Članak 463. (koliktivna neuroza i život na fb)

Čitanje Fromma me zaista inspiriše na intenzivno razmišljanje (pa i pisanje) o svijetu i životu, posebno o nama vjernicima i našem današnjem stanju, pa sve ono što on piše  pokušavam da primjenim na naše stanje i vidim tu mnogo tačnih dijagnoza našeg psihičkog stanja i to onog duboko analiziranog.

Tako se pitam i ja, kao i mnogi, zašto većina vjernika, koje poznajem, ne ostvaruju neki poseban i velik društveni uspjeh? Zašto vjernici općenito ne postižu velike i grandiozne uspjehe danas u svijetu (mislim na muslimane i njihova društva danas, ne nazivajući ih ciljano i islamskim, jer je to upitno i to je notorna činjenica).

Jedan od mogućih razloga je i taj, da jedni uživaju u statusu žrtve, da su oni dežurni krivci, kao vehabije, radikali, fundamentalisti i ekstremisti, za sve društvene a posebno velike političke probleme, a politika je conditio sine qua non za bilo kakav napredak na bilo kojem polju u jednoj državi i društvu, pa tako njihova odgovornost i krivica postaje univerzalna.
Oni tu uživaju ulogu žrtve a sebe vide kao moralne gromade, nevino optužene i proganjane od strane gebelsovske medijske mašinerije koja ih koristi za potkusurivanje u dnevnopolitičkim temama i ubiranje jeftinih političkih poena. Oni naravno nevini i naivni, onako, kao kakva mlada, stidljiva nakon prve bračne noći, sjede u ćošku i nadaju se nekoj simpatiji masa i pomoći od neke nevidljive ruke koja će odjednom učiniti da sve njihove patnje prođu a njihova nevinost i moralna superiornost konačno ugledaju svjetlo dana …

Ciljevi o kojima oni pričaju, zapravo, ni sami ih nisu definisali, jer dok sa jedne strane se zalažu za uspostavu “savršeno” pravednog društva – islamskog, sa druge strane po samim postupcima se vidi težnja za postizanjem moći i slave, pa onda nekako nedefinisano opet, kako bi sa tom moći i slavom ostvarili univerzalni svjetski poredak. Primjena islamskih principa bi podrazumjevala postizanje slave i moći a onda bi ova opet uzrokovala uspostavljanje tih istih principa. Nekako zamršeno, okruglo pa na ćošak. Problem je u toj neiskrenosti jer u samom Islamu je i slava i moć, a onaj ko teži prvo moći i slavi, pa to ni islam od njega ne zahtjeva jer u tim težnjama je izvjesni stepen patologije.

Problem je onda i u tome što se za postizanej tih ciljeva uopšte ne ulaže nikakav trud ili se ulaže neznatan i nebitan u odnosu na postavljene ciljeve koji su grandiozni, i tako se dođe u stanje grlatosti i galame, prepunog emocija, bez rezultata a to onda samo još više pojačava ozlojeđenost, osjećanje nemoći i bijesa. Da ne bi potpuno “pukli” , takvi se većinom i kreću u istim zatvorenim, poprilično izolovanim krugovima čiji su članovi u istom mentalnom stanju, tako da to osjećanje pripadnosi grupi nadomješćuje tu mentalnu distorziju, kao što se i takvo stanje uzdiže na stepene vrlina pa se i gubi osjećaj da je takvo mentalno stanje nešto što je išćašenje u odnosu na istinsko, prirodno, islamsko stanje uma i čovjeka uopće kakav bi trebao da bude prirodan-islamski čovjek, zdrav u svakom smislu.

Mnogo takvih je u današnjem vaktu našlo sebi olakšanje i u modernim sredstvima komunikacije, prije svega fejZbuku, gdje mogu da ispolje svoje frustriranosi i neuroze na kreativne načine. Zato mnogi i uživaju na fb i zato su tamo toliko glasni, emotivni i “otvoreni”. Na tom mjestu, gdje se okuplja velika masa , ničija se sumanutost ne primjeti toliko i ne strši od ostalih, tamo smo svi svoji. Zapravo tamo niko nije svoj, tamo smo puki imitatori drugih.

Svako se umjetno ponaša, nema spontanosti, svako se ponaša i predstavlja onako kakav bi želio da bude a ne onakav kakav jeste, svako se umjetno smije , čak i tekstualno haha je zamjenjeno LoLovima ROFLovima i drugim imitacijama života. Slike sa umjetnim osmjesima su već odavno prešle na jedan novi nivo. Stanje koje mnogi ispoljavaju na FB i drugim mrežema je možda skoro pa i neizlječivo, jer..kako i liječiti nekoga ko svoju bolest ne prepoznaje i ne priznaje, to se ponašanje savršeno uklopilo na takvo mjesto na kom prevlađuje kolektivno psihopatološko stanje.

Zato je prava sreća i radost srca kada na takvom mjestu nađeš nekoga ko je “bolestan” od takvog ponašanja i stanja, ko je čudak za većinu, a ko je zapravo svjesniji svoje ljudskosti i svoje uloge, svoje egzistencije kao čovjeka i kao muslimana! Mada, takvi često u svojoj naivnoj dobroti budu zavarani patološkim slučajevima a to je i očekivano jer se ljudi tamo zapravo i ne poznaju istinski.

Tako fb (ovo uljukučuje i instagrame i ostale slične mreže koje ne poznajem) zapravo dođe na neki način  kao neki “lijek” ili para-lijek, kao mjesto bjekstva od stvarnog sebe i svoga stanja, mjesto na kome se mogu ispoljiti i izbaciti sve te frustracije i neuroze, jer da ih se ne ispoljava tamo, ispoljile bi se u realnom životu.

Šta bi bilo da prekonoći nestane fb i drugih mreža? Volio bih kada bi se baš desio takav jedan veliki sociološki eksperiment.

Bilo bi zanimljivo vidjeti zabrinutosti i nervoze kod onih čiji je jedini stvarni ili lažni, život, na mrežama.

