Članak 364. (nekad i sad)

Kontam o vremenu davnom. Bliže i dalje prošlome.

I poredim ga sa današnjim..iii kontam ovo….

Iako se danas jako medijski promoviše razvrat , blud,  neograničeni sex…mislim da su se ljudi prije više seksali nego danas.

I što je najbitnije, sa svojim partnerima…naravno da je bilo bludničenja, ne kažem da nije, ali prije svega, ljudi su i žene jel’ imali mnogo više seksa sa svojim partnerima nego danas.

Ljudi danas od ovog medijskog promoviranja opačina , gledanja pornića i erotike, više ulaze u neke nastranosti , prije svega samozadovoljavanja nego što će se oženit ili udat i normalno se zadovoljiti sa partnerom.

 

Uzmi ti neko vrijeme npr. od prije 500g.

Noć pa'ne,nema struje, nema TVa i serija i granda, filmova, nema interneta i fejZbuka, tvitera , instagrama….mrak i jeste, nemoš čitat plaho pod svijećama ili vatrom…djeca zaspu ranije, jer umorila se od skakanja povazdan, a ne rane u školu niti do kasno gledaju TV il mobitele..

I štaš ti onda radit svunoć neg se seksat sa ženom…mislim, neš svunoć, ali da ćeš svaku noć bar jednom..što da ne…

Ljudi bili i otporniji pa bolje podnosili i hladnu vodu, pa se ne bi misli jel upalio bojler i imal’ tople vode za okupat se od džunupluka…nego samo zagrabiš i pljas!

 

Jes prije bilo bolje vrijeme….sažem se 😛

 

Članak 363. (strah)

Vele da je strah dobar motivator….jedan od najboljih.

Problem je kad strah prevlada i postane više od prirodno urođene emocije, kada preraste u fobiju ili nekakve panične poremećaje, koji onda proizvode kontraefekat i čovjeka umjesto da pokreću na ispravnu akciju, oni ga zakuju ili usmjere na postupke koji su za tog čovjeka a i društvo štetni.

 

Strah od ljudi, je danas možda i najveći strah, kad sve saberem i oduzmem,jer zbog tog straha od drugih se i rađaju mnoge druge društvene bolesti pa i imamo bolesno društvo poltrona i ulizica koji nemaju niti želje niti volje da se suprotstave svim oblicima društvenih anomalija.

Zato i šutimo na nepravde koje se dešavaju i kojima svjedočimo a ne usuđujemo se da bilo šta uradimo, jer se bojimo šta će nam reći ili uraditi drugi, pa čak i kako će nas pogledati, bojimo se tih lažnih božanstava i težimo da im udovoljimo.

Zbog straha od ljudi, neki od zlotvora su i izvršavali masovne egzekucije nad Bošnjacima, a da su imali strah od Boga onda se ne bi pokorili lažnim božanstvima i bili im slijepo poslušni.

 

“…A kada im bi propisana borba, odjednom se neki od njih pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više,…”  (Nisa; 77)

“… i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš.” (Ahzab; 37)

 

Da, upravo strah od Allaha je taj koji čovjeka oslobađa od straha od ljudi, kao što i robovanje samo Njemu oslobađa od robovanja stvorenome, bilo da je to pohlepa za novcem, ugledom, vlašću….

Strah od Allaha će čovjeka spriječiti od činjenja nepravde, i neće mu dozvoliti da ode u činjenje bilo čega lošega ljudima, svijetu uopšte, čak ni biljkama.

Strah od Allaha na jednoj i ljubav prema Njemu na drugoj strani će od čovjeka napravii izbalansiranu ličnost koja će biti apsolutno pokorna jedinome ispravnom autoritetu, a nikako ljudima.

 

 

 

Članak 362. ( “glupi bosanci” )

Poznato je , među narodima bivše nam Juge, da su Bosanci bili na glasu kao glupi.

To je opštepoznato i nema se šta oko toga raspravljati…mislim na to da smo bili na tom glasu a ne da mo uistinu i glupi.

Eh sad, od kuda to…nismo valjda sami sebi taj epitet dodali?!

Ne , nego su nam ga drugi dodali.

To što smo mi kasnije kroz viceve to prihvatili , to je druga priča sad..može se govoriti o tome kao nečem lošem, kao manjak samopoštovanja i sl. ili kao pokazatelj dobrote , jer se ne ismijavamo sa drugima, i kao pokazatelj inteligencije, jer za dobre šale, a Bosanci su poznati po tome, treba biti inteligentan.

Ali sve je to fluidno…nego ovo…

 

Dakle to su nam drugi pripisali…a ko, pa prije svega Srbi i Hrvati…ili preciznije SRBIJANCI I HRVATI (iz Hrvatske)

Notorna je činjenica to, da do neke sredine XIX vijeka, u Bosni i Hercegovini nije bilo ni Srba ni Hrvata.

Sav Bosanski narod se nazivao Bošnjacima. A od ovoga Bošnjaci je kasnije izvedeno Bosanci, kao što je prije Bošnjaci bilo Bošnjani, znači radi se o nekakvoj jezičkoj evoluciji hajmo reč.

Nakon što su Srbi (do tada samoživalj Srbije) , skontali i odlučili da od male i nejake državice Srbije, moraju napraviti jednu veliku i jaku Srbiju, koja neće biti prepuštena velikim silama, kako piše u Načertanijama Garašanin, počinje realizacija njihovog plana.

A njihov plan je sljedeći: Srbija se mora teritorijalno proširiti, da bi to postigli, treba nam narod-Srbi, koji će nas pomoći u tome, pošto Srba nema u Bosni, nego postoje Bošnjaci pravoslavne vere ( izmeđuostalih a kako navodi garašanin), onda ćemo mi njih iskoristiti i u procesu srbizacije, od njih napraviti Srbe.

Plan je pokrenut i , kako vidimo uspješno završen. U isto vrijeme, a kako bi se suprotstavila Srbiji, u identičan proces kroatizacije kereće i Hrvatska sa Bošnjacima katolicima, i okončava ga uspješno.

Bosna je do tada bila jedna od najjačih tih slavensko-balkanskih državica, u svakom smislu, tako je u dobrom istorijskom periodu dominirala i vladala nad Srbijom ( čak je Bosanski kralj bo jedno vrijeme i kralj Srbije) a i velikim dijelom sadašnje teritorije Hrvatske.

Znači d abez ovih procesa srbizacije i kroatizacije Bošnaka pravoslavne ondnosno katoličke vjere, ni jedni ni drugi ne bi uspjeli da kasnije, posebno u raznoraznim Jugoslavijama, dominiraju i prave dar-mar od Bosne, politički, ekonomski, vojno i dr.

 

Znači  pazi sad, oni su od dijela Bošnjaka/Bosanaca, uspjeli da naprave NAJODANIJE I NAJŽEŠĆE branitelje politika susjednih država, koji su u kasnijim periodima uvijek rušili svoju državu – Bosnu , a ujedno bi bili i prvi na udaru ako treba da se brane matične države , jedna od druge, jer su sukobi Srbije i Hrvatske istorijski i neće nikada niti prestati i jedan su od glavnih faktora nestabilnosti same BiH a i regije.

Zamišljam scene u kojima ti ideolozi i egzekutori tih planova srbizacije i kroatizacije se smiju Bošnjacima pravoslavcima i katolicima i vjerovatno ni sami ne mogu da vjeruju sa kolikim uspjehom je proveden njihov plan, i nako u kuloarima kovore kako su glupi bosanci (jedan dio) nasjeli na njihove priče i spletke i postali navatreniji pobornici protiv svoje države i naroda a za račun drugih država i naroda.

Kontam, da je od tuda i proisteklo ono – glupi Bosanci.

 

ps. vjerovatno mi nečete vjerovati ako kažem da post nije imao namjeru da bude nacionalistički i da nekoga uvrijedi 😀 , al fakat!

Članak 361. (opterećenje)

Čovjek se redovno nalazi u svakakvim životnim iskušenjima.

Ona imaju svoje razloge, a glavni su ti da iskušenja jačaju i izgrađuju čovjeka, njegov karakter, pod uslovom da se ispravno shvate i prebrode na prihvatljiv način.

Iskušenjima se odvaja žito od kukolja.

Iskušenjima se povećavaju stepeni u džennetu i brišu grijesi.

Mnogi su još razlozi kušnji kroz koje prolazimo.

 

Nisu iskušenja samo neke “loše” stvari koje nas zadese.

Isušenja su i dobra koja nas dese..naša djeca, naši supružnici, naše bogatstvo, imetak, novac itd.

Mada ljudi uglavnom to zanemare i pod iskušenjima smatraju samo bolesti, siromaštvo, smrt i druge stvari koje se percipiraju kao “loše” po čovjeka.

