Članak 439. (islamofobija ,u suštini, poganluk i tak’)

Ima anam neka, iako joj je ime lijepo (liepo , ljepo) , ne bih da ga spominjem u ovom slučaju, al jezik joj je pogani pravo, kako samo može biti u jednog zlog stvora, punog mržnje , spletki i svega lošega, koja je na našu žalost bila u službi formiranja mišljenja javnoga mnijenja.

Zbog svoje zlobe, upala u nevolje, i sada to iskorištava kako bi se uljebila negdje vani, a njen posao bi bio i dalje da samo laje i laje, da izvinu životnje koje laju.

Koliko sam vidio ono malo, stvarno je pogana pravo i oni najveći islomofobi i mrzitelji islama bi joj mogli pozavidjeti.

Lukavo koristi tu situaciju i koliko vidim namjerno nastavlja sa svojim poganim jezikom i provokacijama, a sa ciljem da navuće na sebe bijes onih sa manje sabura , uglavnom više nacionalista a manje malo vjerski okrenutih i učenih, i onda na osnovu njihovih komentara upućenih njoj u vidu psovki, prijetnji i vrijeđanja, onda to unovčila i dobila vjerovatno azil i ko zna šta još, možda i gratis dildo od nekoga.

Ono što je dakle upečatljivo su te njene uvrede koje su baš odvratne, tako će se desiti mnogo dobroga u svemu tome , upavo nama vjernicima i Islamu, jer tolika odvratnost proizvodi kontraefekat kod svakog čovjeka koji ima i trun pravde i dobrote u sebi.

Treba je samo pustiti i ne davati joj pažnju previše, a mnogo će biti oih koji je čitaju a koji će joj vremenom okrenuti leđa i svoje simpatije usmjeriti ka strani koju ona napada tj. Islamu i muslimanima.

 

Navešću jedan sličan primjer djelovanja prevelike količine odvratnosti i kotraefekat koji izaziva.

 

Nakon bitke na Uhudu, Kurejšijski pagani su izmasakrirali tijela muslimana, šehida koji su ostali na bojnom polju. Hind je sebi napravila ogrlicu od prstiju, nosa, ušiju Hamze r.a. ..drugi ashab je bio toliko izmasakriran da ga je sestra jedva identifikovala i to po jagodicama prstiju, po svemu ostalom je bilo nemoguće prepoznati tijelo. I tako i slično je bilo i sa ostalima.

Nakon bitke, kurejšije se povlače i kreću od Medine prema Mekki i u putu dolazi do rasprave, da li da se vrate u Medinu i dokrajče muslimane, jer nisu ispunili ni jedan cilj radi kojeg su došli ili da se vrate u Mekku. Saffvan ibn Umejje predlaže povratak jer kaže da su muslimani sada bijeni zbog onoga što su učinili oni, posebno misli na taj masakr, da su sada željni osvete još više i da se ne treba sa takvima boriti, da će se sada pridružiti i ostali koji nisu bili u bitci itd. ..dok Ikrime b. Ebi Džehl zagovara da se vrate, i toliko navaljuje na to da je gotovo bilo izvjesno da će svi pristati da se vrate.

Za to vrijeme Na Uhudu i Medini se dešava slijedeće..Ma’bed el Huza’i paganin iz plemena Huza , i to njihov ugledan član, prolazi područjem Medine i saznaje šta se dešava, posjećuje Muhammeda a.s. i izražava svoje simpatije i sučašće u bolu muslimana jer ono što se desilo, iako su pagani, prevazilazi sve norme ponašanja koje su poznavali arapski pagani. Otao je zapanjen masakrom i šta su počinili Kurejšije i kaže da bi volio da su Kurejšije pretprjele gubitak nego muslimani. Znači , iako je paganin, nije musliman, zbog odvratnosti zlodjela, njegovo srce odbacuje to zlo i staje na stranu muslimana.

Nakon  kraćeg stajanja u Medini, Ma’bed nastavlja put i susreće se sa Kurejšijama , koje kako rekoh u tim momentia upravo raspravljaju da li da se vrate ili ne. Ugledavši ga i prepoznavši, Ebu Sufjan ga pozove i upita ga , kakvo je stanje u Medini? A on reče upravo isto ono što im je govorio i Saffvan, da su muslimani zgriznuti njihovim nedjelima i da su sada bijesni i željni osvete, da se pripremaju da ih stignu i osvete se, da se svi oni koji nisu bili u boju sada spremaju i žele da osvete svoje poginule. Iako to nije bila istina , niti mu je Muhammed a.s. rekao da to kaže, Ma’bed zbog te odvratnosti koju je osjetio prema Kurejšijskom zlu koje su počinili i empatije prema muslimanima zbog toga, reče ovo što reče.