🙂

 

Članak 461. (Priča sa dva a jednim krajem)

Stajali su tako njih četiri. Svaki se zanoseći i hvaleći svoju ljepotu i miris.
Niko od četiri cvjetića, na prostranoj livadi, nisu obračali pažnju na bilo koga drugog, čak ni na ostale cvjetove koji su bili tu u njihovoj blizini, samo što su baš njih četiri sudbinom, kroz igru vjetra i kapi kiše, našli se licem u lice jedan uz drugoga.
Bijeli, žuti, plavi i jedan sa više različitih nijansi cvene, od roskaste pa do ljubičaste.
Njihova prepirka oko toga ko je ljepši i koji ljepše miriše je trajala po cijeli dan, nekada i do kasno u noć, da su ih i poljske baje počele zaobilaziti, a drugi cvjetovi i travke su oguglale na njihovo, ponekad i bezobrazno preglasno hvaljenje svoje a kuđenje tuđe ljepote.
Naravno, svaki od njih nije davao pardona drugome i govorili su jedan drugome i strašne stvari, poput, na primjer kletvi da ovog drugoga popase ovca ili da krava ostavi svoju “porciju” na ovoga drugoga.
I
I tako jednog rosnog jutra, dok su ponovno uz prve sunčeve zrake podizali svoje glave i onako , automatski počeli da “časte” , više iz navike, jedan drugoga, bez ikakve najave, začu se oštar zvuk metala koji profijuka kroz travu i u jednom jedinom momentu, kraćem od djelića sekunde, pokosi sva četiri cvijeta koji padoše na zemlju polahko, kao da gledaš usporeni snimak, nježno dotičući tlo.
U tim momentima, dok su iz njih izlazili sokovi života a njihove glave gledale u nebo, tek tada primjetiše, po prvi put, beskrajno plavo nebo nad njima i njegovu ljepotu ukrašenu jutarnjim zrakama sunca.
I dok su pokušavali da se osmjehnu na tu sliku koja ih je oduševila, mrak ih prekide u tome i svjetla se na pozornici njihovog jadnog života, ugasiše.

II
I tako iz dana u dan, iz jutra do kasno u noć, mjesecima, da u svoj svojoj bjedastoći nisu ni primjetili da su dani sve kraći i hladniji, da je nebo sve tamnije, da kiša sve češće pada i da su njihova tijela sve tamnija i pogurenija, da njihovih cvjetova već odavno nema i da je njihov miris odavno izlapio. Kao hipnotizirani, nekako automatski su izgovarali ono što su cijeloga života govorili o sebi i o drugima, da nisu ni shvatili da vehnu i im je kraj, uskoro, neminovan.
Vrlo skoro, moglo se vidjeti, na mjestu na kojemu su do nedavno stajali uspravno i oholo, samo sivkasto crna masa nečega što samo liči na neku travku.

U to pade i snijeg i prekri cijelu poljanu.
Na proljeće, kada se život uz novo veselo Sunce počeo vraćati na poljanu, na mjestima na kojima su lani stajala četiri cvijeta, više nije bilo nikakvog cvijeta, ni jednog jedinog. Na tom mjestu je izrasla neka nova trava, Ljutika, koja je u tišini udahinjala jutarnji svjež zrak i pila rosu sa svojih listova.
Četiri cvijeta nije niko ni spominjao niti je iko više znao da su ikada i postojali.

 

ps. Ova priča ima dva alternativna, a jedan kraj!

Članak 460. (ti vrijediš!)

Nikada za sebe nemoj pomisliti da ne vrijediš i da nisi sposoban/na za pobjede i uspijehe, da si bezvrijedan/na!
Ti si to pokazao/la odavno, mnogo davno, mnogo prije nego si i došao/la na ovaj svijet!
Zamisli samo da si ti, baš ti, od nekoliko miliona (kažu izmeđo 7 i 20 miliona) spematozoida , koliko ih ima u jednom prosječnom ejakulatu, pobijedio/la u toj trci, sve te milione!!!
Da Ti, baš ti, si bio/la, nabrži i nasposobniji da pređeš sve te prepreke i postaneš na kraju ono što si sad.
Baš si ti ta/j koji/a je izvojevao/la(la) tu pobjedu i uspijeh, a nisi još ni znao/la za sebe, niti da ćeš biti.
Baš si ti pokazao/la da si najvrjedniji/la od svih tih milona!

Doduše, samo pola tebe, al haj sad nije bitno to, bitna je tvoje pobjeda nad milionima drugih.

Ali tih pola je presudno bilo da li ćeš ti biti baš ti ili neko drugi.

Jer, naučna je činjenica da od spermija ovisi da li će biti muško ili žensko , ovisno je li nosi X ili Y hromosom, a još i baš da budeš ti.

Iako je to moderna nauka, Kur'an o tome govori prije 1400 i kusur godina, da je spermić taj o kom ovisi jel muško ili žeMsko:

“I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci.” (Nedžm, 45,46)
Zato nikada ne reci da ne vrijediš i da nisi sposoban/na za nešto jer si uspio/la da živiš!

Članak 459. (fb)

Pao je Halep a ja sam isključio fb profil (privremeno, ali se nadam što duže, kolko mognem izdržat)
Jednostavno nisam mogao više … svašta nešto više…izdržati..
Preplavile su me emocije, svakakve, najviše bijes pa zatim i tuga…velika tuga.
Ali nisam radi toga samo isključio nego radi onoga što je slijedilo nakon toga.
Jednostavno, pad Halepa je ponovno tako brutalno pokazao i razotkrio svu našu bijedu i jad, našu patetiku, nemoć, naše licemjerstvo i sve to na jedan veoma raskošan način…

Bilo je tu svega, ponajviše narikanja na neki naš način (kroz dove i sl.), jaukanja i zazivanja pomoći i prokletstva..
A najviše su mi živce izvuki oni meni bliski, sa kojima sam nekima na neki način i u rodbinskoj vezi, koje poznajem lično, znam ih kakvi su, šta rade ili ne rade, šta su radili ili nisu, a na fejzbuku su takvi da ne mogu da vjerujem da su to isti ti ljudi!
Toliko nekih emocija, pameti i mudrolija (čitaj mudroserija), a u stvarnom životu su svima kojima nisu smjeli, zagorčali živote ili doprinijeli njihovom kraju.

