Month: March 2015

Razmišljati o vremenu, dovodi fakat čovjeka do krajnjih granica gdje mozak staje.

Dakle, kad kontaš o vremenu,  ovom protočnom ne ovom atmosferskom folu, prvo treba da ti bude jasno da neš nikad skontat sve što ti naumpadne u vezi toga! I odma ti je lakše 😀

 

Vrijeme je Allahovo stvorenje, kao i svaka druga. Znači da ima početak. Taj početak je onog trena kada nastaje i prostor, a prostor nastaje u momentu Big Banga (kada nastaje i materija jee aterija je morala imati prostor u kom će postojati i širiti se).

Prije toga nije bilo vremena! Dakle ako neko pođe kontat ‘vako otprilike, ”šta je bilo prije nastanka univerzuma, ako nije bilo ništa osim Allaha, koliko je Allah bio sam”…to je pogrešno pitanje, Allah nije ograničen vremenom pa je pogrešno reći i misliti npr. da je toliko i toliko vremena Allah bio prije nego je stvorio ovaj Univerzum.

Mada, kada uzmemo u razmatranje, da je Allah apsolutni Stvaratelj, a to podrazumjeva konstantno stvaranje kako kaže Ibn Tejmijje ( spominjao sam njgov rad na tu temu ranije neđe) , onda se može otvoriti pitanje, nije li onda prije ovoga Univerzuma, našeg, Allah konstantno stvarao i druge, slične ili identične Univerzume u kojima je također postojalo vrijeme? Jesu li oni paralelni sa našim ili ne? Da li će nakon kraja našeg Univerzuma Allah stvoriti novi?

Ova sva pitanja jer da li  bi sa krajem našeg svijeta i stvaranjem u njemu i ulaskom u Ahiret to značilo i prestanak konstantnog stvaranja iz ničega a to bi onda umanjilo Allahovo svojstvo Stvoritelja , a On je daleko od bilo kakve manjkavosti, kako je smatrao i Ibn Tejmijje r.h.

Na ovo pitanje nemamo odgovora, osim filozofskih i bolje se ne upuštati u špekulacije, jer nemamo koristi od njih a možemo upasti u akidetske zamke i posrnuti.

 

Inače sam ranije volio i onu od Floydova – Time stvar, koja im je jedna od boljih.

 

Jedna od ljudskih zabluda,  u pogledu vremena, je i pojam beskonačnosti. Ljudi to obično shvaćaju kao neograničeno dug protok vremena, ali jok Beskonačnost je egzistencija u kojoj ne postoji vrijeme. Dakle ne postojanje vremena jeste beskonačno. Ovo je isto tako teško shvatiti našem mozgu. A evo čitajući Fromma, vidim da i on ovako objašnjava beskonačnost.

 

Kada sam bio na putu ka islamu , nako sam prvo čitao neke knjige i jedna od boljih, koju bi svakome preporučio , je bila i “Dijalog sa prijateljem ateistom” Mustafe Mahmuda. U njoj on govori nešto vezano za vrijeme i dušu, što je mene tada oduševilo,p aću pokušati da prepričam to.

 

Dakle, on , dokazujući to da duša ima svoj početak naravno ali da je onda njeno egzistiranje beskonačno, a sa ciljem da dokaže kako postoji drugi život i egzistencija i nakon ovoga, služi se vremenom, koje je prolazno. U tome se on pita ” ako je duša prolazna i vrijeme prolazno, kako onda duša primjećuje i shvata prolaznost vremena. Služeći se metaforom kretanja čovjeka u liftu, koji dok je u njemu i dok se kreće, nema osjećaja za kretanje i ne primjećuje to kretanje dok je zatvoren u toj kutiji. Dok neko ko sa strane gleda u taj lift kako ide gore ili dole, jasno može da opazi i percepira tu kretnju.

Ako je duša prolazna kao i vrijeme, ona ne bi, kao ni osoba u liftu, mogla da shvati i opazi to kretanje i prolaznost vremena, ali pošto je ona beskrajna, na nju dakle ne utiče prolaznost vremena, ne uništava je, i ona sa te pozicije neprolaznosti jasno mmože da opazi i posmatra prolaznost vremena. Pošto je ona beskrajna, onda kraj ovoga svijeta ne znači i kraj egzistiranja za dušu, već mora postojati mjesto njene druge egzistencije.

 

Et’ toliko za sad, ako mi još štagodrce naumpana, dopisaću….ono putovanje kroz vrijeme nije mi sad interesantno da spominjem.

 

 

 

 

Jedan moj ahbab, brat je džero. Pravi džero. Pored svog redovnog posla, bavi se i tim obrtom, zanatom, – džerašenjem ( ili džerešenjem, kako ko). Meni nešto draža ova riječ od sunećenje. Neki dan sjedimo, nešto se on zamislio , odluto ” šta je ” – rekoh mu , ” asli imaš neku komplikovanu ćunu kao izazov, pa kontaš sa koje strane i iz kojeg ugla da joj priđeš” ….On se samo nasmijao i veli ” Ma nije to” 😀

 

Pišem ovo, danas mi naumpo Ibrahim a.s.Kažu, on je prvi koji se odžerešio (iskreno, možda je i Đ ovdje, al neise, ako ko zna nek javi pa ću editovat). Kontam, subhanallah, Ibrahim as. je živio otprilike 2000 pne. , nije tada bilo nit ovakvih instrumenata medicinskih, nit anestezije, zavoja i šta svene, a uz to sve, on je sam sebe odžerašio, možda i nekim , ne baš oštim predmetom. Musibet je to brte mili..ima ona priča neka u Bibliji, zaboravih sad detalje, al nešto kao, neki su se u nekom gradu svi muški odžerašili, pa tu noć su imali temperaturu i groznicu, pa im ovi drugi upali ( mislim Jusufova as. braća) i nešto im, šta ja znam šta sad, nebitno to, nego ovo, ….kako poslije džerašenja čoeka obuzme svašta nešto, musibet neki..nije nizašta.

 

Ugl. valja to, svi sad to rade, iz medicinskih razloga vele..a mi et’ da se sjetimo Ibrahimovog a.s. zavjeta prijesvega..pa zašto malo ne i ući u dubinu pa razmisliti kako je to izgledalo tada i kako se mučilo s time. Danas nema plaho komplikacija, rijetko, veli mi ovaj moj brat džero, a inače je i medicinar neki. Mi danas smo rahat, i što se tiče te medicinske a i društvene, ideološke situacije. Nije bilo baš tako lahko to u komunizmu, mnogi su tajno to činili.

 

Ja sam, tj. meni je to urađeno kad sam imao ..jedno 4 g. i sjećam se , podobro se sjećam. oduše u bolnicu me mati r. odvela dok nije bilo oca inače komuniste tada ( nije ni danas daleko , nažalost). Poslije me nosila na rukama kući veli, a ja nako se obisio u anesteziji, težak, al ona me u naramak i krenula kući, a ima jedno kilometar, uz malo i brda , i stade joj vozilo hitne i povuće nas do zgrade..da joj se Allah smiluje..amin…

°

Kažu, tog se ne sjećam, al vele, da je to kad sam ja to obavio u bolnici, to bilo čudo pravo. I danas se to prepričava u bolnici. Kažu da su danima dolazili, posebno medicinske sestre, i iz drugih gradova, da vide to čudo. Neki vele da su im i ulaz naplačivali. Kažu da još čuvaju u nekoj tegli formalina negdje u podrumima. Htjeli , vele ,u ratu neki iz UNa dolazili, pa da to prodaju na nekoj aukciji negdje vani pa da se od tih para onda kupe neki aparati za bolnicu, al nije direktor dao…nek stoji, nek se zna, ko zna za šta može zatrebat. Čuo sam da je kasnije , neki htio to ukrast i prošvercovat, al ufatili ga na ulazu, vratili prepucij, a njemu otkaz dali. Stražar je nagrađen extra platom i još5 dana godišnjeg plus. Jel istina il nije, ne znam.

 

Helem, ovo od ovog krugića nije naravo istina , al nisam mogo odolit 😀 ,….. još sam probro od svega što mi je naumpalo…..Ok, priznajem, to mi jest da nevalja…al biće bolje aBda..negoooo, ovo hoću da kažem još.

