….danas je 31.5. Dan bijelih traka, ja sam je nosio, kao i par prethodnih godina, da se ne zaboravi fašizam i agresija….samo sam razočaran, ne što nije niko više nosio, nego što ih i većina nema pojma što sam to nosio, pa sam objašnjavao nekoliko puta i ja i sqwo mi u mene :/

 

Slobodno, bez imalo skromnosti , mogu za sebe reći da sam dobar plivač i da bi mog’o preplivat Tihi okean, da me nije strah ažbaha iz dubina, što stvarnih kao ajkula i sl. a što i nekih mitskih, šta ti ja znam….

Volim plaho kupanje i plivanje i zbog toga bih baš volio da živim negdje na moru ili nekom jezeru.

Prije, satima nisam izlazio iz vode, sav bi se smežguraj više i poplavi, grč me ufati, al ne izlazim, neg ‘nako, opustim se dok ne popusti ili eventualno dođem u plićak malo. Dakle baš prava ljubav 😀

 

Nije čudna ta ljubav insana prema vodi, kao ni prema zemlji. Jer u nama je oko 2/3 vode, ovisno od dobi, baš kao što je omjer i na planeti nam. Mene naravno to navodi da je Stvoritelj isti, Jedan 🙂

Poznati su oni eksperimenti onog japanca Masaru Emota, sa vodom, i kako se ovisno od onoga čemu je izložena voda, kakvim zvucima ili emocijama, voda kristalizuje tj. stvara posebne molekularne strukture. Zaključak je da voda čuje , osjeća i mijenja se.

Neki su pokušali osporiti taj njegov rad, ali kasnije su još neki izvodili eksperimente i sa vodom pa i hranom čak. Nova istraživanja idu u tom pravcu da se voda iskoristi kao memorija, jer po njima voda dakle PAMTI i čuva informacije tako što se struktuira ovisno o toj izloženosti. To mi j zanimljivo pravo i jedva čekam nove rezultate o tome d ačujem, jer su potencijali ogromni.

 

Sad skonatj ti, ako je i čovjek 70% od vode , pa povežeš sa time kako na vodu utiče izloženost različitim emocijama čak i zvucima, kako onda to tek utiče i na samog čovjeka. Zato nas lijep govor i zvuk oraspoloži, a ružan i neugodan izazove loše emocije i raspoloženje.

 

Zamisli onda kako tek Allahov govor tj. učenje Kur’ana, kao najljepšeg govora, utiče pozitivno na čovjeka, kako ga smiri i općenito od njega čini pozitivnu osobu u svakom segmentu. „O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.“ (Junus, 57)

 

Kur’an ne sadrži ništa što bi u insanu razbuktalo strasti ili probudilo želju za činjenjem grijeha ili nečega neprimjerenog, ili pobudilo ili pojačalo neke loše emocije poput tuge i depresije, srdžbe….

 

Da ne duljim….

“Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali (Big Bang). A od vode smo načinili svaku živu stvar.Pa zar neće vjerovati? ” (El-Enbija, 30)

 

…nešto mi naumpalo, pa da probam rastabirit polahko…

 

Licmjeri su najgora stvorenja, to je općepoznato. Najštetniji po društvo, jedno govore, drugo misle, treće rade, sa tobom su dok im leđa ne okreneš itd.

“Kada im se kaže: “Ne remetite red na Zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!”..” (Bekara, 11)

Dakle oni svojim licemjernim djelovanjem čine nered po dunjaluku.

Ovo djelovanje i licmjerje je jasno svima i o njemu svi govore, tj. čovjeka prema čovjeku.

 

A šta je sa licemjerjem prema samome sebi?!

Mislim da su posljedice licemjerja prema samome sebi isto tako štetne po društvo, i da iz takvog licemjerja nastaje nered po zemlji, kao i iz ovog licmjerja čovjeka prema drugom i drugima.

Šta pod tim mislim? Pa mislim da se čovjek često ponaša i postupa drugačije nago što zaista i misli i želi. Iz raznih razloga.

Koliko puta smo htjeli nešto učini a nismo, imali želju da nešto kažemo a nismo, osjećali neku emociju a prikrili smo je….dakle postupili smo drugačije od onoga kako smo u sebi imali želju i kako smo zaista i osjetili poriv.

Npr. želiš da se javiš nekoj osobi, ali ne učiniš to, jer te šejtan l.a. uplaši raznim vesvesama. Te štaš reć’ ,te šta će ti reć’, te nisi se javio dugo napašće te, te ako te zovne štaš ponijet, ako ti dođe kako ćeš dočekat i ovo i ono, i onda odustaneš…..poslije ti, kad tad, bude žao što si tako postupio.

Uglavnom, postupio si licemjerno prema sebi, jer si osjećao jednu želju i poriv, a postupio si suprotno svojoj nutrini, iznevjerio si samoga sebe, i zbog toga se osjećaš loše, a zbog toga trpe i drugi.

 

Psiholozi kažu, nisi postupio spontano. Nisi uradio, rekao, ono što si zaista i želio i što si osjećao. Zbog takvog življenja, nespontanog, u kom navlačimo maske i postupamo suprotno onome što osjećamo, i dolazi do otuđenja ljudi jednih od drugih, kao i od samoga svijeta i života i tražimo alternative, uglavnom pogrešne. Napomenuo bih, da to spontano djelovanje, bar za vjernike, ne znači nekakvo anarhično i apsolutno liberalno ponašanje, jer to za posljedicu ima još veče otuđenje kao što se i desilo na zapadu gdje je i pored silnih sloboda, čovjek postao stran samome sebi, otuđen i izgubljen. To dakle ponašanje mora biti u okvirima halala i harama, jer se jedino i samo disciplinom, može doći do slobode, do istinske a ne lažne slobode.

Baš kao što virtuoz kada improvizuje, ne čini to anarhično i kako god, iza tih improvizacija i virtuoznosti su godine vježbe i discipline ( ovo je od T. Ramadana i Dalaj Lame 🙂 ).

Dakle zbog takvog licemjernog ponašanja prema sebi došlo je i dolazi i do nereda na zemlji tj. do otuđenja ljudi jednih od drugih, a onda i svih daljnjih negativnih posljedica traženja izlaza iz takvog stanja.

 

Dakle ponašjate se spontano, normalno, jedni prema drugima, ako ti neko treba nazovi ga, ako ti nešto treba traži to, ako na nekog pomisliš javi mu se, ako ti je sa nekim lijepo druži se sa njim, ako ti se ne sviđa nešto reci to i vice versa itd. itd…

 

et’ samo da ne pobjegne 🙂

Ljudi moji, ne da mi se napisat post, neam kad…et’!

Prvo da se zafalim krajiški i da joj kažem da me ne proziva za post, jerbo, neam kad, tema je ozbiljna, široka a i skliska, ne bi da pišem roman, a ne bi ni da kažem nešto što bi me kompromitovalo skroz , dibidus, što se kaže ..pa polahko, biće biće inšaallah….a i vazda nekim tema i temica iskrsne pa tak, sabura, jačaj ego i ljubav, jer veli Fromm da bez sabura nema ljubavi, općenito govoreći 😀

 

Da kažem i ovim administratorima da su mi pojeli živce jerbo, moram se po 10 puta ulogovat da bi nešto komentaris’o il objavio, svaki put kad uđem na novi pejdž, bilo da je to početna, pa se ulogujem, pa odem na svoj pa se opet moram ulogovar, pa odem na neki post tuđi da konetarišem, kad ono opet se moram ulogovat i onda krhnem tastaturu i zatvorim sve!…doduše, danas je bolje, valjda će tako i ostat aBda.

 

– Dakle , hoću da kažem šta me nervira i zbog čega se praavo razočaram…u pitanju su ljudi naravno i to vaki:

 

– znam vjeroučitelja (islamske vjeronauke), koji nikad ne dolazi u džemat na namaz, babo mu dolazi na svaki, on ni na jedan!

