Članak 467. (cigla)

Roger Waters, legendarni basista Pink Floyda, napisa nekada legendarnu pjesmu Wall , kod nas poznatija u raji kao “cigla u zidu”.

Pjesma govori o školskom sistemu, onoj negativnoj strani, o ispiranju mozgova, kontroli mišljenja, maltretiranju učenika i generalno se buni protiv sistema obrazovanja.

U jednom dijelu teksta se kaže , obračajući se učiteljima a time i javnosti da je čovjek “sve u svemu ti samo jedna ciga u zidu”.

Iz cjelokupnog teksta pjesme ze zaključuje da je ta cigla u zidu negativna pojava koja opisuje jednog bezličnog čovjeka, ispranog i programiranog mozga, bez ikakve posebnosti i bez vrijednosti u sebi. Običan kamen koji ničemu ne služi, osim što stoju u zidu.

On kao kamen ne posjeduje emocije, vlastite misli, ideje, vrijednosti, on je ispod svakog života koji bi trebao da posjeduje i živi kao slobodno biće.

 

Na istoku, odnosno u muslimanskom svijetu, također imamo ciglu kao metaforu.

Međutim, ona tu predstavlja nešto sasvim drugo u odnosu na shvatanje zapadnog čovjeka.

Ebu Musa, r.a. prenosi da je Muhammed, s.a.v.s. rekao:

“Vjernik je s vjernikom povezan kao građevina čiji su elementi jedni s drugima čvrsto spojeni” (Buharija)

 

Dakle, vjernik, predstavljen kao gradivni element jednog velikog zdanja, čije su odlike sasvim afirmativne.

Građevina je jaka i čvrsta a njenu čvrstoću čine njeni elementi, tako da se svaki element(čovjek) osjeća bitnim, jakim, poštovanim i živim.

Svaki element je bitan i ima svoju vrijednost.

Sama spoznaja da on gradi nešto veće od sebe, što je dobro, što pruža utočište drugima i u čemu je toplina i sigurnost je jak psihološki momenat koji čovjeka uzdiže na nešto više od samog sebe i ne dozvoljava mu da padne i osjeća se zaboravljenim, nebitnim.

Također tu je i jak osjećaj pripadnosti grupi,što je bitan element zadovoljenja ljudske potrebe ne bude usamljen, kao i da je povezan sa drugima tako da ne može sebi dozvoliti luksuz egoizma, ravnodušja, pohlepe, jer i o njemu ovisi cijela građevina, pa se zbog toga brine osim za sebe i svoje stanje i za stanje svakog elementa građevine ponaosob.

Islam ide i dalje od ovoga, tako da se sam Poslanik s.a.v.s. poredi sa ciglom u raskošnoj građevini vjerovjesništva:

“Primjer mene i prijašnjih poslanika je kao primjer čovjeka koji je sagradio kuću, uljepšao je i ukrasio izostavivši jednu ciglu. Ljudi su se divili njenoj ljepoti govoreći: “Eh samo da je još ovu ciglu stavio” “ja sam ta cigla, ja sam pečat svih poslanik”. (Buharija)

 

Dakle, na ovom primjeru cigle, može se vidjeti jedna od razlika u poimanju  svijeta i vrijednosti zapadnog čovjeka i čovjeka muslimana. Gdje na jednoj strani se vidi bezvrijednost, a na drugoj se svemu stvorenom, svemu postojećem traži i vidi njegova vrijednost i značaj postojanja.

 

 

‘nako kontam

Članak 454. (svijest-podsvijest)

Svijest je onaj dio uma koji je objektivan i u kome se odvijaju naši intelektualni procesi. Svijest sluša i odlučuje, razabire, odlučuje šta će uzeti a šta odbaciti, na osnovu onoga što prima iz vanjskog svijeta.Što svijest prihvati kao istinu to će se ukorijeniti u podsvijest kao istina, što svijest prihvati kao dobro i podsvijest će i vice versa.

Ono što se u svijesti desi, odluči, to podsvijest prima, bez da razumije i odlučuje o tome da li je to zaista istina ili ne, da li je to dobro ili ne..za nju je sve istina što primi iz svijesti na način kako je to svijest obradila i shvatila.