 

Ako ko ima muško dijete, nek mu to obavi dok je što manje, da se dite ne sjeća ba toga , traume su to bolan 😀 …vidiš kako je…

et’ to samo

 

Danas sam se prvi put ove godine malo bavio zemljom…malo se štijalo, sijalo i tako to….ne živim na selu, ali kod ženine mi kuće, koja i nije baš na selu, imamo malo zemlje koju zadnjih 3-4 godine malo zasijemo, zasadimo i tako to…onako , za nas, al’ bude hvala Allahu i za druge. Jedino je slabo bilo lani, poplavilo al’ hvala Allahu na svakom stanju. A hoću i da mi djeca pojedu koliko-toliko nečeg domaćeg, zdravog, nagnjojenog kravljim govnetom a ne tamo nekom kemijom.

 

‘Nako kopajući, vidim onaj korov i kako on, subhanallah, vavik brže i bolje raste od onog zasijanog, zasađenog bilja. To me podsjeti na ono što sam pisao neki dan o Ebu Bekru r.a. i tome kako ljudi inače lakše i brže, bez ikakvih problema prihvataju neke loše vijesti o nekome, nečemu…to se prima lahko u insana baš k’o i korov u zemlji. Tu mi kliknu da su te neke zakonitosti koje Allah dž.š postavio na ovome svijetu jednake za mnoge stvari..pa tako i ovo o čemu napisah…korov u zemlji – kao loše i negativno u insanu.

Nije čudna ova povezanost i sličnost, naprotiv, očekivana je, jer čovjek i jeste stvore od zemlje, od njene biti, pa kako da ne bude sličan zemlji?!

Za oboje, da bude plodno i rodno, i zemlja i insan, da daju dobro, treba se potruditi i čistiti redovno od korova. Taj korov će uvijek nicati na novo, al treba biti ustrajan.

Ako se zapusti, onda ti treba mnooogo više truda da se očisti, i zemlja a i duša. Zato imamo npr namaze..redovno klanjati, učiti Kur’an itd.

 

Problem je i kada se to čišćenje pokušava činiti na neadekvatan način. Nekim neprirodnim i umjetnim stvarima, koje su u suštini otrovi. Očisti ono, možda i efikasnije nego ono prorodno, ali ti otrovi odoše i u plod, pa plod ne bude ni zdrav kako treba, ni ukusan, ni mirisan…a preveliko konzumiranje takvih plodova može u tijelu nakupiti i sve te otrove i izazvati i jako jako štetne posledice.

Za zemlju vam je jasno (a ako uz to imamo i GMO sjemena, tj. sjeme ploda nije prirodno), a za dušu, onome kome nije baš, da kažem samo da se zbog tog neadekvatnog čišćenja, koje jeste efikasno ,  pojavljuju mnoge devijacije i sekte , najaktuelnija je ova grupa iz tzv. hilafeta, al ima ih još mnogo.

 

Moglo bi se još mnogo ovih nekih metafora i alegorija naći al dosta.

 

I jah, još nešto……koliko god da se insan umori kada radi na zemlji, bar ja, osjeća se nekakoooo, kako bih reko…opušteno, zadovoljno, smireno…

nije to onaj umor kao na poslu kada se umoriš, jok, nikako, ni blizu…ovaj smiruje i odmara od svih umora druge vrste…

vjerovatno jer je insan u tom direktnom kontaktu sa zemljom , od koje je i načinjen, pa se i na svakom nivou egzistiranja poveže sa onim od čega je i sam načinjen..dakle u prirodnom si ambijentu, a ne u vještačkom….

a i namaz, koji obavi čovjek na otvorenom, na zemlji…još bos kada je!…ma nema dalje ba! 🙂 …

ta konekcija, sa zemljom, pa vjerovatno dolazi i do energetskog pražnjenja insana , te negativne energije, na kvantnom nivou, ..

još vjetar kad zapuše aaaaaaaaaa, …elhamdulillahi 🙂 …

eto…toliko….ko nije probao neka proba…garantujem zadovoljstvo koje će se pamtiti dugo

Evo, opet o poligamiji, po treći put, i opet iz jednog posebnog čoška..ovaj put, psihoanalitičkog, svjestan svih mogućih poljedica 😀

 

Dakle, ‘vako:

 

“Ljubav nije najprije »prouzrokovana«, nekakvim posebnim predmetom, već je ona pritajeno čovjekovo svojstvo koje izvjestan »predmet« samo aktualizuje. …..Ona je gotovost koja se, u načelu, može ispoljiti prema svakoj osobi i svakom predmetu, uključujući tu i nas same.

Isključiva ljubav je po sebi protivriječna. Svakako, nije slučajno što neko postaje »predmet« očite ljubavi. Činioci koji uslovljavaju jedan takav osobit izbor suviše su brojni i suviše složeni da bismo o njima ovdje raspravljali. Važno je, međutim, da je ljubav prema posebnom »predmetu« samo aktualizovanje i usredsređivanje pritajene ljubavi prema jednoj osobi; nije tačno, kao što bi se idejom o romantičnoj ljubavi htjelo da prikaže, da postoji samo jedna osoba na svijetu koju čovjek može da voli, da je nalaženje te osobe velika prilika njegova života i da ljubav prema njoj ima za posljedicu udaljavanje od svih drugih ljudi. Ljubav koja se može doživjeti samo prema jednoj osobi upravo time pokazuje da nije ljubav već sado-mazohistička naklonost.

Osnovno potvrđivanje koje sadrži ljubav upravlja se ka voljenoj osobi kao otelovljenju suštastveno ljudskih svojstava. Ljubav prema jednoj osobi podrazumjeva ljubav prema čovjeku kao takvom. Ljubav prema čoveku kao takvom nije, kao što se često pretpostavlja, uopštavanje do kojeg dolazi »poslije« ljubavi prema posebnoj osobi ni uvećavanje iskustva sa posebnim »predmetom« ; ona je njihova premisa, mada se genetički javlja u dodiru s određenim pojedincima……

 

Pažljivo posmatranje pokazuje da je sebična osoba, iako uvijek brižno zaokupljena sobom, uvijek nezadovoljna, uvijek uznemirena, da je uvijek pokreće strah da nije dobila dovoljno, da je nešto propustila, da je nečeg lišena. Ona je ispunjena velikom zavišću prema svakom ko bi mogao da ima više od nje. Ako još pažljivije posmatramo , naročito nesvjesnu dinamiku, nalazimo da takva osoba u suštini nije sebi naklonjena, da sebe uopšte ne voli. Lako je riješiti zagonetku u toj prividnoj protivrječnosti. Korijen sebičnosti je u samom tom nedostatku naklonosti prema sebi. Osoba koja sebi nije naklonjena, koja o sebi nema povoljno mišljenje neprestano se nalazi u stanju nespokojstva u pogledu svog ličnog ja. Ona ne uživa onu unutrašnju bezbjednost koja može da nastane samo na osnovu istinske naklonosti i potvrđivanja. Ona mora da se brine za sebe, da bude lakoma, pošto u suštini nije bezbedna ni zadovoljna.” (piše Fromm)

 

dakleM, ovdje vidimo sve one psihološke razloge zbog kojih se žene kofrče i pozelene kada se, makar i kroz šalu, spomene poligamija….

 

3, 4, SAD! …očekujem paljbu, al stoički ću podnijeti 😛

Ovih noći, kad legnem, kroz prozor vidim JupiterA …..pogledam ga i nasmijem se 🙂 …mislim , znam ustvari, da se i on nasmije meni 🙂

 

Jutros sanjam da imam operaciju srca, ali sam budan i pričam sa hirurgom..nako…otvorenih prsa…srce mi zalandara i ja mu velim nešto kao..et’ vidiš kako to meni …kaže on, saćemo mi to sredit..i smiješi mi se..i ja se njemu smiješim 🙂

 

Došo ev’ u kuću, kad ne mogu na fb :O …reko hakovali me..bzze…kad nisu, vidim neka poruka da nešto ažuriraju…dobro je reko…ko bi novi profil otvaro i objašnjavao onda da nisam ja onaj stari ja 🙂

 

kad vako sustam na poslu, onda se obeselim djeci prvo a onda ovome 🙂

‘vako….što se mene tiče moj stav je vaki….

Sufije  dakleM…….ja neam problema sa sufijama, a inače me svrstavaju, pa i sam se svrstavam više na ovu hajmo reč selefijsku stranu, mada ja to ne volim tako, već ono, musliman i gotovo, al kad je već to fakat, vavik bio pa i danas, onda moramo to i prihvatiti a radi i lakše komunikacije, da se razumijemo i to tako.

 

Problem je , mislim “problem” je, taj što ja ove naše a i po svijetu ove tzv. sufije, ne smatram sufijama. Oni su za mene obični derviši. Sa sufizmom imaju zajedničko samo ono kada kažu ” mi sufije ” i slične jezičke floskule, koje su im samo na riječima, a jok i na djelima.

