Autor: alkemichar

Kako napisa Mrav u svom tekstu, ljudi vide i gledaju samo u ono što je mrtvo u insana, od odumrlih ćelija kože, do kose, noktiju…

Jedino su oči te koje su “žive”, ….od živih ćelija.

Naumpade mi da se kaže da su oči ogledalo duše.

Duša je ono što čovjeku daje život, tj. tom tijelu sačinjenom od mrtve prirode, od mrtvih atoma, kada duša izađe, nema ni života.

Oči i duša, kao nešto što je živo, su u vezi, pa zbog toga se insan osjeća posebno kada gleda drugog čovjeka u oči.

Jer, tada se duše gledaju, mirišu jedna drugu, prepoznavaju se..zbog toga pogled zaljubljenih izazove treptaje u duši.

Pogledima se sreće život sa životom, duša sa dušom, gledaju se i privlače se…život teži životu, a ono neživo teži neživom.

Naumpade mi i urok.

Kažu da je urok snaga duše tj. strelice koje baca duša.

A on, urok,  se dešava preko pogleda. Znači da je konekcija duše sa vanjskim svijetom zaista jaka preko očiju i pogleda.

Mnogo puta se u Kur'anu pozivaju ljudi da “Gledaju” “Posmatraju” …time zapravo hrane svoju dušu konekcijom sa svijetom.

Uz ovo se veže i ovaj moj tekst o pogledu od ranije. LINK

Čitam(o) kako su ovi ISILovce porušile najstariji kršćanski objekat u Iraku, manastir Sv. Ilije, koji je izgrađen u VI vijeku.

Nije čuditi od njih, jer, srušili su i džamija koliko hoćeš.

Sad se pitam, ako taj manastir nije smetao tolikim generacijama muslimana, ni Ebu Bekru r.a., ni Omeru r.a., ni Osmanu r.a. ni Aliji r.a. ni svima poslije njih, kako to da sada smeta i da treba biti srušen?!

Isti slučaj je bio i sa onim statuama Budhe u Bamjanu, koje nisu smetale ni jednoj generaciji muslimana osim talibanima.

Zato želim da kažem ovo, da Islam, poštuje vjerske objekte drugih, pa tako čitmo u istoriji, poznati slučaj Omera r.a. i njegov ulazak u Kuds (Jerusalem), kada mu ključeve predaju patrijarsi grada i nude mu da obavi namaz(molitvu) u njihovoj bogomolji, crkvi Svetog groba, ali on to odbija , jer kako kaže:” “Ne, jer oni koji dođu poslije mene, mogu da kažu kako je Omer ovdje klanjao i mogu da crkvu pretvore u džamiju, zato ću ja da klanjam na drugom mjestu.“

Nakon toga Omer r.a. potpisuje sporazum sa kršćanima Kudsa u koji prenosi Taberi a u kom stoji:

“Emannama (Dokument o sigurnosti) data narodu Ilye (Jerusalema) od strane Omera, Allahovog roba i emir-ul-mu’minina, Emir-ul Mu’minin garantira da će biti zaštićeni životi i imeci cijelog naroda, i bolesnog i zdravog. U isto vrijeme, garantiram da se neće dirati njihove bogomolje, križevi i vjere. Kao što se crkve neće moći rušiti, isto tako se neće moći pretvarati ni u prebivališta. Prava koja su prije posjedovali bit će im doslovno zaštićena. Niti će onome što posjeduju biti načinjena neka šteta, a niti će im se vršiti bilo kakav pritisak u vezi sa vjerom. Niko od njih ni na koji način neće biti oštećen… Allah, Njegov poslanik, sahabije i mu’mini svjedoci su ovog sporazuma. Potpis: Omer b. Hattab”

Neki od učenjaka, smatraju kako nemuslimani nemaju pravo da grade nove vjerske objekte u islamskoj državi, nego samo da zadrže već postojeće, ali i pored toga, drugo mišljenje je prevladavlo kroz istoriju islama, tako da u svim sredinama gdje su živjeli kršćani možemo vidjeti da su se gradile crkve i manastiri.

Od Kaira do Bosne, pa i dalje, do Mađarske.

Kada su Osmanlije osvojile Budim(peštu , kasnije ), 1526. g,  zatekli su u njoj crkve iz 12. i 13. vijeka koje su i danas tamo, a ima i crkava iz 15. i 16. vijeka, koje su se znači gradile za vrijeme Osmanske države. 1686.g Osmanlije napuštaju Budimpeštu i u njoj ostavljaju 224 džamije. Već iduće godine, putopisci bilježe da u Budimpešti nema  NI JEDNE JEDINE DŽAMIJE!!!!! Znači za godinu dana, kršćanska vlast je sve džamije porušila.

Sličan slučaj je i sa Beogradom i još mnogim gradovima Srbije, Hrvatske…

U protekloj agresiji, stradalo je 1337 džamija, mesdžida i mekteba.

Tako da podaci sami za sebe govore o tome ko je taj koji gaji tolerancu prema drugome a ko je rušilački mrzitelj drugoga.

Ovo pišem i radi toga jer će se zbog ovog slučaja u Iraku, vjerovatno opet pokrenuti kampanja o tome kako je Islam netolerantan, vjera mržnje i razaranja.

To da je bilo slučajeva u istoriji zloupotrebe, da, bilo je, ali su oni bili samo ekscesne pojave, za razliku od kršćanskog zapada gdje ekscesom možemo smatrati slučaj kada islamski vjersi objekat “PREŽIVI”  kršćansku “oslobodilačku i demokraCku” huntu.

Čak su i sami kršćanski pisci, prizali ovu tolerancu Islamu i islamskoj istoriji.

