Članak 454. (svijest-podsvijest)

Svijest je onaj dio uma koji je objektivan i u kome se odvijaju naši intelektualni procesi. Svijest sluša i odlučuje, razabire, odlučuje šta će uzeti a šta odbaciti, na osnovu onoga što prima iz vanjskog svijeta.Što svijest prihvati kao istinu to će se ukorijeniti u podsvijest kao istina, što svijest prihvati kao dobro i podsvijest će i vice versa.

Ono što se u svijesti desi, odluči, to podsvijest prima, bez da razumije i odlučuje o tome da li je to zaista istina ili ne, da li je to dobro ili ne..za nju je sve istina što primi iz svijesti na način kako je to svijest obradila i shvatila.

Kada se misao ukorjeni u podsvijesti onda ona postaje pokretač, zbog toga je bitno da dobre misli, pozitivne, budu ukrjenjene u podsvijest, kako bi se onda takve i pretočile preko svjesnog mišljenja i djelovanja u dobro.

Npr. ako nam neko servira neko jelo koje nismo jeli i u nama se javi misao da je to jelo neukusno, da je odvratno, a samo zato jer nam izgledom ili imenom zvuča takvo, ta miso će otići u podsvijest i postati pokretač. Kada krenemo da umosimo to jelo u usta, podsvijest će već imati informaciju da je to odvratno i neukusno i takvo će nam i zaista i biti u većini slučajeva.

Svijest dakle prima preko čula inputne informacije i obrađuje ih u skladu sa iskustvom i obrazovanjem i na kraju izvlači zaključak.

Podsvijest ne razmišlja i ne zaključuje, pa zato sve što dođe do nje prihvata kao istinu. Zato je jako bitno da ono što dođe do nje bude dobro.

To se najviđe vidi na polju sugestije, koja može biti unutrašnja tj. autosugestija i vanjska,nametnuta.

Najočitiji primjer poslušnosti podsvijesti je u trenucima hipnoze kada je svijest isključena , odnosno pokorena, i djelujući na podsvijest, hipnotisani lahko izvlači iz nje sve ono što je pohranjeno u nju, ili ako mu hipnotizer kaže da je on horoz, on se i pođe  ponašati kao horoz.

Kad smo djeca, i ako nam često govore negativne stvari, tj. ako nam odrasli sugestijom nameću , ponavljajući sa pozicije autoriteta da “ne valjamo, da smo loši, da nećemo uspjeti” itd. onda se to usađuje i pohranjuje u dječijoj podsvijesti i djete odrasta sa tim negativnim temljenim mislima o sebi koje je usvojio , i svaku situaciju u životu, svaku priliku i šansu, odbacuje jer već “zna”, već je “programiran” da neće uspjeti, da je nesposoban za to…

Nametnuta negativna sugestija se može izliječiti pozitivnom autosugestijom. Dakle da samom sebi govoriš, da će ti se desiti dobre stvari, da si ti dobar, da ćeš uspjeti, da ti možeš to i sl…dakle jedan optimizam u svakom poslu i ustrajnost u tome.

Zbog toga se treba klonuti onih ljudi čiji je govor loš i koji nam govore loše stvari, kako nas ne bi pokolebali i eventualno, zbog nekog našeg trenutka slabosti, sugestijom nametnuli te loše misli koje bi se ukorijenile u našu podsvijest. Zato Allah s.v.t. na nekoliko mjesta u Kur’anu naređuje da ne slušamo te zlonamjernike i negativce :
“zato ne slušaj one koji neće da vjeruju” – (Kalem,8)

“i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena” (Kalem, 10)

“I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Kehf, 28)

…a naređuje društvo sa pozitvnim ličnostima, sa vjernicima :

“Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer..” (Kehf, 28)

Takvi loši ljudi, posebno ako se njihova negativna priča ponavlja stalno i stalno, mogu loše uticati na tvoju svijest u kojoj se mogu pojaviti negativne misli kao istina a koje će onda kao takvu i podsvijest prihvatiti.

 

Zbog toga nam je naređen zikr, dova, koji se stalno ponavljaju i kao takve pozitivne misli usađuju u našu podsvijest koja će onda takva pozitivna biti pokretač naših dobrih dijela.

Mi smo non stop izloženi raznoraznim sugestijama a sve u cilju da nas se pokori, da se naš UM pokori i da djelujemo u skladu sa nečijim željama, da postanemo nečiji robovi.