Svima oko sebe, kome nisu smjeli su stalni izvor stresa i nespokoja, a na fejsbuku bi ih čovjek na ranu stavljao kolko se znaju raspekmezit.
U stvarnom životu nikada nisu onima kojima trebaju i kojima su trebali pokazali mrvu iskrene emocije, a svima drugima jesu, posebno na fejzbuku sada kada treba lajkova skupiti.

Nikada kome su trebali i morali, nisu bili pri ruci kada su ih trebali, a svima drugima su hitali.
Toliko su mi se takvi ogadili da mi se bukvalno povračalo od njihovih postova (za razliku od nekih navodnih povračanja)

Siti smo mi takvih i zbog takvih i jeste stanje nam ovakvo. Kojima je mrsko i preko klinca unijeti naramak drva, a pri tome na fejsbuku postaju mudrolije, ajete i hadise, prepisane dove koje predtsvljaju kao svoje, valjda da slika o njima bude što bolja laž prema onima koji ih ne poznaju…
Zato što takve moram trpiti, a inače nikada sa njima ne bih ni kahve popio čestito, sam otišao …ne samo zbog takvih, ponajviše zbog njih i toga što vidjeh, nego i općenito zbog te naše slike babe narikače…
Zato nam se i nije teško naivno nako oduševiti nekim bilmezom pernarom ili u zvijezde ukivati nekog crnogorca, nemuslimana, koji zna Kur'an napamet, i takvog faliti i veličati a ponižavati nekog iskrenog malog vrijednog mu'mina koji jedva zna 3 sure i fatihu ali ih uči iskreno!
Jok, nas mudrijaši mudrijašima rešetaju i ovog prvog hvale kao uzora a ovog drugog kude.
Zato nam nije teško ni ismijavati nekoga ko želi nešto da promijeni na bolje u društvu a sebe i svoj usmrdjeli kvaziintelekt koji ničemu ne služi osim sranja po fejzbuku faliti i veličati ali lafo skromno da to kao “ja ne želim da se vidi moja pamet ali eto, šta ću kad sam toliko pametan i mudar da se to jednostavno ne da sakriti od javnosti”…
Naš efendija ima dobru foru, kada neko dođe sa nekim prijedlogom da treba uraditi ili da kritiku na nešto što je već urađeno, on mu odmah na prvu ponudi i kaže : odlično evo ti ćeš biti zadužen da to uradiš tako akko si i zamislio” i onda tek vidiš licemjerstvo ovih pametnjakovića i linguza i kako se povlače u svoje usmrjele brloge i nalaze milion opravdanja i razoga da ništa ne rade i dalje (osim nastavka licemjerja po fejzbuku)
Ne treba nama bolan ni više dova ni namaza ni hafiza..iammo toga možda više nego ikada u istoriji…nama treba iskrenosti u tome, makar i manje ali iskreno i nama trebaju djela u stvarnosti, i to ne ona mala, nego velika. Trebamo ozbiljan i aktivan društveni rad u politici prije svega pa onda u svemu manjem od toga…zato se aBda uključujem aktivno u politiku jer bez nje nema promjene stanja naroda i države na bolje, induvidualne promjene su ništa i neće ništa promijeniti osim za pojedinca..
Ili ti dođe čovjek koji je od zadnjih 10 (od 40) g. bukvalno 4,5 (minimalno)proveo igrajući igrice i onda svakom loncu poklopac bude, na svaku ima neku mudroliju da kaže…

ma biži bolan više et’ !

Članak 458. (Vera)

Ne znam kako je sretoh, i kako je ušla u moje srce.

Da li iznenada i snažno kao grom ili pak tiho,

nježno i polahko.

Kao zaljubljena nevjesta koja u krilu šapuće svom smrtno ranjenom mladoženji,

dodirujući mu usne svojima,

drhtavim i vlažnim,

nadajući se da će njima udahnuti mu novi život i

plašeći se, da ga ne zaboli ni njen dah na njegovom licu,

tiho izgovarajući u njegovo srce jedine riječi života :

“ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah!”

Zvala se Iman.
Biće da je ovaj drugi slučaj.

🙂

Članak 457. (sunce)

Hej Ti , stani!
Da da,Ti!
Sunce. Moje Sunce!

Stani, vrati se!
Ne idi od mene!
Ne ostavljaj me!
Zar ne vidiš da mi trebaš!?
Ostani.
Želim s Tobom da trčim poljima,
Da šetamo pored velike rijeke u prohladna jutra,
i obalom mora.

Da se penjemo uz planine

i topimo snijeg,
i da se, smijemo.
……

Kako misliš, ne možeš?……..

Znam da ima još onih koji te trebaju ali,
ali trebam te i ja.
Treba mi tvoja toplina, tvoj sjaj, tvoj osmijeh…pa ni tvoja žestina mi čak ne smeta, podnosim je! ….
….
Znam da ćeš se vratiti opet, ali,
Kada odeš, ostane mrak, dođe studen a ja,
ja strahujem od onoga što je u tmini.
Zato ne idi, molim te.
….
Nije mi utjeha da ćeš se vratit, želim biti uvijek s Tobom.
Ili ! Hej!

Krenuću sa tobom, povedi me?!
…….
Ma ne strahuj za mene, neće mi biti ništa.
Zar ne znaš?!
…..
Pa da sam i ja nekada bio zvijezda, kao i Ti.
Da sam plovio nebom bez okova, a sad sam ovdje.
I znaš, jednog dana ću opet biti kao i Ti.

I moja i Tvoja vječnost su se rodile u istom trenu,

na istom mjestu.

Zato se ne plaši za mene i povedi me sa sobom.
Jer samo sa tobom se osjećam,

živ.

Članak 456. (ništa)


Praznina.

Ništa.

Osjećam da nekada u meni nema ništa, da sam prazan.

Da nemam misli.

Mišljenja.

Da nemam stava, da nemam sjećanja.

Da nemam emocija.

Da me ništa ne pogađa, i da ja nikoga, bezličan, ne pogađam.

Bez želja, bez ambicija.

Kao da sam limeno bure,

na nekom pustom mjestu,

u mraku,

u hladnoj noći,

na koje snijeg polahko pada,

a u njemu mrak i hladnoća.