. znam vjeroučiteljicu, koja ne da svojoj kćerci koja je u srednjoj školi, da se pokrije, iako curica to hoće i želi, al ona ne da, veli dok srednju završi, neče da je poznaju u školi po tome nego po imenu i prezimenu!

– poznajem odgajatelja u medresi, koji se ne bi poselamio , nema tih para, osim ako je baš baš doveden u tu situaciju da MORA i d ane može izbječ. Ako sjeda sto do stola u kahvani, okrene glavu, sjedne sa džahilima i njih pozdravlja, ali braću muslimane iz saffa sa kojima je 10 min. ranije klanjao, neće, ako ikako može, da poselami.

 

Znam još nogo takvih i sličnih slučajeva, i to me pravo naživcira…pa se pitam, koga oni i šta to oni mogu da nauče druge i poduče, kakav primjer da dadnu drugima!?

Dok desetine, pa i stotine drugih, hajirnijih insana, ne mogu doć na njihovo mjesto…zbog radi čega?!..pa jer ih nije imo ko POGURAT.

 

I nije to samo u ovoj sferi u kojoj to nikako ne bi smjelo da postoji.

Mnogi talentovani, inteligentni,  učeni, željni rada, ne mogu dobiti čak ni šansu, kamo li stalnu poziciju. Znam ženu, govori 5 jezika, inteligentna i pravo aktivna, a ne može da dobije šansu ni pripravnički da odradi.

Znam čovjeka, hafiza ( nezvanično) i to 10 kiraeta, i kunem se Allahom, da nisam čuo u BiH da ima neko ko ljepšim tilavetom i boljim tedžvidom, uči Kur’an, pred njim sam i sam mnogo toga naučio, ali on ne može dobiti šansu da druge poučava u medresama, školama, osim po privatnim kućama i sl…

Pa ja sam radimm u firmi, u kojoj čovjek kogme sam ja davao instrukcije iz matematike, koji je jedva neku trogodišnju srednju završio ( nemam ništa lično protiv njega, on je ok, al govorim o politici firme a i društva) , dakle on sada radi u maacinu nekakvom, nosa papir i olovku, nešto povazdan broji i računa ( sic) 😀 , a ja i dalje rintam na mašini najobičniji posao koji može i neko bRez škole raditi 😀

 

Dakle , poremećaj vrijednosti u društvi, al haj svi mi to znamo, al ja ovo više da se malo ispucam, da i vas nasikiram još malo i naživciram 😀

 

et’ to samo

-Ovako ti u mojoj firmu brinu za radnike 😀 , dakle osnovna sredstva zaštite na radu. Dobiješ jedne mjesečno i nema da fali 😀 moš se ti i razgulit jarrane, al nema ti drugih. A firma kao ima odnedavno i neki cerifikat, od ILO-a ( Međunarodne organizacije rada) , neki SA 8000 mešćini, koji obuhvata nekoliko principa, a jedan je i taj da radnici moraju imati adekvatnu zaštitu na radu….pa et’ vi vitte sad kako je to u praksi 😀

 

 

– Idem na jaciju navečer, i evo več nekoliko noći obratim pažnju na ptice, prvo kad je bio pun mjesec, pa sam mislio da je radi tog, ali i kad je obačno , isto bude..neam pojma

 

 

 

 

Hoću da ovim člankom dam svoj doprinos na Krajiškinji post.

Tekst nije moj, ali pokazuje da nema tabua, da se može govoriti, da treba govoriti, da ima rješenja, a kako ne bi ni bilo…samo bih rekao da sam ja skeptičan po pitanju današnjih pisača knjiga , ne samo na ovu temu, nego i na mnoge druge. Danas nam se nameću ti tabui na svakom koraku od strane onih koji bi trebalo da te tabue razbijaju…helem…da ne dužim..evo teksta….

 

Islam stavlja akcent na predigru. Navodi se od imama Alije radijallahu anhu: “Kada odlučite imati intimni odnos sa svojom suprugom, ne žurite, jer žena ima potrebe koje treba ispuniti.”

Seks bez predigre izjednaćava se s okrutnošću. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:“Trojica ljudi okrutni su… treći je onaj koji ima odnos sa svojom suprugom bez predigre.”

Još jedan hadis izjednaćava seks bez predigre sa životinjskim ponašanjem: “Kada bilo ko od vas ima intimni odnos sa svojom suprugom, neka im ne ide kao (što to čine) ptice, umjesto toga treba biti spor i odlagati.” 

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Niko od vas ne bi smio imati intimni odnos sa svojom suprugom kao (što to čine) životinje, umjesto toga, treba imati posrednika između njih. Kada su ga upitali o tom posredniku rekao je – to je ljubljenje i pričanje.”

Imam Dzafer es Sadik rekao je: “Treba biti međusobne predigre između njih zbog toga što je to bolje za intimni odnos.” 

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže: …” svaka je igra vjernika bezvrijedna , osim u tri slučaja, jahanje konja, gađanje lukom i strijelom i međusobna predigra s njegovom suprugom – to je hakk (pravo).” 

Ishak ibn Ammar upitao je imama Dzafera es Sadika da li osoba može gledati u svoju suprugu kada ona nema odjeću, pa je imam rekao: “U tome nema problema, a da li ima uživanja i u ćemu drugome.”  (ja bih dodao , kao savjet ovim mladima i onima sa problemima, da je predigra ključ da se žena dovede do orgazma, jer mnogi imaju problema sa tim, muški ne shvataju da to kod žena malo teže ide nego kod  muškinja )

Što se tiče uloge žene u predigri, hvali se žena koja se oslobodi stida kada je sa svojim mužem.
Imam Muhammed el Bakri rekao je: “Najbolja žena među vama jeste ona koja odlaže oruđe stida kada skida odjeću za svoga muža, a naoružava se stidom kada ponovo oblaći svoju odjeću.” 

Ove izreke jasno pokazuju da se muž i žena trebaju osjećati potpuno slobodno kada dođe do međusobne stimulacije koja je poznata kao predigra. Po islamskom učenju, nije nikakav grijeh da žena bude aktivna i primjećiva za vrijeme intimnog odnosa. To se potpuno razlikuje od seksualnog morala kršćanskog zapadnog svijeta u periodu prije seksualne revolucije.

Što se tiče metoda međusobne stimulacije u predigri, šerijat, dozvoljava i mužu i ženi da vide, poljube, dotaknu, mirišu ili stimulišu bilo koji dio partnerovog tijela. Prema tome, oralni seks kako se naziva u ovome dijelu svijeta, dozvoljen je.
Imam Musa el Kazim bio je jednom upitan: “Da li čovjek može poljubiti vaginu svoje žene?” Imam je odgovorio:”Bez problema.” 

Jedina granica koju ne treba prelaziti jeste da se ne smije koristiti nikakav dodatni predmet. A ta je restrikcija veoma razumljiva, ništa ne može zamijeniti ono što je Allah stvorio u našim tijelima!

Restrikcija koja je postavljena na korištenje dodatnih predmeta bazira se na sledećem hadisu.

Ubejdullah ibn Zurara kaže da je imao jednog starog susjeda koji je imao mladu robinju. Zbog svoje starosti, on nije mogao u potpunosti zadovoljiti mladu robinju za vrijeme intimnog odnosa, pa ga je ona pitala da on stavi svoje prste u njenu vaginu, kako je to njoj odgovaralo. Stari je čovjek slijedio njene želje iako mu se ta ideja nije dopala. Zato je tražio od Ubejdullaha da upita imama Alija Ridaa o tome. Kada je on to učinio, imam je rekao:” Nema nikakvih problema u tome da on koristi bilo koji dio svoga tijela na njoj ali ne treba koristiti nista drugo osim tijela.”