Preko medija, reklama, filmova, obrazovnog sistema, poslodavca na poslu, nažalost i roditelji nesvjesno često svoju djecu pripremaju da budu roblje drugih.

Zato je, posebno danas, vrlo bitno da se zikrom i dovom, ali obavezno da se zna prevod i značenje onoga što se izgovara, da se autosugestijom kao i družbom sa pozitivnim ljudima, branimo od pokušaja da postanemo robovi.

Za većinu je nažalost veoma kasno, jer su odavno porobljeni a nisu ni svjesni toga, jer im to ropstvo dolazi iz davno programirane podsvijesti.

 

… tako nekako

Članak 453. (ispušni ventil – opet)

Vraćam se opet na stalnu temu, temu skrivanja i izvitoperivanja shvatanja i življanja islama, kao i istorije islama.

100% sam ubjeđen da se sve ove stvari dešavaju i da smo žrtve nečije, pa poprilično patološke, slike o životu.
Nije to produkt jednog čovjeka, to se iskristaliziralo tokom dugog vremena kroz mnoge generacije, tako da je danas postalo norma za čije kršenje slijedi sankcija, bez obzira da li tu normu posmatramo kao samo moralnu ili etičku normu jednog društva ili pravnu normu.

Ipak sa vremena na vrijeme bljesne po neka iskra iz onog stvarnog svijeta, pravog, nepatvorenog, prirodnog.
Te iskre su kao super-nove. Osim što obasjaju mrak i dadnu prelijep prizor na nebu (ko ih uspije vidjeti, slijepci neće nikada) bar dok traju, one učestvuju u stvaranju, ponovnom, jednog novog – starog života.

Nažalost, mrak je danas prevelik da bi snaga tih iskri dovoljno zasjajila neke nove horizonte koje bi mnogi bili u stanju da vide. Ipak, one su tu i najavljuju da će njihovo vrijeme opet doći, da će mrak nestati i da će nastupiti stvarni život.

Tako sam, u jednom tekstu pročitao ovu predaju, koja ponovo daje viđenje svijeta kakav i jeste, život islama kakav je bio zaista, i kad uporedimo sa onim što smo prihvatili od ljudi koji su davali prednost smrti nad životom, vidimo koliko smo zaglibili, psihički prije svega.

Jedostavno smo napravili sliku i društvo koje je trebalo biti prepuno života, radosti, društvo paranoje,panike i anksioznosti, straha, sujevjerja, društvo koje fantazira o sutrašnjici umjesto da živi danas i gradi realno sutra, društvo prepuno potisnutog bijesa i uopšte društvo potisnutih emocija svih vrsta, društvo poremećene ličnosti, da!, baš društvo poremećene ličnosti pa i psihopatije….. maskembal od života.
Naši najveći strahovi i problemi su postali oni koji bi trebali dati i činiti sam život, tako smo ustali protiv života.

Matar bin Tahman, koji je bio iz generacije tabi’ina i pisar Mushafa, Kur’an-i Kerima, kada je rekao: ‘Lekad kane-n-nisau mearridžali fil medžalisi, emme-l-ane feinnel isbaa min esabii-l-mer’eti fitnetun – Nekada su muškarci i žene zajedno sjedili i sijelili po sijelima, međutim, sada se čak i jedan ženin prst smatra kao povod za fitnu/smutnju“. (Pogledaj: Ahmed bin Hanbel, Ahkamun-Nisa, dar el-kutub el-ilmijje, Beirut 1986, str. 145. Pogledaj: Mehmed S. Hatiboglu, Kadina Dinin Verdigini Fazla Bulanlar, Islamiyat III (2000) br. 22, str. 9). (Preporod)

Možda će neki reći da opet pretjerujem, ali jednostavno, kada naiđem na ovakve predaje i kada poredim sa onim što nas se danas uči i šta nam se nameće kao fakat i ultimativna “istina” , pobjesnim, i ne krijem da pisanje ovdje koristim i! kao ispušni ventil , a ova predaja se poklapa sa mnogim drugim o kojima sam pisao, nažalost, malo je ovako direktnih, većina ih je takva da se mora čitati između redova i stvarati šira, realna slika o događajima koji nam se nekad skrivaju a nekada tumače naopako, u skladu sa tumačevom psihologijom ili psihopatologijom. Večina tih predaja je takva, nedirektna , jer se radi o tzv. tedlisu – obmani , koja je nažalost bila itekako prisutna, posebno kada učenjak želi da na silu da argument za svoj već formiran stav za koji i nema baš uporište u šerijatu.. o tedlis sam spominjao i OVDJE.

na hajr aBda

Članak 452. (život i smrt)

Tek onda, kada čovjek spozna smrt tj. da će umrijeti kad tad, i da je to jedina sigurnost u životu (što je paradoks 🙂 ), tek tada počinje istinski da živi život.

