Autor: alkemichar

Vjernik o vjerniku treba uvijek misliti dobro..ono ..na prvu…kad šta čuje o njemu,..neku glasinu ili šta već….opet..možda samo to one koje poznajemo pa čujemo o njima kakav “haber” , jer o nekom tamo, a ima nas  ruku na srce, svakakvih! , možda i ne treba, neam pojma sad to ugl. treba ovo prvo da preferira i da tome težimo ……ovo nako kontam , neš mi naumpalo ono , slučaj potvore na Aišu r.a. , pa su mnogi,većina posumnjali, čekali su šta će se desiti i Allah dž.š. je našu majku r.a. počastio objavom o njenoj nevinosti. Allah dž.š. ju je odbranio od ljudi. Al , u vezi ovog s početka, kako Allah dž.š prekorava vjernike i kaže im:

” ..Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: ‘Ovo je očita potvora!’..” ( Nur)

DakleM osnova je dobro mišljenje i nenasjedanje na prvu odma, na loše glasine…kod nas je naravno obrnuto…puno lakše prihvatamo loše stvari, loš glas o nekome, nego dobar, a u ovome vidimo i veličinu Ebu Bekra r.a. …bez obzira kakvu vijest čuo o Poslaniku a.s., ako je dobra i/ili ako je od njega a.s. on ju je potvrdio bez sumnje i bez zapitkivanja i propitkivanja ( slučaj Mi'radža) …svi ostali, pa čak i Omer r.a. je nakada sumnjao u ispravnost nekih stvari npr. u slučaju primirja na Hudejbiji i on a i velika većina ashaba r.a. su posumnjali u to da je to bio dobar potez za muslimane…Ebu Bekr r.a. je i tu ostao uz Poslanika a.s. …zato i jeste njegov iman na jednom tasu vage a iman ostatka ummeta na drugom….zbog tok koncepta vjerovanja i povjerenja u DOBRO a ne u loše, kao kod većine nas, on je lahko prihvatao dobro, možda kao što mi lahko prihvatimo loše….Allahu Ekber!

Plaho nešto postova o crnjacima.ev ja i maja moja, vježbali pjesmicu za muzičko, pa da se malo odmorite uz milozvučne glasove …naše 😀 njaaa

Ljubomora je u osnovi dobra stvar. Ona je znak da postoji ljubav. Gdje nema ljubavi nema ni ljubomore.

Ja ti lično, jesam ljubomoran, ali ne volim pokazivati, ne znam zašto, ali mislim da kad osjetim ljubomoru i sve mislim da ako neko to na meni primjeti, da na neki način pokazujem slabost, neku slabu tačku, ranjivost, pa je vjerovatno iz tog razloga i prikrivam, da ne bi izlgedao ranjiv a da bi ostavio dojam “stone cold” mena.

Većina muškinja to tako i radi, s tim da kada dođe do neke granice koja se ne može trpiti, onda bude belaja 100.

Ono što je loše i negativno jeste – neopravdana ljubomora.

“Postoji ljubomora kojom je Allah dž.š. zadovoljan , ljubomora kojom Allah dž.š nije zadovoljan. Ljubomora kojom je Allah dž.š zadovoljan je ona koja se javlja zbog osnovane sumnje, a ljubomora koju Allah dž.š ne voli jeste ona kjoj je uzrok samo loše mišljenje o voljenoj osobi” (Ahmed i dr.)

Eh, tu sad treba vagat, šta je opravdana a šta nije.Opravdana sumnja je mnogo više od pukih indicija i sumnji, sumnja bi bila da osoba pomisli dakle da voljena osoba čini nešto što ona ne čini, samo zbog lošeg mišljenja o osobi. Ok ako je osoba neada ranije dala povoda za sumnje, švrljala i šta ti ja znam, ali ako nije, a partner sumnja u nju, onda je to svakako samo loše mišljenje koje je loše i uzrokuje poremećaj odnosa. U praksi je to sve fluidno i uglavnom svako subjektivno sve to doživljava i tumači. Nekom je nešto dokaz a nekom to isto može biti samo neopravdano loše mišljenje. Mada je ova razlika šta jeste a šta nije opravdana pretežno u poimanju između muških i ženskih, a rjeđe između unutar jednog sexa. Ja npr. ako 2 puta spomenem neku radnu kolegicu, to će ženi već biti opravdana sumnja i razlog za ljubomoru, dok meni, ako žena spomene 2 puta radnog koegu, to neće biti nikakav problem, već nešto …hamo reći, normalno, svakodnevno….helem

Evo još jedan praktičan primjer, lični, da ne bi koga drugog spominjo 😀 .

Kad smo žena i ja dogovarali ime za prvo nam dijete, ja predložim ime Lejla, njena reakcija je bila sljedeća : ” maja, to si ti imo neku Lejlu pa hoš to ime, e nemože!” , a nisam fakat, i đaba moje zaklinjanje i vikanje..jok, ništa..ona se ovog ne sjeća, a veli sjeća se kad je bilo isto u vezi drugog djeteta, ja opet predložio Lejla, reakcija ista 😀 ….i ne bi mi bilo krivo da sam imo neku Lejlu ( hhh) a nisam fakat.

dakle stvorile se neka neosnovana i nepotrebna sumnja i ljubomora, koja svakako ostavlja tragove na odnose, makar kao maaaaja maaaja majušna tačkica, ali ostavlja…puno takvih tačkica i već imamo veću tačku.

Ova patološka vrsta ljubomore je prije svega svojstvena ženama, manje muškarcima, zato, žene , malo ohanite! Ne može insan ni npr. otvorit nekoj komšinki vrata od uaza, a da žena ne upita ” šta ti njoj imaš otvarat vrata” >8| …

Po meni, jedini lijek je povjerenje. Prije svega u sebe, pa onda i u partnera. Moraš prvo vjerovat sebi da činiš sve i dovoljno da tvoj partner u tebi ima i može naći sve što mu je potrebno , odnosno  da nema potrebe da “šara” neđe dalje tj da si dobar suprug/a, da pružaš i zadovoljavaš sve potrebe svog partnera. Jer ono u čemu mu ne pružiš dovoljno, on će to tražiti na drugom mjestu. Ne mora to nužno biti seksualno zadovoljenje, već i emotivno, intelektualno itd….

Haj d ane dužim, imam još nšto vezano za ovu tem ljubomore.

Uvijek sam se pitao, a i mnogi od vas vjerovatno, zbog čega je propis zabrane prolaza ispred klanjača. Divno objašnjenje je dao Ibn Kajjim rhm. :

“Jedan od znakova ljubavi jeste i želja za samoćom i odvojenošću od ljudi jer je to ono što učvršćuje ljubav u srcu. Ne postoji ništa slađe onome ko iskreno voli od samoće i odvojenosti od ljudi. Kada čovjek nekoga iskreno zavoli, voli da bude osamljen s njim, tako da zamrzi svakog onog ko se postavi između njega i voljene osobe. To je tajna, a Allah najbolje zna, zbog koje je Allahov Poslanik s.a.v.s., naredio da se onaj ko želi proći ispred klanjača spriječi u tome, a ako ustraje u tome, da se i udari. Poslanik s.a.v.s., rekao je da kad bi onaj ko prolazi ispred klanjača znao koliki je to grijeh, radije bi sačekao četrdeset, nego prošao ispred njega. Bol zbog toga prolaska može osjetiti samo skrušeno srce koje istinski voli Allaha dž.š. , koji je ljubomoran da se neko postavi između njega i njegovog Gospodara. To je poput slučaja da se neko ko je omražen kod nekog čovjeka postavi između njega i njegove voljene osobe. To je pitanje osječajnosti i može ga nijekati samo onaj ko ne posjeduje tu osobinu” ( Uvođenje zaljubljenih u vrt ljubavi)

-Neku noć zađem i uradim ono što sam bio rek'o da ću, odem na profile nedno 10-15 fb prijatelja, i odem kako kome nekom 2008 il 09  il 10 i lajkujem pokoji status il komentar, sliku.