Toliko prazan, da u njemu odzvanjaju snježne pahulje koje padaju i lijepe se na njega.

I, ništa …………

Članak 455. (Pleme starih Azra)

Da moje promišljanje o DMT-u (OVDJE ČLANAK)-u ima aBda smisla, govori i ovaj video o Van Goghu i njegovoj “zvjezdanoj noći” u kom su tek sad dokazali da je njegov naslikani uzorak kretanja fluida ima utemeljenje u stvarnosti.

On je ovo crtao pod uticajem nekih droga koje su dovele njegov um na jedan drugačiji nivo svijesti u kom je mogao vidjeti ono što običan čovjek ne može, i za što je danas potrebna suvremena tehnologija i nauka.

Dakle to što je on vidio u tom stanju nisu bile halucinacije, nego zaista je vidio svijet kakav i jeste, samo ne na ovom našem nivou i dimenziji.

Identično kao što i ljudi pod uticajem DMT molekule ulaze u druge svjetove i viđaju stvari koje se u našoj dimenziji ne mogu vidjeti. Tek kad se duša uzdigne na te druge nivoe, to viđenje svijeta se otkriva.

Naravno, ovo ne znači da sve droge otvaraju vrata dimenzija i svjetova i da ne postoje halucinacije kao što su nam poznate.

Samo su neke supstance portali za viđenje drugih dimenzija a neke su obični halucogeni.

Da je moguće vidjeti slike svijeta koji je tu ali nevidljiv, inače, nama, pokazuje i priča o poznatom arapskom plemenu Azra ili originalno ‘Uzre (sa ajnom) , a koji su bili poznati po tome što su se nenormalno (po nama) zaljubljivali i često umirali zbog zaljubljenosti.

Znate da je i kod nas opjevano to pleme u pjesmi “Kraj tanana šadrvana”, koju je Hajne napsao a Safvet beg preveo, gdje se u jednom stihu kaže:

“Ja se zovem el Muhamed, iz plemena starih Azra, što za ljubav život gube i umiru kada ljube”

To da su oni doživljavali posebna stanja izazvana ljubavlju i u takvom stanju bili u mogučnosti da vide stvari koje se inače ne vide, govori nam i dio knjige Ibn Kajjima “Uvođenje zaljubljenih u vrt ljubavi”, u kome govori o tom plemenu:

 

Pleme starih Azra-“Mi vidimo izvore koje vi niste u stanju vidjeti.”

Ibn Ulasa pripovijeda: “Ušao sam kod jednog beduina u šator i zatekoh ga kako jeca, te ga upitah: ‘Šta je s tobom?’

On mi odgovori: Zaljubio sam se.'Upitah ga: ‘Iz kojeg si plemena?’

On mi odgovori: ‘Ja sam od onih koji kada se zaljube, umiru od čednosti.’

Ja ga počeh tješiti i odvračati od prepuštanja takvom stanju, ali on duboko uzdahnu i reče: ‘Ja nemam nikoga kome bih se mogao požaliti, samo tužni može tužnoga utješiti'”

 

Sa'd bin Ukba upita nekog beduina: “Iz kojeg si plemena?”

On odgovori: “Ja sam od onih koji kada se zaljube, umiru od čednosti.”Zatim rece: “Tako mi Gospodara Kabe, iz plemena Azra.”

Sa'd ga upita: “A zbog čega to?”

Beduin mu odgovori: “Zato što su naše žene prelijepe, a muškarci čedni.'”

Sufjan bin Zijad kaze: “Upitao sam jednu ženu iz plemena Azra, koju je ljubav svladala i za koju sam se pobojao da će od toga umrijeti: ‘Zbog čega vas, pripadnlke plemena Azra, ljubav ubija mimo ostalih arapskih plemena?’

Ona mi odgovori: ‘Nas krasi ljepota i čednost, a ljepota je ta koja nas podstiče na čednost. Čednost nam daruje nježnost srca, tako da nas ljubav ubija. Mi vidimo izvore koje vi niste u stanju vidjeti.“‘

 

Ebu Ubejda Muammer bin Musenna prenosi da je neki čovjek iz plemena Benu Fezara rekao pripadniku plemena Azra:

“To što vi umirete od ljubavi nije nikakva vrlina, nego je to slabost ličnosti i razuma, i skučenost razmišljanja.”

Azrijac mu odgovori:

“Kad bi vi iz plemena Benu Fezara vidjeli sjaj očiju žena iz plemena Azra, koji blista iz njihovih nježnih krupnih široko razmaknutih crnih očiju ovjenčanih divnim obrvama, njihove tamnocrvene usne iza kojih bijeli zubi kao da su niska bisera blistaju, obožavali bi ih  kao što su predislamski Arapi obožavali Lata i Uzzaa ( idolopoklonička božanstva), a Islam bi po strani ostavili.”

 

Dakle, mnoga stanja srca i uma, izazvana različitim poticajima, mogu dovesti do stanja u kom insan može vidjeti ono što inače ne može, može ući u druge svjetove, druge dimenzije…

Oni koji to nisu u stanju, a mnogo je takvih, nikada neće razumjeti i shvatiti ove prve…nažalost.

Članak 454. (svijest-podsvijest)

Svijest je onaj dio uma koji je objektivan i u kome se odvijaju naši intelektualni procesi. Svijest sluša i odlučuje, razabire, odlučuje šta će uzeti a šta odbaciti, na osnovu onoga što prima iz vanjskog svijeta.Što svijest prihvati kao istinu to će se ukorijeniti u podsvijest kao istina, što svijest prihvati kao dobro i podsvijest će i vice versa.

Ono što se u svijesti desi, odluči, to podsvijest prima, bez da razumije i odlučuje o tome da li je to zaista istina ili ne, da li je to dobro ili ne..za nju je sve istina što primi iz svijesti na način kako je to svijest obradila i shvatila.

Kada se misao ukorjeni u podsvijesti onda ona postaje pokretač, zbog toga je bitno da dobre misli, pozitivne, budu ukrjenjene u podsvijest, kako bi se onda takve i pretočile preko svjesnog mišljenja i djelovanja u dobro.