 

Jedna od stvari koja insanu pomaže da prebrodi iskušenja je i vjerovanje i uvjerenost, odnosno ubjeđenost čovjeka u istinitost sljedećih  Kur'anskih ajeta:

” Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih..” (Bekara; 286)

 

To znači, kada je čovjek ubjeđen, da nevolja koja ga je zadesila, nije iznad njegove mogućnosti i sposobnosti da je prebrodi, da će on izaći na kraju pobjednik i da je dakle u stanju da podnese sve to, i psihički i fizički i emocionalno itd. , onda će svakako tu nevolju podnijeti čvrsto i stameno, i neće padati u razna depresivna stanja niti će mu naumpadati da potraži “izlaz” iz te nevolje na nekakav društveno neprihvatljiv način.

Naravno uz sve to je potrebno i strpljenje a koje se također “ukodira” u čovjeka putem vjerovanja u druge vjerske istine.

Članak 360. (o ameriKi)

Svašta se dešava ljudi moji…i žene..

kako ne globalnom, regionalnom, lokalnom i privatnom planu…i programu…

nije znači da se nema o čemu pisat i reći štagod…bilo da nešto pametuje insan ili da jednostavno isprazni negativnosti iz sebe…

neču plaho pametovat..al bih da kažem da onaj seronja u ameriKi , onaj Tramp..ono je kreten žešći…znači klasično lice fašizma…

i nije problem on toliko, takvih tipova ima, ali problem mi je kad vidim koliku ima popularnost u ameriKi… pa skontaj ti neka ga 10% amerikanaca podržava, to ti je cca 30 miliona ljudi !!! ..znači 30 miliona ljudi u americi podržava fašističke ideje ….pfuj…poserem im se na civilizaciju….

I zipa ovo…kao muslimani mrze zapadnu kulturu i boje se zapadne kulture..a zapravo zapad mrzi islamsku kulturu i boji se nje…eno čitam neđe u americi u nekaoj školi zabranili kaligrafiju 😀 !!!!! eeeeej ba..kao…boje se da će to islamizirati i radikalizorizarizivati ameriku 😀 hhh..ja budala ljudi moji…

nego…taj Trump, budaletina, on ne poznaje niti američku povijest…da poznaje, ne bi kakio onoliko i smatrao muslimansku kulturu i islam kao nešto novo u americi…

Na zgradi vrhovnog suda, međ onim isklesanim slikama, stoji i , po njima, reljef Muhammeda a.s. ( kako ga oni vide, a mi znamo da to nije on a.s.. i da se njegov a.s. lik ne predstavlja) , kao primjer pravde i zakona..

muhammad-supreme-court-229x300

ili dalje, podatak da se u američkom revolucinarnom ratu borila 292 muslimana..

 

ili priča o tome kako je američka savezna država Kalifornija dobila ime :

Američka savezna država Kalifornija, je dobila svoje ime u XVI vijeku od strane španskih istraživača. Oni su bili upoznati sa romanom Garci Rodríguez de Montalva u kojem je glavni lik kraljica sa imenom Calafia koja je svoje ime dobila od islamske titule Halifa ( Khalifa , španski Califa) pošto u romanu ona udružuje snage sa muslimanskom vojskom. Kada su španski istraživači plovili zapadnim obalama Sjeverene Amerike zemlju su nazvali Kalifornia pošto ih je podsjećala na zemlju kojom je kraljica Kalafia vladala

1956807_615099318564072_1566498627_o

helem..pisao bih i o dmt-u , duhovnoj molekuli takozvanoj …al ne znam sastavit to smisleno da si pita!!

 

i jah, merhaba novim vox-ovcima i vox-ovcama 😀

Članak 359. (feminist)

Danas sam se osjećao kao pravi feminist – baš feminist, što bi rekli brača Turci 🙂

 

Neko je na fb izbacio status u kome navodi govor jednog poznatog bh daije u kom on kaže , parafraziram :

‘Snaga žene je u njenoj slabost, što je žena slabija to je jača’ ..i tako nekako …kao ‘to je oružje koje žena ne koristi dovoljno'…

 

Prvo, to je čisti muški šovinizam , upakovan u odoru vjere, doduše ne poziva se on na vjerske izvor , barem u citatu, ali on sam predstavlja vjerski autoritet pa onda i sve ono što kaže se i doživljava kao nešto utemeljeno u vjeri.

A naši , sve što dolazi iz usta daija a i daijki Bogami,  to haman prihvataju k'o hipnotizirani, i ne razmišljajući o rečenom, o značenju svega, o filtriranju kroz ono što već poznaju od vjere, pa tako zapravo daije i daijke doživljavaju kao što i šije doživljavaju svoje tzv. nepogrešive imame.

Znači sve što kaže TAJ ili TA je istina i hak, i u pravu su A mi? Ko smo mi da preispitujemo njihove riječi i znanje?!

 

Ja et’ sad kontam, bio sam na stotine dersova i nije mi poznat niti JEDAN JEDINI slučaj, da je neko na dersu ustao i suprotstavio mišljenje predavaču, ili mu rekao da nije u pravu i sl….znači sve se prihvata bez pečata 😀 Iako je sunnet i praksa slefe bila drugačija, oni su i halifama suprotstavljali mišljenja, pa čak i ŽENE! su to činile.

 

Helem..'nači ..to za slabost žene da je vrline je čista glupost!

Ako je mislio na nježnost, ženstvenost, onda ok, sa tim ću se složiti, ali SLABOST! E to ne prihvatam!
Ne prihvatam bez šerijatskog dokaza pod prvo, a zapravo imam šerijatski dokaz da je upravo suprotno.

Kaže Allahov poslanik a.s. ” Snažan vjernik je draži Allahu od slabog, a u obojici je dobro” (Muslim)

Svi se slažu da se ne radi samo o fizičkoj snazi nego o svakoj snazi, snazi volje , istrajnosti, vjeri, materijalnome itd. itd. ..znači u to spada i snaga karaktera i psihičke ličnosti, emotivna snaga i drugo…

A nije izuzet niko, po hadisu, to znači da se odnosi na sve vjernike , samim time i na žene!

 

Da ne govorim o ovoj psiho-soijalnoj dimenziji rečenog.

Šta znači biti slab i ovisiti o milosti drugih.

Svaka slabost, bilo koja u bilo čemu, bilo koga se skupo plaća!

Tako , nažalost sav svijet funkcioniše, po zakonu jačega.

Ako žene misle biti slabašne i čekati da se muškarci po nekoj empatiji, smiluju ženama i da im dadnu njihova prava i da prema njima pravedno postupaju, onda se grdno varaju!

Svaki slabić je žrtva, kad-tad, silnika, sadiste koji iskorištava samo onu žrtvu koja je slaba i koja mu se ne opire, koja dozvoli da bude slaba.

A prepuni su danas tekstovi o zlostavljanjima žena i uskraćivanju njihovih prava.

 

Pa čak , islam je napravio možda naaajveći zaokret u istoriji svijeta po pitanju žene i njihovih prava, i žene muslimanke su to isparvno i shvatile i nisu čekala da im muški donesu to na pladnju, upakovano u cvijeće kući.

Mnogo je poznatih slučajeva u kojima su žene muslimanke direktno išle Poslaniku a.s. i pitale i tražile svoja prava, po pitanju braka, ibadeta, džihada čak, “ženskih” pitanja, obrazovanja, i svega drugoga.

Tako da je poslanik a.s. rekao : ” Divne li su žene Ensarijke! Stid ih nije omeo da se obrazuju u svojoj vjeri!”

Znači , muslimanke su bile stidljive a što je odlika ženstvenosti i nježnosti, ali nisu bile SLABE i slabašne pa da su čekale na dobro, nego su bile aktivne i tražile direktnim pitanjima svoja prava i učešće u dobru!

 

Inače, to totalno nepoznavanje ili površinski poznavanje ovosvjetskih tema, stvari i disciplina, posebno sociologije, psihologije, pedagogije, metodologije, politike, logike, istorije itd., ovih naših daija , je toliko nanijelo štete islamskoj davi u BiH , pa i u svijetu cijelome, da je to nemoguće sve ni sabrati u stotine tomova knjiga, što se tiče štete na induvidulanim slučajevima, a što je još gore, na globalnom planu i sceni.

 

…dosta… !

 

Ne napisah što feminist 😀 , pa zato jer sam se suprotstavio ovom stavu a žene neke se suprotstavile meni i podržale ovaj stav 😀

et’ ti

Članak 358. (predratni)

Nisam dugo pisao pa da jedan predratni napišem.

Znači, ako dođe do rata opet, mislim doći će, ali uskoro ovo, jer se situacija kako globalna tako i regionalna kreće u tom pravcu…moj generalni plan i viđenje je ovakvo…

Ženi i djecu poslat vani neđe, Austrija, Holandija, to su prve opcije, pa bum vidjel đe se mogne prvo..

Ja bih ostao svakako inšaallah, da se borim, pa ako poginem šehid inšaallah, a to je svakako jedna od najvećih želja svakog vjernika.

Ako ne preselim, onda ništa, idemo dalje dokle se mogne i kako se mogne..štaš..

 

Što se tiče rata u nas i to, mislim da smo mi Bošnjaci u prednosti.