U ranijoj diskusiji, rekli smo da masturbacija (tj. samozadovoljavanje svojih seksualnih organa sve dok ne dođe do izbacivanja sjemena ili orgazma) nije dozvoljena ali u slučaju dvoje ljudi koji su u braku nema problema ako žena stimuliše muževljev spolni organ, sve do izbacivanja sjemena ili ako on stimuliše njen sve do orgazma.
To je dozvoljeno zbog toga što ne spada u “samozadovoljavanje” nego se radi o stimulisanju od zakonitog partnera. Kur’an jasno kaže u suri El-Mu’minun u 5 i 6 ajetu:

وَالَّذِينَ هُمْ لِفُرُوجِهِمْ حَافِظُونَ

” Vjernici su oni koji stidna mjesta svoja čuvaju

إِلَّا عَلَىٰ أَزْوَاجِهِمْ

osim od žena svojih.”

Stimulacija spolnih organa od zakonitog partnera sasvim sigurno spada u čuvanje svojih stidnih mjesta osim od žena svojih. Što se tiče osnovnih pozicija u samom činu nema nikakvih granica ili zabrana. Ustvari, šerijat je ostavio mužu i ženi da istražuju i eksperimentišu kako im je volja. U ranom islamskom periodu desio se jedan događaj koji je razjasnio ovo pitanje za sva vremena.

Stanovnici Medine pod utjecajem Jevreja za vrijeme intimnog odnosa koristili su položaj “muskarac s gornje strane, licem u lice” dok su Mekkanci voljeli da eksperimentišu s raznim položajima. Nakon što su se muslimani iselili u Medinu, jedan se Mekkanac oženio ženom iz Medine i želio je s njom imati intimni odnos na svoj sopstveni način. Žena je to odbila i rekla da mogu imati spolni odnos samo u jednom položaju. Slučaj je iznešen pred Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a Allah je tim povodom objavio ajet koji glasi:

نِسَاؤُكُمْ حَرْثٌ لَّكُمْ فَأْتُوا حَرْثَكُمْ أَنَّىٰ شِئْتُمْ

“Žene su njive vaše i vi njivama svojim prilazite kako hoćete.” (El-Beqare,223)

Ipak, pokuđeno je imati odnos u stojećem položaju ili okrenut prema Kibli licem ili leđima.
Preporučljivo je suzdržati se od akrobatskih pozicija koje predlažu neki seksolozi na istoku i zapadu a koji čak mogu izazvati fizičke ozljede. Osnovno je pravilo međusobno zadovoljstvo i fleksibilnost. Ako jedan od partnera voli neki određeni položaj, onda se onaj drugi treba ravnati prema njegovim osjećanjima.
Što se tiče analnog odnosa, mišljenja se mudžtehida gotovo ne razlikuju o ovom pitanju. U sunijskim izvorima, svim do kojih sam došao, ovaj je odnos strogo zabranjen, čak se u nekim predajama izjednačava s nevjerstvom.

Postoje mnogi hadisi u kojima je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, naglasio da kada se upuštamo u intimne odnose, moramo se osigurati da nas nikakvo dijete (ili bilo koja druga osoba) ne vidi ili čuje. Iako sam naveo neke od ovih činjenica na početku knjige s obzirom na njihovu važnost nije na odmet ponoviti ih u okviru ovog naslova još jednom.

Ebu Besir prenosi riječi imama Dzafera es Sadika:”Nemojte se upuštati u intimne odnose sa svojom suprugom dok vas dijete može vidjeti. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, osuđivao je veoma oštro ovakvo ponašanje.”

Ako dijete vidi ili čuje svoje roditelje prilikom intimnog odnosa, ono može pretrpjeti šok kao psihološko iskustvo. To također može prouzrokovati probleme u njegovom kasnijem životu. U medicinskim knjigama čitamo:”Mnoga mlada djeca biološki su programirana da protumaće prizor ili zvuk intimnog odnosa odraslih kao dokaz nasilnog ponašanja a svijest o očevim i majčinskim seksualnim odnosima jeste u svakom pogledu previše ozbiljna stvar da bi se njom poigravalo.”

Islam je postavio jasna pravila i privatnosti odraslih. O djeci koja još nisu ušla u pubertet Kur’an kaze:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لِيَسْتَأْذِنكُمُ الَّذِينَ مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ وَالَّذِينَ لَمْ يَبْلُغُوا الْحُلُمَ مِنكُمْ ثَلَاثَ مَرَّاتٍ ۚمِّن قَبْلِ صَلَاةِ الْفَجْرِ وَحِينَ تَضَعُونَ ثِيَابَكُم مِّنَ الظَّهِيرَةِ وَمِن بَعْدِ صَلَاةِ الْعِشَاءِ ۚ ثَلَاثُ عَوْرَاتٍ لَّكُمْ ۚ لَيْسَ عَلَيْكُمْ وَلَا عَلَيْهِمْ جُنَاحٌ بَعْدَهُنَّ ۚ طَوَّافُونَ عَلَيْكُم بَعْضُكُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ ۚ كَذَٰلِكَ يُبَيِّنُ اللَّهُ لَكُمُ الْآيَاتِ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ

“O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i oni koji još nisu spolno zreli, prije jutarnje molitve i kada u podne odložite odjeću svoju i poslije obavljanja noćne molitve. To su tri doba kada niste obućeni a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! ” A Allah sve zna i mudar je.” (En-Nur,58)

A što se tiče djece koja su ušla u pubertet Kur’an kaže:

وَإِذَا بَلَغَ الْأَطْفَالُ مِنكُمُ الْحُلُمَ فَلْيَسْتَأْذِنُوا كَمَا اسْتَأْذَنَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ ۚ كَذَٰلِكَ يُبَيِّنُ اللَّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ

“A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili za dopuštenje oni stariji od njih, tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar je.” (En Nur,59)

Sve se što postoji vrti…na neki način.

Od atoma do galaksija i svega što je izmeđ toga. ( “svi oni u svemiru plove” Korkutov prevod , “niti noći da pretekne dan. A sve u orbiti plovi.” Mlivin , Jasin 40)

Kad sam bio mali, konto sam da je i ovaj naš Sunčev sistem samo jedan atom u nekom velikom komadu nečega, a da smo mi Zemlja kao elektron na kom ima života. Pa bi zamišljaj npr. taj komad nečega kao možda komad daske neke.

Pa onda kontam, možda i u ovoj dasci od stola, negdje u sredini ili prikrajku nekom, u nekom atomu na nekom elektronu, postoji život. I kako ta bića na njemu, možda nikada neće saznati gdje su i koliko su mali itd.

 

Al kontam to kako se sve okreće ba, kako sve ima svoju putanju, ne samo elektron ili planete i galaksije, nego i život, vrijeme, sve. Sve ide pa se vrati. Čovjek se rodi pa se vrati zemlji od koje je stvoren…..dakle samo se zavrtio jednoĆ.

Emocije se vrte….sad si sretan, pa malo tužan, pa opet sretan itd.

Sad si bolestan sad zdrav pa opet se razboliš, pa opet ozdraviš..

Istorija se vrti, izmeđ rata i mira, pada jedna a rasta druge civilizacije ….

Godišnja doba….voda…

kuća- poso, poso – kuća…

Dakle svi se vrtimo po nekoj putanji…i sve se vrti, kreće, ništa nije statično….

DakleM to o tom vrćenju….( bilo mi je naumpalo oko ovog nešto dobro al sad se ne mogu sjetiti da si pita! …ako se sjetim dopisaću aBda)

 

– Još mi nako naumpade nto oko ovih ekstrema naših…ko je  u tim vodama npr. zna da ovi tekfirci nas nazivaju murdžijama ( neopravdano svakako), a to su oni koji smatraju da djela nisi sastavni dio imana ( vjere čovjeka kao unutrašnje spoznaje) . Mi to svakako niječemo i kažemo da je iman vjerovanje srcem, potvrda riječima i djelima. …dakle njihova glavna zamjerka nama je to , odnosno, oni , da se onda zaključiti, bi trebali veliku pažnju usmjeriti na djela i djelovanje.