Uslov je svakako da sto shvatanje smrti bude dubinsko i istinsko, ne samo površno znanje poput primljene informacije, kao i da se življenje života ne svede na hedonizam.
Strasti nisu život, nekada su čak i kočnica istinskog življenja.

‘nako kontam

život i smrt
život i smrt

Članak 451. (fitnes)

‘nači…konačno sam krenuo na fitnes … hip hip hooray !!! 😀

Možda se ja ne bi još natjer’o al’ je sqwo izvršila pritisak na mene, a kad žene pritisnu, moraš popustit 😀

Haj ono, prvi trening sam prošao sve grupe mišića, da se malo popale svi, da se aktiviraju..i slijedeći ću isto tako a onda krećem po grupama..k’o u stara dobra vremena .. s tim što neću previše sa tegovima i težinama radit..osim tamo đe me fali ..kao nr. noge, koje su mi toalno atrofirale zadnjih 10ak g. …toliko da ćim trčim minutu, pođe me grč u zadnjoj loži fatat ..jer nema snage a nema snage jer ga i nema ..

helem..šta sam ‘no htio kazat…. jah…

Stao na onu traku malo da trčim i nako kontam..baš se glupo osjećam …došo tu sa autom i onda trčim na traci , umorih se ko konj a niđe nisam stig’o ..tapkam u mjestu , baš kao što sestra Jasmin M. u onom statusu reče ..al haj nečemo plaho kritike i fiozofije…

Podsjeti me to na jednu sliku koju sam baš tim povodom jednom objavio..nisam je našao al ima evo ova..radi se o istom i fakat… smiješno!

Glupo!

Pa kontam..inšaallah, čim malo dođem u kondiciju, da otrčim do fitnesa…ima nekih …3,4, možda i 5 kilometara od mene … i onda odradim par serija sa tegovima i onda nazovem da neko dođe po mene… vrlo vjerovatno da će to biti HITNA pomoć 😀

Jer evo, popio sam Mg jedan al već osjećam da ću se sav upalit sutra…fala Bogu pa ima brufena …

U svakom slučaju..nek sam kreno i gledaću da ustrajem što duže aBda  😉

 

large

Članak 450. (drugačiji)

Ne znam za vas, ali mene ovaj crtani, koji mi je pravo ono ….LJep , ne znam kako bih ga opisao, ali nekako smirujuće djeluje na mene,  podsjeti na sebe samoga u nekim situacijama u kojima se nalazim u životu ovom mom mladalačkom 😀

Na ono što sam stavio kao neki moto ovoga mog bloga, a što neće da mi admin promjeni : “Open mind for a different view and stay calm”

Neću plaho pametovat, ko hoće neka samo pogleda crtić i neka pronađe poentu za sebe.

Ja sam vidio u ovoj maloj ptičici nekoga ko drugačije gleda na neke stvari u životu od drugih, koji vidi svijet, ili jedan njegov dio, na poseban način, drugačije od onih kojima pripada i koji su uskraćeni za neke spoznaje do kojih je on došao i koje su istina , ali na žalost, samo za njega (i slične njemu i nevjerovatna je radost kada se takve duše sretnu)

Insan nekada doživi neka otkrovenja, neki ilham, koji je nadahnuće od meleka, o nekim stvarima i jasno dođe do spoznaje o njima ali mu je teško, gotovor nemoguće prenijeti to iskustvo drugima koji imaju svoj pravac koji je kao duboka brazda, rov iz kojeg ne mogu izaći i vidjeti svo prostranstvo svijeta i vidjeti da osim tog rova, šanca i onoga malo što vide iz njega, ima prekrasnih livada, šuma, jezera, raznoraznih oblika života i načina življenja ..ugl…jedan sasvim drugačiji ali ne novi i ne izmišljeni svijet, nego stvaran koliko i njihov.