“Uprkos incidenata nekorektnog odnosa spram nemuslimana, fer je kazati da je muslimanski svijet, mjereno standardima tadašnje evropske prakse, bio generalno daleko mnogo tolerantniji i humaniji u svom postupanju sa vjerskim manjinama.” (Ann Elizabeth Mayer, Islam and Human Rights: Tradition and Politics (Boulder: Westview Press, 1999)

“Kako god u arapskom svijetu mogu živjeti ostale nacionalne manjine, isto tako je (među Arapima) moguć i život jevrejske manjine. (…) To je veoma dobro funkcioniralo pod vlašću Osmanlijske imperije. Njihov sistem izgleda mnogo humaniji od sistema koje sada imamo” (Edvard Said,18.8.2000. Ha'aretz)

Jedini istorijski period kada su svi živjeli slobodni od ugnjetavanja, i muslimani i nemuslimani, je bio samo onaj u kom je vladao šerijat i islamska vlast!

Svaki drugi je obilježen rušenjem,progonima, terorom, genocidima nad muslimanima…tako je i danas!

RAZ nije nikakva skraćenica, a mogla bi biti kao npr. Razrahatleisani Alkemichar Zumbulalin.

raz-, ras-, raš-, raza, su prefiksi u našim jezicima koji imaju zanimljivo značnje, a za ovaj tekst sam koristio njihovo značenje sa wikipedije…

“U glagolima označava dijeljenje, odvajanje, međusobno udaljavanje jedinki skupa ili dijelova cjeline; lomljenje, raspadanje, rasipanje čega (razaslati; razbiti; razbježati se; rastjerati; razdioba), radnja oprečna radnji izraženoj osnovnim glagolom (razmrsiti; razoružati), širenje čega, uvećavanje obujma, opsega, veličine čega (razbujati se; razrasti se), dostizanje punog intenziteta nekog procesa (razbuktati se; raspričati se), nastanak stanja (razbješnjeti se; razdražiti se), oduzimanje čega, lišavanje čega, prestanak stanja (razbaštiniti; raspopiti), unošenje promjene u neko stanje prema značenju osnovne riječi (razblažiti; razvodniti; razbuditi; razdaniti se)” (Wiki.)

Kada govorimo o inteligenciji I RAZumu, onda tu dolazi često do izjednačavanja ovih pojmova, a koji nisu identični.

Fromm ovako opisuje ova dva pojma I naglašava RAZliku međ njima:

“Inteligencija je čovjekovo oruđe za ostvarivanje praktičnih ciljeva, a sa svrhom da se otkriju oni aspekti stvari čije poznavanje  je nužno za to da se njima manipulira. Sam cilj, ili, što je isto, premise na kojima “inteligentno” mišljenje počiva ne ispituju se, već su pretpostavljene I mogu, odnosno ne moraju biti u sebi racionalne. To se posebno svojstvo inteligencije može jasno vidjeti u ekstremnim slučajevima, kao u onom paranoidne osobe. Njezina pretpostavka, npr. da su se svi ljudi urotili protiv nje, iracionalna je I lažna, no njezin misaoni proces, građen na osnovi te pretpostavke, može sam za sebe pokazati izvanrednu količinu inteligencije. U svojem pokušaju da dokaže svoju paranoidnu tezu, ona povezuje opažanja I stvara logične konstrukcije koje su često toliko uvjerljive da je teško dokazati iracionalnost njene premise.Primjena čiste inteligencije na rješavanje problema, naravno nije ograničena samo na takve patološke fenomene. Naše je mišljenje većinom nužno zaokupljeno s postizanjem praktičnih rezultata, s kvantitativnim I “površinskim” aspektima pojava, bez istraživanja valjanosti impliciranih ciljeva I pretpostavki I bez pokušaja da se shvati priroda I kvalitet samih pojava.

RAZum uključuje I treću dimenziju, dimenziju dubine koja seže do suštine stvari I procesa. RAZum nije rastavljen od praktičnih ciljeva, a nije ni oruđe za neposrednu akciju. Njegova funkcija je da zna, da RAZumije, da zahvaća, da se odnosi prema stvarima shvaćajući ih. On prodire kroz površinu stvari da bi otkrio njihovu suštinu, njihove skrivene odnose I dublja značenja, njihov “RAZlog”. On nije..dvodimenzionalan, nego “perspektivan”….tj.  on zahvaća sve zamišljene perspektive I dimenzije, a ne samo praktički relevantne. Biti zaokupljen suštinom stvari ne znači biti zaokupljen nečim “iza” stvari, nego bitnim, općim, univerzalnim, najopćenitijim I izrazitim crtama pojava, oslobođenim od svojih površinskih I slučajnih (logički nevažnih) aspekata.” (Fromm, dakle..)

Tako bi mogli reći da imamo UM i RAZum, a UM bi mogli podvesti pod intelekt, pamet, akoji je  različit od RAZuma, koji je širi pojam, koji predstavlja UM u njegovom dubljem , većem, intenzivnijem stanju, zapravo RAZum je onaj koji, kako smo vidjeli, ulazi u suštinu I dubinu stvari I RAZumijeva ih suštinski.

Ljudi ima RAZličitih po ovom pitanju , najbolja je kombinacija kada čovjek posjeduje dovoljno I uma I RAZuma. Međutim, česte su krnjavosti, veće ili manje, bilo u sferi intelekta, uma ili RAZuma.

Tako neko ima intelekta, pameti, ali mu fali RAZuma, dubine,da shvati bit,  a klasičan primjer ovakvih su ateističke dogmate iz redova naučnika, koji sasvim bistro shvataju procese u prirodi,donose logičke zaključke ali se zadržavaju na tom površinskom nivou koji im omogućuje manipulisanje radi praktičnih rezultata.

Kada pogledam na polje islama, vidim dosta pogrešaka u shvatnaju ovih pojmova, koji se često identificiraju kao jedan, mijenjaju, pogrešno prevode I shvataju, I to nije samo kod ovih naših daija,nego često I kod mnogo učenijih ljudi, RAZumnih, rekli bi.

Tako bi pojam ‘AQL , koji se koristi u Kur’anu, mogli identificirati sa intelektom, inteligencijom, umom, a ne RAZumom kako se često I uglavnom prevodi, jer upravo s toga jer se ne pravi RAZlika između UMa,pameti (inteligencije) I RAZuma.

Mnogo puta se u Kur’anu ovaj pojam spominje I pozivaju oni koji imaju pameti (aqla) da RAZmisle o dokazima.

