Category: Uncategorized

Ja eto nisam do neki dan znao podatak da je prvu džumu u islamu klanjao tj. predvodio Mus’ab ibn Umejr r.a. kao izaslanik u Medini, u kući Es’ada ibn Zurare r.a.

To je dakle nakon prisege na Akabi, prve, kada poslanik a.s. šalje Musaba r.a. u Medinu da poučava nove muslimane namazu, Kur’anu i da poziva druge u islam.

Njegovim sebebom mnogo ljudi je primilo islam, a kada ih je bilo oko 40ak, Poslanik a.s šalje poruku da Musab uspostavi tj. da pođu klanjatu džumu.

To znači da prvu džumu u islamu nije klanjao poslanik a.s. nego ashab r.a. !

To isto znači da su jedni muslimani klanjali džumu namaz –  oni u Medini , dok drugi nisu – oni u Mekki, a zbog bezbjedonosne situacije, jer im je bilo zabranjeno okupljanje i javno manifestovanje islama.

To zanči i da poslanik a.s. nije klanjao džumu namaz, koja je već bila propisana, a radi opravdanog razloga!

I to je trajalo otprilike oko godninu dana, do hidžre poslanika a.s. u Medinu.

Subhanallah 🙂

Nije atoma nego drva.

Prošlu heftu sam završio drva. Iscjep’o i složio.

Ne sam naravno, ali…

Ja ti, pa ima već 10ak godina, nikog ne zovem niti sabirem ako nekada što sam radio, na akciju tj. da dođe braće i da se to sve poklepa za par sati, ako treba i složi odmah i ostalo. Prije se tako radilo normala..ali ..kako je vrijeme odmicalo tako su i braćala postajala sve “hornija za posl’o”.

Tako sam skonto da se brća u nevjerovatnim količinama odazivaju na akike, izlete, svadbe i ostale sohbete, ali sve manje pa i nikako (kako kome) kada treba raditi nešto, pomoći.

Tako jedne prilike, jedan čovjek, koji je tek osjetio slast imana i džemata pozove na akciju da mu se iscjepaju drva, i odazove se ni manje ni više 2 č’oeka. Jedna brat i ja, i mene je tako bilo stid u ime svih onih 10ak i više sa kojima smo svaku noć ispijali kahve poslije namaza i diplili diple o islamu, imanu i doživljavali se kao lučonoše svakog hajra u ovoj državi , i to jedne i jedine.

Tako ti ja od tada, nikoga ne zovem, hem da ne bi njih izložio nepotrebnim neugodnostima, da mi smišlja “opravdanja” kako ima posla i ranije preuzetih obaveza pa ne može doći ili jednostavno da šuti u neugodnosti jer ga stid da odbije, a i hem i radi mene da se ne desi da se slučajno zanesem pa pozovem i obeselim se i ponadam da će doći masa braće na akciju a onda se razočaram.

Dakle, sam , dođe ko dođe, uglavnom babo , a i njega ne zovem nego on čuje od drugih da cijepam pa dođe, a kada slažem tu su žena i djeca , da se malo razgibaju.

Uostalom, preporuka je i poslanika a.s. da što manje ovisimo o ljudima:

“Budite neovisni od ljudi i ne tražite čak ni misvak” (sahih)

Ja naravno nekada želim da uključim neke ljude ali ne radi toga što meni treba pomoće nego da ih uvedem u neke stvari, da ih zbližim sa nekim drugima i sl.

Ugl. šupa je puna drva, bukovih naravno, i spremnih za zimu i laganini kamin..elhamdulillahi

I ovaj članak je neka vrsta nastavka pretprošlog ili hajd da kažem, nastavak nastavka 🙂

DakleM, nešto čitam i naletim i opet tema i članak koji će biti kontroverzan , sa aspekta gledanja na tu temu a u odnosu na ono što se već ustalilo kao fakat i kao Bogom dano , a ev’ znači ja mislim da to nije tako jer evo…

Ovako ću krenut’ …ne tako davno, jedna sestra poziva na okupljanje kod nje na iftar i kaže otprilike ..”da će muški i ženski biti odvojeni, na posebnim spratovima , baš onako kako šerijat to i traži”…ok fino od nje, da je Allah nagradi…

E sad ja čit’o opet nešto i naletim na sljedeće stvari (prevod je moj sa engleskog)