Kada se misao ukorjeni u podsvijesti onda ona postaje pokretač, zbog toga je bitno da dobre misli, pozitivne, budu ukrjenjene u podsvijest, kako bi se onda takve i pretočile preko svjesnog mišljenja i djelovanja u dobro.

Npr. ako nam neko servira neko jelo koje nismo jeli i u nama se javi misao da je to jelo neukusno, da je odvratno, a samo zato jer nam izgledom ili imenom zvuča takvo, ta miso će otići u podsvijest i postati pokretač. Kada krenemo da umosimo to jelo u usta, podsvijest će već imati informaciju da je to odvratno i neukusno i takvo će nam i zaista i biti u većini slučajeva.

Svijest dakle prima preko čula inputne informacije i obrađuje ih u skladu sa iskustvom i obrazovanjem i na kraju izvlači zaključak.

Podsvijest ne razmišlja i ne zaključuje, pa zato sve što dođe do nje prihvata kao istinu. Zato je jako bitno da ono što dođe do nje bude dobro.

To se najviđe vidi na polju sugestije, koja može biti unutrašnja tj. autosugestija i vanjska,nametnuta.

Najočitiji primjer poslušnosti podsvijesti je u trenucima hipnoze kada je svijest isključena , odnosno pokorena, i djelujući na podsvijest, hipnotisani lahko izvlači iz nje sve ono što je pohranjeno u nju, ili ako mu hipnotizer kaže da je on horoz, on se i pođe  ponašati kao horoz.

Kad smo djeca, i ako nam često govore negativne stvari, tj. ako nam odrasli sugestijom nameću , ponavljajući sa pozicije autoriteta da “ne valjamo, da smo loši, da nećemo uspjeti” itd. onda se to usađuje i pohranjuje u dječijoj podsvijesti i djete odrasta sa tim negativnim temljenim mislima o sebi koje je usvojio , i svaku situaciju u životu, svaku priliku i šansu, odbacuje jer već “zna”, već je “programiran” da neće uspjeti, da je nesposoban za to…

Nametnuta negativna sugestija se može izliječiti pozitivnom autosugestijom. Dakle da samom sebi govoriš, da će ti se desiti dobre stvari, da si ti dobar, da ćeš uspjeti, da ti možeš to i sl…dakle jedan optimizam u svakom poslu i ustrajnost u tome.

Zbog toga se treba klonuti onih ljudi čiji je govor loš i koji nam govore loše stvari, kako nas ne bi pokolebali i eventualno, zbog nekog našeg trenutka slabosti, sugestijom nametnuli te loše misli koje bi se ukorijenile u našu podsvijest. Zato Allah s.v.t. na nekoliko mjesta u Kur'anu naređuje da ne slušamo te zlonamjernike i negativce :
“zato ne slušaj one koji neće da vjeruju” – (Kalem,8)

“i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena” (Kalem, 10)

“I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Kehf, 28)

…a naređuje društvo sa pozitvnim ličnostima, sa vjernicima :

“Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer..” (Kehf, 28)

Takvi loši ljudi, posebno ako se njihova negativna priča ponavlja stalno i stalno, mogu loše uticati na tvoju svijest u kojoj se mogu pojaviti negativne misli kao istina a koje će onda kao takvu i podsvijest prihvatiti.

 

Zbog toga nam je naređen zikr, dova, koji se stalno ponavljaju i kao takve pozitivne misli usađuju u našu podsvijest koja će onda takva pozitivna biti pokretač naših dobrih dijela.

Mi smo non stop izloženi raznoraznim sugestijama a sve u cilju da nas se pokori, da se naš UM pokori i da djelujemo u skladu sa nečijim željama, da postanemo nečiji robovi.

Preko medija, reklama, filmova, obrazovnog sistema, poslodavca na poslu, nažalost i roditelji nesvjesno često svoju djecu pripremaju da budu roblje drugih.

Zato je, posebno danas, vrlo bitno da se zikrom i dovom, ali obavezno da se zna prevod i značenje onoga što se izgovara, da se autosugestijom kao i družbom sa pozitivnim ljudima, branimo od pokušaja da postanemo robovi.

Za većinu je nažalost veoma kasno, jer su odavno porobljeni a nisu ni svjesni toga, jer im to ropstvo dolazi iz davno programirane podsvijesti.

 

… tako nekako