Reakcije su bile različite, od onih da nije bilo reakcija, do zbunjenosti –  jel fb pobudalio il je šta je? , preko zahvale što podsjeti na te neke stvari, a bilo je i jedna paranoična- čovjek samo što je objavio neki članak nekog agenta da terorizam ne čine teroristi nego zapadne tajne službe , veli otad mu se počelo nešto čudnpo dešavat sa fb-kom, pojavljuju mu se lajkovi iz 2010 a ne samo njemu već i još nekim njegovim prijateljima..rko de smri se to sam ja.al žao mi ga inače je čovjek sav u tom masonskom NWO folu i pretjeruje, al ne da sebi reč, al me ova njegova reakcija baš uvjerila da je zglajzo i da treba nešto učiniti po tom pitanju na sebi, al reču mu kad ga vidim, u facu.

– plaho me i ražalostila vijest o preseljenju jedne djevojke nakon bolesti, nisam je lično poznavao, malo preko fb-ka i malo smo i pričali, al teško je tako bilo šta reći tim ljudima koji su u takvom halu, a koji nisu baš u vjeri, a uz to i ne poznaješ osobu lično. Čovjek bi sve nekako da im daa i prenese neki optimizam, al mi uvijek nekako u pozadini da oni u sebi imaju oni neku misao “lahko je tebi govorit i pametovat, kad nisi u mojoj situaciji”. I opet, koliko god je insan u vjeri, i svjestan je smrti,  ovakve ga vijesti pogode. Treba razmišljati o smti….svaki dan…ne samo o svojoj…već i o bližnjih i dragih ljudi….možda na taj način bar malkice spremnije dočekamo takve stvari ako i kad se dese…a desiće se…nekome….možda i nama…takav je život…i to je život. Nadam se da je preselila sa makar zehrom imana u sebi. Jer će i takvi, kad-tad, biti izvedeni iz kazne u radost.

“…A On će reći: ‘Idite ponovo pa kod koga nađete imana koliko trun, izvedite ga.’ Oni će izvesti onoga koga budu poznavali.” Pa je rekao Ebu-Seid: “Ako mi ne vjerujete, pročitajte: ‘Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostrućiti.’…” (muttefekun alejhi)

– Danas ti ja na ikindiju.idem nako trotoarom, zvirljam, auta, ljude…kad neka sestra u autu projdenako mi, kontam, što mi poznata faca, al nije odavle….aaaa kad skonta, ma reko jes garant…okrenem se da vidim s gepeka, al niš, ne mogu poznat..pošaljem kasnije, kad sam bio na besplatnom vifiju poruku….jes to ti, kae jesam…e sad još, ko je ?! ..pa Krajiška brte mili…išla na kuruzu 😀

– jah, danas smo osvojili prvo zlato na takmičenju u karateu , elhamdulillahi 🙂

Sad sam sa predavanja i čuo sam nešto zanimljivo, pa ne mogu odoliti a da ne napišem, mada gledam da ne pišem 2 dnevno, iako sam ih pisao, možda i po tri, al nema veze , kad mi šta prahne ja ću pisat, boli me briga. 😛

Dakle, ‘vako:

Kaže Allah dž.š. u suri Sebe 13 : “…ٱعْمَلُوٓا۟ ءَالَ دَاوُۥدَ شُكْرًۭا…” , što bi u nekom doslovnom prevodu značilo, mada na našem malo nelogično zvuči i čudno, ali ovako nekako : “..RADITE porodico Davudova ZAHVALU…” iliti ” zahvaljujete porodico Davudova radeći..” ( da bude logičnije jezički)

Iako je kod nas taj dio ajeta preveden drugačije ..kao : ” “Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!”

Prevod jeste sličan, ali suštinski nije. U ovom koji sam večeras čuo, a to je po ovom malo čudnom prevodu za naše uho i jezik, po njemu ovaj ajet znači to da se zahvalnost Allahu dž.š na blagodatima ( a o njima se govori u ajetima prije) , iskazuje DJELOM, radom, a ne samo jezikom tj izgovaranjem zahvale jezikom a bez činjenja djela. To je posebno jasno iz nastavka ajeta koji kaže:

“…وَقَلِيلٌۭ مِّنْ عِبَادِىَ ٱلشَّكُورُ”  – ” ..a malo je robova Mojih zahvalnih” ..tj. mnogo je onih, a to svi slušamo i svjedočimo, koji jezikom izgovaraju riječi zahvale pa kažu “elhamdulillahi” ili na našem ” hvala Allahu” , kada spominju neku od blagodati, ali je jako malo onih koji čineči i radeći tj DJELIMA  pokazuju svoju zahvalnost.

Dakle, većina nas smo se uljuljkali na rječima i mislimo da je to dovoljno, to ponavljanje zikra kao neke mantre,  ali smo malo aktivni i malo djelima, naravno prvo namaz, post, zekat i ostalo, ali i druga djela, pomaganje nemoćnim, cijepanje drva komšiji, čišćenje papira oko zgrade, pogurat auto koje neće da upali nekom nn. , kupiti komšijinoj djeci teke i olovke za školu itd. itd. …

Dakle da ne duljim…zahvala se očituje djelom a ne samo izgovaranjem, često i samo formalno pa i formalistički ( umalo frommalno nenapisa 😀 ) ..et’ haj

Danas to pomračenje i to, haj, prošlo me, nisam niš vidio, al sam se prisjećao onog od nekeeee…neam pojma,možda 2000g. …sjećam se da smo klanjali taj namaz u starom mesdžidu..i posebno se sjećam te atmosfere vani. Znam da je bilo ljeto, možda proljeće, neam pojma, ugl, bilo je vruće i sunčan dan, ali kad je pomračenje nastupilo, tako mi je ta atmosfera bila blaga i super..ono, dan, ali kao dan u hladu, zapravo ne u hladu pravom, nego dan pod nekim blagim i nježnim zastorom, toplo ali ne pretoplo, ugodno…. i sjećam se kao neke tišine da je zavladala, kao da su i ptice i sve da je utihlo..i sjećam se da sam pomislio u sebi da je možda ovako i u Džennetu ..narvavno tao nemožemo ni zamislit oprave kako je, ali nako, poređenja radi i približavanja…eh

( cucano kao od sunčano pa tepanje i to 😀 )

– Čitam ovaj citat u Fromma ( 😛 ) : “U psiholo­škom pogledu vjera ima dva sasvim različita značenja. Ona može da bude izraz unutrašnje povezanosti sa čovječanstvom i potvrđivanja života; ili može da bude reakcijska formacija na nekakvo bitno osjećanje sumnje, ukorjenjeno u izolovanosti pojedinca i u njegovom negativnom stavu prema životu”….

Na prvu kontam, mada mislim da tu ima još šarolikosti, iako su ova dva centralna psihološka značenja, da se ovo u praksi baš očituje i povezano je i sa onim o uživanju ili radosti u islamu ( čanak ovaj ). A i vidim u ovom drugom opisu, sve one mlade i pune hamasa ( poleta) muslimane, koji iz buntovništva sa puno emocija i malo razuma upadaju u ekstremizam..dok bi ovaj prvi opis trebao odgovarati onom pravom shvatanju i življenju islama – u miru sa životom, ljudima i prirodom.

et’ samo da zapišem ove misli dok nisam zaboravio

Ko okrene i preda srce nečemu ili nekomu više nego Allahu, Allah će ga iskušati sa time!