Prvo , ako poredimo situaciju 92 i sada…znači Srbi a i Hrvati su imali barem 10 x više naoružanja od nas, mislim da je i to mal omjer možda i 100 x pa i više…danas to nije tako, danas i u nas ima dosta oružja ostalog od rata, kao i drugog, lovačkog ličnog a i vojnog i policijskog svakako, a i nabavilo bi se dosta toga ako bi baš došlo do rata..

Drugo, srpska vojska je bila mnogo bolje organizovanija od nas, znač imali su potpunui vojnu organizaciji od vrha pa na dole, već pripremljenu i uhodanu, planirano sve i pripremljeno…dok smo mi se usput bez mnogo iskustva i svega ovoga organizovali…

Danas to nije tako, imamo i dio vojne i policijske strukture, a posebno je bitno to što imamo ljude koji su vrlo iskusni već u toj organizaciji a iskustvo je naravno ovo ratno od prošle agresije.

Tako da bi se Bošnjaci jako brzo organizovali i dočekali agresiju i rat, čak što više, smatram da bi jako brzo iz faze odbrane prešli i ofanzivnu fazu.

Najbitnje je to što su Bošnjaci, ako muslimani, jako dobri  borci, pa rekao bih ratnici.

Odlučujući faktor je i taj što bi sutra , u toj bošnjačkoj vojsci bilno mnogo više mladih ljudi koji su jako privrženi vjeri a to je ono što bi ih učinilo nevjerovatno dobrim borcima, kao što su i u proteklom ratu jedinice koje su imale veliki broj vjernika u svom sastavu, bile najbolje jedinice.

Uz Allahovo obećanje da 100 dobrih i izdržljivih vjernika može pobijediti 1000 nevjernika a 100 iznrenih vjernika 200 nevjernika, pobjeda bi bila izvjesna inšaallah.

Smatram da bi najveći problem bili mladi momci, nafurani na igrice koji bi vjerovatno i rati borbu posmatrali kroz to, pa bi bili lahke mete i žrtve.

Agresor bi opet najviše žrtava bošnjacima nanio u civilnom dijelu, i među povratnicima, mad ai tu mnogo manje jer i oni su danas svjedsniji i pripremljeniji na takvo moguće dešavanje , pa pretpostavljam da u svojim glavama imaju razrađene planove za neko izvlačenje sa tih prostora, ako ne bi mogli na vrijeme da se sklonu.

 

Ono…. ne treba rat priželjkivati, tako je islamski stav, ali ako do njega dođe onda se treba odlučno i hrabro suprotstaviti i bez okretanja leđa neprijatelju, nego dakle hrabro se boriti do pobjede ili pogibije….a i treba biti spreman i na oprezu, jer ko zaboravi prošlost ona će mu se ponoviti…

Vjerniku to nije ništa strašno, smrt je jedna i svakako će doći.

 

Članak 357. (O muslimani mi vas volimo vise nego Bizantijce iako su oni nase vjere)

Sir Thomas Walker Arnold u knjizi The Preaching of islam kaže:

„Kad je muslimanska armija osvojila dolinu Jordana i ugorila se na Filhi, kršćanski stanovnici tih krajeva poručili su Arapima:

“O muslimani mi vas volimo više nego Bizantijce iako su oni naše vjere.Vi se bolje držite vjere i milostiviji ste prema nama i uzdržavate se od činjenja nepravde prema nama i vaša vlast nad nama je bolja od njihove, zato što su oni pljačkali nas i naša dobra i naše domove“

 

Ne može insan a da se ne zapita, šta se to promijenilo u glavama ljudi, u njihovim djelima, pa danas kršćani u muslimanima ne vide milost, nadu, oslobotelje od ugnjetavanja, pravdu, svjetlo na obzoru ovog sumornog svijeta?

Neko će reći da je kriva propaganda koja se vodi protiv islama, na zapadu.

Jeste, ima i tu dio, ali i za vrijeme ovih kršćana, i njihova vlast je vodila propagandu protiv muslimana, i govorila svom kršćanskom stanovništvu da su muslimani necivilizovani arapi iz pustinje, beduini, pljačkaši i pagani, da slijede učenje ludog čovjeka koji niječe Isusovu božanstvenost i koji sebe naziva posljednjim božijim poslanikom. Da , sve su to govorili pa i gore od toga.

Ali to nije moglo da zacrni lik i djelo muslimana.

Ja ne bih tražio krivca u drugome.

Sve što protiv islama rade danas, radili su uvijek, samo su metode i sredstva malo drugačija.

Ja bih prije rekao da smo mi krivci.

Tu ni sebe ne amnestiram, dakle i ja sam krivac, i ti muslimanu i muslimanko koji ovo čitaš.

Gdje su naše vizije, misli, riječi i djela kojima ćemo rastjerati crne oblake smutnje i laži koji nas okružuju, i to ih rastjerati sa lahkoćom!?

Kada su muslimani jaki i izdržljivi, mogu pobijediti, po Božijem obećanju, deset puta jačeg neprijatelja, što se dokazalo.

Tako, i kada su naša djela jaka, lahko će savladati laži i smutnje zlikovaca.

Kada su muslimani slabi i iznureni, onda, također po Božijem obećanju, pobijedit ćemo dvostruko jačeg neprijatelja.

Pa tako je i sa djelima.

Problem je ako su naša djela još slabija, ili ako ih ne daj Bože uopće nema!

Ili ako ih ima a nisu dobra, možda mi mislimo da su dobra, ali ne, nisu, pa zbog toga svjetom i ljudskim umovima pobjeđuje ova tamna strana i slika muslimana.

Još veći je problem kada su naša djela takva da njima sami sebe slabimo, a to su ona djela kojima unosimo razdore u naša srca i dijelimo se u stranke.

 

Da Allah podari snage da muslimani promijene svoje stanje pa da im onda i On promijeni stanje na bolje i da nas učini, kao i pređašnje generacije, svjetlom dibra, milosti i nade u bolji svijet…amin

Članak 356. (jedan nacionalistički)

gusle

Gusle. Žičani instrument sa jednom žicom. Zvuk se proizvodi gudalom od konjskog repa. Mada se “svira” u svim narodima balkana, gusle se doživljavaju kao nacionalni simbol i nacionalni instrment srp(b)skog naroda.

 

 

ljerica, lirica

Ljerica ili lirica.Žičani instrument sa tri žice. Zvuk se proizvodi gudalom. Na balkanu, ljerica se uz gajde doživljava kao nacionalni instrument Hrvata.

 

 

saz

Saz. Žičani instrument koji ima najmanje šest žica, a može imati i do 12 (dvanaest) pa i više. Zvuk se proizvodi trzalicom. Na balkanu se doživljava kao nacionalni instrument Bošnjaka.

Članak 355. (bičevanje)

Dok sam pisao ovaj prošli naumpade mi i ovo..

Ljudi inače slabo znaju išta o šerijatu tj. islamskom vjerozakonu..pa čak i muslimani praktičari, da ih tako nazovem, neke stvari ne znaju..

Možda ću o nekim stvarima da pišem kad mi naupadu ovako, a da bi na neki način i razbio neke predrasude i pogrešna shvatanja i razmišljanja o tome..

Zbog sve ove propagande a i raznoraznih dešavanja po svijetu, među nemuslimanima se stvorila loša slika o šerijatu,  a tome su doprinijeli i sami muslimani, koji su neke svoje  neislamske običaje i ponašanja uveli u islam i šerijat, pokušavajući se tako opravdati, iako ti postupci nemaju ništa sa islamom (npr. tzv. ubistvo iz časti koje se nerijetko desi u nekim muslimanskim zemljama a i na zapadu)

 

Prije nego napišem ono što mi je naumpalo da napišem, naveo bih samo jednu “definiciju” perijata, moda više opis i tumačenje , šta je to šerijat, a koji je naveo

„ŠERIJAT se temelji na mudrosti i interesima ljudstva kako ovog tako i budućeg svijeta.ŠERIJAT je sav pravda; sav je rahmet i milost Božija. ŠERIJAT je sav od interesa i koristi ljudstva. ŠERIJAT je sama mudrost.Svako pitanje koje izlazi iz okvira PRAVDE u NEPRAVDU, iz milosti u kaznu, iz koristi i interesa u štetu, iz mudrosti u glupost – to nije Šeri'at, iako će to neko nazivati Šeri'atom zbog svog te'vila – pogrešnog rezonovanja i tumačenja Šeri'ata.