Ebu Sufjan, znajuči da Ma’bed nije musliman i da je paganin, nije imao razloga da mu ne vjeruje, jer su svi pagani bili protiv muslimana, pa ga još upita , šta im on savjetuje, a Ma’bed reče: Ja vas savjetujem da sjednete na svoje konje i da bježite što brže, koliko vas konji brže mogu nositi.

Tako da su Kurejšije sada bile isprepadane i odlučile da se povuku u Mekku.

Kako samo Allah otklanja spletke i okreće srca, subhanallah !

 

Tako da , kao što se i Ma’bed okrenuo protiv pagana Mekke, mnogi će zbog odvratnosti dotičnog stvora, da se okrenu protiv nje i pođu simpatisati muslimane, inšaallah

 

ps. istoričari se razilaze da li je Ma’bed nešto kasnije primio Islam ili nije, ali po Allahovom sunnetu, moguće je prije da jeste nego da nije, a Allah najbolje zna

Članak 436. (mes – dodir?)

Na prošlu temu, nešto sam ost’o dužan skepticima 😀 ..

Naime, ima hadis koji kaže da je bolje da se željeznom iglom probodeš kroz glavu nego da dodatkneš ženu koja ti nije ništa, hadis prenosi Taberani …taj hadis je bio ocjenjen kao daif, kasnije ga šejh Albani ocijenio kao sahih..

sve jedno ako i nije daif..treba malo to izanalizirat..ne samo preletit ko djeca pred gostima 😀
dakle..šta znači da se probodeš u glavu željeznom iglom?

Pa znači da se ubiješ..tj. bolje ti je da se ubiješ nego da uradiš to..

A šta znači dotaći ženu? Pa glagol mes , bukvalno znači dotaći..i onda bi značilo da je bolje ubit se nego dotaći neku ženu!
E sad, nije to baš tako 🙂 ,… glagol mes i njegovi oblici se u Kur’anu koristi mnogo puta ali mu značenje nije uvijek bukvalno, nekada znači dotaći, strefiti, zadesiti itd…. ali ono što nas interesuje je to da se uvijek ALI UVIJEK riječ mes, kada se govori o odnosu muškarca i žene, koristi u značenju SPOLNOG ODNOSA!  a ne običnog dodira!
primjeri:

” Nije vaš grijeh ako žene pustite prije nego što u odnos s njima stupite (temessuuhunne), ili prije nego što im vjenčani dar odredite….” (Bekara, 236)

“A ako ih pustite prije nego što ste u odnos sa njima stupili (temessuuhunne), a već ste im vjenčani dar odredili,…” (Bekara 237)

” ona reče: “Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo (jemsesni)?” (Ali Imran, 47) tj. nisam imala odnos ni sa jednim muškarcem.

“”Kako ću imati dječaka” – reče ona – “kad me nijedan muškarac dodirnuo (jemsesni) nije, a ja nisam nevaljalica!” (Merjem, 20) , očito se govori o čistoći Merjeme od spolnog odnosa.

” O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos (temessuhunne), pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite.” (Ahzab, 49)

” Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče da s njima nastave da žive, dužni su, prije nego što jedni drugo dodirnu (jetemaassa), da jednog roba ropstva oslobode. To vame se naređuje, – a Allah dobro zna ono što vi radite.” (Mudžadela, 3)

“Onaj koji ne nađe, dužan je da dva mjeseca posti uzastopce prije nego jedno drugo dodirne (jetemaassa)….” (Mudžadela,4) U ovim ajetima se u vezi dodira govori o spolnom odnosu.

Dakle ako se tako razumije tj. da se bolje ubiti nego počiniti blud, počiniti seksualni odnos (MESati ženu), onda se sve posloži…aaa..

Sjetite se i onog mog pitanja u vezi ashaba kojeg je šišala neka žena za vrijeme hadža i prala mu kosu, ili dodirivanja Omera i Aiše r.a. kada su jeli iz iste posude, pa i ovo zadnje da bi ropkinje medine vodile Poslanika a.s. za ruku..dakle kad se tako posloži onda se sve lijepo uklopi i složi …a nekom i ne složi..štaš..

‘nako kontam samo…

Članak 435. (tabu promišljanja o nekim stavovima)

Opet ću o tabuima ustvari nisu tabui nego je razmišljati na drugačiji način o tim stvarima i još to reči javno negdje je tabu …