Poslanik Ibrahim a.s. je silno želio i žudio za potomkom i Allah dž.š mu ga je i dao, u starosti. Ibrahim a.s. je mnogo volio Ismaila a.s. toliko da je njegovo srce preplavila ljubav prema njemu. U tom času Allah dž.š mu naređuje da žrtvuje tog sina. Nije to radi Allaha dž.š. , NJemu to nije potrebno, ali je bilo potrebno Ibrahimu a.s., kao što je potrebno i nama. Nekada se i mi sami previše damo i predamo toj ljubavi prema djeci ili prema bilo čemu drugom. A imetak i djeca su samo iskušenje koje nam je dato , kao i kaže Allah dž.š.

Uredu je voljeti blagodati i zahvaljivati na njima, ali ne smijemo upasti u zamku, pa da nas ta ljubav obuzme toliko da nam sve misli riječi i djela budu usmjereni ka tome…ljubav prema Allahu dž.š. mora biti jača i ispred svega, svaka druga mora biti podređena njoj.

Zaašto se ljudi iznenade kada ih strefi neka kušnja!? Pa kažu: zašto meni, kako meni!?

A zašto ne tebi i meni!? Zar smo mi nešto bolji ili drugačiji id drugih, jesmo li to mi neki vazemljaci, jel za nas važe neki drugi zakoni u svijetu pa mi kao trbamo biti izuzeti od iskušenja?! Jok bolan, svaka kušnja i nedaća koja nas zadesi je normalna i dešava se svakodnevno, širom dunjaluka, nije to nikakvo specijalno i vanredno stanje i situacija, već redovno i normalno, samo što se mi iznenadimo i nespremo dočekamo takvo što.

Zato onaj čije srce bude okrenuto i predato nečemu drugom mimo Allaha s.v.t. će mnogo teže podnijeti i preboljeti kad ga strefi šta. A ukolio je srce vezano najviše i prije svega za Allaha s.v.t., ako je ljubav prema Njemu dž.š. najveća, onda je svaka kušnja mala i lakša za podnijeti.

A ako i izgubimo ono što smo voljeli, ostaje nam najveća ljubav, veća od izgubljene koja može ispuniti svaku prazninu koja ostane.

Allahu dragi, nemoj nas iskušati sa onim što nećemo moži podnijeti…amin

Kaže mi žena da se foliram s grčem..ufatio me grč i ja joj pokazujem vidi, a ona veli “šta se foliraš” 😀 hhhh

– vjernik ne bi trebao biti otuđen od društva, dakle usamljenost JOK….samoća ok, ali usamljenost nikako. Ne samo da ne bi trebao nego i ne bi mogao biti,ako neke stvari čini onako kako treba. Govorim o instituciji džemata u islamu. Džemat je taj koji insana treba da drži u bliskosti sa drugima i da tu zadovoljava svoje potrebe za interakcijom sa društvom. Ovo naravno se može ispuniti samo onda kada se institucija džemata pravilno shvati i primjenjuje, a ne na način kako je u večini džemata u nas, tj. da džemat služi da se dođe i otklanja i svako sebi, uz redovne sumnjičave i poglede od nepovjerenja upućenih nekima od nekih.

Treba brte mili taj džemat da bude mnogo više od toga, da se prije i poslije namaza sjedi, muhabbeti pa će se iz toga razviti ideje, akcije i drugo, a sve to će voditi zbližavanju srca.

Ono što Fromm spominje “Postoji samo jedno mogućno, plodonosno rješenje odnosa individualizovanog čovjeka i svijeta: čovjekova aktivna solidarnost sa svim ljudima i njegova spontana djelatnost, ljubav i rad, koje ga ponovo sjedinjuju sa svijetom, ne na osnovu primarnih veza, već kao slobodnog i nezavisnog pojedinca.” …dakle ovdje govori o onoj promjeni ne samo unutar sebe, jer ta promjene neće donijeti društvene promjene, nego na aktivno učešće u društvu kojim će se uticati na promjene društvene strukture ( ovdje sam pisao o tome ) . Dakle potreban je društveni aktivizam!

Nije problem što je neko na netu često, problem je što ga nema u stvarnom životu nigdje. Mnogo je lijepih primjera ljudi koji su jako aktivni i live i online. Nekada bi insan rekao po objavama da su non-stop na fb. ali nisu, a i da jesu, to im ništa ne škodi jer ispunjavaju i onu zdravu društvenu ulogu.
Fromm nastavlja..:
“Međutim, ako ekonomski, društveni i politički uslovi, od kojih zavisi čitav proces ljudske individuacije, ne daju osnovu za ostvarenje individualnosti u smislu koji je upravo pomenut, a ljudi istovremeno izgube one veze koje su im pružale bezbjednost, taj raskorak čini od slobode nepodnošljiv teret. Ona se tada izjednačava sa sumnjom, sa življenjem kome nedostaju značenje i smijer. Javljaju se moćne težnje da se iz takve slobode utekne u potčinjenost ili u nekakvo vezivanje za čovjeka i svijet, koje obećava olakšanje neizvjesnosti čak i ako pojedinca lišava slobode.” …dakle, ako se ne uspije u tim promjenama, ako tokovi industrijskog društva i dalje budu jači i uticali ne daljnje otuđivanje ljudi, dolazi , a došlo je već a kriza se samo produbljava, do ozbiljnih karakternih promjena, gdje čovjek u težnji da zadovolji svoje potrebe, pa i potrebu za interakcijom sa drugima, pribjegava alternativama ( društvene mreže), ili se predaje u potpunosti, a to su već teža stanja i društvene devijacije.

Socio mreže su ustvari posljedica, a ne uzrok. Proces otuđivana je počeo davno sa lažnim oslobađanjem u industrijskom društvu. Soc.mreže su ponudile lakšu alternativu jer u stvarnom svijetu, koji je prepun vukova, ljudi pohlepe i egoizma,  ljudi ne mogu lahko ostvariti iskreni kontakt, na mreži makar i prividno to mogu i tu možda leži i odgovor o uspjehu i popularnosti virtualnih mreža.

Nako kontam ( što ne znači da je ispravno kontanje) , nisu ni naši preci, očevi dede i nene, bili baš toliko plaho bliski. U društvu kakvo je bilo ovdje, gdje je ruralno stanovništvo dominiralo, možda i do 90% , koje je uz to bilo i strogo patrijarhalno, gdje je očeva strogost jednog prosječnog čovjeka sa sela kao i neemocionalan odnos prema ukućanima bila podrazumjevana i standarno ponašanje. Zamislite jedan dan tih ljudi, ustajanje u ranu zoru, žena sprema jelo za njih 10-12, otac nakon doručka odlazi u šumu, njivu li rad na prugu, majka za to vrijeme pere sprema šalje ocu ručak..povratak umornog oca i obavezna tišina u kući nakon njegovog dolaska, a radi odmora, majka sve to pokorno dočekuje i ispunjava što treba….sve to se odvija u jednoj ili dvije prostorije…nije tu bilo, po meni, neke zdrave emocionalne komunikacije i odnosa. Jedino što bi istakao a to je zapravo pravi problem, jesste, da je bio zdraviji odnos neđu samom djecom, koja su odrastala u međusobnoj igri i nestašlucima, dok sve drugo i nije bilo toliko sjajno.

