Članak 439. (islamofobija ,u suštini, poganluk i tak’)

Ima anam neka, iako joj je ime lijepo (liepo , ljepo) , ne bih da ga spominjem u ovom slučaju, al jezik joj je pogani pravo, kako samo može biti u jednog zlog stvora, punog mržnje , spletki i svega lošega, koja je na našu žalost bila u službi formiranja mišljenja javnoga mnijenja.

Zbog svoje zlobe, upala u nevolje, i sada to iskorištava kako bi se uljebila negdje vani, a njen posao bi bio i dalje da samo laje i laje, da izvinu životnje koje laju.

Koliko sam vidio ono malo, stvarno je pogana pravo i oni najveći islomofobi i mrzitelji islama bi joj mogli pozavidjeti.

Lukavo koristi tu situaciju i koliko vidim namjerno nastavlja sa svojim poganim jezikom i provokacijama, a sa ciljem da navuće na sebe bijes onih sa manje sabura , uglavnom više nacionalista a manje malo vjerski okrenutih i učenih, i onda na osnovu njihovih komentara upućenih njoj u vidu psovki, prijetnji i vrijeđanja, onda to unovčila i dobila vjerovatno azil i ko zna šta još, možda i gratis dildo od nekoga.

Ono što je dakle upečatljivo su te njene uvrede koje su baš odvratne, tako će se desiti mnogo dobroga u svemu tome , upavo nama vjernicima i Islamu, jer tolika odvratnost proizvodi kontraefekat kod svakog čovjeka koji ima i trun pravde i dobrote u sebi.

Treba je samo pustiti i ne davati joj pažnju previše, a mnogo će biti oih koji je čitaju a koji će joj vremenom okrenuti leđa i svoje simpatije usmjeriti ka strani koju ona napada tj. Islamu i muslimanima.

 

Navešću jedan sličan primjer djelovanja prevelike količine odvratnosti i kotraefekat koji izaziva.

 

Nakon bitke na Uhudu, Kurejšijski pagani su izmasakrirali tijela muslimana, šehida koji su ostali na bojnom polju. Hind je sebi napravila ogrlicu od prstiju, nosa, ušiju Hamze r.a. ..drugi ashab je bio toliko izmasakriran da ga je sestra jedva identifikovala i to po jagodicama prstiju, po svemu ostalom je bilo nemoguće prepoznati tijelo. I tako i slično je bilo i sa ostalima.

Nakon bitke, kurejšije se povlače i kreću od Medine prema Mekki i u putu dolazi do rasprave, da li da se vrate u Medinu i dokrajče muslimane, jer nisu ispunili ni jedan cilj radi kojeg su došli ili da se vrate u Mekku. Saffvan ibn Umejje predlaže povratak jer kaže da su muslimani sada bijeni zbog onoga što su učinili oni, posebno misli na taj masakr, da su sada željni osvete još više i da se ne treba sa takvima boriti, da će se sada pridružiti i ostali koji nisu bili u bitci itd. ..dok Ikrime b. Ebi Džehl zagovara da se vrate, i toliko navaljuje na to da je gotovo bilo izvjesno da će svi pristati da se vrate.

Za to vrijeme Na Uhudu i Medini se dešava slijedeće..Ma'bed el Huza'i paganin iz plemena Huza , i to njihov ugledan član, prolazi područjem Medine i saznaje šta se dešava, posjećuje Muhammeda a.s. i izražava svoje simpatije i sučašće u bolu muslimana jer ono što se desilo, iako su pagani, prevazilazi sve norme ponašanja koje su poznavali arapski pagani. Otao je zapanjen masakrom i šta su počinili Kurejšije i kaže da bi volio da su Kurejšije pretprjele gubitak nego muslimani. Znači , iako je paganin, nije musliman, zbog odvratnosti zlodjela, njegovo srce odbacuje to zlo i staje na stranu muslimana.

Nakon  kraćeg stajanja u Medini, Ma'bed nastavlja put i susreće se sa Kurejšijama , koje kako rekoh u tim momentia upravo raspravljaju da li da se vrate ili ne. Ugledavši ga i prepoznavši, Ebu Sufjan ga pozove i upita ga , kakvo je stanje u Medini? A on reče upravo isto ono što im je govorio i Saffvan, da su muslimani zgriznuti njihovim nedjelima i da su sada bijesni i željni osvete, da se pripremaju da ih stignu i osvete se, da se svi oni koji nisu bili u boju sada spremaju i žele da osvete svoje poginule. Iako to nije bila istina , niti mu je Muhammed a.s. rekao da to kaže, Ma'bed zbog te odvratnosti koju je osjetio prema Kurejšijskom zlu koje su počinili i empatije prema muslimanima zbog toga, reče ovo što reče.