Prave sufije nikada nisu bile u zavadi ni sa sami sobom, ni sa drugim muslimanima, a što bi trebala i biti posljedica pročišćenja srca , na koje se oni pozivaju, dok današnji derviši nemaju ništa od toga, osim novotarskih zikrova, priča i halki na kojia se mnogo toga i što je u suprotnosti sa islamom i šerijatom može čuti i naučiti, ali kao nešto afirmativno.

 

Sufizam nije ništa strašno niti strano, ako ga shvatimo kao nauk o čišćenju srca od loših osobina, mnogi islamski autoriteti su sasvim uobičajeno koristili taj termin i smatrali ga sinonimom za ihlas tj. iskrenost, odnosno disciplina u islamu koja se bavi postizanjem iskrenosti i čišćenem duše i srca. I danas , na mnogim islamskim univerzitetima, a koji su na glasu kod nas kao “vehabijski”, sasvim normalno bolan, se uči predment koji se naziva tesavvuf!

 

Problem je što su današnji ovi derviši kao ekskluzivno pravo za sebe prisvojili te terimine a u taj nauk uacili svega i svaćega, najmanje onoga što i kako treba.

 

Pravi sufija je bio npr. Ibn Kajjim. Imam Gazali također, a problem u vezi njega je što ga derviši svojataju kao svog, prevode i tumače njegova djela i riječi kako njima odgovara, međutim, ko uzme neku njegovu knjigu kojju nisu prevodili derviši, naći će da se on žestoko protivio njima i njihoom novotarstvu.

 

Tako npr. kaže:

 

“Ez-Zikru – Četvrti termin čije je izvorno značenje doživjelo izmjenu je nauka o Zikru ( ez-zikru – et-tezkiru). To je vid nauke kroz koju se čovjek priziva Allahu dž.š., a istovremeno upozorava i opominje. Allah dž.š., kaže:

“I nastavi savjetovati (fe zekkir), savjet (ez-zikra) će vjernicima koristiti” (Ez-Zarijat 55)

Mnogo je hadisa Alejhisselama u kojima se pohvalno izrazio o skupovima zikira, jedan od tih je i ovaj:

“Kada prođete pored džennetskih bašča, stanite i uživajte”. Rečeno je: “Šta su džennetske bašće?” 
Odgovorio je: ” Skupovi Zikira.” (Tirmizi od Enes b. Malika r.a.)

U drugom hadisu Resul s.a.v.s., kaže:

” Pored meleka čuvara (kiramen katibin), Allah dž.š., ima meleke koji krstare horizontom (dunjalukom). Kada naiđu i vide ljude koji čine zikir, oni zovnu jedni druge: Pristupite skupu koji želite! – Oni okruže i pridruže se Zikiru, slušaju i uče.” ( Muttefekun alejhi od Ebu Hurejre r.a.)

Ali, skupovi zikira u našem vremenu postali su nešto drugo. Ti skupovi su umjesto zikirom ispunjeni pripovjedačkom djelatnošću, poezijom, plesom i herezom. Sve ovo nije bila praksa za vrijeme Resula s.a.v.s., niti za vrijeme Ebu Bekra, hazreti Omera r.a.Ova pojava datira od vremena “fitne”. ( Gazali; Knjiga o znanju)

 

Smeta mi zato kada ovi, proselefijski dobermani, u napadima bjesa, govore svašta protiv sufija i sufizma, jer time daju legitimitet njihovoj (derviškoj) krađi ovih pojmova. A i bez obzira na to, oni su ipak naša braća, i ako neko ima za cilj da ih vrijeđa i napada da bi ih ponizio i uvrijedio, pa to nije od sunneta i islama svakako. Ako ih već smatraš novotarima u tim nekim stvarima, onda se pouči i načinu kako da se tome spuprotstaviš, u okvirima šerijata naravno A ulema je i u tome dala smjernice:

 

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Jedan od glavnih razloga potcjenjivanja i omalovažavanja mezheba selefa od strane novotara, jeste nepažnja i nemarnost (taksir), kao i ispoljavanje otvorenog neprijateljstva prema drugima (‘udvan), od strane onih koji se mezhebu selefa pripisaše, kao i zastupanje određenih proizvoljnih idžtihada onda kada je istina bila na suprotnoj strani. Sve navedeno je bilo fitnom i iskušenjem njihovom neistomišljeniku – što je još više uticalo na to da on ode u zabludu!” Pogledaj: Medžmu’atul-Fetava, 4/91

 

Imam Šatibija rhm., navodi riječi Ebu Hamida el-Gazalija rhm., koji kaže: “Većinu džehla i neznanja, običnog svijeta, ojačaše i razviše neznalice međ’ sljedbenicima istine! Istinu pomiješaše sa provokacijama i ponižavanjem drugih, a slabe, međ’ protivnicima svojim, gledahu s određenom dozom podozrenja i potcjenjivanja, što kod prvih izazva inat i kontriranje, a u srca njihova ukorijeni pogrešna ubjeđenja, što kasnije oteža otklanjanje istih učenjacima – i pored toga što su štete takvih postupaka svima jasne i vidne!” (Ihja’u Ulumud-din, 1/41)

( ova dva citata su jaka do bola, i pametnom bi trebala biti dovoljna da shvati kako treba mnoge stvari.

 

Šejhul-Islam, Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “… a ako neka osoba želi nasilje i nepravdu nanijeti novotarima, to će se smatrati čistim neprijateljstvom, i takvoj osobi se neće prići u pomoć!” (Minhadžul-Sunneh, 3/158) ..o ovom da ne govorimo…

 

al đaba sam ja citirao ovo kolko hoš puta braći, kad se oni na sve ovo ogluše i nastave po svome, nađu neko opravdanje i tumačenje koje njima odgovara ,a da bi nastavili sa ismijavanjem, vrijeđanjem i svašta nešto, derviša..

 

Imam El-Karafi rhm., kaže: “Na štetu i opasnost tih novotarija je dužnost ukazivati onoliko koliko se može, ali pod uslovom da se ne prelaze granice istinitosti, i da se oni koji takva djela rade ne potvaraju drugim grijesima ili razvratnošću – onim što nikada nisu uradili!” (El-Furuk, 4/207)

 

Hafiz Ibnu Hadžer el-‘Askelani rhm., kaže: “Ako neko želi uputiti savjet, ili želi drugog upozoriti, dajući mu do znanja kakav je hal neke osobe, to je dozvoljeno, ali ako se time bude imalo za cilj omalovažavanje, vrijeđanje ili umanjivanje nečijeg ugleda, onda to nije dozvoljeno!” (Fethul-Bari, 10/571)

 

Ja evo svjedočim, da velika većina onih koje poznajem, a koji se pozivaju na to da slijede ulemu ehlisunneta, apsolutno se nikako ne pridržava ovih riječi uleme i slijede svoje strasti kada se raspravlajju sa dervišima. Na taj način vjerovatno liječe malo i svoje komplekse, ispucaju se, naljute ga djeca, šef na poslu, žena mu nije dala itd. ….

 

počinje me huja fatat, zato prekidam..ugl, to sam htio reći otpilike na ovu temu…zasad.

Dok mi naletilo , pa da zapišem.

Sjeta
Sjeta ili zamišljeno stanje, koje karakterizira briga, naziva se i melankolija. Utječe na slezenu što rezultira umorom, bezvoljnošću i slabom koncentracijom. Neki autori tvrde da može utjecati i na probavu i uzrokovati simptome kao što su napuhivanje.

 

(lat. depressio = potištenost). Osoba pogođena depresijom je dakle nesretna, utučena, tužna, katkad upravo očajna i bespomoćna.

• Osim što je potištena, pojačano je razdražljiva i osjetljiva na stres, prigovore, uvrede, prepreke i druge životne nepogodnosti.
• Osjeća se osamljeno, napušteno, nevoljeno i suvišno. Iako su joj pažnja i društvo potrebni, gužva joj smeta i čini je tjeskobnim.

 

sreća – trajno, pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom.. (wiki)

 

 

Ljudi su dakle sastavljeni od dvije komponente, ove tjelesne i duovne. Na ovomm svijetu prevaga je na tjelesnom, dok je duša tu nekako u pozadini. U Berzahu, životu nakon smrti a prije ahireta, prevaga je na duši, duša je ta koja prvenstveno proživljava i osjeća, dok je tijelo i tjlesno potisnuto u drugi plan. Na ahiretu će biti balans tj. u poptunosti će i tijeo i duša da žive , proživljavaju i doživljavaju taj život.