ŠERIJAT je sušta uspostava pravde među ljudima i samilosti među stvorenjima. ŠERIJAT je Allahova sjena na zemlji, mudrost koja najbolje i najiskrenije upućuje na Njega, i na istinitost poslanstva Njegova Poslanika, a.s.ŠERIJAT je svjetlo pomoću kojeg gledaju oni koji oči imaju, i kojim se upućuju oni koji su upućeni.
ŠERIJAT je apsolutni lijek za svaku bolest, i pravi put za one koji misle hoditi pravim putem.ŠERIJAT je radost oka, život srca i slast duša. ŠERIJAT je život, hrana, lijek, svjetlo, iscjeljenje, čuvanje. ŠERIJAT je dobro ovoga svijeta, i svako dobro proizilazi iz njega, i nastaje pomoću njega…“ ( Ibn Qajjim ; I'ilamu-l-Muvekki'in)

 

Znači što se tiče šerijatske kazne bičevanjem za određene prestupe ( ne želeći da ulazim u raspravu o tome da li je to odgovarajuće za naše vrijeme, kao ni u to za koje prestupe je propisana) , jeste li znali da se ona sprovodi na sljedeći način:

Prvo , sam bič ne smije biti predebel, pretežak a i ograničene je dužine, ..ne mogu sada naći te podatke, ali to je kratak bič, ne kao što vi već u glavam aimate oanj indiana džons bič 😀 , ili neke što možete vidjeti na nekim slikama ili videima danas..

Glavno je sljedeće, da su udarci tj- zamasi takvi, da onaj koji izvršava tu kaznu, ne smije mahati rukom tako jako tako da , ako bi mu ispod pazuha, mišice, bio neki predmet, da bi mu taj predmet ispao!

Neki kažu da će izvršitelj staviti mushaf pod ruku i onda udarati i da mu on ne smije ispasti ( ako mu ispane kreće ispočetka 😛 , šalim se naravno 😀 )

Eh sad, hajte vi probajte to uraditi…

stavite nešto pod pazuh i mašite rukom a da vam to ne ispane… 🙂

 

Znači , prevashodi cilj te kazne je da djeluje više psihološki a ne fizički, a u cilju generalne prevencije a i specijalne svakako….

Znam da bi mnogi i muslimani kada govore o ovome i to zamišljaju, oni bi volili iskaliti svoj bijes nad tim kažnjenikom i  udarati do smrti, a to je svakako pogrešno i nije u duhu šerijata

Članak 354. (analiziraj ovo)

Nekoi dan sam odmah htio pisat, al nedade mi se…

znači htio sam napisat sljedeće:

PITANJE ZA 1 MILION EURA ET’:

KOLIKO MORAŠ BITI GLUP PA DA POVJERUJEŠ U OVO?!

 

A radilo se o ruskoj optužbi da Erdoan lično i njegova familija tj. sin, učestvuje u prodaji ISISove nafte 😀

Dakle ne samo što su se provalili time, kao dokaz stavili sliku Erdoanovog sina sa nekom dvojicom muslimana sa dužim bradama, koji su navodno ISISovi dileri nafte, a radi se o vlasnicima nekakav restorana Kebaba 😀 , nego su se i provalili sa slikama cisterni koje su navodno ISISove na granici sa Turskom..a zapravo radi se o cisternama Kurda iz sjevernog Iraka, koji su u ratu sa ISISom a imaju svoje nafte iz izvora koji su pod njihovom kontrolom.

Kurdi čak kažu da to nije nikakva tajna i da se to zna, da je to sve javno i transparentno, ta prodaja nafte Turskoj..

Znači Rusi u jednoj ristođovgovskoj propagandi protiv svih ustašofiva i svbomvzaca iz turske 😀

A količina rusofilizma koji ispoljavaju srbi je , pa ja mislim ovako, da srbi rusofili doživljavaju orgazme dok čitaju ruske članke protiv Turaka i Erdoana 😀

Komenarisamo sam rna Russia Today (RT) koja prednjači u toj prljavoj propagandi.

Iako je poznato, doduše ne i neiformisanima i onima koje istina i ne interesuje, nego samo površinski i po strastima prihvaćaju vijesti koje im se serviraju, da je Asad jedan od najvećih kupaca od ISISa..a čovjek preko kojeg sve to ide je neki sirijac sa RUSKOM putovnicom 😛

Kad ovo gore spomenuh…čovjeće, pa stvarno ta mržnja koju Srbi imaju prema Turcima je fakat patološka.

Ali ako se objektivno sagleda istorija, Srbi i nemaju nekog velikog razloga za takvo nešto..pa čak su i u Osmanskom carstvu imali nekih privilegija u odnosu na neke druge narode, ostali su i opstali u svojoj vjeri i u svojoj zemlji , zahvaljujući šerijatu naravno, kao i svi narodi koji su željeli da zadrže svoju vjeru a našli su se u granicama osmanskog carstva…

 

dalo bi se o svemu ovome svašta..al ode preširoko…naumpade mi još nešto al odo novi post o tome, nek mi je to tema zaaaasebna

 

Članak 353. (blago)

Danas je insan toliko zadivljen i zaokupljen ovim dunjalukom…

mislim, vazda je bio, ali danas ima mnogo više izbora…

divi se svojoj odjeći, obući, kući, namještaju, djeci, hrani koju jede, mobitelu, posuđu, tuš kabini, wc šolji čak, autu,….. posvećuje tome toliko pažnje kao da mu je to svrha i cilj bivstvovanja na ovome svijetu …

nemali je broj i vjernika koji su u istoj takvoj zamci…

treba se insan trznuti iz tog stanja, kao i onaj koji je imao “vlast kakvu niko poslije njega neće imati”

“Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!” (Sad 32)

 

Članak 352. (još malo analize)

Da nastavim i ja malo analizu …kad može svako već , ..pa jah!

 

Što se tiče te situacije na Bliskom istoku, isprepliču se tu razni interesi, i svako je sa svakim i u talu, tj. partner ali i protivnik…ovisi o čemu se radi…

Pa tako nije čudno to što su neki protivnici u nekom “biznisu” npr.

Što se tiče kupovanja nafte i gasa od ISISa na crnom tržištu, svi kupuju (osim južnijih arapskih zemalja jer one nemaju potrebu) a ostali kupuju iz različitih razloga, neki što moraju, jer je jeftina a drugi ….a drugi jer je zbog tog crnog tržišta cijena nafte jako opala i to najviše pogađa Rusiju!

Rusija ne može tako jeftino da prodaje svoju naftu i gas a uz ekonomske sankcije ovo je vodi u još veću ekonomsku krizu pa joj je ovo dodatni, ako ne i glavni razlog što se uplela u rat u Siriji. Naravno, zapadu odgovara ruska ekonomska kriza…

 

Druga, još globalnija stvar…zašto sve to u Siriji ta eskalacija sukoba, državni udar u Egiptu koji je podržao zapad na čelu sa Amerikom, kao i pokušaju sličnog scenarija i u Turskoj, hvala Bogu neuspješan?

Pa ovako…u Turskoj imamo jaku proislamsku politiku koja je uspjela od Turske napraviti velesilu u svakom pogledu, da to nije proislamska ne bi bio problem, a ne bi bio problem jer se ni Turska ne bi izmakla kontroli i ovisnosti od svjetskih moćnika, jer svaka vlast osim islamske je sluga zapada…

U Egiptu na vlast, sasvim legalno, također se pojavljuje proislamska vlast( koja ima podršku Turske). Dolazi do vojnog udara koji podržava zapad.

Sirija također, da se nije pojavio ISIS , opozicija koja je također proislamska, bi već do sada bila na vlasti.

Znači imali bi tri najjače proislamske države, koje bi povukle za sobom i druge. Egipat bi povukao Libiju i Tunis koji su također blizu islamske uspostave vlasti, barem bile, sada već malo dalje a zbog smutnji i nereda koji svakako podržavaju zapad a sada i Egipat na čelu sa zlikovcem Sisijem.

Sirija bi povukla Jordan, Irak, Liban malo teže (zbog šija).

Ali dok se ne bi ostali priključili, Turska, Egipat, Qatar, Sirija i nenadano, nakon dolaska novog kralja na vlast i KSA, bi predstavljali snažan temelj za ujedinjenje tih država , pa možda čak i u Hilafet.

Zbog svega toga, a to je zapadu jasno kao dan, je morao pasti Mursi, i moralo se u Siriji zakuhati, jer se nije smjelo dozvoliti da se ponovi još jedna uspješna Turska priča.

Sada se još kao nešto što bi trebalo ogaditi svijetu pa i muslimanima, pojavljuje jedan ISIS, i to još baš kao “Hilafet” …kao da su oni koji su pogurali tu ideju (mislim na zapad i obavještajne grupe preko kojih je ISIS dobijao podršku) htjeli poslati Turskoj ( koja je nosilac ideje o ujedinjenju islamskih zemalja i njihovom oslobađanju od zapadnog imerijalizma i neokolonijalizma) a onda i ostalim protagonistima , Ihvanijama i drugim islamskih političkim pokretima –  hoćete Hilafet? , pa evo mi će mo vam dati “Hilafet” .

Izrael svakako ima vrlo jak interes da to sve ne uspije, jer je onda on realno najugroženiji, zbog svog zločinačkog cionističkog režima.

Zbog toga on i podržava svako stanje haosa i nepravde u muslimanskim zemljama.