Međutim, oni sami upadaju u paradokslanu situaciju, jer prema onome što možemo vidjeti i zaključiti , ako ispravno vidimo i razumjevamo stvari, oni su svu svoju energiju usmjerili na dokazivanje svoga MIŠLJENJA, a ne djela….tolike su rasprave i sveđe po netu, optuživanja i proglašavanja ovim i onim, svih onih koji ne MISLE kao i oni. Da oni istinski slijede svoje mišljenje, ne bi svoje mišljenje toliko “obožavali” , ne bi se zbog tog mišljenja toliko srdili i prelazili granice u raspravama, nego bi manje pričali a DJELIMA bi pokazai to što nose u srcu, ako nose to što kažu da nose..

 

 

 

– Kažu da je krava najveća gospođa. Sve joj se servira i donosi pred nju. Čisti se iza nje i ispod nje. A neće sama čak ni mlijeko da daje, nego je moraš TI pomust’. …..et’

 

– Svak bi nešto, ko ima neku želju da bude originalan, da bude prvi u nečemu, da prvi nešto osmisli, prvi da daa neki zaključak, neku ideju i ovo ono. Mnogima i naumpadnu neke misli i ideje za koje pomisle da su baš oni njihovi inventitori, ali kasnije skontaju da ih je već neko preduhitrio.

 

U osnovi, ta je aktivnost dobra, poželjna, da čovjek pokušava da vlastitim naporom i trudom dođe do nekih misli, a ne samo da kopira i ponavlja ono što su neki već rekli. Velika većina, haman pa svi, ove moderne omladine npr. samo slijepo slijedi ono što im nameću mediji i “mislioci” zapada kao ideje domokratije ili liberalizma, a smatraju da su to njihove vlastite misli i stavovi. Niko od njih nije ozbiljno i dugo razgovarao sam sa sobom, kritički o ti nekim temama i onda na osnovu toga donio vlastiti stav. Ako i jeste, to su uglavnom površinska pitanja i razmišljanja i onda se dođe do potvrde već unaprijed formiranog stava, i tako mu džaba prošlo vrijeme, a uz to se umislio da je on kao pametan i slobodouman..helem…..šta sam htio, đe sam pošo s ovim pisanjem, neam pojma…..odo se skontat………………..

 

Dakle originalne misli, stavovi, ideje i promišljanja…..ono što je bitno u  ovoj aktivnosti je sama aktivnost…dakle bitno je do neke misli doći vlastitim naporom i trudom, a ne da ta misao bude unikatna i originalna. Ona je sama po sebi unikat i original posebno jer si je sam ti stvorio u svojoj glavi, svojom aktivnošću!

 

Jedan od razloga zbog kojih sam i počeo pisati blog, ustvari moožda i jedini, ili bar najveći razlog , je upravo da zapišem neka promišljanja o nekim temama, proje svega vezanih za islam.

Ima tu jedna još zamka, ….ja kad sam čito neke knjige vidio sam da ti autori pišu o nekim stvarima upravo onako kako sam ja o tome razmišljao, a nisam čitao prije toga te tekstvoe i djela. Nekad bi mi bilo drago, npr. kad pročitam od Gazalija da je nešto opisao isto kao i ja što sam mislio o tome ( ovdje namjerno pišem ovako a ne kažem da sam ja mislio isto kao i Gazali, nego je on mislo isto kao i ja, jer je i moje promišljanje bilo originalno) , ali nekad bi mi bilo i krivo i žao što nisam ja taj koji je to zapisao, a to kada bi pročitaj u nekim suvremenim djelima neke stvari. Čak sam, prije ovakvog stava o originalnom mišljenju, nekada bio i raočaran, baš zbog toga što sam mislio da sam ja taj koji tako o tome razmišlja, a onda te nokautira spoznaja da je neko možda i prije tebe to uradio. To je naravno šejtanova l.a. zamka, kojom te želi razočarati , učiniti manje vrijednim, bezličnim itd.

 

Dakle , preporučujem da se ne stidite reći ako vam nešto naumpadne od vas samih, da ne msilite da će vas neko zbog toga omalovažavati da ste plagijator jer je to već neko rekao ili pisao…šta vas briga….budite spontani 🙂

 

– Pisao sam i o tome kako je insan ko i zemlja, jer je i sam stvoren od zemlje, pa mnoge, možda i sve, zakonitosti kkoje važe za zemlju, važe i za insana, pa je lahko onda posmatrajući jedno donijeti aključke i o drugom i sl…

Insan je dakle kao i zemlja, i ako je ne obilaziš, ako je prepustiš i zaboraviš, ako zaboraviš put do nje zaboraviće i ona tebe. Zarašće u džunglu, neće davati plod, niti će izgedati lijepo. Nemoj onda se ljutiti i karati zemlju, a nisi se potrudio oko nje. Što je više zapustiš, ako želiš da je ponovno oživiš, treba ti sve više truda, a i sve ti se teže nakaniti da to učiniš. Mnogi zbog toga i u potpunosti odustanu od zemlje, prodaju je u bescjenje…ali se uvijek na kraju pokaju zbog toga i zažale što nisu drugačije potupali, a trebalo je smao malo volje i truda, i kada to krene, onda ti to postane kao doping, toliku ljubav dobilješ prema zemlji da bez nje ne možeš ni dana.

Sve je to isto i sa ljudima i odnosima, prijateljstvima….

 

ps. najveće razočarenje sam doživio kada sam saznao da vć postoji – hologram u arhitekturi- a imao sam plan da se obogatim 😀

“Niko od vas neće biti mumin (vjernik) sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi.” ( muttefekun alejhi)

Dakle, svi koji bi ovaj hadis da žive i primjenjuju, žele da postignu i što veće dobročinstvo, pa u tom smislu se trude da svome bratu ( muslimanu) a po Muslimovoj verziji ili komšiji (dakle bez obzira na vjeru, naciju, rasu…) požele što više dobra, što više svega i berićetnije sve, od dunjalučkih blagodati prije svega.

 

Međutim, mnogi olahko prelijeću, a sve opet pod uticajem mnogobrojnih tumačenja vrlih nam daija i profesora, preko ovog hadisa, i ne vide i ne obraćaju pažnju na sljedeću stvar u hadisu, a to je “ono što želi i sebi“.

 

To dakle onda znači  da ako želiš bratu ili komšiji mnogo toga dobroga, moraš i SEBI željeti mnogo toga dobroga…od dunjalučkih blagodati, a ahiretskih se podrazumjeva 🙂

 

Željeti sebi, ne znači biti egoista, niti znači željeti loše drugima. Ako ne možeš i ne voliš sebi, ne možeš voljeti ni želiti dobro ni drugima. Jer i ti si insan!

 

Voljeti svijet i ljude onda podrazumjeva voljeti i sebe! Ko tvrdi drugačije tj. da voli druge a ne voli sebe i sebi, laže! 😀

 

“Prije nego počnemo razmatranje psihološkog aspekta sebičnosti i ljubavi prema sebi, moramo istaknuti logičnu pogrešnost shvaćanja da se ljubav prema drugima i ljubav prema sebi međusobno isključuju. Ako je vrlina voljeti svoga bližnjega kao ljudsko biće, mora biti vrlina — a ne porok — voljeti sebe, jer sam ja također ljudsko biće. Ne postoji pojam čovjeka u koji ja sam nisam uključen. Doktrina koja proglašava takvu isključenost dokazuje svoju unutarnju proturječnost. Ideja izražena biblijskim riječima »ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe« implicira da poštivanje vlastitog integriteta i jedinstvenosti, razumijevanje vlastite ličnosti i ljubav prema njoj ne mogu biti odvojeni od razumijevanja druge ličnosti, poštivanja i ljubavi prema njoj. Ljubav za moju vlastitu ličnost nerazdvojno je povezana s ljubavi za bilo koju drugu ličnost…..