 

Kada se govori i o Džennetskim uživanjima, a i o Dehennemskim kaznama, nekako se uvijek govori više i prevaguju opet te tjelesne stvari…te jela, pića, hurije, nema nužde , a na drugoj strani, zekkum, vatra, zmija , led itd.

 

Međutim, istina je, a pošto će i duše dakle biti 100% aktivne i žive, u punom kapacitetu…da će se nagrade i kazne manifestovati i kroz emocije. Uživanje neće biti smao tjelesno, niti patnja.

 

Vjernici će biti lišeni loših emocija  – “One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga! Lica njihova neće tama i sjeta prekrivati; oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti” (Junus 26) ; a i Allah s.v.t. vjernike naziva “Sretni” , dakle po emociji  koja će ih krasiti i odlikovati.

dok će nevjernici biti kažnjeni lošim emotivnim stanjima. – ” A one koji čine nevaljala djela čeka kazna srazmjerna onom što su počinili; njih će potištenost prekrivati, niko ih od Allaha neće zaštititi, lica će im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noći: stanovnici vatre će oni biti, i u njoj će vječno boraviti! ” (Junus 27)…poznato je i d aće se stanovnici Džehennema međusobom raspravljati, optuživati jedni druge, proklinjati jedni druge itd. a sve su to posljedice teog depresivnog stanja u kome će biti.

 

Allah dž.š. će vjernicima kompenzirati sve što ih id musibeta strefi na ovome svijetu, pa Ga molim d anas učini od Sretnih na budućem svijetu…amin

Vjernik o vjerniku treba uvijek misliti dobro..ono ..na prvu…kad šta čuje o njemu,..neku glasinu ili šta već….opet..možda samo to one koje poznajemo pa čujemo o njima kakav “haber” , jer o nekom tamo, a ima nas  ruku na srce, svakakvih! , možda i ne treba, neam pojma sad to ugl. treba ovo prvo da preferira i da tome težimo ……ovo nako kontam , neš mi naumpalo ono , slučaj potvore na Aišu r.a. , pa su mnogi,većina posumnjali, čekali su šta će se desiti i Allah dž.š. je našu majku r.a. počastio objavom o njenoj nevinosti. Allah dž.š. ju je odbranio od ljudi. Al , u vezi ovog s početka, kako Allah dž.š prekorava vjernike i kaže im:

” ..Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: ‘Ovo je očita potvora!’..” ( Nur)

DakleM osnova je dobro mišljenje i nenasjedanje na prvu odma, na loše glasine…kod nas je naravno obrnuto…puno lakše prihvatamo loše stvari, loš glas o nekome, nego dobar, a u ovome vidimo i veličinu Ebu Bekra r.a. …bez obzira kakvu vijest čuo o Poslaniku a.s., ako je dobra i/ili ako je od njega a.s. on ju je potvrdio bez sumnje i bez zapitkivanja i propitkivanja ( slučaj Mi’radža) …svi ostali, pa čak i Omer r.a. je nakada sumnjao u ispravnost nekih stvari npr. u slučaju primirja na Hudejbiji i on a i velika većina ashaba r.a. su posumnjali u to da je to bio dobar potez za muslimane…Ebu Bekr r.a. je i tu ostao uz Poslanika a.s. …zato i jeste njegov iman na jednom tasu vage a iman ostatka ummeta na drugom….zbog tok koncepta vjerovanja i povjerenja u DOBRO a ne u loše, kao kod većine nas, on je lahko prihvatao dobro, možda kao što mi lahko prihvatimo loše….Allahu Ekber!

 

Plaho nešto postova o crnjacima.ev ja i maja moja, vježbali pjesmicu za muzičko, pa da se malo odmorite uz milozvučne glasove …naše 😀 njaaa

 

 

 

Ljubomora je u osnovi dobra stvar. Ona je znak da postoji ljubav. Gdje nema ljubavi nema ni ljubomore.

Ja ti lično, jesam ljubomoran, ali ne volim pokazivati, ne znam zašto, ali mislim da kad osjetim ljubomoru i sve mislim da ako neko to na meni primjeti, da na neki način pokazujem slabost, neku slabu tačku, ranjivost, pa je vjerovatno iz tog razloga i prikrivam, da ne bi izlgedao ranjiv a da bi ostavio dojam “stone cold” mena.

Većina muškinja to tako i radi, s tim da kada dođe do neke granice koja se ne može trpiti, onda bude belaja 100.

 

Ono što je loše i negativno jeste – neopravdana ljubomora.

“Postoji ljubomora kojom je Allah dž.š. zadovoljan , ljubomora kojom Allah dž.š nije zadovoljan. Ljubomora kojom je Allah dž.š zadovoljan je ona koja se javlja zbog osnovane sumnje, a ljubomora koju Allah dž.š ne voli jeste ona kjoj je uzrok samo loše mišljenje o voljenoj osobi” (Ahmed i dr.)

 

Eh, tu sad treba vagat, šta je opravdana a šta nije.Opravdana sumnja je mnogo više od pukih indicija i sumnji, sumnja bi bila da osoba pomisli dakle da voljena osoba čini nešto što ona ne čini, samo zbog lošeg mišljenja o osobi. Ok ako je osoba neada ranije dala povoda za sumnje, švrljala i šta ti ja znam, ali ako nije, a partner sumnja u nju, onda je to svakako samo loše mišljenje koje je loše i uzrokuje poremećaj odnosa. U praksi je to sve fluidno i uglavnom svako subjektivno sve to doživljava i tumači. Nekom je nešto dokaz a nekom to isto može biti samo neopravdano loše mišljenje. Mada je ova razlika šta jeste a šta nije opravdana pretežno u poimanju između muških i ženskih, a rjeđe između unutar jednog sexa. Ja npr. ako 2 puta spomenem neku radnu kolegicu, to će ženi već biti opravdana sumnja i razlog za ljubomoru, dok meni, ako žena spomene 2 puta radnog koegu, to neće biti nikakav problem, već nešto …hamo reći, normalno, svakodnevno….helem

 

Evo još jedan praktičan primjer, lični, da ne bi koga drugog spominjo 😀 .

Kad smo žena i ja dogovarali ime za prvo nam dijete, ja predložim ime Lejla, njena reakcija je bila sljedeća : ” maja, to si ti imo neku Lejlu pa hoš to ime, e nemože!” , a nisam fakat, i đaba moje zaklinjanje i vikanje..jok, ništa..ona se ovog ne sjeća, a veli sjeća se kad je bilo isto u vezi drugog djeteta, ja opet predložio Lejla, reakcija ista 😀 ….i ne bi mi bilo krivo da sam imo neku Lejlu ( hhh) a nisam fakat.

dakle stvorile se neka neosnovana i nepotrebna sumnja i ljubomora, koja svakako ostavlja tragove na odnose, makar kao maaaaja maaaja majušna tačkica, ali ostavlja…puno takvih tačkica i već imamo veću tačku.

 

Ova patološka vrsta ljubomore je prije svega svojstvena ženama, manje muškarcima, zato, žene , malo ohanite! Ne može insan ni npr. otvorit nekoj komšinki vrata od uaza, a da žena ne upita ” šta ti njoj imaš otvarat vrata” >8| …

 

Po meni, jedini lijek je povjerenje. Prije svega u sebe, pa onda i u partnera. Moraš prvo vjerovat sebi da činiš sve i dovoljno da tvoj partner u tebi ima i može naći sve što mu je potrebno , odnosno  da nema potrebe da “šara” neđe dalje tj da si dobar suprug/a, da pružaš i zadovoljavaš sve potrebe svog partnera. Jer ono u čemu mu ne pružiš dovoljno, on će to tražiti na drugom mjestu. Ne mora to nužno biti seksualno zadovoljenje, već i emotivno, intelektualno itd….

Haj d ane dužim, imam još nšto vezano za ovu tem ljubomore.

 

Uvijek sam se pitao, a i mnogi od vas vjerovatno, zbog čega je propis zabrane prolaza ispred klanjača. Divno objašnjenje je dao Ibn Kajjim rhm. :

“Jedan od znakova ljubavi jeste i želja za samoćom i odvojenošću od ljudi jer je to ono što učvršćuje ljubav u srcu. Ne postoji ništa slađe onome ko iskreno voli od samoće i odvojenosti od ljudi. Kada čovjek nekoga iskreno zavoli, voli da bude osamljen s njim, tako da zamrzi svakog onog ko se postavi između njega i voljene osobe. To je tajna, a Allah najbolje zna, zbog koje je Allahov Poslanik s.a.v.s., naredio da se onaj ko želi proći ispred klanjača spriječi u tome, a ako ustraje u tome, da se i udari. Poslanik s.a.v.s., rekao je da kad bi onaj ko prolazi ispred klanjača znao koliki je to grijeh, radije bi sačekao četrdeset, nego prošao ispred njega. Bol zbog toga prolaska može osjetiti samo skrušeno srce koje istinski voli Allaha dž.š. , koji je ljubomoran da se neko postavi između njega i njegovog Gospodara. To je poput slučaja da se neko ko je omražen kod nekog čovjeka postavi između njega i njegove voljene osobe. To je pitanje osječajnosti i može ga nijekati samo onaj ko ne posjeduje tu osobinu” ( Uvođenje zaljubljenih u vrt ljubavi)

 

 

-Neku noć zađem i uradim ono što sam bio rek’o da ću, odem na profile nedno 10-15 fb prijatelja, i odem kako kome nekom 2008 il 09  il 10 i lajkujem pokoji status il komentar, sliku.