Tražio sam, ali nisam našao, jednu Netanjahuovu izjavu od zadnje agresije na Gazu, u kojoj je izjavio otprilke ovako, a vezano za stanje u Siriji i regionu: – da je u interesu Izraela da nijedna strana ne prevagne i ne pobijedi – drugim riječima, ko bude slabiji mi ćemo ga pomoći, pa kada taj osnaži onda ćemo pomoći ove druge, jer objektivno Izraelu ovakvo stanje anarhije i haosa u muslimanskim zemljama najviše i odgovara, osim da na vlasti budu , kao i do sada, marionete zapada koji će narod a posebno islamiste držati pod željeznom čizmom.

Problem je što je narod rekao da ne želi više takvo stanje, pa je onda za očekivati ratove i haos.

 

Naumpade mi i Alžir , vi ste vjerovatno zaboravili na to, kako je nekad , ne tako davno, islamski FIS odnio pobjedu, pa se onda pojavljuje vojska koje ne dozvoljava takvo nešto, a iza svega stoji Francuska naravno, i onda se najednom pojavila zloglasna GIA , nešto kao sadašnji ISIS, samo u nešto manjem obimu, koji pođe klati i ubijati po alžirskim selima i gradovima, kao fol znak odmazde i borbe protiv vojnog-profrancuskog režima, a zapravo su najviše ubijali obične muslimane po selima koji su glasali za FIS i koji su odbili da podrže tu zločinačku organizaciju, koja je također proglasila hilafet. Čista obavještajna štimaljka, a kako bi se razvalile islamske političke struje, dobilo opravdanja za progon i zabranu FISa i onemogućio ikakav dolazak na vlast islamista…

Znači sve što gledamo je već oprobani scenario….

 

“Izmišljali su spletke, a Mi smo njima spletke činili onda kad se nisu nadali.” ( En-Neml 50)

“…Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima” ( Saff – 8 )

Članak 351. (kvazi analitičari)

Čitam po člancima i gledam po YT  raznorazne “analitičare” stanja u Siriji i nevjerovatno je koliko su ljudi glupi i koliko nemaju veze sa stanjem a koliko ih ljudi prate , slušaju i prihvataju kao istinu ono što ovi  govore i pišu.

Tako sad npr. evo naletim na sljedeću izvalu da je Amerika napravila ISIS da bi  ISIS pobijedio Asada!

Pa ljudi moji, to je glupost da je nema veće et’ !

Ko je od početka prati dešavanja u Siriji onda zna i sljedeće…

Da Asad i ISIS skoro nikako ne ratuju jedni protiv drugih, da su u mnogim bitkama zajdnički nastupili protiv snaga sirijske opozicije, da je ISIS na prevere raznorazne pobio na desetine komandanata sirijske opozicije,…da su ISIS i Asad najveći trgovci naftom i gasom sa jedne, a novcem oružjem i strujom sa druge (Asadove) strane…da se ISIS pojavio u Siriji u onom momentu kada je sirijske opozicija jako dobro napredovala i možda za nekih 6 mj. bi Asad bio gotov u potpunosti…u tom momentu se javlja ISIS koji “sa leđa” ( ko nama Hrvati  ‘93) napada opoziciju, otima im teritorije ( znači doslovno opozicija oslobodi grad i nastavi dalje, ostavi nešto malo vojske da čuva taj grad, a ISIS dođe i otme taj grad, pobije i zarobi opoziciju) …

Da nije bilo pojave ISISa , Asad bi već bio gotov, i kako neko onda može izvalit takvu glupost!?

 

Dalje, opet ponavljam, a u onom postu od neki dan o Šamu ima i mapa.

Rusija skoro pa nikako ne bombarduje ISIS!!!!

9/10 bombi padne na snage sirijske opozicije!

A to se u medijima naslovi kao napad na TERORISTE! I kao Putin pas , se predstavlja kao neko ko je najviše oštetio i ratovao protiv ISISa – AHA al litl tumorou!

On je došao da spasi Asada od snaga opozicije a ne zbog ISISa, jer Asad mu daje i luku i aerodrom, a opozicija ako pobijedi, kao saveznik Amerike i Turske će ih svakako lišiti toga. To nešto malo bombi što baci na njih je samo da zamaže glupacima još malo oči…

 

Uz ISIS najveći teroristi na Bliskom istiku su svakako Izrahell i Asadov zločinački režim…

 

Gledam malo onog Charlia Rosea i njegove goste, mogu vam reći da ima ljudi koji razumiju sve te detalje, kao CIA ini direktori i neki profesionalci koji se bave pitanjema Bliskog istoka, ali tih njihovh mišljenja i nalaza nema na naslovnim stranama niti vijestima…nego se pušta raznoraznim ublehašima da analiziraju i bubaju ko maksim po diviziji gluposti raznorazne…

 

Dalje, ISIS je “muslimanski” proizvod, a da li ga je CIA ili MOSAD formirao je bezze pitanje koje prihvataju neki muslimani jer tako krivicu prebacuju na anamo njiha…nije ga formirao nego ga je možda samo iskoristio i podržao te “naše” usijane glave, jer je u toj ideologiji vidio ujedno priliku za ostvarenje svojih ciljeve i pretvaranja Svijeta u ono što je sad i u što još treba da se pretvori..

ISIS će naravno prihvatiti svaku pomoć od takvih jer njih nije briga od koga će se okoristiti za svoje umobolne ciljeve….to je poseban mentalni sklop – haridžijski

 

et’ , ne mogu više , mislio sam svašta još…neam živaca

Članak 350. ( vjetrenjače)

Poznato je da snaga ovisi od energije tj. kako se energija iskoristi i usmjeri takva će biti i sila, snaga koja se proizvede…

Mi odnedavno proizvodimo energiju i iz vjetra, električnu, mada se energija vjetra i ranije koristila na druge načine.

 

U 46. ajetu sure Enfal , se koristi jedna zanimljiva jezička konstrukcija, a koja je prevedena po značenju a ne doslovno , ovako:
“i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali;”

Eh ovo :da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali;  zapravo predstavlja gubitak snage i energije za rad, trud, borbu…

Ono što je zadivljujuće jeste sljedeće, da original tekst glasi ovako :وَتَذْهَبَ رِيحُكُمْ

A što bi se doslovno prevelo ovako : pa da ode vaš vjetar!

 

Znači, Allah s.v.t. na neki način napominje ljude na to da je vjetar izvor snage i energije za ljude…a na ljudima je da je iskoriste, pa i vjetrenjačama.

 

“Reci: “Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.” Kehf 109.

Članak 349. (hibernacija)

Neki ljudi se nadaju tome, da će dakle nauka u budućnosti uspjeti da ljude koji uđu u hibernaciju, ponovno vratiti u život.

Sada se to radi postupkom krioničkog zamrzavanja…tj. pokušava, eksperimentiše….

Izvadi se krv i ubaci antifriz 😀 ozb.  i svašta nešto još se uradi…

Helem ugl. ti se ljudi nadaju da će ih nauka nekada možda moći odlediti i vratiti u život..

Milion je tu neistraženih pitanja , u kojoj fazi “života” treba uraditi krio postupak , a da bude moguće “odleđivanje” ….da li prije prestanka kretanja protoplazme u ćelijama, što je jedini pouzdan znak smrti, ili možda u još ranijoj fazi, ili možda i nakon toga….

Sad to manje više….haj..nego …razmišljam o ovom Kur'anskom ajetu, u kom se spominje nešto slično, pa kontam, možda je to neka “natuknica”  ljudima da je takvo nešto moguće izvesti i ljudima, uz ispunjenje određenih uvijeta…ovo svakako ne znači i pobjedu nad smrću,jer je to nemoguće svakako, nego samo “odlaganje” do roka koji je određen kao prava smrt..

 

” Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: “Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?” I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita: “Koliko si ostao?” – “Dan ili dio dana” – odgovori. “Ne” – reče On – “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinim dokazom ljudima – a pogledaj i kosti – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.” I kad njemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve može!” ( Bekara 259.)

Članak 348. (DJEVOJKA – PTICA ZLATNA PERJA)

Bird_Girl_by_ggatz

Ono ti bio u Cara u Stambolu jedinak sin. Pošto se on dokopa snage, poželi vidjeti prostrano babovo carstvo, pa zaište izun od baba. Caru nije bilo milo, ali nije mogao sinu hatura ištetiti, pa mu dopusti i dade mu dosta para i ljudi da ga prate. Jednom lali u pratnji zapovjedi Car da dobro pazi na njegova sina i da mu uvijek javi šta mu sin radi i sa čijem se najradije zabavlja.

Car učini hair-dovu, a Carević krenu na put. U koji bi god varoš došao, odmah je pitao za fukaru pa bi je tu pomogao. – E bi god uz put našao hrđavu ćupriju, odmah bi naredio da se nova načini. Lala je to sve Caru javljao, a Caru bijaše veoma milo što mu je sin tako dobrim putem pošao, pa mu je još dva-tri puta slao para da mu ne bi nestalo. Dok je Carević obišao prostrano babovo carstvo, načinio je samije sedamdeset i sedam ćuprija, osim što je druge haire činio.