…..helem čitam o slučaju kada je jedan ashab Ebu Jasir ili Jusr r.a. došao Ebu Bekru r.a. i rekao mu kako je poljubio neku ženu, koju nije smio, a on mu reće da šuti o tome i da ne govori nikom, a on ipak ode dalje pa reće isto i Omeru r.a. i on mu reće da šuti..on ode dalje i reće samom Poslaniku a.s. na šta mu on ne reće ništa…kasnije Allah dž.š. objavi ajet sure Hud 114. :” I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.” i Poslanik a.s. ga zovnu i reće mu šta mu je objavljeno, on upita jel to samo za njega vrijedi, “Ne, nego za sve iz mog ummeta.” odgovori mu Poslanik a.s.
Širu verziju prenosi Tirmizi a kraću i Buharija i Muslim ..što znači da je događaj sahih , jel.
‘nači, niko neće reći , niti smije reći, ako je vjernik , da je ljubiti se sa anamo nekim ženama koje su ti ništa, ok i da je halal, ali niko ne može reći ni da je to, ako se desi nešto aman-zaman tj. smrtni neki grijeh.
Ovaj događaj nam govori da se to dešavalo i ashabima r.a., boljima od nas, iz čitanja nekih drugih ćitaba vidimo i generacijama poslije ashaba a kako li neće i u još kasniji vakat, i da se ti ljudi i te situacije ne trebaju uveličavati više nego što jesu i to je u potpunosti i u skladu sa onime što Ibn Kajjim r.h. govori kada tumači riječ Lemem a pisao sam o tome u OVOME ČLANKU.

Ljudi br’te mili drame danas oko svega, recimo oko ovih stvari se razvila cijela jedna posebna grana “nauke” koja se isključivo bavi ovime i stavlja to međ najveće probleme današnjih muslimana, a po meni, koliko vidim, prve generacije nisu bile opterećene ovakvim događanjima nego su to rješavale ‘nako..usput, bez drame ikakve..ok desilo se nemoj više, odi klanjaj namaz, učini kakav hajr i halas, čist si…. kao i svaki drugi manji grijeh…
Međutim, naše daije i prof. kada govore npr. o tom bludu očiju, usana, ruku i nogu, jarrrrane gotov si, haman je to gore neg da si ubio čo’eka (malo karikiram, al opet – MALO) , ‘nači taj “blud” ili pravi blud isto ti ga dođe po njima kad te dernjavom i prstom dignutim u zrak uz obavezno zaklinjanje vallahi billahi, na dersu opletu.
Kad smo već kod ovog i onog kako se na osnovu ličnog stava , predaje tumače i shvataju kako bi se ojačao vlastiti formirani stav da kažem i ovo … npr. ‘nači… i opet koristim extremne primjere…

Kada neko “ojačava” svoj stav o zabranjenosti instrumenata, onda predaje u kojima se spominje sviranje defova tumače usko tj. kao posebnosti – has , pa kaže ..ok može DEF samo na bajram i svadbu. Dakle ne uzima se općenito da je def bio jedan od instrumenata pa da se reklo ok , def je instrument i može INSTRUMENT , jer oni tada i nisu imali nešto plaho instrumenata koje su svirali, možda 2,3,4..defovi su svakako bili najraspostranjeniji i svakako da su bili INSTRUMENTI..znači nema opećnitosti što se tiče instrumenata niti općenitosti pa da se kaže da se mogu svirati instrumenti onda kada čovjek želi da se na neki način zabavi i opusti a što su radili i ashabi svakako.i o tome sam pisao..ako nađem post stavljam link OVDJE.
Sa druge strane uzima se općenitost – am, a izbjegava i zaobilazi posebnost -has, kada treba neki drugi svoj stav potvrditi , kao npr. hadis koji prenosi Aiša r.a. u kom kaže da Allahov poslanik a.s. nikada nije dirnuo ruku žene prilikom davanja prisege. Iako se dakle u samom hadisu navodi da je to bivalo samo prilikom davanja prisege, u čemu je Aiša r.a. u pravu,  nije se uzela ta posebna situacija pa se reklo da prilikom davanja prisege ili možda nekog masovnog čestitanja i sl. ne treba se rukovati sa ženama nego je iz te posebne situacije izvućen opći propis da se NIKADA ne treba rukovati sa ženama…dok se sa druge strane hadis koji se prenosi također u Buhariji u kom se kaže da bi neka ropkinja uzela Poslanika a.s. za ruku i vodala ulicama Medine da joj on učini neku uslugu a on a.s. ne bi vadio ruku iz njene dok ona ne pusti, taj se dakle događaj tumači naširoko i svakako a sve da bi se zaobišla očitost hadisa i potvrdio onaj suprotan stav…
Ja lično ne dramim oko toga plaho..prvi ne pružam ruku a ako mi ženska pruži otpružim i gotovo, nema plaho drame neke oko toga i sad uzdizanja da će neko orgazam imati ako se rukovao il šta ti ja znam..
helem..dakle to et’ mi nadošlo..