Čak , uvijek kada se nude dokazi, govori se o ovim inteligentnima pa ih se često pita, zašto ne RAZmisle ako pameti imaju!?

… zar se opametiti nećete? (El-Bekare,44) … za one koji imaju pameti. (El-Bekare,164) … i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili. (El-Bekare,73) Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (Ali Imran,118)  itd.….(u ajetima korišten pojam ‘aql)

Na drugoj strani, pojam koji glasi ULUL-ELBAB, prevedan kao, RAZumom obdareni, bi bio upravo taj RAZum, dakle oni koji, i ono što , shvata/ju suštinu, bit, dubinu, koji prodiru do srži pojma.

A upravo I sam korijen riječi je riječ LUBB , što znači SRČIKA, srce, duh, jezgro, tj. ono što je u srži nečega, bit.

Dok AQL, dolazi od IQAL, a to je povez oko marame koji sprečava da ona pane sa glave ili se vežu kamile da ne odu.

Dakle I u samim pojmovima vidimo suštinsku razliku I dubinsko značenje koje odgovara RAZlikama pojmova intelekta (um, pamet, aql) I RAZuma (lub).

Zato se u ajetu u kom se koristi pojam “RAZumom obdareni – ulul-elbab) I govori o tome, kako je njima dovoljno posmatranje pojava I RAZmišljanje o njima, bez previše iznošenja dokaza, jer su te pojave same po sebi njima dovoljne da dopru dublje , do same srži, I da dođu do istine o Stvoritelju.

“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za RAZumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje RAZmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! (Ali Imran 190, 191)

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim RAZmislili i da bi oni koji su RAZumom obdareni pouku primili.” (Sad,29)

Sinoć je pala kiša.

Jaka.

Saprala je prljavštinu sa zemlje,

papiriće, trulež…sve je otišlo.

Zemlja je čista, zrak je čist…

Sve je , osjeti se, prodisalo..

i ljudi, nakon onolike magle.

Kao što suza, očisti dušu,

kada joj je tegoba,

pa insan prodiše,

lakše mu bude.

Kao što suza radi Allaha što kane,

pročisti srce, očisti iman,

pa duša prodiše i osjeti se velikom,

….da velikom,

jer se spoji sa svijetom

i osjeća bliskost sa Stvoriteljem svojim.

Jer Njegovu blizinu samo čiste duše,

oprane i saprane,

prodihane,

osjete.

Pisao sam i ranije o tome da je majčinska ljubav ona bezuslovna, koja ne ovisi o nekim uslovima koje dijete treba ispuniti, kao u slučaju očinske, koja je čisti odgovor majke na dječije potrebe, na dječije traženje ljubavi, topline i zaštite.

U arapskom jeziku riječ, rahim, označava (izmeđuostalog) majčinu utrobu, maternicu,…. mjesto u kom se začinje plod, u kom raste i u kom je zaštićen do dolaska na ovaj svijet. Mjesto u kom ima sve što mu je potrebno za razvoj i život u toj fazi postojanja.

Mjesto koje je blizu srcu majke.

Allahovo ime, svojstvo, je i Er-Rahim, koje se prevodi različito, najčešće Samilosni, Milostivi.

Zato i ne čudi, što je Svevolitelj, sebe opisao ovim imenom, jer je On Onaj koji udovoljava potrebi potrebnoga sa namjerom, željom i pažnjom da udovolji potrebnome milosti.

Njegova ljubav prema stvorenjima se očituje kroz Njegovu milost koju dobija i onaj ko ju je zaslužio i onaj koji nije.

Zato i nevjernik na ovome svijetu ima sve blagodati koje su mu potrebne kao i one koje poželi.

Nevjernik nema blagodat upute, samo zato jer je ne želi, jer je ne traži.

“Uistinu, kod Allaha postoji stotinu milosti. Od njih je samo jednu spustio među džinne, ljude, životinje i zvijeri, pa su oni na osnovu nje milostivi i blagi jedni prema drugima: zvijeri su blage prema svojim mladunčadima. Dok je, Allah devedeset i devet milosti odgodio. Te milosti ukazat će Svojim robovima na Sudnjem danu!” (Muslim)

Allahu, Ti koji su od milostivih Najmilostiviji,  budi milostiv mojoj majci, i učini njen kabur od dijelova Džennetskih bašći…..amin

Danas u vremenu marketinga, kupovine i potražnje, iako većina nije ni svjesna, roba koja se najviše prodaje je sam čovjek.

Ljude ne interesuju ljudske ali one istinske kvalitete, nego ono što vide i kako im se drugi prodaju.

S toga i imamo ovoliko vanjskog sjaja i glamura, boja, dizajna,  lažnih empatija, lažnih stručnjaka i autoriteta, jer ljudi da bi se prodali, sve što im je potrebno za što bolju cijenu da postignu, glume, fingiraju, pretvaraju se…

A i oni koji kupuju, nisu zainteresovani za istinske kvalitete, nego robu procjenjuju po toj lažnoj slici.

Maske kad tad padnu i kada čovjek ostane ogoljen u svojoj laži ili kada vidi da je njegovo ulaganje bilo laž, onda izlaza ili ne vidi ili svjesno nastavlja da živi u laži. Bilo kako, rezultat je poraz života.

Duhovni nedostatak se ne može nadomjestiti materijalnim, može se samo napraviti privremeno odvlačenje pažnje od problema, ali dokle?

Ljudi su danas kao izlomljena stakla, moraš se paziti od njih, sijeku….

p.s. očigleno se nisam naspav'o baš najbolje 😀

U prošlom postu sam napisao to, da prema izjavi predsjednika evropske konferencije Roma, da su samo Romi koji su živjeli na teritoriji Osmanske države, sačuvali i da govore romski jezik.

Ni jedni drugi Romi, a bilo ih je po cijeloj Evropi, nisu sačuvali svoj jezik.

Nisu u pitnaju samo Romi, i ostali nemuslimanski narodi u islamskoj, Osmanskoj državi, su sačuvali svoje jezike. I Grci, Srbi, Rumuni, Bugari, Bošnjaci, Makedonci itd. itd.