Naravno, ti iz tih ukopanih rovova iz kojih se brane, za njih je onaj koji upozna taj svijet možda ne samo drugačiji nego i neka vrsta otpadnika, zalutalog izdajnika koji remeti njihovu ustajalu baruštinu i ruši zidove tih kanala, pa se boje da će im ih zatrpati, a ne vide to kao šansu i način da od obrušenih zidova načine stepenik kojim će i oni moći da izađu iz svojih školjki, iz konformizma koji je postao njihov i cilj i njihova lažna sigurost ali i njihov zatvorski čuvar i…

dodijalo mi pisat, a reko sam još da neću puno pametovat  …nego pogledajte crtani , super je 🙂

 

 

Članak 449. (Puna praznina)

Danas je poznato da sve ćelije u ljudskom tijelu odumiru a zamjenjuju ih nove. Materija koja nas čini danas, prije 20 godina nije postojala. Prje 20 g. smo mi bili neki drugi mi, materija koja nas je tada činila, danas je nema.

Tako da mi definitivno nismo determinisani materijom, nego onime što ona nosi u sebi, ono blago koje je zaključano u toj ćelijskoj škrinji. Ona duša koja luta noćima, a danju teži, mašta, nada se …

Također, ta materija koja nas čini – njena osnova su atomi, ali…

Atom, sastavljen od jezgre i omotača, je 99,99% praznina ! ( ili toliko nekako)

Elektron koji kruži oko nukleusa je toliko udaljen od njega , kao, u našim razmjerama, da je jezgro npr. u Busovači a elektron na granici BiH , možda čak i udaljenije…

Kada bi se iz tih najsitnijih čestica koje čine osnovu materije, istisnuo taj prazan prostor, tj. da njegove čestice budu jedne uz drugu, zbijene, bez praznog prostora,onda bi mi ljudi bili veličine … pa možda malog cvrčka, možda mrOva 🙂 ..ali et0, zbog praznine u nama,zbog tog praznog prostora u nama, mi smo ovoliki, kao i sav stvoreni svijet. Što bi rekli, praznina ili ništa, ništica, čini nešto i to nešto izgleda puno ! Ništavilo nas čini! Puni smo praznine!

A zar Allah iz ništa, ne stvara?!

 

Allahovo ime El Bari’ – Izvoditelj , označava Onoga koji izvodi i uvodi u postojanje ono čega nije bilo, što je ništa prije toga.

Članak 448. (meleci)

Svemir!

Iako taman,nije prazan, prepun je čestica (mimo crne materije)…jedna od onih koje se nalaze u cijelom Svemiru i na svakom mjestu jeste foton.

Svako tijelo emituje fotone na sve strane, tako da se svaki objekat može vidjeti sa svakog mjesta,samo treba sačekati da foton dođe do posmatrača, a to znači da fotoni preplavljuju svemirski prostor.

Znamo i da su Meleci bića stvorena od svjetlosti. Odnosno, od fotona..jer ako je svjetlost od fotona a Meleci od svjetlosti, onda znači da su Meleci fotonska bića.
Kao što je i čovjek od zemlje, džinni od vatre, tako su i oni od svjetlosti, ali nisu svjetlost, kao što ni čovjek nije zemlja niti džinn vatra.
Sva ova bića su stvorena od biti i osnove tih elemenata i imaju svoja posebna svojstva.

Ako je Svemir prepun fotona, to znači i da je prepun Meleka!
A to nam je i prenio posljednji Božji poslanik a.s. u hadisu :
”Zaškripala su nebesa, a kako i ne bi kad na njima nema mjesta veličine četiri prsta, a da na njemu melek sedždu ne čini.” (Tirmizi, Ibn Madže)

 

 

 

Članak 447. (Šopenhauereština)

Čitam jedu knjigu i jedan me citat potsjeti na nešto već pročitano u vezi žena …citat je Artura Šopenhauera: “Poznajem žene. One brak vide samo kao instituciju za izdržavanje.”