Reakcije su bile različite, od onih da nije bilo reakcija, do zbunjenosti –  jel fb pobudalio il je šta je? , preko zahvale što podsjeti na te neke stvari, a bilo je i jedna paranoična- čovjek samo što je objavio neki članak nekog agenta da terorizam ne čine teroristi nego zapadne tajne službe , veli otad mu se počelo nešto čudnpo dešavat sa fb-kom, pojavljuju mu se lajkovi iz 2010 a ne samo njemu već i još nekim njegovim prijateljima..rko de smri se to sam ja.al žao mi ga inače je čovjek sav u tom masonskom NWO folu i pretjeruje, al ne da sebi reč, al me ova njegova reakcija baš uvjerila da je zglajzo i da treba nešto učiniti po tom pitanju na sebi, al reču mu kad ga vidim, u facu.

 

– plaho me i ražalostila vijest o preseljenju jedne djevojke nakon bolesti, nisam je lično poznavao, malo preko fb-ka i malo smo i pričali, al teško je tako bilo šta reći tim ljudima koji su u takvom halu, a koji nisu baš u vjeri, a uz to i ne poznaješ osobu lično. Čovjek bi sve nekako da im daa i prenese neki optimizam, al mi uvijek nekako u pozadini da oni u sebi imaju oni neku misao “lahko je tebi govorit i pametovat, kad nisi u mojoj situaciji”. I opet, koliko god je insan u vjeri, i svjestan je smrti,  ovakve ga vijesti pogode. Treba razmišljati o smti….svaki dan…ne samo o svojoj…već i o bližnjih i dragih ljudi….možda na taj način bar malkice spremnije dočekamo takve stvari ako i kad se dese…a desiće se…nekome….možda i nama…takav je život…i to je život. Nadam se da je preselila sa makar zehrom imana u sebi. Jer će i takvi, kad-tad, biti izvedeni iz kazne u radost.

“…A On će reći: ‘Idite ponovo pa kod koga nađete imana koliko trun, izvedite ga.’ Oni će izvesti onoga koga budu poznavali.” Pa je rekao Ebu-Seid: “Ako mi ne vjerujete, pročitajte: ‘Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostrućiti.’…” (muttefekun alejhi)

 

– Danas ti ja na ikindiju.idem nako trotoarom, zvirljam, auta, ljude…kad neka sestra u autu projdenako mi, kontam, što mi poznata faca, al nije odavle….aaaa kad skonta, ma reko jes garant…okrenem se da vidim s gepeka, al niš, ne mogu poznat..pošaljem kasnije, kad sam bio na besplatnom vifiju poruku….jes to ti, kae jesam…e sad još, ko je ?! ..pa Krajiška brte mili…išla na kuruzu 😀

 

– jah, danas smo osvojili prvo zlato na takmičenju u karateu , elhamdulillahi 🙂

 

Sad sam sa predavanja i čuo sam nešto zanimljivo, pa ne mogu odoliti a da ne napišem, mada gledam da ne pišem 2 dnevno, iako sam ih pisao, možda i po tri, al nema veze , kad mi šta prahne ja ću pisat, boli me briga. 😛

 

Dakle, ‘vako:

Kaže Allah dž.š. u suri Sebe 13 : “…ٱعْمَلُوٓا۟ ءَالَ دَاوُۥدَ شُكْرًۭا…” , što bi u nekom doslovnom prevodu značilo, mada na našem malo nelogično zvuči i čudno, ali ovako nekako : “..RADITE porodico Davudova ZAHVALU…” iliti ” zahvaljujete porodico Davudova radeći..” ( da bude logičnije jezički)

Iako je kod nas taj dio ajeta preveden drugačije ..kao : ” “Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!”

Prevod jeste sličan, ali suštinski nije. U ovom koji sam večeras čuo, a to je po ovom malo čudnom prevodu za naše uho i jezik, po njemu ovaj ajet znači to da se zahvalnost Allahu dž.š na blagodatima ( a o njima se govori u ajetima prije) , iskazuje DJELOM, radom, a ne samo jezikom tj izgovaranjem zahvale jezikom a bez činjenja djela. To je posebno jasno iz nastavka ajeta koji kaže:

“…وَقَلِيلٌۭ مِّنْ عِبَادِىَ ٱلشَّكُورُ”  – ” ..a malo je robova Mojih zahvalnih” ..tj. mnogo je onih, a to svi slušamo i svjedočimo, koji jezikom izgovaraju riječi zahvale pa kažu “elhamdulillahi” ili na našem ” hvala Allahu” , kada spominju neku od blagodati, ali je jako malo onih koji čineči i radeći tj DJELIMA  pokazuju svoju zahvalnost.

 

Dakle, većina nas smo se uljuljkali na rječima i mislimo da je to dovoljno, to ponavljanje zikra kao neke mantre,  ali smo malo aktivni i malo djelima, naravno prvo namaz, post, zekat i ostalo, ali i druga djela, pomaganje nemoćnim, cijepanje drva komšiji, čišćenje papira oko zgrade, pogurat auto koje neće da upali nekom nn. , kupiti komšijinoj djeci teke i olovke za školu itd. itd. …

 

Dakle da ne duljim…zahvala se očituje djelom a ne samo izgovaranjem, često i samo formalno pa i formalistički ( umalo frommalno nenapisa 😀 ) ..et’ haj

Danas to pomračenje i to, haj, prošlo me, nisam niš vidio, al sam se prisjećao onog od nekeeee…neam pojma,možda 2000g. …sjećam se da smo klanjali taj namaz u starom mesdžidu..i posebno se sjećam te atmosfere vani. Znam da je bilo ljeto, možda proljeće, neam pojma, ugl, bilo je vruće i sunčan dan, ali kad je pomračenje nastupilo, tako mi je ta atmosfera bila blaga i super..ono, dan, ali kao dan u hladu, zapravo ne u hladu pravom, nego dan pod nekim blagim i nježnim zastorom, toplo ali ne pretoplo, ugodno…. i sjećam se kao neke tišine da je zavladala, kao da su i ptice i sve da je utihlo..i sjećam se da sam pomislio u sebi da je možda ovako i u Džennetu ..narvavno tao nemožemo ni zamislit oprave kako je, ali nako, poređenja radi i približavanja…eh

( cucano kao od sunčano pa tepanje i to 😀 )

– Čitam ovaj citat u Fromma ( 😛 ) : “U psiholo­škom pogledu vjera ima dva sasvim različita značenja. Ona može da bude izraz unutrašnje povezanosti sa čovječanstvom i potvrđivanja života; ili može da bude reakcijska formacija na nekakvo bitno osjećanje sumnje, ukorjenjeno u izolovanosti pojedinca i u njegovom negativnom stavu prema životu”….

Na prvu kontam, mada mislim da tu ima još šarolikosti, iako su ova dva centralna psihološka značenja, da se ovo u praksi baš očituje i povezano je i sa onim o uživanju ili radosti u islamu ( čanak ovaj ). A i vidim u ovom drugom opisu, sve one mlade i pune hamasa ( poleta) muslimane, koji iz buntovništva sa puno emocija i malo razuma upadaju u ekstremizam..dok bi ovaj prvi opis trebao odgovarati onom pravom shvatanju i življenju islama – u miru sa životom, ljudima i prirodom.

 

et’ samo da zapišem ove misli dok nisam zaboravio

Ko okrene i preda srce nečemu ili nekomu više nego Allahu, Allah će ga iskušati sa time!