Niko od tih naroda nije bio primoravan da ostavi i zaboravi svoj jezik i da uči i govori turski. Zamislite samo za 500 g. da se nije desilo to ni jednom narodu, nego su naprotiv, Osmanske vlasti otvarali škole na jezicima naroda koji su tu živjeli.

U to vrijeme turski jezik bio lingua franca, pa su jedino oni koji su se željeli posvetiti nauci, učili turski, što nije ništa neobično, danas svi učimo engleski, nekada prije grčki, perzijski, arapski, latinski itd.

Pogledamo na drugoj strani recimo engleske ili francuske kolonizatore, vidimo da su europjeci na silu nametali porobljenim narodima i državama svoje jezike, pa su i danas negdje obavezni. (toliko o europejskoj toleranciji)

A koliko je ova činjenica o jeziku bitna vidimo i dan danas na vlastitoj koži, jer je jezik nešto što izmeđuostalog i čini jedan narod narodom, pa se zato iz velikosrpske kuhinje svim silama upiru i bore protiv Bosanskog jezika.

Ovo poštivanje jezika od strane islamske vlasti je pokazatelj toga da islam i šerijat poštuju i uvažavaju pravo na postojanje drugih naroda, drugog i drugačijeg i da vjera, islam, nije uslov za legitimitet postojanja drugog.

Samim tim, negiranje Bosanskog jezika, od strane velikosrpske politike je poruka Bošnjacima da ne postoje kao narod i da je legitimnost našeg postojanja kao naroda, po njima, upitna.

Iz ovog može vidjeti, tko je taj ko je zapravo gajio vjekovnu netrpeljivost prema drugome i drugačijem, a primjera će bii još inšaallah.

Iako se islam kompletan nastoji prikazati kao netolerantan , istorija govori drugačije.

Prije nego nešto novo kažem, rekao bih još nešto vezano za harač/dž.

A to je, da kako sam rekao, oni nemuslimani koji ne služe vojsku, oni su ga dužni plaćati kao porez, u iznosu od 10% na, kako smo vidjeli , višak imovine.

Oni nemuslimani koji se odluče da služe vojsku, su bili oslobođeni poreza.

Samo služenj vojske i nije bila neka privilegija, jer se u Osmanskoj državi, vojni rok služio, prosječno, 8 godina!!!

I to, se išlo u daleke krajeve, a koliko je bilo upitno da li će se insan vratiti živ, to nije potrebno ni spominjati.

Ne samo da nemuslimani imaju pogrešnu predstavu sa predrasudama o ovom pitnaju nego i muslimani.

Posebno u ovom pitanju služenja vojske, pa neki na to gledaju ovako: “muslimani ne mogu vjerovati nemuslimanima, što se tiče toga da se bore zajedno sa njima u bojnim redovima, s toga, nemuslimani neće služiti nego će plaćati porez”..

To je svakako pogrešno razmišljanje, jer su kroz istoriju poznati slučajevi, mnogi, služenja nemuslimana u islamskoj vojsci, možda nama najpoznatiji primjer je primjer epski odguslanog kraljevića Marka, a koji je bio turski vazal i borio se na strani turaka, čak je u jednoj bitci za turke i poginuo, mada je ovaj slučaj nešto komlikovaniji , suština je ta kako smo rekli.

To što se nemuslimanima stavljalo na izbor ( koji muslimani nisu imali) da ili budu u vojsci ili da plaćaju porez, je zbog toga jer ih se nije prisiljavalo da se bore za nešto ili nekoga ako to smatraju kao nešto protivno njihovoj vjeri i osjećajima!

Poznat je slučaj koji se zbio imeđu jednog Kopta i sina namjesnika Egipta, Abdullaha ibn Amra ibn Asa r.a.kada su se takmičili u trčanju i Kopt je pobijedio. To je naljutilo namjesnikovog sina i ovaj ga udari bičem uz riječi da je on ” potomak uglednih ljudi” pa od kud Koptu pravo da ga pobijedi!?

Kopt se žalio halifi Omeru r.a. zbog toga, na što je Omer r.a. tražio da dođu svi i Kopt i Abdullah i Amr kao namjesnik, i dao pravo Koptu da vrati udarac ne samo Abdullahi nego i Amra da udari, jer je Amr kao vlast, omogućio sinu da se ponaša nepravedno prema Koptu. Kopt je to odbio i smatrao da je izravnao račun, a onda se  Omer r.a.  obratio riječima :  “Otkud vam pravo da od ljudi pravite roblje kada su ih njihove majke rodile slobodnim!?” 

Još na kraju jedan podatak za razmišljanje, mislo sam samo o tome i pisati, ali me ponijelo gore 😀 ..

Dakle, prema podacima iz tog evropskog saveza Roma, jedino su Romi koji su živjeli na teritoriji Osmanske države, sačuvali i govorili svojim, romskim jezikom!

Naletih na fb, neko postavio ovu pjesmu, ratnu, o Turbetu. 😀

Fol je u tome što sam i ja svirao na ovom snimku 😀 ..

Iako nisam bio član te muzičke čete, zovnuli su me da snimim sa njima, da im pomognem, da sviram II harmoniku.

Tako da , ko se razumije i čuje, može čuti i moju svirku …inače, ne može drugi glas ili instrument svako ni svirati, vrlo često je to mnogo teže nego prvi/u.

Pjesma je nastala, možda ‘93, ugl…snimak jeste nešto slabiji, a sama pjesma je zapravo prerađena pjesma od Rize Hamidovića o herojskoj Žepi.

Obisim ti roditelje ove danas, pa nisu ljudi normalni znači!

E , bolan, ono ne da ditetu da izađe napolje, na snijeg, ..ono, jel malo hladnije : ” uh, hladno, neće moja na polje da se prehladi” …ako je snijeg :” uh skvasiće se, prehladiće se” ..i dica, evo na raspustu a niđe nikog, nema sankanja, nema grudvanja…raspust, snijeg a djeca po kućama bleje ko telad u TVju.