Npr. ako nam neko servira neko jelo koje nismo jeli i u nama se javi misao da je to jelo neukusno, da je odvratno, a samo zato jer nam izgledom ili imenom zvuča takvo, ta miso će otići u podsvijest i postati pokretač. Kada krenemo da umosimo to jelo u usta, podsvijest će već imati informaciju da je to odvratno i neukusno i takvo će nam i zaista i biti u većini slučajeva.

Svijest dakle prima preko čula inputne informacije i obrađuje ih u skladu sa iskustvom i obrazovanjem i na kraju izvlači zaključak.

Podsvijest ne razmišlja i ne zaključuje, pa zato sve što dođe do nje prihvata kao istinu. Zato je jako bitno da ono što dođe do nje bude dobro.

To se najviđe vidi na polju sugestije, koja može biti unutrašnja tj. autosugestija i vanjska,nametnuta.

Najočitiji primjer poslušnosti podsvijesti je u trenucima hipnoze kada je svijest isključena , odnosno pokorena, i djelujući na podsvijest, hipnotisani lahko izvlači iz nje sve ono što je pohranjeno u nju, ili ako mu hipnotizer kaže da je on horoz, on se i pođe  ponašati kao horoz.

Kad smo djeca, i ako nam često govore negativne stvari, tj. ako nam odrasli sugestijom nameću , ponavljajući sa pozicije autoriteta da “ne valjamo, da smo loši, da nećemo uspjeti” itd. onda se to usađuje i pohranjuje u dječijoj podsvijesti i djete odrasta sa tim negativnim temljenim mislima o sebi koje je usvojio , i svaku situaciju u životu, svaku priliku i šansu, odbacuje jer već “zna”, već je “programiran” da neće uspjeti, da je nesposoban za to…

Nametnuta negativna sugestija se može izliječiti pozitivnom autosugestijom. Dakle da samom sebi govoriš, da će ti se desiti dobre stvari, da si ti dobar, da ćeš uspjeti, da ti možeš to i sl…dakle jedan optimizam u svakom poslu i ustrajnost u tome.

Zbog toga se treba klonuti onih ljudi čiji je govor loš i koji nam govore loše stvari, kako nas ne bi pokolebali i eventualno, zbog nekog našeg trenutka slabosti, sugestijom nametnuli te loše misli koje bi se ukorijenile u našu podsvijest. Zato Allah s.v.t. na nekoliko mjesta u Kur'anu naređuje da ne slušamo te zlonamjernike i negativce :
“zato ne slušaj one koji neće da vjeruju” – (Kalem,8)

“i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena” (Kalem, 10)

“I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Kehf, 28)

…a naređuje društvo sa pozitvnim ličnostima, sa vjernicima :

“Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer..” (Kehf, 28)

Takvi loši ljudi, posebno ako se njihova negativna priča ponavlja stalno i stalno, mogu loše uticati na tvoju svijest u kojoj se mogu pojaviti negativne misli kao istina a koje će onda kao takvu i podsvijest prihvatiti.

 

Zbog toga nam je naređen zikr, dova, koji se stalno ponavljaju i kao takve pozitivne misli usađuju u našu podsvijest koja će onda takva pozitivna biti pokretač naših dobrih dijela.

Mi smo non stop izloženi raznoraznim sugestijama a sve u cilju da nas se pokori, da se naš UM pokori i da djelujemo u skladu sa nečijim željama, da postanemo nečiji robovi.

Preko medija, reklama, filmova, obrazovnog sistema, poslodavca na poslu, nažalost i roditelji nesvjesno često svoju djecu pripremaju da budu roblje drugih.

Zato je, posebno danas, vrlo bitno da se zikrom i dovom, ali obavezno da se zna prevod i značenje onoga što se izgovara, da se autosugestijom kao i družbom sa pozitivnim ljudima, branimo od pokušaja da postanemo robovi.

Za većinu je nažalost veoma kasno, jer su odavno porobljeni a nisu ni svjesni toga, jer im to ropstvo dolazi iz davno programirane podsvijesti.

 

… tako nekako

Članak 453. (ispušni ventil – opet)

Vraćam se opet na stalnu temu, temu skrivanja i izvitoperivanja shvatanja i življanja islama, kao i istorije islama.

100% sam ubjeđen da se sve ove stvari dešavaju i da smo žrtve nečije, pa poprilično patološke, slike o životu.
Nije to produkt jednog čovjeka, to se iskristaliziralo tokom dugog vremena kroz mnoge generacije, tako da je danas postalo norma za čije kršenje slijedi sankcija, bez obzira da li tu normu posmatramo kao samo moralnu ili etičku normu jednog društva ili pravnu normu.

Ipak sa vremena na vrijeme bljesne po neka iskra iz onog stvarnog svijeta, pravog, nepatvorenog, prirodnog.
Te iskre su kao super-nove. Osim što obasjaju mrak i dadnu prelijep prizor na nebu (ko ih uspije vidjeti, slijepci neće nikada) bar dok traju, one učestvuju u stvaranju, ponovnom, jednog novog – starog života.

Nažalost, mrak je danas prevelik da bi snaga tih iskri dovoljno zasjajila neke nove horizonte koje bi mnogi bili u stanju da vide. Ipak, one su tu i najavljuju da će njihovo vrijeme opet doći, da će mrak nestati i da će nastupiti stvarni život.

Tako sam, u jednom tekstu pročitao ovu predaju, koja ponovo daje viđenje svijeta kakav i jeste, život islama kakav je bio zaista, i kad uporedimo sa onim što smo prihvatili od ljudi koji su davali prednost smrti nad životom, vidimo koliko smo zaglibili, psihički prije svega.

Jedostavno smo napravili sliku i društvo koje je trebalo biti prepuno života, radosti, društvo paranoje,panike i anksioznosti, straha, sujevjerja, društvo koje fantazira o sutrašnjici umjesto da živi danas i gradi realno sutra, društvo prepuno potisnutog bijesa i uopšte društvo potisnutih emocija svih vrsta, društvo poremećene ličnosti, da!, baš društvo poremećene ličnosti pa i psihopatije….. maskembal od života.
Naši najveći strahovi i problemi su postali oni koji bi trebali dati i činiti sam život, tako smo ustali protiv života.