…ljubav prema drugima i ljubav prema sebi nisu alternative. Naprotiv, stav ljubavi prema sebi bit će utvrđen kod svih onih koji su sposobni da vole druge…

Ljubav prema jednoj osobi implicira ljubav prema čovjeku uopće. Određena vrsta »podjele rada«, kako ju je nazvao Williams James, koja navodi čovjeka da voli svoju porodicu, ali je bez osjećaja za »stranca«, znak je temeljne nesposobnosti da se voli. Ljubav za čovjeka nije, kao što se često pretpostavlja, apstrakcija koja dolazi nakon ljubavi za određenu osobu, već je ona njezina pretpostavka, premda se, genetski, ona stječe voljenjem određenih pojedinaca. Iz toga slijedi da moja vlastita ličnost mora biti isto toliko objekt ljubavi kao i neka druga osoba. Afirmacija čovjekova vlastita života sreće, rasta, slobode, ukorijenjena je u čovjekovoj sposobnosti da voli, to jest u brizi, respektu, odgovornosti i znanju. Ako je neki pojedinac sposoban da voli produktivno, on tada voli i sebe; ako on može da voli samo druge, tada ne može da voli uopće…

Sebičnost i ljubav prema sebi nisu nipošto identične, one su zapravo suprotnosti. Sebična osoba ne voli sebe previše, nego premalo; zapravo, ona sebe mrzi. To pomanjkanje ljubavi i brige za sebe, što je samo jedan znak njezine neproduktivnosti, ostavlja je praznom i prikraćenom. Ona je nužno nesretna i tjeskobno zabrinuta kako bi od života ugrabila što više zadovoljstva, a sama osujećuje da to postigne…

Istina je da sebične osobe nisu sposobne da vole druge, ali one nisu sposobne ni da vole sebe….”(E.Fromm)

 

‘nako kontam…..

 

U članku 134. sam citirao Fromma koji veli :

Tabui uzrokuju seksualnu opsjednutost i perverzije, ali seksualna opsjednutost i perverznost ne uzrokuje slobodu.

 

Na tragu tog sam htio pisati o jednoj temi, o kojoj ,ne baš pod naslovom pod kojim bih ja pisao, pišu i spominju neki raniji islamski autoriteti, a tema bi bila ” Dildo u islamu”

Malo sam još bio istraživao  i vidim da se na zapadu o tome govori , u muslimanskim krugovima, dakle ima fetvi i pitanja. Govori se otvoreno, i ne prave se tabui jer nema potrebe da se prave. Inače, na zapadu se mnogo stavri o islamu , po meni , ispravnije shvata i primjenjuje, što se tiče islama, nego u tzv. “islamskim” zemljama. Pa tako i ovo o čemu Fromm govori a što je, kada se malo samo bolje pogleda u islam , i stav islama –  nema tabua ali nema ni slobode u perverziji!

I da odmah kažem, ne govori se afirmativno naravno niti se ikada i govorilo afirmativno, generalno, a niti bi ja pisao afirmativno.

Odustao sam i neču o tome…hem bi moro plaho kucat, hem bi zapetljo i vjerovatno izletio svašta, pa bolje da ne pišem , a evo sam malo i dotakao temu na ovaj način.

 

Htio sam reči sljedeće, da osim tih tabua, u našem se društvu nameću i još mnooogi bespotrebni tabui koji su stvarno – niđe veze!

Haj , dildo mogu i razumijeti, ali npr. da se ne smije slučajno pričati o tome da se neko rastavio u braku i to…ustvari ovako….

Imam i ja i žena mi u mene u familiji tako tih slučajava , gdje su se brakovi raspali. Svaki taj propali brak je ostavio iza sebe bar po jedno dijete.

I sad, desi se slučaj, npr. da moja mala (9g.) sjedi sa tim rođakom ili rodicom i pita to dijete ” gdje je tvoj babo?” ili “imaš li ti babu?” i sl….dakle pitanje je sasvim normalno. Ali reakcije onih koji to čuju su , po meni, katastrofa ba…ono, kulatanje očima, ušutkivanje djeteta, napad na dijete što svašta pita, od kud ti to da pitaš, haj o nečem drugom, onda ono smiješne distrakcije sa teme da se o tome ne bi slučajno šta reklo itd itd.

Rezultat takvog ponašanja je svakako katastrofičan. Prvo, nemoš djetetu koje pita objasniti u čemu je pogriješilo ( a nije pogriješilo što pita, iako ono stekne takav dojam nakon nekih reakcija) , djetetu se nametne osjećaj da je grješno, sputava se njegova znatiželja, ako je više prisutnih djete dobija osjećaj srama zbog svog ponašanja itd. Onda se djete agresivno ušutkuje i sl…A isto tako i ovo drugo dijete- pitano , zbog te reakcije dobija osjećaj da je to , jer se o tome ne smije pričati, a što je dio njega i njegovog života, nešto jako loše i ružno , nešto što ga obilježava i stigmatiše još u djetinjstvu i nameće osjećaj manje vrijednosti itd. itd.

 

Po meni, ta stvar je sasvim normalna, razvodi brakova su svakodnevni, ne kažem da su nešto poželjno i afirmativno, ali u nekim slučajevima bolji nego život u braku koji to nije ( niti život, niti brak). Dakle kao i bolesti što su sastavni dio života i realnosti, tako je i to. I o tome treba sastvim otvoreno razgovarati pred svima kojih se to dotiče a i općenito, jer danas nekog drugog sutra možda mene i tebe to zadesi ( neuzubillahi). Da djete iz tog braka, koliko toliko tu situaciju prihvati kao nešto što je moralo biti, a što ga neče uvuči u taj negativni ambijent psihe i društva. Tako neče dolaziti niti do ovakvih glupavih i neugodnih situacija, a o kojima se onda šapuće i mahala.

 

Nije situacija sa ovakvim nepotrebnim pravljenjem tabua samo u vezi razvoda braka, znam npr slučajeva u kojime se  NE SMIJE! pričati da je neko bolestan npr. od raka ili neke mentalne bolesti i sl. …ono…ako se to spominje među dvoje, koji su sami u sobi u praznom stanu, opet se šapuće o tome…i što je najgore, o tim temama se onda najviše i trača, gibeti, mahala, a svi ko nešto fini …ma mrš!

bzze skroz, blentavo pa haj!

 

Ugl. et’ sve to dovodi nas da pravimo društvo koje samo sebe zatvara, pravi ograničenja gdje ih ne bi trebalo biti, zatvaramo se i sužavamo životni prostor ( u psihičkom smislu), i nije onda čudno da se o tome najviše mahala jer zbog tabuisanja postajemo opsjednuti tim temama, ili postajemo preverzni npr. tako što brakove i veze pretvaramo u sadističko-mazohistički odnos, ne mislim na perverzni sado-mazo odnos, već mentalni……haj dosta..odo daleko O.o

 

 

DakleM , u ovom videu, vidite kako se mala maca iz Donjih Šakića poigrava sa krticom koju je ulovila.

 

Neke od pouka:

Jači je jači , i nema tu priče, da maca nije jača pobigla bi. ‘vako se ona poigrava sa njom, kako hoće. A tako je i u životu. Možemo mi pričat šta hoćemo jarrane, al jači diktira i njega se pita, tako je i u politici, u međunarodnom odnosima, a i u mahali.

Treba bit jak i sa štetočinama se moći poigravati i štetočine uklanjati, ako nisi jak , niđesi, i onda će te štetočine uhelačit, sav tvoj trud, kolko god da je!

Ako si štetočina, onda se sklanjaj i ne izviruj, jerbo će te maca ufatit i onda si nadrljo.

Treba pokosit travu da se štetočine u njoj ne mogu sakriti od maca.