Ebu Sufjan, znajuči da Ma'bed nije musliman i da je paganin, nije imao razloga da mu ne vjeruje, jer su svi pagani bili protiv muslimana, pa ga još upita , šta im on savjetuje, a Ma'bed reče: Ja vas savjetujem da sjednete na svoje konje i da bježite što brže, koliko vas konji brže mogu nositi.

Tako da su Kurejšije sada bile isprepadane i odlučile da se povuku u Mekku.

Kako samo Allah otklanja spletke i okreće srca, subhanallah !

 

Tako da , kao što se i Ma'bed okrenuo protiv pagana Mekke, mnogi će zbog odvratnosti dotičnog stvora, da se okrenu protiv nje i pođu simpatisati muslimane, inšaallah

 

ps. istoričari se razilaze da li je Ma'bed nešto kasnije primio Islam ili nije, ali po Allahovom sunnetu, moguće je prije da jeste nego da nije, a Allah najbolje zna

Članak 431. (pravi tevekkul – oslonac na Allaha)

Pravi oslonac na Allaha možemo naći jakodkog drugog nego kod našeg uzora , Muhammeda a.s.

Čitajuć i pričajući nekad sa ateistima, vidiš kolko su glupi, većina njih , koliko su oholi u toj gluposti, koliko nemaju znanja a neće da pitaju nego se uzdižu svojom glupošću i umisle si neku veličinu i još kao : aha et’ sam ti rek'o/la .

A to je kad ono njihova glupa dipla kao: “vi vjernici mislite da samo molite a da ništa ne činite i ne radite i mislite da će vam doći to što želite , e pa nije tako , mora se nešto uradit dragi moji, a ne smo u džamiju ić i čekat da vam padne s neba” 😀 ovo je glupost nad glupostima, kao što ima ona pjesma nad pjesmama.

Doduše, većina što izvale ateisti ili bolje rečeno antiteisti je meni glupost nad glupostima. 😀

Helem, šta sam htio..dakle istinski tevekkul i oslinac na Allaha ide tek onda kada mi poduzmemo sve što je u našoj ljudskoj mogućnosti po pitanju neke stvari dakle, ustvari samo to činjenje je sastavni dio tevekkula..i to je haman pa svima (osim ovim oholim antiteistima) jasno.

Sveži devu pa se osloni na Allaha” (Hadis)

E , al pazi sad..dokle ide to “vezanje deve” tj.- činjenje kod istinskog, poslaničkog tevekkula, a koji je sunnet i trebamo ga , znači,i mi primjeniti.

 

Prva hidžra u Abesiniju se desila pete godine po poslanstvu, a kasnije i druga.

Muslimani koji su ostali, ostaju živjeti u Mekki, pod torturama narednih 6 i nešto godina i onda i oni čine hidžru u Medinu. Cijelo to vrijeme ovi ostaju u Abesiniji.

Nakon učinjene hidžre u Medinu, muslimani iz Abesinije se još uvijek ne vraćaju kući tj. u Medinu koja je sada već islamska država. I ne samo to, nego se ne vraćaju ni nardenih 7 ! godina. Tek tada ih poslanik a.s. poziva da se vrate.

Znači nakon 7 godina provedenih u Medini tek onda poslanik a.s. poziva muslimane iz Abesinije na povratak!

Učenjaci su se pitali zašto toliko vremena, zašto je toliko vremena poslanik a.s. čekao da ih zovne k sebi, da žive u islamskoj državi i napuste državu nemuslimana?

Zašto ne poslije pobjede na Bedru? Ili poslije poraza na Uhudu (da ojačaju saff muslimana) , ili poslije pobjede nad saveznicima?!

I neki učenjaci kažu, i meni se sviđa taj odgovor jer ima logike i smisla i jedini se uklapa kako treba u sve to….da je poslanik a.s. čuvao Abesiniju kao rezervnu opciju u slučaju da “projekat Medina” ne uspije!

Tek nakon 7 godina, nakon Bedra, Uhuda, Hendeka, Hajbera, dakle kada je uspostavljena jaka islamska država koja se mogla oduprijeti  i jačim i brojnijim neprijateljima, i oduprijela se zapravo, tek tada kada je vrlo izvjestan njen opstanak, muslimani iz Abesinije od kojih su neki ostali i nekih 15ak godina, neki “samo” 10ak, (naići ćete na drugačije podatke ali ovi su, koliko znam vjerodostojniji) i tamo u Abesiniji već se uklopili u društvo i izgradili život, se vraćaju u Medinu!

 

Da reMIZiram, imati plan, rezervnu opciju kada treba, posebno po pitnaju važnih, životnih stvari, je sunnet i istinski tevekkul ! 🙂