Matar bin Tahman, koji je bio iz generacije tabi'ina i pisar Mushafa, Kur'an-i Kerima, kada je rekao: ‘Lekad kane-n-nisau mearridžali fil medžalisi, emme-l-ane feinnel isbaa min esabii-l-mer'eti fitnetun – Nekada su muškarci i žene zajedno sjedili i sijelili po sijelima, međutim, sada se čak i jedan ženin prst smatra kao povod za fitnu/smutnju“. (Pogledaj: Ahmed bin Hanbel, Ahkamun-Nisa, dar el-kutub el-ilmijje, Beirut 1986, str. 145. Pogledaj: Mehmed S. Hatiboglu, Kadina Dinin Verdigini Fazla Bulanlar, Islamiyat III (2000) br. 22, str. 9). (Preporod)

Možda će neki reći da opet pretjerujem, ali jednostavno, kada naiđem na ovakve predaje i kada poredim sa onim što nas se danas uči i šta nam se nameće kao fakat i ultimativna “istina” , pobjesnim, i ne krijem da pisanje ovdje koristim i! kao ispušni ventil , a ova predaja se poklapa sa mnogim drugim o kojima sam pisao, nažalost, malo je ovako direktnih, većina ih je takva da se mora čitati između redova i stvarati šira, realna slika o događajima koji nam se nekad skrivaju a nekada tumače naopako, u skladu sa tumačevom psihologijom ili psihopatologijom. Večina tih predaja je takva, nedirektna , jer se radi o tzv. tedlisu – obmani , koja je nažalost bila itekako prisutna, posebno kada učenjak želi da na silu da argument za svoj već formiran stav za koji i nema baš uporište u šerijatu.. o tedlis sam spominjao i OVDJE.

na hajr aBda

Članak 452. (život i smrt)

Tek onda, kada čovjek spozna smrt tj. da će umrijeti kad tad, i da je to jedina sigurnost u životu (što je paradoks 🙂 ), tek tada počinje istinski da živi život.

Uslov je svakako da sto shvatanje smrti bude dubinsko i istinsko, ne samo površno znanje poput primljene informacije, kao i da se življenje života ne svede na hedonizam.
Strasti nisu život, nekada su čak i kočnica istinskog življenja.

‘nako kontam

život i smrt
život i smrt

Članak 451. (fitnes)

‘nači…konačno sam krenuo na fitnes … hip hip hooray !!! 😀

Možda se ja ne bi još natjer'o al’ je sqwo izvršila pritisak na mene, a kad žene pritisnu, moraš popustit 😀

Haj ono, prvi trening sam prošao sve grupe mišića, da se malo popale svi, da se aktiviraju..i slijedeći ću isto tako a onda krećem po grupama..k'o u stara dobra vremena .. s tim što neću previše sa tegovima i težinama radit..osim tamo đe me fali ..kao nr. noge, koje su mi toalno atrofirale zadnjih 10ak g. …toliko da ćim trčim minutu, pođe me grč u zadnjoj loži fatat ..jer nema snage a nema snage jer ga i nema ..

helem..šta sam ‘no htio kazat…. jah…

Stao na onu traku malo da trčim i nako kontam..baš se glupo osjećam …došo tu sa autom i onda trčim na traci , umorih se ko konj a niđe nisam stig'o ..tapkam u mjestu , baš kao što sestra Jasmin M. u onom statusu reče ..al haj nečemo plaho kritike i fiozofije…

Podsjeti me to na jednu sliku koju sam baš tim povodom jednom objavio..nisam je našao al ima evo ova..radi se o istom i fakat… smiješno!

Glupo!

Pa kontam..inšaallah, čim malo dođem u kondiciju, da otrčim do fitnesa…ima nekih …3,4, možda i 5 kilometara od mene … i onda odradim par serija sa tegovima i onda nazovem da neko dođe po mene… vrlo vjerovatno da će to biti HITNA pomoć 😀

Jer evo, popio sam Mg jedan al već osjećam da ću se sav upalit sutra…fala Bogu pa ima brufena …

U svakom slučaju..nek sam kreno i gledaću da ustrajem što duže aBda  😉

 

large

Članak 450. (drugačiji)

Ne znam za vas, ali mene ovaj crtani, koji mi je pravo ono ….LJep , ne znam kako bih ga opisao, ali nekako smirujuće djeluje na mene,  podsjeti na sebe samoga u nekim situacijama u kojima se nalazim u životu ovom mom mladalačkom 😀

Na ono što sam stavio kao neki moto ovoga mog bloga, a što neće da mi admin promjeni : “Open mind for a different view and stay calm”

Neću plaho pametovat, ko hoće neka samo pogleda crtić i neka pronađe poentu za sebe.

Ja sam vidio u ovoj maloj ptičici nekoga ko drugačije gleda na neke stvari u životu od drugih, koji vidi svijet, ili jedan njegov dio, na poseban način, drugačije od onih kojima pripada i koji su uskraćeni za neke spoznaje do kojih je on došao i koje su istina , ali na žalost, samo za njega (i slične njemu i nevjerovatna je radost kada se takve duše sretnu)

Insan nekada doživi neka otkrovenja, neki ilham, koji je nadahnuće od meleka, o nekim stvarima i jasno dođe do spoznaje o njima ali mu je teško, gotovor nemoguće prenijeti to iskustvo drugima koji imaju svoj pravac koji je kao duboka brazda, rov iz kojeg ne mogu izaći i vidjeti svo prostranstvo svijeta i vidjeti da osim tog rova, šanca i onoga malo što vide iz njega, ima prekrasnih livada, šuma, jezera, raznoraznih oblika života i načina življenja ..ugl…jedan sasvim drugačiji ali ne novi i ne izmišljeni svijet, nego stvaran koliko i njihov.