DakleM, danas taj neki Dan škole…bila priredba i tako to…djeca pjevala igrala plesala recitacije gluma i tak.

Jedan od nastupa je najavljen kao “bosansko kolo” il je “Igre iz Bosne” , to kao folklor…..i to je zvučalo…dakle to bosansko kolo ovako:

 

 

Na kraju svakako , ispraćeno ovacijama uzbuđene publike.

 

Još, bio neki skeč u kom su kao djeca imala “smiješna” imena kao npr. Sakib, Nazif, Munvera i sl. ..i to je kao smiješno ….

 

Jadnog li naroda i jadne li nam budućnosti, ne mislim na djecu, nego općenito na svijet stanje i put kojim ide moj narod.

 

Od svega prigladnim i reknem ženi da mi ubije petero jaja…

„I reci : “Radite! Allah će rad vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.”(Et-Tevbe, 105)

Neki prevodi vele : “Reci: Trudite se, pa će vaš TRUD Allah vidjeti ….”

 

Kontam, i pitam se …zašto je pažnja usmjerena samo na RAD , a ne na REZULTAT rada!? Zašto Allah s.v.t. ne kaže da ćemo vidjeti REZULTATE rada , nego nas samo podstiče na akciju i aktivnost, na trud i rad!?

I zašto nama ne poručuje da ćemo MI VIDJETI REZULTATE tog našeg rada i truda!?

Zašto nam ne poručuje da radimo za taj rezultat a ne samo rad radi rada!?

Kao da oni nisu toliko bitni?

Mislim, jesu bitni naravno, ali ovaj ajet nas podstiče samo na rad a da toliko ne brinemo o rezultatima, da ih ne išćekujemo i ne očekujemo, da ukoliko i izostanu , jel’, da ne očajavamo.

 

Ima tu još nečega, a to je ono, a moram opet postati, o čemu govori Fromm, u onom citatu iz prošlog članka:

 

“…rad kao stvaranje, pri kome se čovek sjedinjuje s prirodom u stvaralačkom činu. Što važi za ljubav i za rad, važi i za svaku spontanu radnju, bila ona ostvarivanje čulnog zadovoljstva ili sudelovanje u političkom životu zajednice. Ona potvrđuje individualnost ličnog ja, a u isto vreme ga sjedinjuje s čovekom i prirodom…..

Osnovna dihotomija svojstvena slobodi — rođenje individualnosti i patnja zbog usamljenosti — razrešava se, na višem stupnju, čovekovom spontanom radnjom. Pri svakoj spontanoj aktivnosti pojedinac prihvata svet. Ne samo što njegovo pojedinačno ja ostaje netaknuto ; ono postaje jače i čvršće. Jer lično ja je onoliko snažno koliko je aktivno. Ne stiče se istinska snaga posedovanjem kao takvim, bilo to posedovanje materijalnih dobara ili mentalnih svojstava kao što su emocije ili misli. Snaga se, takođe , ne stiče korišćenjem predmet a i manipulisanjem njima; ono što koristimo ne pripada nama prosto zato što ga koristimo. Nama pripada samo ono za šta nas istinski vezuje naša stvaralačka aktivnost, bilo to osoba ili predmet.

Samo ona svojstva koja proishode iz naše spontane aktivnosti daju snagu ličnom ja i tako uobličuju osnovu njegova integriteta. Nesposobnost za spontano delanje, za izražavanje onoga što odista osećamo i mislimo i nužnost — koja iz te nesposobnosti proizlazi — da sebi i drugima prikažemo pseudolično ja, jesu koreni osećanja inferiornosti i slabosti. Bili mi toga svesni ili ne, ničega se ne stidimo više nego činjenice što mi nismo mi, i ništa nas ne pravi ponosnijima i srećnijima no kad mislimo, osećamo i kazujemo ono što je naše. To u suštini znači da je važna aktivnost kao takva, da je va­žan proces, a ne rezultat. U našoj kulturi naglasak je upravo na obrnutom . Mi proizvodimo ne radi konkretnog zadovoljenja već u apstraktnu svrhu prodaje robe ; osećamo da kupovanjem možemo doći do svega materijalnoga i nematerijalnoga i tako prisvajamo stvari bez ikakvog ličnog stvaralačkog napora . Isto tako, smatramo naša lična svojstva i rezultat naših napora robom koja se može prodati za novac, ugled i moć . Tako naglasak prelazi sa zadovoljenja stvaralačke aktivnosti na vrednost gotovog proizvoda. Time čovek propušta jedino zadovoljenje koje mu može pružiti stvarnu sreću — doživljaj aktivnosti u datom trenutku — pa juri za utvarom koja ga razočarava čim poveruje da ju je uhvatio — za varljivom srećom koja se naziva uspehom.

Ako pojedinac spontanom aktivnošću ostvari svoje lično ja, te tako dođe u vezu sa svetom, on više nije izdvojeni atom ; on i svet postaju deo jedne strukturalizovane celine; on ima svoje zakonito mesto, a time nestaje njegova sumnja u sebe i u značenje života. Ta sumnja je potekla iz njegove podvojenosti i iz ometanja života; sumnje nestaje kad on bude u stanju da živi spontano, a ne prinudno ni automatski. On je svestan sebe kao pojedinca koji je aktivan i koji stvara, te shvata da život ima samo jedno značenje: sam čin življenja.”

 

Dakle, taj rad, kako stoji u ajetu, je naređen radi jačanja induvidue, radi rješavanja problema otuđenosti modernog čovjeka, radi postizanja sreće!

 

Islam nas podstiče i da djelamo spontano, kada god možemo i osjetimo potrebu na učinimo neko djelo, da ga i učinimo.

Ta se spontanost ne odnosi samo na djela nego i na emocije.

Pa u tom smislu Allahov poslanik a.s. kaže : “Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaze.” (Ebu Davud i Tirmizi) -( ne znam jel se ovo može i analogno koristiti i za sestre 😀 )

 

 

Nakon čitanja , odlično odlične knjige E. Fromma “Bekstvo od slobode” , koju preporučujem svakom slobodoumnom insanu koji je u potrazi za ispravnom dijagnozom današnjeg društva a onda i naravno za rješenjem tog stanja, ne mogu a da ne podjelim ove citate i sa vama, dragi moji voxxyz-ovci i z-ovce D

 

Ukrako, u knjizi Fromm raspravlja o lažnoj čovjekovoj slobodi za koju se borio još od srednjeg vijeka , želeći da se oslobodi okova autoriteta crkve i vladara, prije toga zavisnosti o prirodi. Oslobađajući se od tih okova, čovjek je zapravo stekao lažnu slobodu i otuđio se od svijeta. U potrazi za identitetom i pripadnošću nalazio se u raznim novim idejama i ideologijama poput fašizma i demokratije. Ali i to su sve ne ispravna rješenja koja ne mogu udovoljiti ljudskoj potrebi za pomirenjem i skladom sa životom i svijetom, prirodom.

Fromm na kraju kao rješenje predlaže spontanost, a koja bi zapravo značila , život bez maski, život bez pretvaranja i licemjerstva tj. “izrađavanje onoga što odista osećamo i mislimo”

Tema jeste široka, ali u ovome Frommovom pisanju, ja opet vidim, a vidjeće i onaj ko ima svjetla,  sve ono što i Islam od nas traži kao rješenje života , kao i sve ono što Islam vidi kao negativnosti…..da ne duljim, evo citata pa bujrun:

 

“U dece nalazimo još jedan primer za spontanost. Ona poseduju sposobnost da osećaju i misle ono što je zaista njihovo; ta spontanost ispoljava se u onome što govore i misle, u osećanjima koja se izražavaju na njihovim licima. Ako se zapitamo šta doprinosi tome da većinu ljudi privlače deca, odgovor, verujem, mora glasiti da ih deca, sem iz sentimentalnih i konvencionalnih razloga, privlače upravo tim svojstvom spontanosti. Ono ostavlja dubok utisak na svakog ko i sam nije sasvim mrtav  da to svojstvo ne bi mogao da opazi.