Nisu ,naravno, djeca kriva, djeca i bi na polje izašla, al roditelji ne daju..i onda nakon nekog vremena i djeca naviknu na to , da nije normalno da se igraju, da se udare, da upanu, da se prehlade, da se isprljaju i onda ti obisi takvo djetinjstvo..

Mene čudi to što ovakvo “roditeljstvo” provode sve ovi roditelji, sad otprilke moja ili nešto malo starija ili mlađa generacija, a koja se nije odgajala ni odrastala onako kako oni sada djecu “odgajaju” …namjerno su znači navodnici jer to nema veze ni sa odgojem nit sa životom…

I nije to bolan samo zimi..i ljeti… i vazda…

Pišem, jer mi žao ove moje male, izađe i nema s kim, sve joj kolegice u kućama, ne daju mame djeci na polje …. a ja mamaaa , što bi ja to sve priko koljena !

Ja sam svoje obje znači jedno od 4 drugu od 4, 5 g. puštao na polje same.

Iako ih nisam mogao gedati niti vidjeti sa prozora i nazdirati..znači neka ih, što se kaže ” u vatru” sa djecom, neka i zabelaje, i upadnu i pobiju… odu pa se izgube…a bilo je svega 😀

Možda ja nisam normalan roditelj, al nek nisam, boli me briga!

Ima nešto više od mejsec dana kako idem na mali nogomet, znači nakon ihahaaa vremena, napokon sam krenuo redovno na termine.

Eh sad, što zbog zakržljalosti zbog neaktivnosti takve vrste duže vremena, a što zbog godina, a što i zbog posla kojeg radim, nakon prvih termina, imao sam jake bolove u člancima, koljenima, malo i kukovi, ali koljena i članci su me ubijali prvih dana nakon termina.

Jedva sam niz stepenice silazio, baš bolno. Sad je već lakše, samo me dan poslije boli 😀

Al’ kako me to pošlo boliti, malo ja proguglam da vidim kakav narodni lijek, i naletim na tu terapiju sa goveđim želatinom.

Vele dobro za kosti, zglobove, tetive, hrskavice i saso mange ostalo.

Treba 30 dana svako juto pokusat to što navačer pokiseliš, a pokiseliš jednu kašikicu oko 5 gr. u 0,5 ml vode otprilike.

I sad , fakat mi je lakše, svo ima hefta da to koristim.

Prije toga sam se raspitivao još kod raje i veli mi jedna poznanica da je neki nam komšija, imao velikih problema sa kičmom, pretpostavljam po priči da je diskus hernija bila, i da je trebao i na operaciju, i krene sa tom terapijom …iiii ozdravi, skroz znači, jeva je hodao sada normalno hoda a nije ni otišao na operaciju.

Pitam jarana, koji je dr. fizioterapeut o tome, veli mi i on da je to dobra terapija, samo što ima slučajeva da nekome pomogne pravo, a nekome ništa. valjda ovisi i od organizma a i od oboljenja.

Helem tako ti ja to žmarin na česrce što se kaže svako jutro.

Al naumpade mi onda i to da je Poslanik a.s. ba , u hadisu rekao da je lijek za išijas , ovčji rep!

U predaji koju bilježi Ibn Madže prenosi se od Enesa Ibn Malika da je Poslanik, s.a.v.s. rekao: “Lijek za išijas je rep pustinjske ovce rastopljen i podijeljen na tri dijela, svaki se uzima na prazan želudac tri dana uzastopno.”

Znate kako rep izgleda, on je pun onih malih zglobića.

A ovaj želatin se također pravi od tih stvari, od kostiju, hrskavica i masnoća.

I poslanikov a.s. lijek i ovaj narodni se svode dakle na iste supstance, dobijene od istih dijelova životinje, i konzumiraju se također ujutro na česrce.

Pretpostavljam da je ovaj ovčiji rep mnogo jači i žešći i da sadrži više tih tvari pa se zato i recept koristi kraći period.

A išijasu je uzrok diskus hernija.

Znači : „On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.“ ( An Najm, 3-4. )

🙂

Nastavljam o temi pravu, pravdi i dobročinstvuu islamskoj državi, u šerijatu.

Ovje ću se osvrnuti na jednu temu, na koju nemuslimani sa ovih krajeva skaču kao da su sjeli na žeravicu, a sasvim neopravdano naravno.

Razlog tome je ponajviše to što se njihovi nacionalni identiteti odgajaju na tzv. guslarskoj historiji, kojoj je temelj falsifikovanje istorijskih činjenica.

Uvaženi prof. Ferid Muhić je na naučnim simpozijumima, dakle ne govorimo o nekakvom dnvenopolitičkom, nenaučnom i izbezumljeno-fanatičnom nivou dikusije, otvoreno tražio da mu se iznesu relevantni podaci o tome da su Osmanlije koristile kaznu nabijanja na kolac, posebno za one nemuslimanske žitelje koji su odbili primiti islam. Naravno, niko mu iz naučnih krugova još nije ponudio ni jedan jedini relevantni dokumenat kojim bi se ova guslarska istorijska podvala dokazala. Nasuprot tome, dobro je poznato ko je patentirao i nad kime taj patenat, nabijanja na kolac, koristio. Ko ne zna, to je dakle Vlad Tepeš, poznatiji kao grof Drakula, ali to mi nije bio cilj posta, nego me povuklo.

Htio sam reči nešto o haradžu, odnosno kod nas poznatije kao harač.

Radi se o porezu koji su plačali nemuslimanski žitelji islamske države.

Nemuslimani u islamskoj državi imaju i svoje obaveze kao i prava. Jedna od tih obaveza je plačanje poreza. Nije to ekskluzivna obaveza samo nemuslimana. I muslimani imaju svoje finansijske obaveze prema državi, u vidu zekata, sadekatul-vitra, dobrovoljnih sadaka, kao i poreza koje po potrebi može uvesti vlast.

Dakle sam haradž je ništa drugo nego porez, a sada ćemo vidjeti šta je u teoriji islama rečeno o tome.

Iako su neprijatelji islama haradž prikazivali kao “glavarinu koju nemuslimani plačaju da ne bi bili ubijeni” , to je naprosto neistina i laž na islam i šerijat.