I onda se sjetim knjige o ženskom mozgu koliko se sjećam, možda je i neka druga,a možda mi je neko i pričao o tome..helem neise…..a koja kaže da žene biraju partnera na osnovu toga koji će se najbolje brinuti o njoj i njenom potomstvu tj. koji će mužjak da joj obezbjedi najbolju pećinu i koji će najbolji ulov da donosi njoj i potomstvu….

prevedeno na danas…sve su žene sponzoruše, svaka gleda u materijalno a ljubav je dipla za nas muškarce, obmana, da mi lafo mislimo i vjerujemo kako su one nekakava emotivna bića pa se one zaljubljuju u nas, a mi smo monstrumi koji biramo žene samo na osnovu izgleda, oblina…tj. gledamo u genetski materijal a njihova duhovnost i emotivnost nas neinteresuje 😛
Po ovome, stručnom mišljenju, ispada da su žene licemjerne, jer nam prodaju m*d* pod bubrege pričom o ljubavi, da su one materijalisti i da su naravno, majstori obmane….

One koje se zaljube i udaju za tog mužjaka, su obično one mlade, naivne, nevine, koje tu ljubav dožive u tinejdžerskim godinama , dok još nisu formirale stav o mužjacima , koje žive u bajkama i maštaju o princu…zapravo..vidiš, sve te priče o princu i potiču na kasniji razvoj te materijalističke ženske strane, jer, ko je princ!?

Pa princ je fina graCka raja, lovator sa dobrim “konjem”, stanom na etaže u metropoli , kojem je čača političar i kapitalista, koji je u potrazi za dobrim genetskim materijalom za razmnožavanje…i onda ona dođe i kaže “joj zaljubla sam se !” …ma đe si duša draga zaljubljena, nisam te prepozn’o !!! 😀

….dakle te nevine tinejdžerke koje se možda udaju iz tog idealizma i vjeruju da je svaki šmogljo njen princ iz bajke, ako analiziram okolinu, velika večina njih se kasnije rastala… ili kad je ženka skontala da se udala za konja a ne princa ili princ skonto da može izabrati bolji genetski materijal …

Znači…možeš ti bit’ zgodan, lijep, pametan, iz fine familije, kulturan i načitan ali će ženka odabrati onoga koji će joj obezbjediti bolje materijalne uslove, do kraja srednje škole možeš nekako i proći…
Izuzeci od ovoga potvrđuju pravilo.

Istina je , da je Šopenhauer bio mrzitelj žena, ali , ako je ovo kasnije bilo iz knjige o ženskom mozgu, nju je napisala žena..u svakom slučaju, istine u rečenome ima , pa nek žene skiče i vrište na ovo , to neće promijeniti realnost 😀

ps. također, ovaj post ne znači da osječam animozitet prema ženama…naprotiv !

aid1181157-728px-stop-waiting-for-prince-charming-step-01

Članak 446. (sila)

Možemo mi diplit i pametovat šta hoćemo i koliko hoćemo..ali na ovom dunjaluku se pika i važi samo SILA!

I to sirova fizička sila koja nanosi bol i sije smrt drugima.

Ko je veći vlasnik te sile međ ljudima i njihovim manjim ili većim zajednicama, taj se i sluša, tome se i pokorava…

Sva politikanstva, mudrijaštva oko dobrote, sva ekonomija, mediji… sve je to ništavno i ponizno prema onome ko je jači.

Političar ako je močan, ne čini ga močnim ni njegova pamet niti novac, niti položaj nego mogučnost da upotrijebi fizičku silu, ako je ne može upotrijebiti on i nema moći niti uticaja na druge..može uticati na one idealiste koji se zavaravaju nekakvim utopijskim idejama mirnog i dobrog svijeta…

Prvrednici i miloneri strepe pred mafijom i njihovim reketarenjem i nerijetko ispunjavaju i njihove druge zahtjeve, a zbog straha od njihove sile da povrijede i unište.

Da ne objašnjavam za pojedince, porodicu, države itd. itd.

Zato je jak vjernik draži Allahu od slabog a u obojici je hajr, jer jak ima moć i snagu da promjeni stvari faktički a ne samo filozofski.

Članak 445. (jaka nuklearna sila)

…je jedna od osnovnih sila koja djeluje unutar atoma-

Znači..imaš 2 protona, pozitivno naelekrtisana, i nema šanse da se oni spoje i formiraju nukleus. Kad god se približe, odbijaju se …ali pod uticajem dovoljno velikog pritiska…2 protona se dovoljno približe jedan drugom da se u tom kritičnom momentu odjednom spoje ….fuuuuuush…i postanu, haman pa nerazdvojivi ….