pričam svašta što mi nadođe kao promišljanje, ne pozivam u to ali ne vidim ni da ne bi smio promišljati ..iako drugi koji me čuju ili čitaju uglavnom ne slažu sa time, jer su oni ili ekstremni u svojim stavovima, ili su ograničeni ili površno prelaze preko stvari ne nužno zbog ograničenosti ..pa se onda dovodem u neke situacije iz kojih se onda moram “vadit” 😀 … et’ kao na poslu, na kom sam trenutno suspendovan, a jer sam rekao bolnu istinu gazdi tj. napsio je u našoj fb grupi, a koju svi znamo ali mu je niko ne smije priopćiti i sad čamim čekajući ishod 😀
ps. ako ima ko kakav pos’o da ponudi bilo u EU bilo kod nas i BiH nek se javi, primam sve ponude u obzir ..plata za zemlje u EU najmanje 1.500e uz smještaj i po mogućnosti neki posao u prirodi i oko poljoprivrede, voćarstva i sl. …u BiH mogu i drugi poslovi i sa manjom plaćom 😀

 

ps. ako more admin da mi promjeni ono na onoj slici što piše da sam rođen ko mali ono sam napiso bezze kad sam tek otvaro blog, a nek stavi ovo što sad piše u opisu ono open mind for a difffffff…itd–

Članak 431. (pravi tevekkul – oslonac na Allaha)

Pravi oslonac na Allaha možemo naći jakodkog drugog nego kod našeg uzora , Muhammeda a.s.

Čitajuć i pričajući nekad sa ateistima, vidiš kolko su glupi, većina njih , koliko su oholi u toj gluposti, koliko nemaju znanja a neće da pitaju nego se uzdižu svojom glupošću i umisle si neku veličinu i još kao : aha et’ sam ti rek’o/la .

A to je kad ono njihova glupa dipla kao: “vi vjernici mislite da samo molite a da ništa ne činite i ne radite i mislite da će vam doći to što želite , e pa nije tako , mora se nešto uradit dragi moji, a ne smo u džamiju ić i čekat da vam padne s neba” 😀 ovo je glupost nad glupostima, kao što ima ona pjesma nad pjesmama.

Doduše, većina što izvale ateisti ili bolje rečeno antiteisti je meni glupost nad glupostima. 😀

Helem, šta sam htio..dakle istinski tevekkul i oslinac na Allaha ide tek onda kada mi poduzmemo sve što je u našoj ljudskoj mogućnosti po pitanju neke stvari dakle, ustvari samo to činjenje je sastavni dio tevekkula..i to je haman pa svima (osim ovim oholim antiteistima) jasno.

Sveži devu pa se osloni na Allaha” (Hadis)

E , al pazi sad..dokle ide to “vezanje deve” tj.- činjenje kod istinskog, poslaničkog tevekkula, a koji je sunnet i trebamo ga , znači,i mi primjeniti.

 

Prva hidžra u Abesiniju se desila pete godine po poslanstvu, a kasnije i druga.

Muslimani koji su ostali, ostaju živjeti u Mekki, pod torturama narednih 6 i nešto godina i onda i oni čine hidžru u Medinu. Cijelo to vrijeme ovi ostaju u Abesiniji.

Nakon učinjene hidžre u Medinu, muslimani iz Abesinije se još uvijek ne vraćaju kući tj. u Medinu koja je sada već islamska država. I ne samo to, nego se ne vraćaju ni nardenih 7 ! godina. Tek tada ih poslanik a.s. poziva da se vrate.

Znači nakon 7 godina provedenih u Medini tek onda poslanik a.s. poziva muslimane iz Abesinije na povratak!

Učenjaci su se pitali zašto toliko vremena, zašto je toliko vremena poslanik a.s. čekao da ih zovne k sebi, da žive u islamskoj državi i napuste državu nemuslimana?

Zašto ne poslije pobjede na Bedru? Ili poslije poraza na Uhudu (da ojačaju saff muslimana) , ili poslije pobjede nad saveznicima?!

I neki učenjaci kažu, i meni se sviđa taj odgovor jer ima logike i smisla i jedini se uklapa kako treba u sve to….da je poslanik a.s. čuvao Abesiniju kao rezervnu opciju u slučaju da “projekat Medina” ne uspije!

Tek nakon 7 godina, nakon Bedra, Uhuda, Hendeka, Hajbera, dakle kada je uspostavljena jaka islamska država koja se mogla oduprijeti  i jačim i brojnijim neprijateljima, i oduprijela se zapravo, tek tada kada je vrlo izvjestan njen opstanak, muslimani iz Abesinije od kojih su neki ostali i nekih 15ak godina, neki “samo” 10ak, (naići ćete na drugačije podatke ali ovi su, koliko znam vjerodostojniji) i tamo u Abesiniji već se uklopili u društvo i izgradili život, se vraćaju u Medinu!

 

Da reMIZiram, imati plan, rezervnu opciju kada treba, posebno po pitnaju važnih, životnih stvari, je sunnet i istinski tevekkul ! 🙂