U stvari, ništa nije privlačnije ni ubedljivije od spontanosti, bilo da se nađe u deteta, umetnika ili u onih pojedinaca koji se ne mogu ovako grupisati prema dobu starosti ili zanimanju. Mi većinom možemo da zapazimo bar trenutke vlastite spontanosti, koji su u isti mah i trenuci istinske sreće. Bilo da je to novo i spontano opažanje nekog pejzaža ili otkrivanje neke istine do koje smo došli vlastitim mišljenjem, ili neko čulno zadovoljstvo koje nije ukalupljeno, ili naviranje ljubavi prema drugoj osobi — u tim trenucima svi znamo šta je spontani čin i možemo donekle da zamislimo kako bi izgledao ljudski život kad se ti doživljaji ne bi tako retko javljali i toliko zapostavljali.

Zašto spontana aktivnost rešava problem slobode? Rekli smo da negativna sloboda po sebi pravi od pojedinca izdvojeno biće, čiji je odnos prema svetu dalek i nepoverljiv, a čije je lično ja slabo i neprestano ugroženo. Spontana aktivnost je jedan način na koji čovek može da savlada strah od usamljenosti ne žrtvujući pri tom integritet svog ličnog ja; j r se u spontanom ostvarivanju svog ličnog ja čovek nanovo sjedinjuje sa svetom — sa čovekom, prirodom i sa samim sobom. Ljubav je glavna sastavnica takve spontanosti; ne ljubav kao iščezavanje ličnog ja u drugoj osobi, niti ljubav kao posedovanje druge osobe, već ljubav kao spontano potvrđivanje drugih, kao sjedinjavanje pojedinca sa drugima na osnovu očuvanja pojedinačnog ja. Dinamično svojstvo ljubavi leži upravo u ovoj polarnosti: ljubav potiče iz potrebe da se savlada podvojenost i dovodi do jedinstva — pa ipak se individualnost ne otklanja.

Druga sastavnica je rad; ne rad kao prinudna aktivnost radi izbegavanja usamljenosti, niti rad kao odnos prema prirodi, koji je delimično gospodarenje njome a delimično obožavanje proizvoda ljudskih ruku i robovanje njima, već rad kao stvaranje, pri kome se čovek sjedinjuje s prirodom u stvaralačkom činu. što važi za ljubav i za rad, važi i za svaku spontanu radnju, bila ona ostvarivanje čulnog zadovoljstva ili sudelovanje u političkom životu zajednice. Ona potvrđuje individualnost ličnog ja, a u isto vreme ga sjedinjuje s čovekom i prirodom.

Osnovna dihotomija svojstvena slobodi — rođenje individualnosti i patnja zbog usamljenosti — razrešava se, na višem stupnju, čovekovom spontanom radnjom. Pri svakoj spontanoj aktivnosti pojedinac prihvata svet. Ne samo što njegovo pojedinačno ja ostaje netaknuto ; ono postaje jače i čvršće. Jer lično ja je onoliko snažno koliko je aktivno. Ne stiče se istinska snaga posedovanjem kao takvim, bilo to posedovanje materijalnih dobara ili mentalnih svojstava kao što su emocije ili misli. Snaga se, takođe , ne stiče korišćenjem predmet a i manipulisanjem njima; ono što koristimo ne pripada nama prosto zato što ga koristimo. Nama pripada samo ono za šta nas istinski vezuje naša stvaralačka aktivnost, bilo to osoba ili predmet.

Samo ona svojstva koja proishode iz naše spontane aktivnosti daju snagu ličnom ja i tako uobličuju osnovu njegova integriteta. Nesposobnost za spontano delanje, za izražavanje onoga što odista osećamo i mislimo i nužnost — koja iz te nesposobnosti proizlazi — da sebi i drugima prikažemo pseudolično ja, jesu koreni osećanja inferiornosti i slabosti. Bili mi toga svesni ili ne, ničega se ne stidimo više nego činjenice što mi nismo mi, i ništa nas ne pravi ponosnijima i srećnijima no kad mislimo, osećamo i kazujemo ono što je naše. To u suštini znači da je važna aktivnost kao takva, da je va­žan proces, a ne rezultat. U našoj kulturi naglasak je upravo na obrnutom . Mi proizvodimo ne radi konkretnog zadovoljenja već u apstraktnu svrhu prodaje robe ; osećamo da kupovanjem možemo doći do svega materijalnoga i nematerijalnoga i tako prisvajamo stvari bez ikakvog ličnog stvaralačkog napora . Isto tako, smatramo naša lična svojstva i rezultat naših napora robom koja se može prodati za novac, ugled i moć . Tako naglasak prelazi sa zadovoljenja stvaralačke aktivnosti na vrednost gotovog proizvoda. Time čovek propušta jedino zadovoljenje koje mu može pružiti stvarnu sreću — doživljaj aktivnosti u datom trenutku — pa juri za utvarom koja ga razočarava čim poveruje da ju je uhvatio — za varljivom srećom koja se naziva uspehom.

Ako pojedinac spontanom aktivnošću ostvari svoje lično ja, te tako dođe u vezu sa svetom, on više nije izdvojeni atom ; on i svet postaju deo jedne strukturalizovane celine; on ima svoje zakonito mesto, a time nestaje njegova sumnja u sebe i u značenje života. Ta sumnja je potekla iz njegove podvojenosti i iz ometanja života; sumnje nestaje kad on bude u stanju da živi spontano, a ne prinudno ni automatski. On je svestan sebe kao pojedinca koji je aktivan i koji stvara, te shvata da život ima samo jedno značenje: sam čin življenja.”

 

tekst nema veze sa poligamijom, to je samo foluška bila 😀

Jednom sam nešto piso o tome kako se insan fino osjeća na zemlji , sa zemljom i sve to.

Opet kontam o tome, kako ovih dana sijem kopam i to.

Čovjek je i sam stvoren od zemlje, od njene biti, kako se kaže u ajetu, a ta bit su dakle hemijski elementi u nama, koji su i u zemlji također, a i kad nam nedostaju ili se poremete u organizmu, razboljevamo se, a nadoknađujemo i liječimo unošenjem tih elemenata u tijelo, bilo hranom ili lijekovima…opet se dakle spajamo sa zemljom, prirodom.

Kad je čovjek u tom kontaktu, neposrednom, nije zato ni čudo što se osjeća smireno, što osjeća da mu se pune baterije.

Tako da čovjeka možemo porediti sa zemljom….mnoge “prirodne” zakonitosti tj. zakoni u prirodi koje je Stvoritelj postavio, podjednako vrijede i za zemlju a i za čovjeka..npr. prošli put sam spominjo korov kako se lahko i brzo prima i raste, baš kao i loše i negatovne stvari kod čovjeka, dok za nešto dobro treba truda da taj plod bude kako treba.

Zato i Poslanik a.s. poredi ljude i njihove karaktere sa vrstama zemlje pa kaže:

“Primjer upute i znanja, s kojim me je Allah poslao, jeste kao primjer (obilne) kiše koja padne na zemlju (različite kvalitete). Dobra (plodna) vrsta zemlje primi vodu, te iz nje izraste bujna trava i bilje. Neplodna primi i zadrži vodu, pa Allah od nje dâ korist ljudima, te je oni piju, poje (stoku) i (zalijevaju) biljke. (Treća vrsta) jesu doline i ponori koji niti vodu zadržavaju, niti na njima trava raste. To je primjer onoga koji je podučen i upućen u spoznaju Allahove vjere i koji se okoristio onim s čime me je Allah poslao, pa ga je spoznao i (druge) podučavao, kao i primjer onoga koji zbog toga nije ni glavu podigao i nije prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslat.” (Muttefekun alejhi)

 

Ljudska djela čine život, ne samo čovjek kao biće. Čovjek može biti živ, ali statičan i ta njegova statičnost ne čini život!