Eh..ta sila koja drži ta dva protona skupa, koja ih u tom jednom kritičnom momentu privuče je ta jaka nuklearna sila…

kad se ta dva protona odvoje, oslobodi se ta sila i ona je toliko jaka da , kažu, može pomjeriti zrno pijeska, koje u sebi ima milone miliona atoma..

Da bi se bolje razumjela snaga te sile, vele da je ekvivalnt tome, da ti sa Zemlje ispucaš fudbalsku loptu, njome pogodiš mjesec i izbiješ ga iz njegove orbite !

Eto, tolika se energija i snaga oslobodi kada se rastave dva protona ..otuda i snaga atomske energije i bombi…

Kada se dvije duše, srodne i prijateljske, neke zaljubljene uz to ili voljene, rastave…dešava se kao i sa atomima i protonima…dolazi do oslobađanja ogromne energije…jer ta energija koja ih spaja i drži nastaje još u vremenu kada su te duše bila stvarane..pa tako , kad se nađu i na dunjaluku, spoji ih u čvrstu vezu…a spoje se jer su iste (ne doslovno) ali bar, jako slične …

Ta veza je jača nego ona koja drži spojene dvije različite i suprotne stvari, a kod duša, mislim da je samozavaravanje priča o nadopunjavanju različitih duša koje se spoje , one se trpe…

Ta energija koa spoji dvije slične duše, se manifestuje u vidu emocija koje postaju pokretač mnogih divnih stvari i cijela ljudska historija svjedoči tome…

Najljepše pjesme, priče, knjige …nastale su baš iz tih stanja i emocija, i najviše ih govori o tim rastavljenim a voljenim, bliskim dušama…

Da nije tog stanja rastavljanja duša, ne bi bilo ni ilijade, ni šekspira, ni r’n r-ola , ne bi bila napisana ni flojdova-wish U were here, niti parplov soldier of fortune , niti bi bilo nerude…niti….mnogo toga napisanoga…

Zamisli kako bi svijet bio siromašan da nije bilo oslobađanja te energije, rastavljanjem – fizijom …a ona je nešto što se od početaka pa do kraja , dešava u cijelom univerzumu, svakog momenta ..i pomoću nje i univerzum je lijep, raste i umire …

…kontra fiziji je fuzija …. a za nju je potrebno uložiti mnogo energije i snage , ali se isplati jer i ona stvara nove ljepote…

Interesanta mi je ta analogija atoma, protona i duša , za koju neki kažu da je kao zerr – najsitnija stvar – kao atom ..

Jedan Stvoritelj !

 

Članak 444. (Na zapadu ništa novo)

Izbori u USA, ne sikiraju me nimalo rezultati, a niti se radujem..

Ljudi ne kontaju da amerika ima svoje strateške ciljeve i interese i bilo koji predsjednik da dođe , istu će i da provodi..ništa spektakularno se neće promijeniti..

Možda u nekoj prošlosti da je bilo individua koje su mogle uticati sa pozicije predsjednika amerike d se neke stvari dramatično zaokrenu, ali danas je američki predsjednik samo lutka koja sprovodi već unaprijed zacrtane i definisane ciljeve i projekte, a koji se planiraju negdje drugo…ovaj lik i ostala administracija to samo izvršava..

Dakle, ostaje potpora najvećem izvoru zla danas na svijetu, izraelu, iz kojeg se koti ostalo zlo po bliskom istoku.

Podržavanje marionetskih režima i vlada u zemljama bogatim naftom, kao izvora jeftinog energenta, a što je glavni prioritet američke politike i oko kojeg se vrti skoro pa sve ostalo što se dešava u njihovoj vanjskoj poitici, jer bez jeftinog energenta amerika bukvalno staje i pada.