 

Poslanik Ibrahim a.s. je silno želio i žudio za potomkom i Allah dž.š mu ga je i dao, u starosti. Ibrahim a.s. je mnogo volio Ismaila a.s. toliko da je njegovo srce preplavila ljubav prema njemu. U tom času Allah dž.š mu naređuje da žrtvuje tog sina. Nije to radi Allaha dž.š. , NJemu to nije potrebno, ali je bilo potrebno Ibrahimu a.s., kao što je potrebno i nama. Nekada se i mi sami previše damo i predamo toj ljubavi prema djeci ili prema bilo čemu drugom. A imetak i djeca su samo iskušenje koje nam je dato , kao i kaže Allah dž.š.

Uredu je voljeti blagodati i zahvaljivati na njima, ali ne smijemo upasti u zamku, pa da nas ta ljubav obuzme toliko da nam sve misli riječi i djela budu usmjereni ka tome…ljubav prema Allahu dž.š. mora biti jača i ispred svega, svaka druga mora biti podređena njoj.

 

Zaašto se ljudi iznenade kada ih strefi neka kušnja!? Pa kažu: zašto meni, kako meni!?

A zašto ne tebi i meni!? Zar smo mi nešto bolji ili drugačiji id drugih, jesmo li to mi neki vazemljaci, jel za nas važe neki drugi zakoni u svijetu pa mi kao trbamo biti izuzeti od iskušenja?! Jok bolan, svaka kušnja i nedaća koja nas zadesi je normalna i dešava se svakodnevno, širom dunjaluka, nije to nikakvo specijalno i vanredno stanje i situacija, već redovno i normalno, samo što se mi iznenadimo i nespremo dočekamo takvo što.

 

Zato onaj čije srce bude okrenuto i predato nečemu drugom mimo Allaha s.v.t. će mnogo teže podnijeti i preboljeti kad ga strefi šta. A ukolio je srce vezano najviše i prije svega za Allaha s.v.t., ako je ljubav prema Njemu dž.š. najveća, onda je svaka kušnja mala i lakša za podnijeti.

A ako i izgubimo ono što smo voljeli, ostaje nam najveća ljubav, veća od izgubljene koja može ispuniti svaku prazninu koja ostane.

 

Allahu dragi, nemoj nas iskušati sa onim što nećemo moži podnijeti…amin

Kaže mi žena da se foliram s grčem..ufatio me grč i ja joj pokazujem vidi, a ona veli “šta se foliraš” 😀 hhhh

 

– vjernik ne bi trebao biti otuđen od društva, dakle usamljenost JOK….samoća ok, ali usamljenost nikako. Ne samo da ne bi trebao nego i ne bi mogao biti,ako neke stvari čini onako kako treba. Govorim o instituciji džemata u islamu. Džemat je taj koji insana treba da drži u bliskosti sa drugima i da tu zadovoljava svoje potrebe za interakcijom sa društvom. Ovo naravno se može ispuniti samo onda kada se institucija džemata pravilno shvati i primjenjuje, a ne na način kako je u večini džemata u nas, tj. da džemat služi da se dođe i otklanja i svako sebi, uz redovne sumnjičave i poglede od nepovjerenja upućenih nekima od nekih.

Treba brte mili taj džemat da bude mnogo više od toga, da se prije i poslije namaza sjedi, muhabbeti pa će se iz toga razviti ideje, akcije i drugo, a sve to će voditi zbližavanju srca.

 

Ono što Fromm spominje “Postoji samo jedno mogućno, plodonosno rješenje odnosa individualizovanog čovjeka i svijeta: čovjekova aktivna solidarnost sa svim ljudima i njegova spontana djelatnost, ljubav i rad, koje ga ponovo sjedinjuju sa svijetom, ne na osnovu primarnih veza, već kao slobodnog i nezavisnog pojedinca.” …dakle ovdje govori o onoj promjeni ne samo unutar sebe, jer ta promjene neće donijeti društvene promjene, nego na aktivno učešće u društvu kojim će se uticati na promjene društvene strukture ( ovdje sam pisao o tome ) . Dakle potreban je društveni aktivizam!

 

Nije problem što je neko na netu često, problem je što ga nema u stvarnom životu nigdje. Mnogo je lijepih primjera ljudi koji su jako aktivni i live i online. Nekada bi insan rekao po objavama da su non-stop na fb. ali nisu, a i da jesu, to im ništa ne škodi jer ispunjavaju i onu zdravu društvenu ulogu.
Fromm nastavlja..:
“Međutim, ako ekonomski, društveni i politički uslovi, od kojih zavisi čitav proces ljudske individuacije, ne daju osnovu za ostvarenje individualnosti u smislu koji je upravo pomenut, a ljudi istovremeno izgube one veze koje su im pružale bezbjednost, taj raskorak čini od slobode nepodnošljiv teret. Ona se tada izjednačava sa sumnjom, sa življenjem kome nedostaju značenje i smijer. Javljaju se moćne težnje da se iz takve slobode utekne u potčinjenost ili u nekakvo vezivanje za čovjeka i svijet, koje obećava olakšanje neizvjesnosti čak i ako pojedinca lišava slobode.” …dakle, ako se ne uspije u tim promjenama, ako tokovi industrijskog društva i dalje budu jači i uticali ne daljnje otuđivanje ljudi, dolazi , a došlo je već a kriza se samo produbljava, do ozbiljnih karakternih promjena, gdje čovjek u težnji da zadovolji svoje potrebe, pa i potrebu za interakcijom sa drugima, pribjegava alternativama ( društvene mreže), ili se predaje u potpunosti, a to su već teža stanja i društvene devijacije.

Socio mreže su ustvari posljedica, a ne uzrok. Proces otuđivana je počeo davno sa lažnim oslobađanjem u industrijskom društvu. Soc.mreže su ponudile lakšu alternativu jer u stvarnom svijetu, koji je prepun vukova, ljudi pohlepe i egoizma,  ljudi ne mogu lahko ostvariti iskreni kontakt, na mreži makar i prividno to mogu i tu možda leži i odgovor o uspjehu i popularnosti virtualnih mreža.

 

Nako kontam ( što ne znači da je ispravno kontanje) , nisu ni naši preci, očevi dede i nene, bili baš toliko plaho bliski. U društvu kakvo je bilo ovdje, gdje je ruralno stanovništvo dominiralo, možda i do 90% , koje je uz to bilo i strogo patrijarhalno, gdje je očeva strogost jednog prosječnog čovjeka sa sela kao i neemocionalan odnos prema ukućanima bila podrazumjevana i standarno ponašanje. Zamislite jedan dan tih ljudi, ustajanje u ranu zoru, žena sprema jelo za njih 10-12, otac nakon doručka odlazi u šumu, njivu li rad na prugu, majka za to vrijeme pere sprema šalje ocu ručak..povratak umornog oca i obavezna tišina u kući nakon njegovog dolaska, a radi odmora, majka sve to pokorno dočekuje i ispunjava što treba….sve to se odvija u jednoj ili dvije prostorije…nije tu bilo, po meni, neke zdrave emocionalne komunikacije i odnosa. Jedino što bi istakao a to je zapravo pravi problem, jesste, da je bio zdraviji odnos neđu samom djecom, koja su odrastala u međusobnoj igri i nestašlucima, dok sve drugo i nije bilo toliko sjajno.

 

– ev’ kaže mi žena da smo ludi 😀

 

– danas sam ušo na fb i blog dakleM tek oko pola 9 uveče, od jutros znači od oko pola 7 😛 …i ok sam, ništa posebno, samo što ne mogu sve pofatat i stić odgovoriti pa ako neđe nekom trebam nek se javi..a ovo kažem samo zato da se ne brinete, jer znam da ste se brinuli đe sam i što me nema, da mi se nije šta deslio i to…nije, sutra će, šef mi lajko jedan post, vjerovatno samo da javi da me prati, a nemam ga u prijateljima 😀 , a sutra mi i ide težak artikal…el fatiha ….odo sad još malo lajkat i još jedam Mg spucat do Hausa…bilo danas burno prao… i nisam vjerovatno sve napiso što sam mislio, otišlo mi..al nema veze haj

E, juče ti se ja ošišo..žena se pravo obeselila, a raja na poslu mi prilazi sa 50m udaljenosti da me pita “jesi se to ošišo”. Mislim šta tu ima čudno ljudi moji, da se insan ošiša il ne ošiša bzze fakat, al haj…hu tač kolač , dočeka me i mlađa ćer. (mislio sam sliku stavit jer sam se sliko kod brice na stolici, što zbog uspomene šta zbog ednog zidnog detalja, možda kasnije dodam, ako se predomislim)

 

– nešto sam i nako konto a u vezi ovog prošlog posta o tim socijalnim mrežama i to….ui pravu je mrOv u svim onim komentarima, to je obuhvatalo ono moje “svi mi nešto ovo ono” , al to da volimo bit online to niko neče da kaže a svi volimo, koji smo tu..da ne volimo ne bi ni bili al niko se ne usuđuje reči to a ovo drugo vazda se govori….mogla bi se knjiga o tome napisat svemu, a i pišu se….