– ev’ kaže mi žena da smo ludi 😀

– danas sam ušo na fb i blog dakleM tek oko pola 9 uveče, od jutros znači od oko pola 7 😛 …i ok sam, ništa posebno, samo što ne mogu sve pofatat i stić odgovoriti pa ako neđe nekom trebam nek se javi..a ovo kažem samo zato da se ne brinete, jer znam da ste se brinuli đe sam i što me nema, da mi se nije šta deslio i to…nije, sutra će, šef mi lajko jedan post, vjerovatno samo da javi da me prati, a nemam ga u prijateljima 😀 , a sutra mi i ide težak artikal…el fatiha ….odo sad još malo lajkat i još jedam Mg spucat do Hausa…bilo danas burno prao… i nisam vjerovatno sve napiso što sam mislio, otišlo mi..al nema veze haj

E, juče ti se ja ošišo..žena se pravo obeselila, a raja na poslu mi prilazi sa 50m udaljenosti da me pita “jesi se to ošišo”. Mislim šta tu ima čudno ljudi moji, da se insan ošiša il ne ošiša bzze fakat, al haj…hu tač kolač , dočeka me i mlađa ćer. (mislio sam sliku stavit jer sam se sliko kod brice na stolici, što zbog uspomene šta zbog ednog zidnog detalja, možda kasnije dodam, ako se predomislim)

– nešto sam i nako konto a u vezi ovog prošlog posta o tim socijalnim mrežama i to….ui pravu je mrOv u svim onim komentarima, to je obuhvatalo ono moje “svi mi nešto ovo ono” , al to da volimo bit online to niko neče da kaže a svi volimo, koji smo tu..da ne volimo ne bi ni bili al niko se ne usuđuje reči to a ovo drugo vazda se govori….mogla bi se knjiga o tome napisat svemu, a i pišu se….

Meni je naumpo poslanik Junus a.s., kada je napustio svoj narod pa ga riba progutala..u tom vidim tu neku , št ati ja sad znam kako se zove taj književni fol metaforu il šta već, dakle….on a.s. je napustio narod, napustio društvo i interakciju sa njima ( razlog je sada nebitan) , izdvojio se, osamio, pa je pao u tminu! Kao što i danas ti koji , po meni ekstremni slučajevi, zanemare u potpunosti ili velikom većinom, ovaj pravi društveni život, padnu u neku vrstu tmine. Soc. mreže su fakat i ne mislim da je rješenje izbjegavanje, zbog mnogih razloga. Pogotovo za one koji imaju šta kvaltetno ponuditi društvu. Možda čak je i odgovornost takvih koji mogu a neće mnogo veća ako ne učestvuju i ne nude alternativu komunikaciji i diskursu na socio mrežama i puštaju raznorazne probisvjete i urlače da nameću društvene stavove i formiraju mnijenje , a uticaj soc. mreža danas je jači od svih ostaih zajedno.

– čoek da je sa ženom vazdan, opet bi ona rekla MALO , nikad nisi sa mnom 😀 , al fakat jes to tako, ko nije doživio doživiće …zato Dugme pjeva onu ” kad sam sa njom čitav dan, ona hoće dan i noć” ….nek zato žene zahvale Bogu što im muževi nisu pekari .

– zaboravio sa obavijestiti da sam odabrao od Fromma , knjigu pod rednim br. 2 ” Bjekstvo od sobode”, odlična kao i sve druge, a povezana upravo i sa ovim temama oko otuđivanja društva, razlozima, kroz psihoanalizu aktera….evo jedan citat:

“…Ovako je istorija čovječanstva istorija sukoba i borbi. Svaki korak ka većoj individuaciji ( proces odvajanja čovjeka od prirode) prijetio je ljudima novim nesigurnostima…. Postoji samo jedno mogućno, plodonosno rješenje odnosa individualizovanog čovjeka i svijeta: čovjekova aktivna solidarnost sa svim ljudima i njegova spontana djelatnost, ljubav i rad, koje ga ponovo sjedinjuju sa svijetom, ne na osnovu primarnih veza, već kao slobodnog i nezavisnog pojedinca.
Međutim, ako ekonomski, društveni i politički uslovi, od kojih zavisi čitav proces ljudske individuacije, ne daju osnovu za ostvarenje individualnosti u smislu koji je upravo pomenut, a ljudi istovremeno izgube one veze koje su im pružale bezbjednost, taj raskorak čini od slobode nepodnošljiv teret. Ona se tada izjednačava sa sumnjom, sa življenjem kome nedostaju značenje i smijer. Javljaju se moćne težnje da se iz takve slobode utekne u potčinjenost ili u nekakvo vezivanje za čovjeka i svijet, koje obećava olakšanje neizvjesnosti čak i ako pojedinca lišava slobode.” …

INDIVIDUACIJA , fromm koristi ovaj pojam kao taj proces “oslobađanja” čovjeka i odvajanja od primarnih veza sa prirodom i kolektivom, koji jeste doprinio jačanju individue ali je za posljedicu imao sve veće otuđenje čovjeka…proces koji je zapčet u srednjem vijeku, renesansom, Luterom i Kalvinom pa do današnjih vremena…kada čovjek čita o ovome , kao i u onoj drugoj knjizi, kao da From govori o našem vremenu, kada još nije bilo društvenih mrža i virtuelnog života, a ne o vremenu nakon II WW pa do osamdesetih…
Ovaj citat možda i nudi odgovor, na pitanje zašto ovoliki uspjeh interneta. Možda su , u nemogućnosti da se u stvarnom životu ljudi vežu emotivno jer su svi postali isuviše okrenuti k sebi, materiji i dr.., u netu vidjeli i našli tračak nade, koji jeste ulična svjetiljka, a ne Sunčeva svjetlost, pomočna štaka , ali zapitajmo se, ako bi odbacili tu štaku, da li bi društvo uspjelo da hodi svojim nogama , čiji su išići već podobro atrofirali, ili bi se skljokalo na gu*icu i išlo puzeći…pitanje i odgovora može biti mnogo naravno….ovo samo nako razmišljam usput, dok se spremam da večeram jogurta i hurmi, probajte ako niste 🙂 ..i nije apologetika nego pokušaj sagledavanja stavri iz što šireg kadra radi dobijanja što bolje slike problema, a onda će i rješenje svakako biti kvalitetnije inšaallah

aaa, prvo fala voxu što me staviJo u one premijumaše, ne znam jel to znači nekih para il šta? 😀

Hoću ovo da kažem, a nisam potaknut nikakvim novim postovima il komentarima, već nako na poslu danas mi kroz glOvu dumnulo, u vezi ovih jel, socijalnih mreža i interneta općenito.

Svi mi nešto vazda ovo ono , fjesbuk tviter, blog, općenito sav web vakav nakav, nevalja, anti i A socijalan, postajemo vaki naki, nedruštveni, tupi, nezdravi oćenito psihofizčki i to…

Jes, sve to stoji, ima toga, al ja brte VOLIM i HOĆU  da sam onlajn vazda, đe god mogu se nakačit ja se nakačim. Ne mislim da me to sve nešto učinilo introvertnijom ili asocijalnom osobom. Ima me svuđe, al volim da sam i online brte.

Čim sam u kući odma sam online, al to ne zači da buljim cijelo vrijeme u mob. ili lptp., al da kad ne radim ništa drugo, da odma gledam šta ima novo na netu neđe, naravno da gledam.

Odem u džamiju, imamo mreže, odma sam online. Klanjam, ako ostanem u džamiji, malo učim, u međvremenu pogledam imal šta novo i interesantno, pa nastavim.

Neđe sjednem na kahvu, odma sam online ako ima mreže. Pijemo, pričamo, malo gledamo šta ima novo, pokazujemo jedan drugom ako ima šta interesantno i tako to.

Volim vidjeti neku lijepu sliku, pročitati neki dobar post, bolje i to i više uživam nego nekada LIVE gledati i slušati nekoga…al nekad ! kažem.