Život dakle čine djela i kacije, oni su ti koji tvore društvene odnose i procese i daju živost i smisao postojanju, a ne samo biološko egzistiranje insana.

Zbog toga Allah dž.š i poredi život sa biljem zemaljskim.

“Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka….” (Junus 24)

Jer je bilje ono što niče iz zemlje. Odnosno, čovjek koji je od zemlje tj. zemlja, daje plodove , tj. iz njegove nutrine kreće akcija i dobijamo plodove. kakvi će biti, ovisi i od same zemlje, ali i od toga kako se prema njoj odnosimo.

 

Zanimljivo je i to kako je Allah s.v.t. učinio da je zemlja većinom ZELENA, a poznato je da kažu ti neki naučnici da zelena boja opušta i daje smiraj kada se gleda u nju.

I vidi sad, insan je napustio ili napušta to zelenilo, prirodni dar i smiraj od Allaha, a pravi sebi sivilo u kom životari.

Sivilo i doslovno, od betona i asfalta, ali i duhovno….od reda, napravio je insan nered.

„Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse jedan dio kazne zbog onoga što rade, ne bi li se popravili“.

(Ar-Rum, 41)….ta kazna može biti i ta otuđenost od prirodnog poretka i mira koja se manifestuje kroz duševni nemir, depresivna stanja, gubitak identiteta, poremećaj vrijednosti itd….

odužio sam…..ev još malo sličica sa hacijende…

 

Poraženi smo! Možda nismo još izgubili rat, ali nekoliko bitaka jesmo sigurno.

 

Jedne od tih izgubljenih su i ove.

Pričam neku noć sa čovjekom, starijim, ahbabom mi, i veli…imam nekoliko njiva tamo u selu, al neće niko da ih obrađuje, čak ni onu zadnju što je (neki ) kosio, neće ni on više.- Veli mi još kako u tom njegovom selu imaju samo DVIJE krave. Kako u prodavnici u selu, gazda prodavnice ne može napripremat jaja i hljeba!! …..dakle hjeba iz pekare i jaja onih što se nabavljaju jel…a to znači da niko haman u selu ne drži kokoške, a niti se više kuha domaći hljeb!

 

Meni fakat dođe da zaplačem nad ovim stvarima…i huja me uzme i tuga, bijes neki ..pa onda osjećaj poraza…

 

Druga bitke koju smo izgubili , a vezana je opet za sela, je ta da haman nema sela da u njemu nema kladionica i da se kocka svako živ, i djeca i žene i staro i mlado.

Veli jedan komadant bivši, kako u njegovom selu, svaki mjesec preko kladionice ode 40 000 KM , a dobitaka tj. ulaska u selo oko 6 000 !!!!

Prvi put veli nakon rata, pojavile se krađe po selu. Krade se svašta..svaki dan nekom nešto u sleu nestane. Dok nije bilo kladionica nije bilo ni krađa veli.

 

Plače mi se i nad ovim i huja me fata.

I fata me svaku put huja kada vidim da neko iz ovih ili onih razloga promoviše ili brani bilo kakvo društveno zlo i opačinu, bilo da je to alkoholizm kroz čašicu-dvije dnevno, bilo da je to pederizam, bilo da su kladionice ( mito i korupciju i dr. nema potrebe spominjati), bilo da je razvrat i kurvaluk itd…a sve to pod plaštom ko fol nekog napretka i ciciliziranosti demokratije i liberalizmai govana palaca da ne kažem čega još.

 

Pa ljudi moji, stvarno lažemo/te sami sebe…svima nama je jasno, čak i onima koji brane ove opačine, duboko u njima, kada sami sa sobom razgovaraju da su to sve ZLA i da zbog svih tih zala ljudski život je težak…zbog toga ljudi pate..pa jel može onda neko ko je normalan, ko se poziva na neki intelekt, ko se poziva na neku , ko fol, čistoću srca i ljubav prema životu…stati i promovisati, a kamo li činiti sva ta zla i opačine!?

Ne može! Ako to čini, ili laže sebe ili laže nas i svijet oko sebe!

 

U oba slučaja je lažov!

 

”Reci: ‘Nije isto ono što je zabranjeno i ono što je dozvoljeno (ono što je zlo i ono što je dobro) makar što te iznenađuje mnoštvo onoga što je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono što želite postigli.” (El-Maide, 100.)

 

”Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?” (‘ Sad, 28)

 

Zato ba, dete živi bili, malo se ošamarite, dođite sebi, proovišite dobro a ne zlo, bilo koliko da je malehno po vama

“Ako površno posmatramo , čini na m se da se ljudi prilično dobro snalaze u ekonomskom i društvenom životu; ipak, opasno bi bilo prevideti da se duboko ispod te utešne spoljašnosti krije nesreća. Ako život, zato što se ne proživljava, izgubi svoje značenje, čovek pada u očajanje. Ljudi ne umiru mirno od fizičke gladi; oni ne umiru mirno ni od psihičke gladi. ”
E.Fromm

 

I zaista, ovaj me Frommov citat podsjetio na jednu vrstu ljudi, koji žive kao ptice u zlatnim kavezima.

Bez obzira na radost i ljepotu koju nose u sebi i bez obzira na zlato kojim su okružene, u kom obitavaju, bez obzira što ih se opskrbljuje najboljom hranom…oni su ipak u zatvoru, koji je više opet psihičke nego fizičke prirode, iako je i fizičke.

 

U ovo sam se uvjerio i nedavno i razgovoru sa jednom osobom. Iako im mnogi zavide na dunjalučkom uspjehu, ta osoba u sebi ipak osjeća taj psihički teret tog života, osjeća se kao ptica u zlatnom kavezu kojoj ne daju da leti.

Možda bi trebala naći sreću u tome da usrećuje druge svojom pjesmom, ne znam, možda ni svi nismo isti ….ustvari šta ja pričam…nismo svi isti! 😀

 

Ugl. to je poenta posta, da srećan život ne treba tražiti i ne može se ni naći u materijalnom, nego u duhovnom.

 

Jednom sam napisao, i evo ponavljam…zaista….da na ovome svijetu nema zikra ( spominjanja Uzvišenog na sve načine) , a onda i da nema dragih nam ljudi, čije nas društvo čini veselim, sretnim i ispunjenim, sa  kojima se osjećamo živima..sa kojima život dobija to neko značenje…..ništa od ovoga svijeta ne bi čovjek ni imao….

 

Živite a ne životarite! 😉

Imam dakle moralnu dilemu.

Naime, ko se sjeća (a ko ne sjeća evo linka nek se podsjeti) , moje priče zašto sam prestao kupovati kifle…eh sad…nije tog bilo već neko vrijeme, jes mu mali dolazio.

Ali nedavno se i on opet počeo pojavljivati i prodavati.

Vidim, neki koje poznajem kupuju kod njega, meni naravno ne pada napamet….ali ne znam sad, da li tim prijateljima i prijateljicama, kažem da ne kupuju kod njea ili da šutim!? :/

 

Ok, nako…moguće je da se i promjenio….ja lično sumnjam…možda mu je to i jedini izvor prihoda…ne znam ….

 

Ugl. mučim se et’ oko toga ovih dana…..nije da ne mogu spavat i to…al kad god ga vidim, to mi na umu..a nekad i vako kod kuće

Sve mogu razumit, dakle sve …haman ……, al da “vehabije” drže lijepo ispeglane i lijepo složene zastave Irana….nove!? …e to ne mogu da razumijem 😀

 

Ko se i koliko trun jedan razumije u sve te stvari, odnose , zna kolika je to glupost i da je to nešto  NE MO GU ĆE !

 

Plačem , ali suza nema :’D

 

Prije je moguće ono “krme u Teheranu” nego Iranska zastava u “vOhabita”.

xD