Meni je naumpo poslanik Junus a.s., kada je napustio svoj narod pa ga riba progutala..u tom vidim tu neku , št ati ja sad znam kako se zove taj književni fol metaforu il šta već, dakle….on a.s. je napustio narod, napustio društvo i interakciju sa njima ( razlog je sada nebitan) , izdvojio se, osamio, pa je pao u tminu! Kao što i danas ti koji , po meni ekstremni slučajevi, zanemare u potpunosti ili velikom većinom, ovaj pravi društveni život, padnu u neku vrstu tmine. Soc. mreže su fakat i ne mislim da je rješenje izbjegavanje, zbog mnogih razloga. Pogotovo za one koji imaju šta kvaltetno ponuditi društvu. Možda čak je i odgovornost takvih koji mogu a neće mnogo veća ako ne učestvuju i ne nude alternativu komunikaciji i diskursu na socio mrežama i puštaju raznorazne probisvjete i urlače da nameću društvene stavove i formiraju mnijenje , a uticaj soc. mreža danas je jači od svih ostaih zajedno.

 

– čoek da je sa ženom vazdan, opet bi ona rekla MALO , nikad nisi sa mnom 😀 , al fakat jes to tako, ko nije doživio doživiće …zato Dugme pjeva onu ” kad sam sa njom čitav dan, ona hoće dan i noć” ….nek zato žene zahvale Bogu što im muževi nisu pekari .

 

– zaboravio sa obavijestiti da sam odabrao od Fromma , knjigu pod rednim br. 2 ” Bjekstvo od sobode”, odlična kao i sve druge, a povezana upravo i sa ovim temama oko otuđivanja društva, razlozima, kroz psihoanalizu aktera….evo jedan citat:

“…Ovako je istorija čovječanstva istorija sukoba i borbi. Svaki korak ka većoj individuaciji ( proces odvajanja čovjeka od prirode) prijetio je ljudima novim nesigurnostima…. Postoji samo jedno mogućno, plodonosno rješenje odnosa individualizovanog čovjeka i svijeta: čovjekova aktivna solidarnost sa svim ljudima i njegova spontana djelatnost, ljubav i rad, koje ga ponovo sjedinjuju sa svijetom, ne na osnovu primarnih veza, već kao slobodnog i nezavisnog pojedinca.
Međutim, ako ekonomski, društveni i politički uslovi, od kojih zavisi čitav proces ljudske individuacije, ne daju osnovu za ostvarenje individualnosti u smislu koji je upravo pomenut, a ljudi istovremeno izgube one veze koje su im pružale bezbjednost, taj raskorak čini od slobode nepodnošljiv teret. Ona se tada izjednačava sa sumnjom, sa življenjem kome nedostaju značenje i smijer. Javljaju se moćne težnje da se iz takve slobode utekne u potčinjenost ili u nekakvo vezivanje za čovjeka i svijet, koje obećava olakšanje neizvjesnosti čak i ako pojedinca lišava slobode.” …

INDIVIDUACIJA , fromm koristi ovaj pojam kao taj proces “oslobađanja” čovjeka i odvajanja od primarnih veza sa prirodom i kolektivom, koji jeste doprinio jačanju individue ali je za posljedicu imao sve veće otuđenje čovjeka…proces koji je zapčet u srednjem vijeku, renesansom, Luterom i Kalvinom pa do današnjih vremena…kada čovjek čita o ovome , kao i u onoj drugoj knjizi, kao da From govori o našem vremenu, kada još nije bilo društvenih mrža i virtuelnog života, a ne o vremenu nakon II WW pa do osamdesetih…
Ovaj citat možda i nudi odgovor, na pitanje zašto ovoliki uspjeh interneta. Možda su , u nemogućnosti da se u stvarnom životu ljudi vežu emotivno jer su svi postali isuviše okrenuti k sebi, materiji i dr.., u netu vidjeli i našli tračak nade, koji jeste ulična svjetiljka, a ne Sunčeva svjetlost, pomočna štaka , ali zapitajmo se, ako bi odbacili tu štaku, da li bi društvo uspjelo da hodi svojim nogama , čiji su išići već podobro atrofirali, ili bi se skljokalo na gu*icu i išlo puzeći…pitanje i odgovora može biti mnogo naravno….ovo samo nako razmišljam usput, dok se spremam da večeram jogurta i hurmi, probajte ako niste 🙂 ..i nije apologetika nego pokušaj sagledavanja stavri iz što šireg kadra radi dobijanja što bolje slike problema, a onda će i rješenje svakako biti kvalitetnije inšaallah

 

 

aaa, prvo fala voxu što me staviJo u one premijumaše, ne znam jel to znači nekih para il šta? 😀

 

Hoću ovo da kažem, a nisam potaknut nikakvim novim postovima il komentarima, već nako na poslu danas mi kroz glOvu dumnulo, u vezi ovih jel, socijalnih mreža i interneta općenito.

Svi mi nešto vazda ovo ono , fjesbuk tviter, blog, općenito sav web vakav nakav, nevalja, anti i A socijalan, postajemo vaki naki, nedruštveni, tupi, nezdravi oćenito psihofizčki i to…

Jes, sve to stoji, ima toga, al ja brte VOLIM i HOĆU  da sam onlajn vazda, đe god mogu se nakačit ja se nakačim. Ne mislim da me to sve nešto učinilo introvertnijom ili asocijalnom osobom. Ima me svuđe, al volim da sam i online brte.

 

Čim sam u kući odma sam online, al to ne zači da buljim cijelo vrijeme u mob. ili lptp., al da kad ne radim ništa drugo, da odma gledam šta ima novo na netu neđe, naravno da gledam.

Odem u džamiju, imamo mreže, odma sam online. Klanjam, ako ostanem u džamiji, malo učim, u međvremenu pogledam imal šta novo i interesantno, pa nastavim.

Neđe sjednem na kahvu, odma sam online ako ima mreže. Pijemo, pričamo, malo gledamo šta ima novo, pokazujemo jedan drugom ako ima šta interesantno i tako to.

 

Volim vidjeti neku lijepu sliku, pročitati neki dobar post, bolje i to i više uživam nego nekada LIVE gledati i slušati nekoga…al nekad ! kažem.

Lajkam, možda i previše, al ne radi sebe uvijek, više radi drugih , jer znam da će izbaciti na news feedu da sam ja to lajko pa će vidjeti i neko drugi , a primjetio sam da su se mnogi promijenili, jel radi toga ili nije i koliko je i to uticalo , ne znam, ne samo moje naravno, al vidim da su ljudi koji nemaju veze u životu sa vjerom i nekim moralnijim životom, počeli pratiti i lajkati mnoge stvari koje nikad ne bi rekao da hoće u to …

 

Onda, upozno sam, koliko se to može virtuelno, mnogo finih i dobrih ljudi, braće i sestara, koji su mnogo pozitivno uticali na mene, nadam se i ja na njih. Mnogi od njih su mi bolji od nekih live, nikad me ne zaboli glava od njih, oraspolože me, naučim nešto od njih…baš kao prodavači mirisa, barem te zapahne lijep miris od njih.

 

Ovo kažem, jer mislim da nisam zanemario i ovaj live društveni život, osim kada ja to hoću, a naravno da naiđe period kada se čovjek malo više osami ili povuće u sebe, radi sebe, nekad i radi drugih…..ja gledam da svaki dan nađem vremena za svakoga i sve , dakle, žena, djeca ,džemat, Kur’an, knjiga kakva, nekad i tv (haus i to) …tako da ne mislim da su ove socio mereže i net. plaho loše uticali na mene. Čak što više, one prve godine kad sam nakon faxa uveo net. doživio sam pravi duhovni preporod, a sve kroz druženja na netu, ulazak u neke debate i svašta nešto. Kasnije jesam previše upo u taj film, te debate i to, al sam se kasnije popravio,tako da ne gubim vrijeme na tome više, na te svađe i beskrajno komentarisanje….oni koji u potpunosti zanemare live socio život, interakciju i to, to je druga priča, i to je ta negativnost.

 

Sve je u osobi, ništa nije zlo samo po sebi, nego ga mi učinimo ili zlom za nas ili korisnim. Ja sam sad probro s kim mogu, ko u meni budi tu pozivinu energiju, i tu i pratim , tu me i ima, hoću da sam tu!..ostalo sikter.