Lajkam, možda i previše, al ne radi sebe uvijek, više radi drugih , jer znam da će izbaciti na news feedu da sam ja to lajko pa će vidjeti i neko drugi , a primjetio sam da su se mnogi promijenili, jel radi toga ili nije i koliko je i to uticalo , ne znam, ne samo moje naravno, al vidim da su ljudi koji nemaju veze u životu sa vjerom i nekim moralnijim životom, počeli pratiti i lajkati mnoge stvari koje nikad ne bi rekao da hoće u to …

Onda, upozno sam, koliko se to može virtuelno, mnogo finih i dobrih ljudi, braće i sestara, koji su mnogo pozitivno uticali na mene, nadam se i ja na njih. Mnogi od njih su mi bolji od nekih live, nikad me ne zaboli glava od njih, oraspolože me, naučim nešto od njih…baš kao prodavači mirisa, barem te zapahne lijep miris od njih.

Ovo kažem, jer mislim da nisam zanemario i ovaj live društveni život, osim kada ja to hoću, a naravno da naiđe period kada se čovjek malo više osami ili povuće u sebe, radi sebe, nekad i radi drugih…..ja gledam da svaki dan nađem vremena za svakoga i sve , dakle, žena, djeca ,džemat, Kur'an, knjiga kakva, nekad i tv (haus i to) …tako da ne mislim da su ove socio mereže i net. plaho loše uticali na mene. Čak što više, one prve godine kad sam nakon faxa uveo net. doživio sam pravi duhovni preporod, a sve kroz druženja na netu, ulazak u neke debate i svašta nešto. Kasnije jesam previše upo u taj film, te debate i to, al sam se kasnije popravio,tako da ne gubim vrijeme na tome više, na te svađe i beskrajno komentarisanje….oni koji u potpunosti zanemare live socio život, interakciju i to, to je druga priča, i to je ta negativnost.

Sve je u osobi, ništa nije zlo samo po sebi, nego ga mi učinimo ili zlom za nas ili korisnim. Ja sam sad probro s kim mogu, ko u meni budi tu pozivinu energiju, i tu i pratim , tu me i ima, hoću da sam tu!..ostalo sikter.

Odo sad jest graha sa ženom

ps. editovo sam i popravio, žurio da se grah ne ohladi, pa je bilo nelogičnih ( a ima ih još probobli) rečenica i toga, nije to ništa neobično u mene..et.

Dobro nam je poznato koliko islam daje pažnje prema odnosu insana prema majci. Dovoljno je podsjetiti na neke hadise :

“‘O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?’ On reče: ‘Tvoja majka.’ Čovjek tada upita: ‘Ko poslije nje?’ ‘Tvoja majka’, odgovori on. ‘Ko poslije nje?’, ponovo upita čovjek. ‘Tvoja majka’, ponovo odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek ponovo upita: ‘Ko poslije nje?’, a on tek tada reče: ‘Tvoj otac!'“ ( muttefekun ‘alejhi)

“Džennet je pod majčinim nogama” ( daif, po nekima hasen, podupiru ga druge predaje sa sličnim značenjem)

Da li je takav odnos i prednos majke nad ocem samo zbog toga što je majka ta koja je nosila u svojoj utrobi djete, dojila ga i pazila dok je bio nejak?!

“Majčinski princip je princip neuvjetovane ljubavi. Majka voli svoju djecu ne zato što joj se ona sviđaju već zato što su to njena djeca (ili djeca neke druge žene). Zbog toga se majčina ljubav ne može steći dobrim vladanjem ni izgubiti počinjanjem grijeha. Majčinska ljubav je milosrđe i suosjećanje (na hebrejskom rachamim, od korijena rechem, »krilo«).

Nasuprot tome, očinska je ljubav uvjetovana, ona ovisi o tekovinama i dobrom ponašanju djeteta. Otac najviše voli ono dijete koje mu najviše sliči tj. koje želi za nasljednika svog vlasništva. Očeva se ljubav može izgubiti ali moguće ju je ponovo steći pokajanjem i novim pokoravanjem. Očeva ljubav je pravda.” (E. Fromm)

Ta je prednost upravo zbog te neuslovljene emocije i ljubavi koju majka nosi u svome srcu prema djetetu i zbog koje se neumorno i nesebično daje i pregara…

Allahu Milostivi, smiluj se mojoj majci i uvedi je u Džennet svojom milošću……amin

-Opet sam se zdebljo, al samo po stomaku, il imam neki tumor koji mi pritišće želudac i pleksus. Uglavnom, ja sam odlučio malo zavrnut pipu, da malo splahnem stomak, smeta mi brte.

Al , haj nisam ja debo, zapravo sam mršav, jedino torzo i stomak jel, imam debo 😀 …džesedi sagirun ve batni kebirun ( il tako nekako)…da nastavim..al’ fakar se mi bolan prežderavamo…iako poslanik a.s. kaže da ako se hoćemo PREŽDERAT, da pojedemo jednu trećinu hrane, jednu vode a jednu zraka:

(“Čovjek goru ‘posudu’ od stomaka ne može napuniti. Dovoljno mu je nekoliko zalogaja koji će mu kičmu ispraviti. A ako ga već mora puniti, neka trećinu napuni hranom, trećinu pićem a trećinu neka ostavi za disanje.” -hasen ) ..al mi smo to shvatili kao kad normalno jedemo, a ne kad ga ( stomak) treba NAPUNITI. :/ ccc

Zato sam evo ručao, al bez hljeba, nako malo krompira i jedan karabatak, kasnije ću malo hurmi i jogurta uzest još.

– veli mi vanga da imam fin glas , al ja kad sebe čujem to je katastrofa 😀 , al kontam , nije to samo u mene, to je kod većine..i ne samo glas, već i slika..ja kad sebe vidim na slikama, kao da nisam ja ba 😀 ….čudno je to..ne znam..možda čovjek ima bolje mišljenje o sebi pa se razočara kad se vidi ili čuje ?! To bi značilo onda da sam narcisoidan ili prepotentan ili gord i ohol čak..ma ne..to ne bi, da si gord ili ohol onda ti ne bi smetalo..ili možda ne poznejem dovoljno sebe?! ..možda ne obračam plaho pažnju na sebe nego više na sve drugo oko sebe pa kada sebe tako susretnem (ili susretneš) , iznenadiš se  AAA KO SI TI? , JA SAM MISLIO DA SI TI( tj JA) DRUGAČIJI…al haj…neču više se analizirat

– da vam kažem, pročitam dosta toga na voxu ovome, al neam uvijek kad i šta reći, nekad imam, pa zaboravim,al fino mi je neke od vas pravo čitati, neču reći koje, ali ima , jedno 6-7-8..čitam i druge da ne mislite da ne čitam.

– prekjučer, prođem autom kroz čaršiju nešto kad ugledam došo onaj sa tezgom sa knjigama 😀 ..parkiro i vratim se i pregledam malkice…samo bi plako insan…nit imaš novaca da kupiš sve što bi htio nit imaš kad da sve to pročitaš…biće veli još heftu ovdje…gledaću da uzmem, jednu dvije…zapale mi za oko neka “govor tijela” i imaju neke od Irvina Jaloma …probraću nešto inšaallah..al one će doći tek na red nakon Fromma 😀

– još mi nešto naumpalo , čitam malo ovo ibn Kajjimovo i Fromma ( idealna kombinacija 😀 ), pa sam skonto, a ovo ću ponoviti u posebnom postu, nek ima…da su muslimani danas frustrirani, a generalno jesu, i zbog toga što su načinili tabuima mnoge teme, mnoge odnose i procese, koji to nisu, odnosno ne bi trebali biti, nisu bili ni u generacijama selefa…zato se oni nisu zamarali plaho i gubili energiju na tome, za razliku od današnjih generacija, koji su mnoge stvari stavili kao problem Nr1. a nisu problem ( ne kontam samo zašto  daije i učenjaci prave problemom, možda i zbog ličnih frustracija opsjednutosti i strahova i sl. ?) . i kao što reče Fromm..tabui inače , a zamislite onda kako tek ono što inače nije i ne bi trebalo biti tabu a nametne se kao tabu ,uzrokuju seksualnu opsjednutost i perverzije, ali seksualna opsjednutost i perverznost ne uzrokuje slobodu, sve u svemu to potiskivanje onda dovodi do frustracija, koje se , izmeđuostalog, ispoljavaju i kroz ovaj sadizam , agresivnost i fanatičnost kod mlađih muslimana…al haj…dosta više

Neko spomenu suru Er-Rahman…pa da vam nešto kažem vezano za nju.