Kad se vrati carević u Stambol, Car ga lijepo dočeka i bolje ga pazio sto puta nego prije, jer što mu je god lala pisao za njega, sve se podudaralo s Carevijem tabijatom da ne more bolje. Carević je bio neko vrijeme u Stambolu, ali se zaželi da i preko mora ide, da vidi prekomorske narode. Caru to ne bude milo, ali šta ćeš, jedinak mu je, a dobar, pa mu nije mogao hatora ištetiti, te mu dade jednu veliku lađu punu svačega i dosta ljudi.

Carević je dugo tako putovao po moru, ali đe je sreće, tu je i nesreće: jednoga se jutra digoše vjetrovi, pa uzburkaše more, a dalga zanese Carevića daleko, daleko u tuđi vilajet, te ga prićera jednome ostrvu. Taman da se iskrcaju, kad dalga udari, pa razlupa lađu o jednu stijenu. Eto ti sad nevolje! Što je god bilo živo na lađi, sve se podavi. Samo se izbavi Carević i trojica mu slugu na jednoj štuci pa izađu na ostrvo. Pošto su se dobro osvijestili i osušili, vide da su u jednoj velikoj pustinji. Kroz tu su pustinju išli tri debela dana, a pravoga puta nijesu mogli naći. Hranili su se plodom voćaka što su ih pogdjegdje nalazili. Treći dan opaziše jedno malo polje i preko polja grad te se obesele i pođu upravo gradu. Čim su nastupili na polje, okupe ih nekakvi sršljenovi, krupni, majčin sine, svaki po palac, pa onaj odavle, onaj odanle, dok jednoga slugu odmah oboriše. Kad se Carević obazrije, kad nema ni drugoga. Kad se obazrije na kraju polja, kad nema ni trećega, pa onako, kao jadan, kao žalostan uljeze u grad. Kad u gradu, kad ima šta vidjeti: ne da niko ni zalogaja hljeba, a on nema ni pare. Be sršljenovi bi i njega oborili, ali nijesu mogli. Nije šala sedamdeset i sedam ćuprija što je on učinio sevapa. Pa ne da sevap pravome poginuti. Onako je sumoran tumarao po gradu, dok telal povika: ” Ko će uzest Hambašinu kćer, daće mu Hambaša hiljadu i jedan dukat i učiniće ga sretnijim!” Carević nemajući kud – kamo, javi se telalu da će je on uzesti, a telal ga uhvati za ruku i odvede Hambaši. Hambaša ga lijepo dočeka: ugosti ga, obuče mu nove lijepe haljine i dade mu đevojku. Tako prođoše tri dana

Kad bi treće jutro, reći će Hambaša Careviću:

– Bi li, zete, da se malo prohodamo?

– Bih, što ne bih.

Za tili čas biše gotova dva konja, kao dvije vile, a oni pojahaše. Kad su daleko od grada odmakli, dođoše do jedne velike stijene. Velike, velike, da je kabil do neba tiče. Tu oni odjahaše konje. Pošto malo otpočinuše, reći će Hambaša Careviću:

– Čuješ, zete, ti treba da zakolješ sada ovoga jednoga konja!

– kako ću, ako za Boga znaš, klati, kad ja nijesam u svome vijeku ništa zaklao? A što bi klao tako dobra konja?

– Ne brini se ti! – reče Hambaša. – Ko ti je dao toga konja, daće ti i boljega, nego zakolji, jer je u nas taki adet.

Carević, nemajući kud – kamo, zakolje konja.

Kad konj krepa, reče Hambaša:

– Sada ga lijepo rasparaj, pa izvadi drob iz njega!

– Kako ću, Boga ti, parati? Ta bi li okrvavio sve haljine?!

– Ne brini se ti! Ko ti je dao te haljine, daće ti i bolje. Nego paraj! To je kod nas adet!

Carević se saže, raspara konja i izvadi iz njega drobinu.

– E, sada lezi u toga konja!

Carević ga pogleda začuđeno, jer nije znao od ibreta ni na kom je dijelu zemlje. Čudi se, pa da vidi na šta će sve to izići, leže u konja, a Hambaša brže-bolje izvadi iz džepa jednu veliku iglu, pa ga zaši, te se izmaknu pa zviznu na jednu košćurinu.Doleće jedna velika ptičurina Devekuša, šćepa kljusinu i Carevića, pa iznese na onu veliku stijenu. Kad ga iznese na stijenu, zaklikta, pa probuši trbuh konju, a Carević skoči pa se zakrivi. Devekuša se prepade pa uteče, a Carević osta na stijeni.

– Vidiš li šta oko sebe? – zapita ga Hambaša.

– Vidim nekakvo veliko sjajno kamenje, nego ako za Boga znaš, skidaj me sa ove stijene!

– Ne boj se! Kako sam te lahko tu iznio, još ću te lakše skinuti, no mi bacaj toga kamenja! Carević stade bacati kamenja, a Hambaša kupiti. Kad nakupi pune bisage, opkorači konja, a Careviću reče:

– Ostani ti tu! Naći ćeš još takvijeh mahnitova kao što si ti, što sam ih ja gore poslao.

Kad Hambaša izmače dogledu, pogleda Carević oko stijene, ne bi li mogao kuda sići i nađe više od dvadeset ljuckijeh kostura, sve što su skapali od gladi.

Carević potraži put, traži, traži, nigdje nikakva. Carević se sada nađe u nevolji, pa se u muci i jadu pomoli Bogu. Poslije je toga počeo lutati i došao do jedne stijene, pa pogleda oko sebe, kad spazi s desne strane jednu malu, strmu, usku putanju, pa se obeseli, pomenu Allaha i uputi se njome. Brate, taj ti je put bio težak, bio je, štono riječ, kao Sirat-ćuprija, tanak k'o dlaka a oštar k'o sablja, ama Allah njemu pomaže, a održa ga sevap što ga je počinio, pa srećno pođe putem i dođe na jedno veliko polje. Kad je u polje došao, otpočine i tu dočeka ićindiju, pa se uputi preko polja. U sami akšam stiže pred jedne saraje. Pred njima jedan bradat dedo: brada mu do pasa: ima mu trista godina:

– Akšam hairosun, Dedo! – pozdravi ga Carević.

– Allah raziosun, Careviću! – odgovori mu Dedo.

Carević se začudi oklen ga poznaje.

– E kako ne bi’ znao, kad u ove saraje ne more niko doći nego car, ja carski sin, i to jednom u sto godina. A ko dođe jednaput, more kad god hoće. Sjedi pa se odmori! Znam da si umoran. Tu Carević sjede, a Dedo donese gotovu kahvu, pa popiše i odmoriše se. Po kahvi uljegoše u saraje, te najprije otklanjaše akšam, pa Dedo postavi sofru, te večeraše. Po večeri počnu opet piti kahvu, a Carević ispriča ko je i oklen je i šta je na putu propatio, pa onda zapita Dedu šta je on i odaklen je.

– E to me, sinko, nemoj pitati! Ja sam ovđe sam pa mi je baš milo što si došao ti: da u muhabetu još koji dan ljepše provedemo. Ti ćeš ostati ovđe uza me! Neće ti gore biti no i u baba u Stambolu. Pa ako kad kismet dođe, spremiću te ocu, da ga obeseliš.

Tu je Carević bio u Dede cijelu godinu dana. U Dede svega kao u cara. Ta onakijeh lijepih bašta nema ni u cara. Uza nj je naučio i mandže gotoviti, pa je odamah treći dan odmijenio Dedu. Kroz cijelu godinu nije vidio žive duše, osim Deda i nekakvijeh čudnovatijeh ptica, kojima je po Dedinoj zapovijedi davao nekakva čudnovata žita iz deset zlatnijeh kutija. Pitao bi Dedu, ama je znao da mu neće kazati. Kada je prošla godina dana, spremi se Dedo na put. Pošto otklanjaše sabah i proučiše hair-dovu, izvadi Dedo jedan zlatan sindžir, na njemu sto i jedan ključ, svi ključi od zlata, a u svakome po dva alema, pa ga dade Careviću i reče:

– Evo ti ove ključeve! Ama nemoj često ići u bašču što je pod ovijem najmanjijem ključem, ako i iziđeš, ne silazi na potok!

Prošlo je nekoliko dana otkako je otišao Dedo. Carević je pregledao sve Dedine prostorije koje do tada nije vidio, pa uljeze i u onu bašću. Kad je uljegao u bašču, začudi se. ” Ta nije ovaki ne Džennet” , pomisli sam u sebi. Puna bašča cvijeća. Bože, ne moreš ga se od milina da nagledaš. Pored bašče teče potok. Carević pođe potoku, ali se sjeti šta mu je Dedo rekao, pa se vrati i sjede u jednu sofu, pored jednog velikog busa zambaka.