Haradž je porez koji se plača da bi se štitio i život i imetak i čast nemuslimana, kao i muslimana, kao i zaštita od vanjske agresije, tako da su po ovom pitnaju i muslimani i nemuslimani izjednačeni po pravima i obavezama prema državi, iako su oni donekle različiti, tako da nemuslimani nisu obavezni da služe vojsku ukoliko plačaju haradž, dok ukoliko služe vojsku, nisu obavezni plačati. Za razliku od njih , svaki musliman je obavezan služiti vojsku, ako i davati zekat i ostale dadžbine.

Kaže Alija r.a.: “Oni (nemuslimani) plaćaju džizju da bi njihovi imeci bili (zaštićeni) kao i naši i da bi njihova krv bila (zaštićena) kao naša.” ( Ibn Qudame, El-Mugni; i dr.)

Kao što sam rekao, nemuslimani imaju pravo na zaštitu života i imetaka unutar islamske države i niko nema pravo da imugrožava te vrijednosti, a to se temelji na općim islamskim principima i hadisima Poslanika a.s. : “Ko ubije nemuslimana pod ugovorom (koji nije u ratnom sukobu s muslimanima) neće osjetiti miris raja, a on se čuje na četrdeset godina hoda.” (Buharija)

“Ko učini nepravdu nemuslimanu pod ugovorom , ili mu uskrati njegovo pravo ili ga optereti iznad njegovih mogućnosti, ili od njeg nešto uzme preko njegove volje, ja ću mu biti tužitelj na Sudnjem danu.” (Ebu Davud, Bejheki i dr. )

“Ko bude uznemiravao nemuslimana pod ugovorom ja ću biti njegov protivnik, a kome ja budem protivnik nadvladat ću ga na Sudnjem danu.” (Hatib)

“Ko uznemiri zimmiju uznemirio je mene. A ko uznemiri mene uznemirio je Boga.” (Taberani)

Neki su učenjaci rekli i to da nemuslimani, radi toga što su slabiji i time ranjiviji na nepravdu, imaju veća prava na zaštitu od muslimana! Taj stav navodi El-Karadavi u Gajru ‘l-muslimin kao stav Ibn Abidina, hanefijskog pravnika.

Također nemuslimani iamju pravo na zaštitu od vanjske agresije, pa tako čitamo da su islamski učenjaci kazali : “Obaveza je imama (vladara) čuvati nemuslimane pod ugovorom (zimmije), i sprječavati onog ko ih uznemirava, i osloboditi ih iz zarobljeništva, i onemogućiti onog ko im želi nelagode ako su na našoj teritoriji, makar napadnuto mjesto bilo potpuno nemuslimansko.” Razlog tome je “što se na njih primjenjuju propisi islama i što je njihov ugovor trajan pa islamska vlast ima iste obaveze u tom smislu kao i prema muslimanima” (iz hanbelijskog djela fikha)

Dok Karrafi ( u Furuku), navodi riječi ibn Hazma:  “Ko od nemuslimana bude imao ugovor o zaštiti (zimme) i neprijetelj iz daru-l-harba (neprijateljske teritorije) ga pokuša napasti, obaveza nam je izaći na boj takvom s oružjem i s opremom i ginuti na tom putu, štiteći tako onoga ko je u zaštiti Allaha i Poslanika, a.s. jer je njihova predaja bez toga povreda ugovora o zaštiti.” (Karadavi, Gajru-l-muslimin)

To, koliko se daje kao haradž, također je određeno, općenito, daje se samo višak tj. od viška imetka.

Ebu Jusuf u djelu El-Kharadž (15-16) bilježi da je h. Alija r.a. jednom od svojih namjesnika pisao: “Kada do njih (nemuslimana) dođeš nemoj prodavati njihovu odjeću ni zimi ni ljeti, niti njihovu hranu, niti životinju kojom se služe (radi naplate obaveza prema državi). I nemoj ih udariti nijednom zbog dirhema, i nemoj ih maltretirati zbog dirhema, i nemoj nikome od njih prodavati njihovu robu zbog naplate haradža (harač) jer nam je naređeno da od njih uzimamo višak. Ako ne budeš poštovao moje upute Allah će te kazniti makar te ja i ne kaznio, a ako saznam da ne postupaš ovako smijenit ću te.” Namjesnik mu je odgovorio: “Onda ću ti se vratiti kakav sam od tebe otišao.” Na što mu Alija potvrdi svoje upute: “Makar se vratio kakav si otišao.”

Omer r.a. je svome namjesniku Ebu ‘Ubejdi ibn u ‘l-Džerrahu r.a. oporučio: “Spriječi muslimane da im zulum čine i da im štetu nanose, i da imovinu njihovu nezakonitu jedu.”

Dok je umirao, Omer r.a. , od rana zadobijenih u atentatuod strane nemuslimana oporučio je: “Ostavljam u amanet svome nasljedniku da pazi nemuslimane, da poštuje ugovor koji s njima imamo, da ih brani od neprijatelja i da ih ne opterećuje preko njihovih mogućnosti.” (Buharija)

Mnogo je još ovakvih primjera kroz istoriju islama, ali ovo je dovoljno da se pokaže stav islama prema pitanju haradža, i kako se on sprovodio za vrijeme onih dobrih prethodnika r.a.. Da je kasnije došlo do nekih zloupotreba, i to je istina, ali to su ekscesne situacije koje ne narušavaju ono što islam traži i nalaže da se učini, a to je ono što i želim pokazati, čisti islamski stav i princip, a za zloupotrebe su krivi ljudi, ne Islam!

Da li se nakon ovoga može reći da je haradž nepravedan namet kojim nemuslimani plačaju da ne bi bili ubijeni?!

Koristio sam tekst, a i u nekim budućim člancima ću, od uvaženog profesora A. Alibašića.