Moja mlađa kći, koju mi je Allah od Sebe podario, je prilično kaskala i zaostajala sa govorom , dok je bila ono mala skroz, do jedno 3 i po godine. Poredeći je sa drugom djecom, a i sa svojom starijom, sa kojom sam u to doba mogao voditi normalan razgovor kao sa odraslom osobom, vidio sam da baš baš zaostaje.

Ne samo da joj je fond riječi bio izuzetno malen, možda 15-20 najviše, nego je i njih slabo izgovarala. Žena i ja smo posumnjali i na autizam, zbog i nekih drugih simptoma, ali hvala Allahu nije bilo to.

Mnogi su nam govorili kao, – ma haj, neka, saće ona progovoriti, – ali ništa se značajno nije dešavalo.

E onda mi je naumpalo, a ne znam kako nije ranije, sura Er-Rahman. Učio sam ja njoj one dove za zaštitu i pred spavanje , dove, ali nisam ovo.

Dakle naumpao mi je  peti ajet iz sure Er-Rahman : “poučava ga (čovjeka) govoru” . I krenuo sam da joj to redovno učim na uho ili nad glavom, naročito kada bi je ujutro nosi ovoj ženi što ju je čuvala. Učio sam od početka a taj ajet bi ponovio 7 puta i prouči bi dovu :” Allahu, pouči moju kćer , koju si mi od Sebe podario, govoru” ( otprilike tako nekako)

Sedam , zato jer se toliko uče neki ajeti i kad se uči rukja, ili zikrovi i sl. ( nekad sam se bio spremao za učača rukje 🙂 )

ovako je to išlo:

( ovo u pozadini što klepeČe, to sqwo kuha nješto za ručak)

Nedugo nakon toga, počela je da govori sve više i bolje, i hvala Allahu, od jedno 3,5 -4 godine je sustigla svoje vršnjake.

Danas , non-stop melje 😀 , nikad haman ne šuti, osim kad spava ili gleda crtani…nikad nije dosadno sa njom. Voli je babo plaho <3 😀

I da znate dakle, Kur'an je Allahovo svjetlo, uputa, milost i LIJEK, kako za duševne tako i za sve ostale bolesti.

Danas sam susto na poslu..sve mi se plače čoeče 🙁 …udarilo me u leđa pravo…još mi žena javi da ostaje prekovremeno :/ …

Sad mi tamam sa posla, uči ikindija, tako da prvo svratim u džamiju i to me onda podobro oporavi, …abdest…ona džamijska tišina, namaz…i onda polahko kući. Hvala Allahu, nisam daleko od džamije, et’ me za 3-4 min. do kuće.

Onda evo pristavio kahvfu , i odmorio još malo dušu, prije nego uđe na ovo čudo da vidim šta ima ,Kur'anom…sutra je petak mešćini.

Nerjetko sam fakat nesiguran u to koji je dan. Moram se zamisliti dobro..i kad vidim kako dani prolaze brzo , subhanallah…nekako mi suze krenu evo same…nije što mi je žao šta ti ja znam…nije iz nekog straha…više mi žao što vrijeme moram provoditi sa ljudima sa kojima ne bi , mislim na posao, i na mjestu na kom ne bi.

Moj idealan dunjalučki život bi bio, da napravim malo naselje na Galici, dio Vlašića sa kog se pruža pogled na Travnik, Turbe i još pola BiH , i u tom naselju da su oko mene ljudi koji su mi dragi srcu….haj et…čovjek mašta malo..i to je neki vid odmora i vraćanja duše iz negativne u pozitivnu bilancu.

halalite na tedžvidskim greškama..malo umor i to :/

– Džemre vs HAARP ?!

Glasam za džemre !

-dodatak za Ra-a , u foloversima na fb , imam Senadu privatno Nurkić , 😀 , poslala mi ženska zahtjev, ja odbio :/ , sad me samo prati 😛 😀

“Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe!” (Er-Ra'd, 11.)

“to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.” ( El-Enfal, 53)

Čitajući Fromma, kojeg ću na kraju citirati, naumpadoše mi ovi ajeti i njihova percepcija u nas. Kako mi to doživljavamo, shvatamo i u praksi provodimo. – Nakaradno jakako , zato nam se stanje u narodu i u društvu i ne mijenja plaho na bolje, već u većini segmenata ide i na gore.

DakleM…ono što većina nas vidi u ovim ajetima , a što se podrazumjeva i na osnovu drugih izvora, je to da čovjek treba da mijenja sebe, svoj karakter, svoj moral, da ukroti strasti , da bude  jednom riječju – bogobojazniji. Ja bih sve to nazvao nekim intimnim mijenjanjem, dakle ono koje mijenja samog pojedinca i njegov odnos sa Bogom. Tu spadaju sve askete , i svi oni koji su postali “bolji ljudi” i ta njihova promjena se očituje kroz to što više ibadete, klanjaju, uče Kur'an, dove, poste, čuvaju se lošeg društva više nego prije ili su ostavili neke loše osobine koje su imali, alkohol, cigarete, kockanje itd.

Pitanje je –  je li to ili da li je samo to,  ta promjena , koja je uzrok da se stanje jednog naroda, jednog društva, promijeni na bolje?!

Nije!

Potrebna je, a što bi je nazvao, ta neka promjena insana na bolje ali u društvenom smislu, dakle ona promjena na bolje koja će čovjeka okrenuti ne samo ka sebi i Bogu ( intimi) nego ka društvu, ka učešću i promjeni društvenih odnosa i procesa, dakle promjeni društvene strukture ( svi društveni procesi i odnosi) kompletno. Ta promjena bi podrazumijevala društveni aktivizam širokog spektra. Dakle, aktivno učešće od politike preko NVO i cijelokupnog javnog sektora.

Činjenica je da oni koji mijenjaju društvo, bilo pojedinci ili grupe , su oni koji čine promjene na ovom, društvenom, nivou, a ne oni koji su promijenili SEBE na bolje kao osobe. Postoji mnogo DOBRIH osoba i bogobojaznih vjernika, ali koji ne utiču niti mijenjaju društvo na bolje. Oni su dobri samo za sebe. I kada umru po dobru se spominju, i to je njihov krajnji domet uticaja na društvo.

Kao što postoji i mnogo onih , koji se i nisu baš plaho promijenili na bolje, ali čine dobro i mijenjaju društvo aktivnim učešćem na društvenoj sceni.

Dakle oba faktora, kumulativno, su potrebna – da dobri, bogobojazni ljudi, uzmu učešća u mijenjanju društvene strukture svojim aktivizmom.

Bilo da su takvi političari, sindikalni povjerenici, profesori, novinari, ministri, direktori, policijski inspektori, sudije, ili osnivači azila za pse ( nekada je u osmanskoj Bosni postojao VAKUF ZA PSE LUTALICE) itd.

Treba dakle više pozivati na promjenu sebe, ali u tom aspektu ( intimni se svakako podrazumjeva) društvenog aktivizma, a ne samo ostati na ovom intimnom nivou, koji neće nikada biti sam po sebi uzrok promjene stanja društva, naroda i države na bolje. To su samo samoobmane i fatamorgane.