 

Odo sad jest graha sa ženom

 

ps. editovo sam i popravio, žurio da se grah ne ohladi, pa je bilo nelogičnih ( a ima ih još probobli) rečenica i toga, nije to ništa neobično u mene..et.

Dobro nam je poznato koliko islam daje pažnje prema odnosu insana prema majci. Dovoljno je podsjetiti na neke hadise :

“‘O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?’ On reče: ‘Tvoja majka.’ Čovjek tada upita: ‘Ko poslije nje?’ ‘Tvoja majka’, odgovori on. ‘Ko poslije nje?’, ponovo upita čovjek. ‘Tvoja majka’, ponovo odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek ponovo upita: ‘Ko poslije nje?’, a on tek tada reče: ‘Tvoj otac!’“ ( muttefekun ‘alejhi)

 

“Džennet je pod majčinim nogama” ( daif, po nekima hasen, podupiru ga druge predaje sa sličnim značenjem)

 

Da li je takav odnos i prednos majke nad ocem samo zbog toga što je majka ta koja je nosila u svojoj utrobi djete, dojila ga i pazila dok je bio nejak?!

 

“Majčinski princip je princip neuvjetovane ljubavi. Majka voli svoju djecu ne zato što joj se ona sviđaju već zato što su to njena djeca (ili djeca neke druge žene). Zbog toga se majčina ljubav ne može steći dobrim vladanjem ni izgubiti počinjanjem grijeha. Majčinska ljubav je milosrđe i suosjećanje (na hebrejskom rachamim, od korijena rechem, »krilo«).

Nasuprot tome, očinska je ljubav uvjetovana, ona ovisi o tekovinama i dobrom ponašanju djeteta. Otac najviše voli ono dijete koje mu najviše sliči tj. koje želi za nasljednika svog vlasništva. Očeva se ljubav može izgubiti ali moguće ju je ponovo steći pokajanjem i novim pokoravanjem. Očeva ljubav je pravda.” (E. Fromm)

 

Ta je prednost upravo zbog te neuslovljene emocije i ljubavi koju majka nosi u svome srcu prema djetetu i zbog koje se neumorno i nesebično daje i pregara…

 

 

Allahu Milostivi, smiluj se mojoj majci i uvedi je u Džennet svojom milošću……amin

-Opet sam se zdebljo, al samo po stomaku, il imam neki tumor koji mi pritišće želudac i pleksus. Uglavnom, ja sam odlučio malo zavrnut pipu, da malo splahnem stomak, smeta mi brte.

Al , haj nisam ja debo, zapravo sam mršav, jedino torzo i stomak jel, imam debo 😀 …džesedi sagirun ve batni kebirun ( il tako nekako)…da nastavim..al’ fakar se mi bolan prežderavamo…iako poslanik a.s. kaže da ako se hoćemo PREŽDERAT, da pojedemo jednu trećinu hrane, jednu vode a jednu zraka:

(“Čovjek goru ‘posudu’ od stomaka ne može napuniti. Dovoljno mu je nekoliko zalogaja koji će mu kičmu ispraviti. A ako ga već mora puniti, neka trećinu napuni hranom, trećinu pićem a trećinu neka ostavi za disanje.” -hasen ) ..al mi smo to shvatili kao kad normalno jedemo, a ne kad ga ( stomak) treba NAPUNITI. :/ ccc

Zato sam evo ručao, al bez hljeba, nako malo krompira i jedan karabatak, kasnije ću malo hurmi i jogurta uzest još.

 

– veli mi vanga da imam fin glas , al ja kad sebe čujem to je katastrofa 😀 , al kontam , nije to samo u mene, to je kod većine..i ne samo glas, već i slika..ja kad sebe vidim na slikama, kao da nisam ja ba 😀 ….čudno je to..ne znam..možda čovjek ima bolje mišljenje o sebi pa se razočara kad se vidi ili čuje ?! To bi značilo onda da sam narcisoidan ili prepotentan ili gord i ohol čak..ma ne..to ne bi, da si gord ili ohol onda ti ne bi smetalo..ili možda ne poznejem dovoljno sebe?! ..možda ne obračam plaho pažnju na sebe nego više na sve drugo oko sebe pa kada sebe tako susretnem (ili susretneš) , iznenadiš se  AAA KO SI TI? , JA SAM MISLIO DA SI TI( tj JA) DRUGAČIJI…al haj…neču više se analizirat

 

– da vam kažem, pročitam dosta toga na voxu ovome, al neam uvijek kad i šta reći, nekad imam, pa zaboravim,al fino mi je neke od vas pravo čitati, neču reći koje, ali ima , jedno 6-7-8..čitam i druge da ne mislite da ne čitam.

 

– prekjučer, prođem autom kroz čaršiju nešto kad ugledam došo onaj sa tezgom sa knjigama 😀 ..parkiro i vratim se i pregledam malkice…samo bi plako insan…nit imaš novaca da kupiš sve što bi htio nit imaš kad da sve to pročitaš…biće veli još heftu ovdje…gledaću da uzmem, jednu dvije…zapale mi za oko neka “govor tijela” i imaju neke od Irvina Jaloma …probraću nešto inšaallah..al one će doći tek na red nakon Fromma 😀

 

– još mi nešto naumpalo , čitam malo ovo ibn Kajjimovo i Fromma ( idealna kombinacija 😀 ), pa sam skonto, a ovo ću ponoviti u posebnom postu, nek ima…da su muslimani danas frustrirani, a generalno jesu, i zbog toga što su načinili tabuima mnoge teme, mnoge odnose i procese, koji to nisu, odnosno ne bi trebali biti, nisu bili ni u generacijama selefa…zato se oni nisu zamarali plaho i gubili energiju na tome, za razliku od današnjih generacija, koji su mnoge stvari stavili kao problem Nr1. a nisu problem ( ne kontam samo zašto  daije i učenjaci prave problemom, možda i zbog ličnih frustracija opsjednutosti i strahova i sl. ?) . i kao što reče Fromm..tabui inače , a zamislite onda kako tek ono što inače nije i ne bi trebalo biti tabu a nametne se kao tabu ,uzrokuju seksualnu opsjednutost i perverzije, ali seksualna opsjednutost i perverznost ne uzrokuje slobodu, sve u svemu to potiskivanje onda dovodi do frustracija, koje se , izmeđuostalog, ispoljavaju i kroz ovaj sadizam , agresivnost i fanatičnost kod mlađih muslimana…al haj…dosta više

Neko spomenu suru Er-Rahman…pa da vam nešto kažem vezano za nju.

Moja mlađa kći, koju mi je Allah od Sebe podario, je prilično kaskala i zaostajala sa govorom , dok je bila ono mala skroz, do jedno 3 i po godine. Poredeći je sa drugom djecom, a i sa svojom starijom, sa kojom sam u to doba mogao voditi normalan razgovor kao sa odraslom osobom, vidio sam da baš baš zaostaje.

Ne samo da joj je fond riječi bio izuzetno malen, možda 15-20 najviše, nego je i njih slabo izgovarala. Žena i ja smo posumnjali i na autizam, zbog i nekih drugih simptoma, ali hvala Allahu nije bilo to.

Mnogi su nam govorili kao, – ma haj, neka, saće ona progovoriti, – ali ništa se značajno nije dešavalo.

 

E onda mi je naumpalo, a ne znam kako nije ranije, sura Er-Rahman. Učio sam ja njoj one dove za zaštitu i pred spavanje , dove, ali nisam ovo.

Dakle naumpao mi je  peti ajet iz sure Er-Rahman : “poučava ga (čovjeka) govoru” . I krenuo sam da joj to redovno učim na uho ili nad glavom, naročito kada bi je ujutro nosi ovoj ženi što ju je čuvala. Učio sam od početka a taj ajet bi ponovio 7 puta i prouči bi dovu :” Allahu, pouči moju kćer , koju si mi od Sebe podario, govoru” ( otprilike tako nekako)

Sedam , zato jer se toliko uče neki ajeti i kad se uči rukja, ili zikrovi i sl. ( nekad sam se bio spremao za učača rukje 🙂 )

ovako je to išlo:

( ovo u pozadini što klepeČe, to sqwo kuha nješto za ručak)

Nedugo nakon toga, počela je da govori sve više i bolje, i hvala Allahu, od jedno 3,5 -4 godine je sustigla svoje vršnjake.

 

Danas , non-stop melje 😀 , nikad haman ne šuti, osim kad spava ili gleda crtani…nikad nije dosadno sa njom. Voli je babo plaho <3 😀

 

I da znate dakle, Kur’an je Allahovo svjetlo, uputa, milost i LIJEK, kako za duševne tako i za sve ostale bolesti.