Znači ‘vako ..svi znamo, dakle notorna je činjenica, da su , posebno kada se obilježavaju kakvi ovi besmisleni datumi i kada se fešta, umjereno i neumjereno alkoholizira (mada ne postoji umjereno alkoholiziranje, to je pojam koji su alkoholičari uveli da bi opravdali svoje opijanje), da su posljedice svih tih fešti često pogubne, od toga da dolazi do svađa, tuča, ubistava, pogibija na cestama, seksualnih odnosa zbog kojih se često dan poslije, djevojke kaju, pa je bilo i sluajeva samoubistava , slučajeva silovanja, višestrukih silovanja, sa dakle čestim krajnjim smrtnim ishodima. Bilo je i razvoda brakova, i svega čega smo svi svjedoci i svi znamo za barem jedan ovakav slučaj.

Odgovorno tvrdim, da od prvog dana postojanja čovjeka, čovječanstva, pa do dana današnjeg, pa i do kraja ovoga Svijeta, kad god on bude, svo to “uživanje” kojeg alkoholičari na tim feštama doživljavaju i radi kojeg brane tu opačinu, NIJE VRIJEDNO niti JEDNOG JEDINOG izgubljenog života, uzrokovanog time !

Niti je vrijedno jedne suze jednog djeteta koje je ostalo bez roditelja ili suze roditelja radi djeteta!

Ko smatra drugačije, moje je mišljenje da nije čovjek !..u najmanju ruku, njegov um je pomračen mnogim koprenama….

Neke se koprene mogu skinuti, ali neke nažalost, i kad se skinu, na kraju vidiš da u sredini, ispod njih nema ništa..kao luk kada skidaš sloj po sloj..na kraju vidiš da je u sredini prazno…

Nit slavim ni ..šta ja znam…bezze mi je to…ako mi neko uspije smisleno objasniti šta se to ima slaviti prelazak u novu kalendarsku godinu, ima burek sa jogurtom od mene et’ !!!

A ne samo da ne slavim…nego baš i ne odobravam…ja bi to ukino…zakonski et'…’ nači , nemaš šta slavit nit lokat i rokat…idi spavaj normalno…

NG , kao i neki drugi ti datumi su, ako ćemo iskreno baš…samo u službi da se ima alibi, opravdanje za olešavanje alkoholom, za da se povališ sa komšijom na slavlju ili nekim drugim ko ti nije ništa il ti jes nešto al dok si normalan nećeš to uraditi itd….

Nije da ja nisam slavio to nekad, jesam, zato i govorim jer znam kako to hoda i šta se dešava….

Helem, sqwo je jučer balkavu napravila…'nako…ima se – može se 😛

haj et’

Vrijeme je opće islamofobije i širenja spinova protiv Islama i njegovih učenja i vrijednosti, koji se prikazuju onako kako oni nisu, a tome doprinose i neka ponašanja onih koji se pripisuju Islamu, prije svega mislim na sljedbenike tekfir ideologije oličene danas prije svega u tzv. ISISu (ISIL, IDIŠ,  i dr.)…

Islam se prikazuje kao nešto netolerantno i strašno, a to se sve potkrepuljuje nedjelima muslimana ili izvrnutim tumačenjima islamskih učenja.

Kao i do sada , u nekim postovima, pokušaću da pokažem i ukažem na učenja islama o nekim pitanjima a kako bi to postalo referenca za evaluiranje nekih pojava, da li su one islamske vrijednosti ili nisu, odnosno da li su produkt pogrešnog i izopačenog tumačenja islama i šerijata i to prije svega pitanja u vezi odnosa muslimana i nemuslimana.

“Zaista, Allah naređuje pravdu i dobročinstvo.“ (En-Nahl, 90.)

Poznati islamski učenjak Fahruddin Er-Razi veli da je sav Kur'an zapravo tumačenje ovog principa

Ovaj princip pravde, opće prema svima i svemu, kao i činjenja dobroga, je bio vodilja a i sada je, iskrenim muslimanima ranijih generacija,pa onda i ne čude slučajevi kada su nemuslimani stajali u odbranu islamske vlasti i nisu željeli da je ruše, nego su svojima istovjernicima poručivali, kao kada je bizantijski car Konstantin II pisao kršćanima u muslimanskoj državi da iskoriste priliku i dignu se na ustanak protiv neprijatelja svoje vjere (muslimani su se tada pobili između sebe, svega 20ak godina nakon smrti Poslanika a.s.), te da će ih on pomoći u njihovim nastojanjima, oni su mu odgovorili: “Ti neprijatelji naše vjere su nam draži od tebe!” (Alibašić)

vidi o tome članak ovdje…..

Da je to opći princip islama, vidi se i iz tumačenja sljedećega ajeta :

“Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični “ (El-Mumtehine, 8)

Komentarišući značenje riječi “da činite dobro”, Šihabuddin El-Qarrafi je nabrojao slijedeće: “Blagost prema slabome od njih, i udovoljavanje potrebi siromašnog od njih, i hranjenje njihovog gladnog, i odjevanje njihov nagog, i blagost u govoru s njima – iz obzira i milosti prema njima a ne zbog straha ili poniženja … – i molitva Bogu da ih uputi, i da ih učini od sretnih, i da ih savjetujemo u svi poslovima, vjerskim i ovosvjetskim, i da ih ne ogovaramo, i da čuvamo njihovu imovinu, i porodicu i čast, i sva njihova prava i interese, i da im pomognemo da isprave učinjenu im nepravdu, i da ostvare sva svoja prava”
(El-Qarrafi, El-Furuq, 3: 15 u Jusuf El-Karadavi, Gajru ‘l-muslimin fi ‘l-mudžteme‘i ‘l-islami (Bejrut:Muessesetu ‘r-risale, 1985),

Da članak ne bi bio prdug, navešću još samo i to da su pravednost i dobročinstvo koje je islam, odnosno povijesne islamske države, nudio nemuslimanima, prepoznat i od strane neislamskih učenjaka, koji su se bavili ovom tematikom i prilazili joj ne samo iz čiste zlobe.