Kada bi se o ovom govorilo po predavanjima, svi bi onako, mudro, pronicljivo i nekako vizionarski klimali glavama, nakon dersa otišli na kahvu, poslije kahve kući, “osevapili se” sa hanumom ( ko je bio oženjen) , kalanjaj vitre sa malo dužim učenjem, i na spavanac, ujutro opet na pijacu prodavati gaće i misvake, kući popodne na ručak i kajlulu i opet sve u krug. Da se ispravno shvatalo i činilo, do sada bi bogobojaznih direktora u školama bilo na desetine ( npr.) i ne bi bilo potrebe pisati tolike članke kako pederi dolaze i po školama uče djecu kako je pederluk ok, jer ne bi direktor ili ministar prosvjete ( koji je opet jedan promjenjenih na bolje) to dozvolio. Ovo je samo jedan primjer kojim su putem stvari,  ovih proteklih 20ak g. mogle ići a nisu, jer je ovo – darul kufr….(hvata me huja i odlazim sa teme)

Isto tako, promjena društva na gore, se dešava promjenom uticaja na bitne društvene procese i odnose , a ne samo promjenom pojedinaca. Zapad je pun loših ljudi ali je doživio napredak a i danas su civilizacijski ispred drugih kultura i naroda. Mogli bi reći da je to sve zapravo Allahov sunnet – zakonitosti, koje su u uzročno-posljedičnoj vezi. Ko ih kako ispuni, takve su i posljedice, bez obzira o kojim narodima ili društvima se radilo. A ajet i govori o NARODIMA a ne specifično o vjernicima, muslimanima. Ako i muslimani, bogobojazni, ne budu činili društveno dobro, budu ga ostavili ili prepustili drugima, bez obzira na njihov intimni osjećaj i doživljaj vjere i imana, koji može biti i na zavidnom nivou, kao i obavljanje ibadeta (u užem smislu), doći će do promjene na gore, lošije, a što se i desilo.

i da ne duljim, biće i ovako predugo, a moglo bi se o ovome cijela knjiga napisati…

Ovdje je najbitnije shvatiti pojam društvenog karaktera…

” Ovo poglavlje razrađuje tezu da je promjena društva u uzajamnoj vezi s promjenom društvenog karaktera; nadalje, da »religiozni« porivi daju svoj prilog energiji neophodnoj za pokretanje ljudi prema dubokoj promjeni društva i stoga tezu da je novo društvo moguće izgraditi jedino ako dođe do duboke promjene u ljudskom srcu — ako novi predmet poštovanja stupi na mjesto sadašnjeg.
Polazište tim razmišljanjima je postavka da su karakterna struktura prosječnog pojedinca i socijalno-ekonomska struktura društva, kojeg je taj pojedinac član, uzajamno ovisni.
Mješavinu psihičkog područja pojedinca i društveno-ekonomske strukture nazivam društvenim karakterom. …Društveno-ekonomska struktura društva tako oblikuje društveni karakter članova društva da oni žele činiti ono što moraju činiti. Istovremeno društveni karakter djeluje na socijalno-ekonomsku strukturu društva i djeluje ili kao cement koji društvenoj strukturi daje još veću stabilnost ili, pod posebnim okolnostima, kao dinamit koji nastoji razoriti društvenu strukturu.

Mnogi politički revolucionari vjeruju da prvo treba radikalno promijeniti političku i ekonomsku strukturu te da će se tada, kao drugi i gotovo nužni korak, promijenili i ljudski duh: da će jednom uspostavljeno novo društvo skoro automatski proizvesti novo ljudsko biće.
Oni ne vide da će nova elita, koja je motivirana istim karakterom kao i stara, nastojati ponovno uspostaviti uvjete starog društva u novim društveno-političkim institucijama koje je proizvela revolucija i da će pobjeda revolucije postati poraz revolucije kao revolucije, iako ne i kao povijesne faze koja je utrla put društveno-ekonomskom razvitku koji je hramao u svom zenitu. Francuska i ruska revolucija očiti su primjeri toga. Vrijedno je zapaziti kako je Lenjin, koji nije vjerovao da
su osobine karaktera revolucionarnog funkcionara važne, u posljednjim godinama života potpuno promijenio taj svoj stav, lucidno zapazio mane Staljinovog karaktera i u svojoj »oporuci « tražio da Staljin, zbog svojih mana, ne postane njegov nasljednik.
Na drugoj se strani nalaze oni koji tvrde da se najprije mora promijeniti priroda ljudskih bića – njihova svijest, njihove vrijednosti, njihov karakter – i da je tek tada moguće graditi istinsko ljudsko društvo. Povijest ljudskog roda pokazala je da nisu u pravu. Isključivo psihička promjena uvijek je ostajala u privatnoj sferi i ograničena na male oaze, ili je bila potpuno nedjelotvorna kada je propovijedanje duhovnih vrijednosti kombinirano s prakticiranjem njima suprotnih vrijednosti.” E.Fromm

Ja ti tamo na fb sam ..'nako…sad sam miran hajmo reć , al sam prije plaho debatovo i svađo se, i svašta bi reci onda, ne sve što sam htio uvijek..napiši bi kolko hoš komentara i mislim se nad onim enter-om, da ga sljuštrim il ne,  i odustanem i pobrišem komentar. Sad dakle u 90% slučajeva odustanem od komentarisanja jer znam da je nemoguće nama s nama bilo šta kome reći.

Al’ nekad me tako naljute nege gluposti da fakat ne mogu da se suzdržim, pa napišem nešto. Tako ti prije jedno 2dana, jedna moja fb pijatejica stavi sliku ( a nosi nikab inače) na kojoj je ona sa cukama. Na planini, oni naši vlašićki Tornjaci. Ja znam sestru, znam kako je hairli, znam i da nisu njene cuke niti ih ona drži, znam gdje se slikala i kako, znam da voli inače cuke i da okupi oko sebe nekad onih lutalica pa ih nahrani i voda, a znam i da ona zna propise u vezi toga.

Problem je što ja znam i da većina nas ne zna propise oko cuka, ili zna za jedna mišljenja kojih se drži kao dogme , iako se radi o fikhu, i znam da takvi , a i sam sam bio nekada takav, sve druge koji ne misle i nemaju isti stav kao i oni, da ih napadaju, nameću svoj stav i predstavljaju ga kao jedini utemeljen i ispravan , dakle prava domatika. Ja se malo odma na tu temu počeo zezati sa njom, ona skontala, jer znam da će se početi javljati ove dogmate i napadati je. I fakat, nije prošlo malo, kad eto ti ih u komentarima, taka si vakai si, đeš to, ZNA SE PROPIS, sramota ovo ono i šta ti ja znam.

Ja ti puknemi napišem ovoj jednoj (fakat kratak komentar, suzdržo sam se skroz) da nema pojmeta nek se drži sufere i tako to . Kad ti jarrane, vidim po vremenu danas, sinoć oko pola 2 ta ti meni šalje poruku, kao vaki si naki si, mislim, nisam je ni pročitao osim prve i pola druge rečenice , a poruka se može izlistati jarrane u jedno 3 ona boxa , kao ona će meni u pp pisat a ne ko ja njoj javno 😀 …de ba, reko, ja nit ovo čitam , pretpostavljam štaš mi reć, ali kako znaš sebe braniti od drugih a ne znaš druge od sebe, što nisi to što meni prigovaraš ti primjenila prema toj sestri ,…i reko, nemoj mi više pisat jer neču čitati.

I fakat ja ti to ne čitam inače, ostavim nek stoji poruka i nakon par dana otvorim samo da mi se ukloni notifikacija i zatvorim bez čitanja. A to tako jer sam prije, dok sam se bavio tim debatama i prepirkama, dobivao takvih poruka redovno, i od naših i od drugih, i ja bi ti bolan to sve čito, pa se nasikiram bezveze, pa onda pođem se svađat i u porukama i onda reko –  e neš više ! I nisam fakat.

Znam da će se ona pojest sad od muke, al ta ću joj ja.