Taman on sio malo, a dolećeše dvije ptice, kakve nije do tada ni u Dede vidio, pa padoše kraj rijeke. Svukoše sa sebe zlatno perje, pa ostaše dvije lijepe djevojke, kao dvije džennetske hurije. Odmah uljegoše da se okupaju u potoku. Uz kupanje se počeše razgovarati:

– Eto! Da se sada nešto kogod privuče pa da nam ukrade perje, mogao bi nas pohvatati, a nismo ni babu kazale kuda smo otišle, pa nas ne bi mogao ni tražiti.

To čuje Carević pa se privuče kroz cvijeće, ugrabi jedno perje pa reče:

– Ovo je moja, a ti hajde pa kaži ocu da je ova ostala u Dedinim sarajima uz Carevića iz Stambola.

Mlada odleće i javi ocu da je ona druga uz Carevića, a kad to otac ču, umiri se. Ta ne bi je za boljega ni udao! Pošto mlađa odleće, straija se stade uza nj previjati, moliti i zaklinjati da joj dade perje, da i ona ide ocu na blagoslov, pa mu obećavaše da će doći. Carević se ne dade nagovoriti, no je uze za ruku i povede u saraje. Tu je on s njome bio jedan mjesec dana, dok se Dedo vrati s puta. Dođe Dedo s puta, pa čim viđe Carevića, reče:

– Srećan lov! Srećno i čestito! Srećan bio, kad si je ulovio!

Ti je kod Dede prenoćio Carević još jednu noć, a sjutra dovede Dedo dvije deve, pa ih dade njima da na njima odjašu. Pri polasku poljube oni Dedu u ruku, a Dedo im reče:

– Čuvaj to perje, jer ako ga ona ugrabi, otići će ti. Nemoj ga ni spaliti, jer bi onda i ona umrla, jer ga samo njezin otac smije spaliti. Pošto još jednom poljubiše Dedu u ruku, reče nešto Dedo devama i oni otputovaše srećno. Dugo su tako putovali kroz pustinje, sela i varoši, dok najpošlje ne stigoše do Stambola. Kad su bili kod Stambola, nađe Carević jednog derviša, jednu golu fukaru, pa će mu reći:

– Trči Caru na muštuluk! Reci mu da mu ide sin i vodi sultaniju!

Kada je Car od derviša čuo da mu ide sin i vodi sultaniju, veoma se obraduje, te daruje derviša da mu je i dijete nakon djeteta moglo ići na Ćabu. Car naredi te se od veselja opali hiljadu i jedan top. Uto stiže i Carević sa sultanijom u Stambol. Car se još većma obradova kad viđe kako mu je snaha lijepa. Lijepa je bila kao džennetska hurija.

Carević je živio sa svojom sultanijom mirno i zadovoljno, a po Djedovu savjetu ušije joj zlatno perje u zlatnu krpu, pa je tu krpu uvijek nosio pod pazuhom kao hamajliju. Jednom bijaše velika vrućina. Carević legao d amalo prospava, pa onako se prevrćući ispadne mu ona zlatna krpa. Kad to sultanije viđe, žensko k'o žensko, radoznalo da vidi šta je, pa brže-bolje zgrabi krpu. Kad otvori – kad perje! Odmah se obeseli, izvadi perje i obuče se. Ptica, ptica! Niko ne bi ni pomislio da je to ona sultanija. Kada se Carević probudio, kucnu ona kljunom na džam od pendžera, pa mu reče:

– Ako češ me tražiti, traži me preko Zabiruru-Hazama u Hintu!

To reče pa odleće.

Carević viđe šta bi, ali se nije nikako mogao pomoći. Misli se, misli, šta će od života svoga? Najposlije smisli da ide onijem istim putem Dedi pa zamoli izun od baba. Car je sina dugo odvraćao i razbijao, ali ga nije nikako mogao razbiti pa mu dade izun i hair-dovu. Carević uzme opet lađu, ali mnogo veću i jaču, pa se krenu hairli na put. Išli su dugo, dugo po moru, dok stignu kod onog ostrva kod koga se prva lađa razbila. Tu pritjeraju lađu na kraj, a Carević iziđe, oprosti se s družinom i okrenu sam u dobri čas. Čudo je golemo, kome Allah pomaže: pređe pustinju a i ne umori se, dođe na ono polje, a nigdje ni jednog sršljena. Tu otklanja podne, pa se uputi u grad. Taman on u grad, a telal viče: ” Ko će uzesti Hambašinu kćer, daće mu Hambaša hiljadu i jedan dukat?” Carević je imao sada para. Nije mu bilo nevolje ići. Ama, on ima drugog uzroka što ide pa se javi telalu, a telal ga dovede Hambaši. Hambaša ne pozna Carevića. Lijepo ga dočeka, vjenča ga sa svojom kćeri i dade mu hiljadu i jedan dukat. Treće jutro pođu oni, kao i prije, u šetnju. Kad dođu do one stijene, zapovjedi Hambaša da zakolje konja. On se ustezao, kao da ga ne poznaje, ali kad Hambaša reče po drugi put, zakla konja pa izvadi drob i zavuče se u trbuh, isto kao i prvi put. Hambaša zašije kljusinu, zviznu na onu košćurinu, a doleti ptica Devekuša pa odnese Carevića na stijenu, provali kljunom trbuh, a Carević iskoči, ptica se prepade, pa uteče.

– Vidiš li oko sebe? – upita Hambaša.

– Vidim nekakvo kamenje sjajno. Ama ti ga više neću bacati – odgovori Carević pa zakotura dvije velike stijene na Hambašu. Hambaša bježao, ali ga jedna stijena stiže i vaskolika satre. Ama nema ti druge! Ko zlo radi i dočeka ga. Ne more drukčije obići. Carević sada zahvali Bogu, otklanja podne pa se uputi onom uskom putanjom.

Kad je došao pred Dedine saraje, nazvao Boga, Dedo mu ga prihvati i odmah zapita:

– Zar ti je utekla sultanija?

– Jest – odgovori Carević – pa sam došao do tebe da mi pomogneš da je nađem.

– A oklen ću ti je naći, kad ne znam ni oklen je?

– Znam ja – odgovori Carević. – Kad je otišla, kazala mi je da ću je naći preko Zabiruri-Hazama u Hintu.

– E dobro! – reče Dedo. – Ovdje ćemo prenoćiti, a ujutru ću ti dati jednog pratioca.

Tu su oni, džanum-benum, prenoćili, a bilo im je lijepo, kan'ti u Deda u sarajima! Ujutru urani Carević i pođe na put. Kad je krenuo, donese Dedo jednu pticu, pa je pušta i reče mu:

– Hajde za ovom pticom, pa gdje te ona ostavi, ono ti je preko Zabiruri-Hazama u Hintu! Nije ovo ni Dedo dobro izgovorio, kad se Carević – Allahu kudretile! – pretvori u pticu i poleće za onom drugom pticom. Nijesu, da rečeš, mnogo ni letili, ama su letili brzo i mnogo su preletili: sedam gora i sedam mora, dok dolećeše u jednu veliku varoš. Tica što je pred Carevićem letila pade na polje pokraj varoši, a Carević za njom, ali čim pade na zemlju, stvori se čovjekom kao i ostali ljudi.

Toga istog dana sastale se u sarajima one dvije sestre, pa od đavoluka počele bacati grah da vide gdje je sultanijin dragi. Taman one razbacaše grah, a otac im bahnu na vrata, a one brže-bolje grah pokriše boščom pa se ušeprtljaše.

– Šta je, šta? – upita otac.- Nije ništa – odgovori starija.

– Ne more bit’ da nema ništa!

– Evo bacale u grah – odgovori mlađa – da vidimo gdje je sada njezin dragi Carević.

– Manite se šejtanluka – odvrati otac.

Ali kao da je i on nešto predosjetio, posla dvije – tri sluge da traže jabandžiju, pa ako ga nađu, da mu ga dovedu. Nijesu sluge dugo tražile, kad nađoše Carevića gdje nevješt tumara po gradu. Odmah ga zovnu i dovedu pred Šaha. Kad je Carević došeo pred Šaha i nazvao selam, dočeka ga on što more bolje i zapita ga ko je i oklen je. Carević mu sve po redu kaza, a najposlije mu reče radi čega je došao. Kad to ču Šah, zovnu stariju kćer, pa reče:

– Je li ovo tvoja žena?

– Jest – odgovori Carević, pa pane na koljena pred Šaha i počne ga moliti i zaklinjati da mu je dade.

– Ne boj se – reče mu Šah. – Ta kome bi je boljemu mogao dati?!

Tu je Carević ostao tri dana, dok je Šah kćer opremio i veselje učinio. Naposljetku zovnu Carevića Šah, pa spali perje svoje kćeri na vatri!

– Eto! – reče – sada se nemoj bojati da će ti uteći! – pa mu dade kćer i dosta ljudi da ga prate u Stambol.

U Stambolu Car učini veliko veselje, a Carević je po smrti očevoj sjeo na taht očev i vladao sa svojom sultanijom i lijepo živio. Uvijek je fukari dijelio i haire činio.

Ako je živ, dobro mu je i danas, a ako je umro, mutlak nije mu ni na Onome svijetu gore, jer se dosta napatio i dosta haira učinio.