Tako poznati istoričari  Bernard Lewis i Elie Kedouri smatraju da je prelazak na sisteme nacionalnih država, bio korak unazad kada su u pitanju prava nemuslimana, a u odnosu na osmanski sistem koji je bio na principima islama odnosno šerijata ( B. Lewis, Islam and the West (New York: Oxford University Press, 1993; Elie Kedouri, “Minorities,” u The Catham House Version and Other Middle-Eastern Studies (Hanover, N.H.: University Press of New England, 1984)

U nekima od narednih postova ću pisati o nekim konkretnim primjerima, inšaallah.

Nedavno gledam onu emisiju mythbusters u kojoj ona dva lika provjeravaju mit o tome da čovjek kada ne vidi , kreće se u krug,kao npr. u šumi , planini kada je magla i sl.

I fakat, ljudi su raznim eksperimentima pokazali kako je nemoguće ići pravo ako ne vidiš kuda ideš.

Ne dakle ako ne znaš put, nego ako ne vidiš cilj kojem ideš!

Čak i na vrlo kratkoj relaciji, nekih 50ak metara, znači gledaš u cilj, onda mu zavežu oči i puste i totalno fuli, čak i uz neke pokušaje da se nekako “snađu”.

Dakle , poenta je da ćeš lutati i zalutati, ne samo ako ne poznaješ put, nego ako ne vidiš cilj!

Zato je bitno i u životu imati jasan cilj i stalno ga imati na oku, ispred sebe, ne zaboraviti na njega i ne dozvoliti da nam pažnju sa cilja odvuku raznorazne okolne stvari.

Vjernik ima jasan cilj – Allahova milost, Njegovo plemenito lice, Džennet…k tome stremi i putevima koji tome vode hodi.

Kada čovjek zaboravi na to i smetne pa i za tren, onda luta drugim putevima, putevima zablude i niskih strasti.

“Umjesto Pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade.

Slični su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ništa ne vide!

Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.”

(El-Bekara, 16-18”

Prije 100 godina (1915. g), u SADu  je prema podacima bilo oko 6% visokoobrazovanog kadra.

U BiH je danas između 6-7%.( neprecizni podaci aliet’ neka je i 10%)

Znači mi smo 100 g. iza Amerike.

Zemlje EU imaju najmanje oko 20% , neke skoro i 40%.

Inače vele ti stručnjaci da je to i uslov za ekonomski napredak jedne zemlje, a i ne samo ekonomski, nego općenito.

Učenje, školovanje, obrazovanje…znači prvi imperativ u Islamu, koji je zapostavljen pa et’ tako i imamo današnje stanje.

Veli mi jaran koji radi u KSA, da prema nekim statistikama, arapsko dijete u toku godine pročita 4 stranice štiva, dok američko 800 !!!

Da , 4 stranice u prosjeku!!!!

Katastrofa jarrane…

Znači, uzrok tome je što se ne pridržavaju islama, dok se zapad pridržava islamske norme o učenju…rezultat vidimo…

Konačno, došao i taj vakat , ove godine, u ovoj , drugoj ovogodišnjoj zimi, kada je rasoL nadoš'o za pijenja.

Hvala Allahu džellešanuhu.

Moderno rečeno, za ove moderniste, – ice tea od kiselog kupusa.

Možda će tako lakše prihvatiti ovaj prirodni izvor C vitamina kao i jedinstvenog ukusa zadovoljstva. (dobar i za mahmurluk ako kome treba, mada mu je bolje da ne loče i da se ne alkoholizira jer je to primitivno u najmanju ruku)

Ničim se pita (osim jogurtom) ne može bolje zalit nego sa rasolom.

Meni posebno sjeda sa varenom krompiračom.

Doduše, rijetko je jedem, jer ne vole je ovi moji, al’ et’ nekad, meni za ćejf se i to napravi 🙂

Lani sam imo problema sa stomakom, pa nisam plaho smio da nagnem, mešćini da će ove godine inšaallah sve biti ok.

Trebam samo još uzet sebi onu veliku pivsku kriglu, mahsuz znači za rasola.

Et’ odo sada još ovaj kus pite maznut dok nije prekasno.

Nek dušmani crknu, na godišnjem sam ovu heftu 😛

jiiiiiiiiiihaaaaaaaaa 😀

Veli ibn Tejmijje r.h. :

“Niko ne dolazi slučajno u tvoj život i svako ima nešto da ti ponudi. Allah Uzvišeni ti ne šalje ljude u tvoj život koje ti hoćeš. Umjesto toga On se pobrine da na svom putu sretneš onoga koji ti je potreban. Neki od njih će ti pomoći, neki nanijeti bol, a neki će te opet zavoljeti da bi te poslije toga napustili. Na kraju, ostaće samo nekoliko onih, koje ćeš uvijek naći kraj sebe. Ali svaki od njih će ti iz dubine svoga oka ostaviti znak koji će te s vremena na vrijeme potsjetiti na njih. Neki ljudi dolaze u naš život kao blagoslov, a neki kao lekcija. A Allah najbolje zna…”

Vidjeh ovo na fb-ku pa mi se učini poučnim i lijepim.

Sa jedne strane vidimo i kako je ulema lijepo razumijevala općenito život i ono što nam se dešava.

Trebamo u svakome ko uđe u naš život, ponuditi najbolje od nas, kao i uzeti od njih najbolje što nam nude.

Zaista, i sam sam se uvjerio, neki ljudi nas toliko “podignu” , u svakom smislu, bilo imanski, bilo intelektualno, bilo da je to čisto da nam poprave raspoloženje i učine da kad smo u njihovom društvu da se osjetimo lijepo, ugodno, radosno…život nam se čini ljepšim i lakšim kada su oni tu..

Ovi drugi..hm..pa i hvala i njima, oni nas pouče lekcijama, životnim, ali na malo teži način 🙂

”Uistinu je primjer dobrog i lošeg sagovornika poput primjera prodavača mirisa i kovača koji raspiruje kovački mijeh. Prodavač mirisa ili će ti pokloniti miris, ili će ti prodati miris ili ćeš od njega osjetiti ugodan, lijep miris, a onaj koji raspiruje kovački mijeh, ili će ti prožeći odjeću, ili ćeš od njega osjetiti neugodan miris.“ (Muslim)