Naravno, ti iz tih ukopanih rovova iz kojih se brane, za njih je onaj koji upozna taj svijet možda ne samo drugačiji nego i neka vrsta otpadnika, zalutalog izdajnika koji remeti njihovu ustajalu baruštinu i ruši zidove tih kanala, pa se boje da će im ih zatrpati, a ne vide to kao šansu i način da od obrušenih zidova načine stepenik kojim će i oni moći da izađu iz svojih školjki, iz konformizma koji je postao njihov i cilj i njihova lažna sigurost ali i njihov zatvorski čuvar i…

dodijalo mi pisat, a reko sam još da neću puno pametovat  …nego pogledajte crtani , super je 🙂

 

 

Članak 449. (Puna praznina)

Danas je poznato da sve ćelije u ljudskom tijelu odumiru a zamjenjuju ih nove. Materija koja nas čini danas, prije 20 godina nije postojala. Prje 20 g. smo mi bili neki drugi mi, materija koja nas je tada činila, danas je nema.

Tako da mi definitivno nismo determinisani materijom, nego onime što ona nosi u sebi, ono blago koje je zaključano u toj ćelijskoj škrinji. Ona duša koja luta noćima, a danju teži, mašta, nada se …

Također, ta materija koja nas čini – njena osnova su atomi, ali…

Atom, sastavljen od jezgre i omotača, je 99,99% praznina ! ( ili toliko nekako)

Elektron koji kruži oko nukleusa je toliko udaljen od njega , kao, u našim razmjerama, da je jezgro npr. u Busovači a elektron na granici BiH , možda čak i udaljenije…

Kada bi se iz tih najsitnijih čestica koje čine osnovu materije, istisnuo taj prazan prostor, tj. da njegove čestice budu jedne uz drugu, zbijene, bez praznog prostora,onda bi mi ljudi bili veličine … pa možda malog cvrčka, možda mrOva 🙂 ..ali et0, zbog praznine u nama,zbog tog praznog prostora u nama, mi smo ovoliki, kao i sav stvoreni svijet. Što bi rekli, praznina ili ništa, ništica, čini nešto i to nešto izgleda puno ! Ništavilo nas čini! Puni smo praznine!

A zar Allah iz ništa, ne stvara?!

 

Allahovo ime El Bari’ – Izvoditelj , označava Onoga koji izvodi i uvodi u postojanje ono čega nije bilo, što je ništa prije toga.

Članak 448. (meleci)

Svemir!

Iako taman,nije prazan, prepun je čestica (mimo crne materije)…jedna od onih koje se nalaze u cijelom Svemiru i na svakom mjestu jeste foton.

Svako tijelo emituje fotone na sve strane, tako da se svaki objekat može vidjeti sa svakog mjesta,samo treba sačekati da foton dođe do posmatrača, a to znači da fotoni preplavljuju svemirski prostor.

Znamo i da su Meleci bića stvorena od svjetlosti. Odnosno, od fotona..jer ako je svjetlost od fotona a Meleci od svjetlosti, onda znači da su Meleci fotonska bića.
Kao što je i čovjek od zemlje, džinni od vatre, tako su i oni od svjetlosti, ali nisu svjetlost, kao što ni čovjek nije zemlja niti džinn vatra.
Sva ova bića su stvorena od biti i osnove tih elemenata i imaju svoja posebna svojstva.

Ako je Svemir prepun fotona, to znači i da je prepun Meleka!
A to nam je i prenio posljednji Božji poslanik a.s. u hadisu :
”Zaškripala su nebesa, a kako i ne bi kad na njima nema mjesta veličine četiri prsta, a da na njemu melek sedždu ne čini.” (Tirmizi, Ibn Madže)

 

 

 

Članak 447. (Šopenhauereština)

Čitam jedu knjigu i jedan me citat potsjeti na nešto već pročitano u vezi žena …citat je Artura Šopenhauera: “Poznajem žene. One brak vide samo kao instituciju za izdržavanje.”

I onda se sjetim knjige o ženskom mozgu koliko se sjećam, možda je i neka druga,a možda mi je neko i pričao o tome..helem neise…..a koja kaže da žene biraju partnera na osnovu toga koji će se najbolje brinuti o njoj i njenom potomstvu tj. koji će mužjak da joj obezbjedi najbolju pećinu i koji će najbolji ulov da donosi njoj i potomstvu….

prevedeno na danas…sve su žene sponzoruše, svaka gleda u materijalno a ljubav je dipla za nas muškarce, obmana, da mi lafo mislimo i vjerujemo kako su one nekakava emotivna bića pa se one zaljubljuju u nas, a mi smo monstrumi koji biramo žene samo na osnovu izgleda, oblina…tj. gledamo u genetski materijal a njihova duhovnost i emotivnost nas neinteresuje 😛
Po ovome, stručnom mišljenju, ispada da su žene licemjerne, jer nam prodaju m*d* pod bubrege pričom o ljubavi, da su one materijalisti i da su naravno, majstori obmane….

One koje se zaljube i udaju za tog mužjaka, su obično one mlade, naivne, nevine, koje tu ljubav dožive u tinejdžerskim godinama , dok još nisu formirale stav o mužjacima , koje žive u bajkama i maštaju o princu…zapravo..vidiš, sve te priče o princu i potiču na kasniji razvoj te materijalističke ženske strane, jer, ko je princ!?

Pa princ je fina graCka raja, lovator sa dobrim “konjem”, stanom na etaže u metropoli , kojem je čača političar i kapitalista, koji je u potrazi za dobrim genetskim materijalom za razmnožavanje…i onda ona dođe i kaže “joj zaljubla sam se !” …ma đe si duša draga zaljubljena, nisam te prepozn'o !!! 😀

….dakle te nevine tinejdžerke koje se možda udaju iz tog idealizma i vjeruju da je svaki šmogljo njen princ iz bajke, ako analiziram okolinu, velika večina njih se kasnije rastala… ili kad je ženka skontala da se udala za konja a ne princa ili princ skonto da može izabrati bolji genetski materijal …

Znači…možeš ti bit’ zgodan, lijep, pametan, iz fine familije, kulturan i načitan ali će ženka odabrati onoga koji će joj obezbjediti bolje materijalne uslove, do kraja srednje škole možeš nekako i proći…
Izuzeci od ovoga potvrđuju pravilo.