Zato je i očekivati da se nastavi podržavati nestabilnost tih regiona..ako se smiri u suruji, otvoriće se drugdje,itd….

sve u svemu..isto sranje drugo pakovanje

a i hilari, odavno demokrate u usa nisu više demokrate, nego po svojoj politici, posebno vanjskom, više liče na republikanske jastrebove, tako da su se mnogi ex dem, odlučile za trampa, da ih bar ne laže u oči kad sere i gleda ih u njih

Članak 443. (krava sikteruša)

“Svi tvoji dobri kvaliteti pomračeni su hipermudrijaštvom i otuda su jalov poklon svijetu…svuda nalaziš greške izuzev u sebi…time ozlojeđuješ sve u okolini – niko ne želi da bude unaprijeđen i prosvjetljen na tako nasilan način, a najmanje od strane tako beznačajne individue kakva si ti još uvijek. Niko  neće tolerisati kritike  osobe koja sama pokazuje toliko ličnih slabosti, a posebno taj omalovažavajući stil što propovjednim tonom proklamije da je nešto ovako ili onako, bez imalo sumnje u mogućnost greške. Da si manje takav kakav jesi – bio bi samo smiješan, ali ovakav kakav si, od svega najviše iritiraš…”

Članak 442. (malina)

Zvanično sam postao malinar 🙂

Iako sam poodavno nijetio krenuti u malinarstvo, neke druge stvari su me zadeverale i odvratile od toga. Sada sam odlučio , jer nema druge…nekom je nafaka olakšana a nekome i malo manje olakšana 🙂

U subotu zaoro, u nedelju zasadili cc 1000 sadnica.

Pošto je sada aktuelan i popularan ovaj Tule, odlučili smo se za sortu Tulamin 😀 …jer mislim da ima to nešto u univerzumu , što upućuje na određene tokove, da nam okolina šalje neke znake , koje trebamo znati prepoznati i čitati..

Šalim se , nismo zbog toga, nego sam obavješten da je skroz druga sorta , kad ono dođe tulamin, šta se može, al dobar je ..nema bodlji, krupniji i slađi od ove druge sorte, jer dvije smo sorte zasadili, pa da probamo kojoj bolje pogoduje tlo..

Inače kontam, ako bi našao 5 duluma za zakupit, vjerovatno bih zasadio sve to i vjerovatno napustio i posao, i bavio se samo sa time..

Rizik jeste, ..jer ..skontaj da uložiš sve i tamam kad pomisliš da ćeš ubrati plodove svoga rada (novac) a i bukvalno (malinu)… Allah pošalje led, vjetar..i sve nestabne u par momenata 😀 …elhamdulillahi ‘ala kulli hal …hvala Allahu na svakome stanju …

Znači..prvo sam krenuo sa opremom ..

image-0-02-05-ebf4dc95d812d3668805516a041cc79b605eac8f1fb1918d09ebbe960c5634f9-v2

Onda đubre stiglo ..

20161015_123322

Uzoralo se i isfrezalo .. ..i pod konac pripremilo…

20161030_085159

Sadnice stigle…

20161029_151455

i s bismillom krenulo i završilo…

20161030_152647

Inače, sad se samo oko ovoga bavim u svo vrijeme..pratim na fb-ku neke grupe, gledam po YT klipove, naručio neke knjige ..i nešto se i naučilo ..teorija pa praksa..

Jedino što navečer pratim i neke serije koje me relaksiraju od svega .. Žive mrtvace; Vejvard Pajns, i Zvjezdane staze …

Vas čitam malo ili nimalo ..

Danas mi naumpade, da sam k’o djete razmišljao o sljedećem..

Bil’ ja postojao da se moj babo (otac) oženio drugom nekom ženom i moja mama udala za nekog drugog muškarca .. Kontam bil mene bilo ovakvog kakav sam? Naravno, ne bi, jer moje tjelo , kao i karakter, je determinisan kombinacijom genetskog materijala, ali opet,bil postojao uopšte? ..možda bi ja bio ja samo u nekom drugom tijelu? Ako sam ja više duša, nego tijelo, u kakvo tijelo bi ta moja duša ušla, gdje bi se rodio? Zamisli da sam se rodio negdje u Bangladešu, Filipinima, Siera Leoneu …..??? … Zamislim, pa se zapitam, subhanallah..zamisli da si se rodio npr. kao dijete nekog mrzitelja i borca protiv Istine, protiv Islama, da si se rodio u društvu antiteista, fašista, militantnih krstaša, i da su ti roditelji takvi i da su te tako odgajali i da ja takav mrzim i borim se protiv Ljubavi?!

I onda skontam, da ne mogu, da nema šanse da se ikako nazahvalim Allahu samo na blagodati što sam rođen u okolini koja koliko-toliko, makar i u tradiciji i običaju, gaji ljubav i respekt prema Miru.

El-Hamdu lillahi Rabbil-‘alemin