Znao sam samo nekada odgovorim na selam i ništa  više 😀 , a oni se raspišu bolan , čitavu disertaciju napišu 😀 , kontam da ih najviše naljuti  ( a ne radim to da ih naljutim, više radi sebe i radi toga jer je bolje ne ulaziti u debate, ako pođeš, ode to – uglavnom , đe ne treba) to kad im ništa ne odgovorim na to njihovo a i sve se nadam da će skontat u čemu je fol. Mada će biti i onih koji će likovati kao ” jesam ga razvalio argumentom, začepio je” :D..et’ to toliko.

– evo još nadopuna na onaj osmomartovski.dakle ( jes da je mešćini ovo šijska tv al ima i naših vakih) ovo je taj mentalni sklop koji poziva onim parolama islam je dao ženi svaki dan ljubav i pravo , a ovako se u praksi ponašaju:

Šta je ovo, danas niko ništa, ovo žene, mart, prava , folovi, komentari, svađe i to .

Haj da ja onda šta kažem…ukratko….dakleM …8. Mart  je truba, ja lično tome ne pridajem značaj i smatram to još jednom podvalom i prevarom i laži, jer…mogu ja razumjeti to stanje žena u tom periodu kad se dešavala ta borba i to, ta prava, rad i to…ali kad pogledam danas situaciju, ne vidim ja tu nikakvih promjena na bolje u globalu. Na jednoj strani jes da žene manje rade i to, ali ni danas nisu plaćene jednako ko muški za iste poslove, ai gore od toga je ta lažna jednakost kojom je zapravo žene još više porobljena, danas je baš ono prava pravcata roba, objekat kupoprodaje i reklame, a na uštrb majčinstva prije svega i duševnog mira itd. bla bla bla…jah..e , i danas šeruju nešto, neki članak, kako neka nena obavlja vulkanizerske radove, i kao to bi trebalo biti nešto ( po komentarima) super kuul, to je ta snažna i jaka žena i bla bla…ma biži bolan..to je nakaradno! Ne krivim nenu , niti njoj nešto prigovaram, da neko pogrešno ne skonta, ona je sigurno prisiljena bila na to, na to je natjeralo društvo 8. Marta , da to radi…al haj…reko sam ukratko , a imam još jedan čošak..

Dakle , iz drugog čoška, vidim one kao ” islam je ženi dao svaki dan da je poštovana” i to..ok..jeste , teoretski i praktično, ali u najboljim vremenima islama..danas, većina tih koji te parole izbacuju svake godine u ovo vrijeme, i dalje ženi uskraćuju i ta prava koja im je i islam dao ( da ne spominjem zabranu javljanja na telefon osim kucanjem u slušalicu). Najdrastičniji su primjeri tog njihovog poštivanja toga prava u slučajevima kada dođe do razvoda…to je da Allah sačuva, kakvih slučajeva ima, da ne spominjem udaranje žena itd. itd.

Najbolje je šutit dok ne prođe, jer sutra je sve kao i jučer.

Jučer na poslu, sam prisustvovao jednom zaista nevjerovatnom događaju u današnjem vremenu , u XXI vijeku, a koji pokazuje koliko smo mi još uvijek, u svojim glavama prvenstveno, i to bilo da smo na mjestu silnika ili onoga kome se nasilje čini, u vremenu robova i robovlasništva.

Naime, šef u mojoj firmi veli ovim riječima :” Sutra ko dođe na posao, radit će i neće mu se platiti! Ja mu evo sada kažem da mu se neće platiti ko sutra bude radio!” .

Povod za to su navodne greške u poslu koje se trebaju popraviti, a koje su opet rezultat , prije svega objektivnih faktora. Radnici se doslovno prisile i natjeraju da zarad kvantiteta, MORAJU učiniti pogreške, jer je nemoguće ispuniti zahtjeve za kvalitetom pri neobjektivno nametnutoj brzini kojom se radi.

Probem je kako u tom izrabljivačkom, fašistoidnom mentalitetu prodanih duša “za šaku dolara” koji se ponašaju faraonski i misle da su gospodari ljudskih ŽIVOTA a ne rukovodioci POSLA , koji su sado-mazo karaktera po definiciji (taslače druge i uživaju da ih se taslači), tako je problem i u narodu, raju, koji pristaje ćutke na ulogu žrtve, koji šuti i ne buni se i ne bori za svoja prava sve do momenta kada to trpljenje prelije čašu a onda dolazi i do veoma neželjenih posljedica po sve, prije svega fizičkih obračuna.

Da se redovno kako inspekcije tako i sudovi BOMBARDUJU tužbama, prijavama, kako protiv firmi tako i pojedinaca, ne bi se došlo do ovakve situacije, a koje u konačnici predstavlja nastavak agresije ( sa aspekta nas bošnjaka) preko domačih poltrona i izdajica, kojom se nastavlja izrabljivanje i mentalno porobljavanje bošnjaka kroz ekonomski elemenat. Poznato je da su po logorima najgori mučitelji bili oni iz vlastitog naroda koji su zarad dokazivanja činili najgnusnija nedjela, a tako zarad sitnih vlastitih interesa se ponašaju i pristaju na tu “igru” i ovi moberi koji su četničke kame i druga oruđe i oružja zlostavljanja, zamijenili psihičkim zlostavjanjem radnika. Po mnogom stručnjacima, ovo zlostavljanje je gore i od seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu. Svakodnevno se ljudi ponižavaju, vrijeđaju, trpe urlanja, dreku, psovanja, nerealna opterećavanja i neuobičajeno kontrolisanje, ne daje im se pravo da iznesu mišljenje i izbjegava se kontakt, prijeti se otkazima , nezakonski se radnicima odbija novac , ne dozvoljava se vršenje nužde bez DOZVOLE itd.itd. brojni su primjeri psihičkog zlostavljanja koji trpe radnici.

A što je najsmješnije u svemu tome, takvo ponašanje je zapravo kontraproduktivno i nanosi preduzećima OGROMNU ekonomsku štetu. Ja sam lično izračunao i mogu to i dokazati i pokazati, da su samo ova dva šefa i posljenjih 3-4 godine koliko su na tom položaju, koštali firmu preko 1.5 MILIONA KM ( ovo je minimalna računica, realni podaci su mnogo veći) samo zbog takvog ponašanja i odnosa. Nadam se da ću dobiti priliku da te informacije sa dokazima i prezentujem na pravom mjestu u pravo vrijeme inšaallah.

Ovakva situacija je sigurno još u mnogim firmama i mislim da će tako i ostati sve dok se ne podigne svijest radnika da se bore za svoja prava, dok ne krenu svakodnevne, masovne prijave i tužbe, dok se posodavac ne “OPALI” po džepu (dok ih nisu radnici počeli opaljivati raznoraznim predmetima a što je realan slijed događaja)

Ako se ništa i ne desi, ostaje pravda aposlutno Pravdenog, a onda će tek silnici dobiti što su i zaslužili, tek će onda dobiti svoje “plate” !

Naumpade mi neki dan i kontam, od kud ta moja neka, hajmo reći ljubav, ili više zainteresovanost za Svemir, vanzemljake 😀 , SF i tako to, pa nako, vračajući se u prošlost, sjetim se jednog filma , kojeg sam gledao kao mali i znam da je ostavio vrlo jak dojam na mene, kako i ne bi, hem sam bio dijete a evo, ko hoće može vidjeti i koji je film u pitanju pa će mu se samo razjasniti. Nisam se mogao sjetiti naziva filma, pa sam malo potražio i nađoh ubrzo, na brzake i na preskoke malo zvirno i vidim da je to taj film. Ima još jedan, kojem mu ime ne znam, ali i danas se sjetim nekih scena , nije vezan za SF , isto ako je stari Yu film i ostavio je jak dojam na mene…odo ga tražit!