Istina je , da je Šopenhauer bio mrzitelj žena, ali , ako je ovo kasnije bilo iz knjige o ženskom mozgu, nju je napisala žena..u svakom slučaju, istine u rečenome ima , pa nek žene skiče i vrište na ovo , to neće promijeniti realnost 😀

ps. također, ovaj post ne znači da osječam animozitet prema ženama…naprotiv !

aid1181157-728px-stop-waiting-for-prince-charming-step-01

Članak 446. (sila)

Možemo mi diplit i pametovat šta hoćemo i koliko hoćemo..ali na ovom dunjaluku se pika i važi samo SILA!

I to sirova fizička sila koja nanosi bol i sije smrt drugima.

Ko je veći vlasnik te sile međ ljudima i njihovim manjim ili većim zajednicama, taj se i sluša, tome se i pokorava…

Sva politikanstva, mudrijaštva oko dobrote, sva ekonomija, mediji… sve je to ništavno i ponizno prema onome ko je jači.

Političar ako je močan, ne čini ga močnim ni njegova pamet niti novac, niti položaj nego mogučnost da upotrijebi fizičku silu, ako je ne može upotrijebiti on i nema moći niti uticaja na druge..može uticati na one idealiste koji se zavaravaju nekakvim utopijskim idejama mirnog i dobrog svijeta…

Prvrednici i miloneri strepe pred mafijom i njihovim reketarenjem i nerijetko ispunjavaju i njihove druge zahtjeve, a zbog straha od njihove sile da povrijede i unište.

Da ne objašnjavam za pojedince, porodicu, države itd. itd.

Zato je jak vjernik draži Allahu od slabog a u obojici je hajr, jer jak ima moć i snagu da promjeni stvari faktički a ne samo filozofski.

Članak 445. (jaka nuklearna sila)

…je jedna od osnovnih sila koja djeluje unutar atoma-

Znači..imaš 2 protona, pozitivno naelekrtisana, i nema šanse da se oni spoje i formiraju nukleus. Kad god se približe, odbijaju se …ali pod uticajem dovoljno velikog pritiska…2 protona se dovoljno približe jedan drugom da se u tom kritičnom momentu odjednom spoje ….fuuuuuush…i postanu, haman pa nerazdvojivi ….

Eh..ta sila koja drži ta dva protona skupa, koja ih u tom jednom kritičnom momentu privuče je ta jaka nuklearna sila…

kad se ta dva protona odvoje, oslobodi se ta sila i ona je toliko jaka da , kažu, može pomjeriti zrno pijeska, koje u sebi ima milone miliona atoma..

Da bi se bolje razumjela snaga te sile, vele da je ekvivalnt tome, da ti sa Zemlje ispucaš fudbalsku loptu, njome pogodiš mjesec i izbiješ ga iz njegove orbite !

Eto, tolika se energija i snaga oslobodi kada se rastave dva protona ..otuda i snaga atomske energije i bombi…

Kada se dvije duše, srodne i prijateljske, neke zaljubljene uz to ili voljene, rastave…dešava se kao i sa atomima i protonima…dolazi do oslobađanja ogromne energije…jer ta energija koja ih spaja i drži nastaje još u vremenu kada su te duše bila stvarane..pa tako , kad se nađu i na dunjaluku, spoji ih u čvrstu vezu…a spoje se jer su iste (ne doslovno) ali bar, jako slične …

Ta veza je jača nego ona koja drži spojene dvije različite i suprotne stvari, a kod duša, mislim da je samozavaravanje priča o nadopunjavanju različitih duša koje se spoje , one se trpe…

Ta energija koa spoji dvije slične duše, se manifestuje u vidu emocija koje postaju pokretač mnogih divnih stvari i cijela ljudska historija svjedoči tome…

Najljepše pjesme, priče, knjige …nastale su baš iz tih stanja i emocija, i najviše ih govori o tim rastavljenim a voljenim, bliskim dušama…

Da nije tog stanja rastavljanja duša, ne bi bilo ni ilijade, ni šekspira, ni r'n r-ola , ne bi bila napisana ni flojdova-wish U were here, niti parplov soldier of fortune , niti bi bilo nerude…niti….mnogo toga napisanoga…

Zamisli kako bi svijet bio siromašan da nije bilo oslobađanja te energije, rastavljanjem – fizijom …a ona je nešto što se od početaka pa do kraja , dešava u cijelom univerzumu, svakog momenta ..i pomoću nje i univerzum je lijep, raste i umire …

…kontra fiziji je fuzija …. a za nju je potrebno uložiti mnogo energije i snage , ali se isplati jer i ona stvara nove ljepote…

Interesanta mi je ta analogija atoma, protona i duša , za koju neki kažu da je kao zerr – najsitnija stvar – kao atom ..

Jedan Stvoritelj !

 

Članak 444. (Na zapadu ništa novo)

Izbori u USA, ne sikiraju me nimalo rezultati, a niti se radujem..

Ljudi ne kontaju da amerika ima svoje strateške ciljeve i interese i bilo koji predsjednik da dođe , istu će i da provodi..ništa spektakularno se neće promijeniti..

Možda u nekoj prošlosti da je bilo individua koje su mogle uticati sa pozicije predsjednika amerike d se neke stvari dramatično zaokrenu, ali danas je američki predsjednik samo lutka koja sprovodi već unaprijed zacrtane i definisane ciljeve i projekte, a koji se planiraju negdje drugo…ovaj lik i ostala administracija to samo izvršava..

Dakle, ostaje potpora najvećem izvoru zla danas na svijetu, izraelu, iz kojeg se koti ostalo zlo po bliskom istoku.

Podržavanje marionetskih režima i vlada u zemljama bogatim naftom, kao izvora jeftinog energenta, a što je glavni prioritet američke politike i oko kojeg se vrti skoro pa sve ostalo što se dešava u njihovoj vanjskoj poitici, jer bez jeftinog energenta amerika bukvalno staje i pada.

Zato je i očekivati da se nastavi podržavati nestabilnost tih regiona..ako se smiri u suruji, otvoriće se drugdje,itd….

sve u svemu..isto sranje drugo pakovanje

a i hilari, odavno demokrate u usa nisu više demokrate, nego po svojoj politici, posebno vanjskom, više liče na republikanske jastrebove, tako da su se mnogi ex dem, odlučile za trampa, da ih bar ne laže u oči kad sere i gleda ih u njih