Članak 347. (ŠAM)

Kako riješiti rat u Siriji i Iraku.

Teško, situacija je naravno vrlo komplikovana , ali i nije.

Problem su različiti interesi drugih a koji su usmjereni ne samo na te dvije zemlje nego i na jednu treću – Tursku.

Putin je u huji i rekao zašto i njima smeta Turska- radi islamizacije.

Na kraju, zašto bi smetala jedna islamska država poput Turske? Zato jer ne bi igrala za druge, kao ni do sada, a potpomogla bi i ohrabrila druge muslimanske zemlje da krenu njenim putem, što je i trebalo da bude sa Egiptom, pa onda i Sirijom….desilo se šta se desilo.

Tako oslobođene islamske zemlje bi svakako postale neovisne od svojih sadašnjih zapadnih država sa kojima su još uvijek u kolonijalnom odnosu…..ali to je poznato…..nego rješenje rata…

 

Znači treba uništiti ISIL, to je svima zajednički neprijatelj.

Problem je ko će ga uništiti. Samim bombardovanjem se neće uništiti , sve dok vojna čizma ne zauzme teritorije ISISa , a tu je problem, jer…

Turska i KSA ne žele da kopneno učestvuju, što je razumljivo…

Iran, Asad i šijski dio Iraka, također je neprihvatljivo reješenje , jer se radi o sunijskim dijelovima Iraka i Sirije, zato bi ovi, kao šijje, bili dočekani kao novi agresori.

Izmeđuostalog, radi šijskih zločina, sunijski dio Iraka i jeste prihvatio ISIS i stao uz njih, ne dakle što ih voli, nego što je u njemu vidio snagu koja će ih osloboditi od šijskog terora.

Eh, tu je rješenje.

Znači sunijska plemena iz sjevernog Iraka, kao i snage opozicije u Siriji, su jedina snaga koja može i treba da uništi ISIS.

Sirijska opozicija se svakako bori protiv ISISa od samog početka, ISISove teritorije u Siriji su većinom preotete teritorije koje je oslobodila sirijska opozicija od Asada, jer su ovi išli za njima i otimali im teritorije dok se upošte nisu ili jesu ali beznačajno borili protiv Asada ( govorim o ISISu)

Sirijsku opoziciju naoružavaju i zapad i KSA , Turska.

Sad je problem što se , osim sa ISISom , sirijska opozicija bori i protiv Asada, poprilično uspješno, i zbog toga su većina ruskih avionskih napada usmjerena na bombardovanje sirijske opozicije a ne ISISa , kako to rusi žele prikazati u medijima.

Znači treba ruse odmaketi od sirijske opozicije, da bi se mogla boriti protiv ISISa.

 

U Iraku je problem sa sunijskim plemenima, a koja su itekako sposobna za borbu protiv ISISa u čijim se redovima sada bore ( priznanje bivšeg CIA-inog direktora u intervjuu koji sam neku noć gledao). Taj problem je sljedeći; naime, oni ne vjeruju zapadu više, jer ih je zapad već jednom izdao i slagao kada im je bilo obećano da će imati značajnu ulogu u Iračkoj vladi i parlamentu, znači općenito u političkom životu Iraka.

Desilo se da je zapad prepustio šijama – Iranu, da preuzmu sve u svoje ruke, protjeraju sunuje iz političkog života Iraka i krenu sa masovnim terorom nad sunijama, od otmica, ubistava, silovanja i svake vrste zločina. Zbog toga su ovi i dočekali ISIS kao neki vid nade.

Znači, treba sunijskim plemenima iz Iraka, garantovati da će zauzeti svoje mjesto u političkom, ekonomskom, vojnom i svakom drugom životu Iraka.

Eh sad, problem je tu što im to treba garantovati Iran, jer šijska populacija u Iraku je danas smao marioneta Irana, Iran je pravu upravitelj Iraka i iračke vlade.

Tu je sad, opet problem, jer su odnosi između Turske, KSA i zapada sa Iranom nikakvi.

 

Da sam na mjestu zapada, Turske, KSA i drugih, snažno bih podržao opoziciju u Siriji,  a sa druge strane politički tražio rješenje za pitanje iračkih sunijskih plemena tj. njihovo uključenje u politiku Iraka , za borbu protiv ISISa

 

Također, stvaranje nekih mini državice ne dolazi u obzir, niti to žele “veliki” igrači Iran, Turska, KSA….samo vratiti Siriju u svoje a Irak u svoje granice…to je čak rekao i ovaj bivši CIA-in direktor, jedan od direktora za nešto bla bla bla….

u prilog jedna mapa koja pokazuje sve laži Putina i rusofila..

 

rusi mapa

Članak 346. (horor)

Znači, strava i užas!!!

Pa ljudi moji, vi žene ste fakat blentave skroz na skroz!

Neki dan, nako izbliza ugledam neku žensku….

Jarrrrraaaaneee, kad sam ja vidio na njoj , kolko ima onog pudera natrackanog :O …odma sam se smrzo….ono…jeza me neka uzela…

Odma mi kroz glavu prođoše horor filmovi , i zamišljam scenu kako joj poćinje otpadat taj puder sa kože, a sa njim i koža, i onda ono obrazi, meso se vidi i krv i to…ono fuj baš fuj fuj fuj …

Fakat ne kontam što će vam to bolan?!

Inače to tol'kačko šminjkanje… k ćemu ?

 

Lakira gospoja nokte! ..haj ok to može i proć nekad…ako je ono umjereno…al …..šta imaš lakirat nokte na NOGAMA!!!!???

To ne kontam…šta imaš et’ to lakira?t…šta? …….to hoćeš da ti noga bude ko ruka…jel? ….ne znam fakat…štaš, hoš nekom nogu turit mjesto ruke?…ne razumijem….

I pazi haj lakirala nego i pustila bolan nokte!!!!

 

Danas jedna radna kolegica tako dođe, zato i pišem , znači pustila nokte..ono, jedno 1 cm ‘nači iza mesa duže….ušpicila ih….ko kandže jarrane

I još ih nalakirala nešto ..haj to…

I sad….kontam da je pitam… ma neču, naljutiće se…

Al opet je upitam reko : “Kako bona možeš radit s tim noktima tako”

Ona se smije nako veli ono heheee , ” pa vidiš da mogu”

Heheee, mislim se ja, reko..”ma pit'o bi ja tebe nešto drugo al neću , naljutićeš se”

Veli ona: “ma pitaj neću!”

Haj ako nećeš kontam , reko’ : “Kako pereš gujcu s takvim noktima?”

Ništa nije rekla nit objasnila, a osmjeh je postao gorči …

Mislim, hallloooo ba, šta ti nokti , ti nešto nokti cccc

 

😛

 

editujem : znači, ima ajedna, ono, ima normalne usne, al ona CRTA NEČIM, JA NE ZNAM JEL KARMINOM IL JE NEKA OLOVKA, ONU GORNJU USNU ONO DIGNE JE DO HAMAN NOSA DA BI JOJ IZGLEDALE KAO DA SU ONO NAPRĐENE , PARDON, NAPUĆENE…ZNAČI FUJ!

Članak 345. (o u gaćama)

Gledam one dede u džamiji, i naumpade mi ..

Muškarci sa godinama upadnu u jedan problem…prostata.

Popusti i onda imaš belaj, vele vazda curi i kad treba i kad ne treba.

Poznato je u islamu da je mokraća nečista i da je strogo propisano čuvanje od nje, tj. čišćenje ….

Ljudi sa problemom prostate tako imaju problem, da ne mogu čuvati abdest, ali je zato propisan tzv. sahibi uzur …ja sam to čitao a i sad kažem nekad kao sahi bihuzur 🙂 ( ko razumije ove pojmove biće mu jasnije)

Dakle ko ima taj problem, on treba da uzme abdest za svaki namaz i da spolni organ zamota u neku maramicu, krpicu ili slično…znači takav je propis.

Al kontam nešto…

Za vrijeme ashaba, oni nisu nosili gaće. To nije bio dio odjeće, a poznato je iz predaja da , oni koji su bili siromašniji i nosili izderanu odjeću da im se znalo u namazu otkriti stidni dio tijela, pa je zato propisano da su zadnji saffovi žena bolje nego prvi, jer one prve mogu ugledati nešto što ne bi trebalo..

Znači ta krpica oko organa treba da spriječi u slučaju izlaska mokraće, njen dodir sa odjećom a kako bi odjeća bila čista i tako onda i ispunjen uslov čistoće za namaz. Kod njih bi znači odmah došlo do dodira sa tom odjećom.

Mi sad nosimo gaće , i ako nekom sa problemom prostate i izađe mokraća, ona neće dodirnuti odjeću, tu vanjsku, nego gaće.

Gaće ustvari obnašaju funkciju te krpice koja se stavljala ranije.

Pitamse nako, jesu li onda danas samo dovoljne gaće a da se ne stavlja i krpica…

 

Nako kontam..ko zna, more bit bidne i trebalo…neuzubillah