U Malikovoj Muvetti u poglavlju o opisu Poslanika a.s. stoji da je Jahja rekao da je imam Malik upitan o tome:”Može li žena jesti sa nekim drugim ko joj nije niti rod niti njen sluga-rob?” Na što je imam Malik odgovorio : “Nema nikakve štete u tome ako je to u običaju koji je prihvatljiv za ženu da jede sa muškarcem” (dakle kaže otprilike da žena odlučuje hoće li ili neće) , i nastavlja….”Žena nekada jede sa mužem i sa drugima sa kojima jede ili sa svojim bratom , na isti način.Nije dozvoljeno da žena bude sama sa muškarcem koji joj nije u krvnom srodstvu, ili sa kojim je u braku ili u srodstvu po mlijeku koje bi ga spriječilo da je oženi”

Dakle , može žena ili žene jesti skupa sa muškarcem ili više njih samo je bitno da nije sama sa jednim muškarcem, na usamljenom mjestu daleko od javnosti i pogleda drugih, a to je jasno bila praksa i ashaba r.a. što se može vidjeti iz onog slučaja svadbe Omera r.a. i Atike r.a. iz kojeg se vrlo jednostavno zaključuje da su svi bili u istoj prostoriji , da su se vidjeli i gledali. (evo ovdje članak-opet)

Također i Buharija u “Knjizi o edebu” bilježi slučaj, koji je Albani ocijenio kao sahih, koji prenosi Aiša r.a. da je jednog dana jela hurme sa puterom skupa sa Poslanikom a.s. i da je došao Omer r.a. kojeg je Poslanik a.s. pozvao da sjedne sa njima za sofru. Jeli su i Omer je čak dodirnuo prstima Aišu r.a. na što je rekao “Da se mene pita, moje vas oči ne bi vidjele” i onda su poslije toga objavljeni ajeti o hidžabu, veli Aiša r.a.

DakleM, iz ovih svih događaja se može zaključiti da nema nikakve zabrane niti štete u tome da se žena nađe u društvu sa više muškaraca, na javnom mjestu, bitno je samo da nema fizičke osamljenosti i to isključivo sa JEDNIM muškarcem koji joj nije mahrem.

A to se vidi i iz predaje koju bilježi Muslim u knjizi o pozdravima. Abdullah b. Amr b. As r.a. prenosi da je neka osoba (muško) iz Benu Hišama ušla (bolje reći već bila što se zaključuje u nastavku hadisa) u kuću Esme b. Umejs r.a. (Ebu Bekrove žene) u vrijeme kada je i Ebu Bekr r.a. ulazio (koji se vraćao sa puta). Ebu Bekru r.a. se to nije svidjelo pa je to spomenuo Poslaniku a.s.

“U svojoj sam ženi vidio samo dobro” reče Ebu Bekr r.a. na što Poslanik a.s. reče: “Zaista Allah ju je učinio čistom od svega ovoga (razvrata). Zatim je Allahov poslanik a.s. ustao na mimber i rekao: ” Od danas, neka niko ne ulazi u kuću drugoga u njegovom odsustvu, osim ako je sa njim još jedan ili dva čovjeka.” ( إِلاَّ وَمَعَهُ رَجُلٌ أَوِ اثْنَانِ )

DakleM…što reći još na ovo, osim da smo mi i od ovoga napravili i tabu i izvrnuli , izopačili i jedno obično ponašanje toliko učinili neprirodnim, pa nam je i stoga svaki normalni kontakt već i sam čin bluda.

A kada neko ovako uzme propis i uz onaj novotarski da sve živo vodi u haram, onda ne čudi izvođenje propisa koji su oharamili sve što se pojavi a što bi tuknulo na bilo kakav kontakt muškinja i ženskinja bilo kad bilo kako i bilo gdje! ( ok malo karikiram ali zaista MALO)

A za neke je vrhonaravno pitanje i cilj šerijata da načini društvo u kom će muškinje i ženskinje biti totalno odvojeni u dva posebna tabora i svijeta u svakoj mogućoj prilici.

Najopasnije je to što se ovo izopačeno i nenormalno ponašanje nametnulo kao “islamsko” i “po sunnetu” i time je unesena novotarija u islam i izopačen sam propis, koji se od naših vaiza propagira a samo zato što su oni kao ličnosti takvi i da su te takve stavove i put tumačenja šerijata uzeli da bi učvrstili svoje mišljenje , kao što su radili i drugi prije njih, o čemu sam pisao u prošlom ili pretprošlom postu (obmanjivanje), dakle nešto što je poznato u šerijatu ali se šuti o tome…

e litl tumorou !

DakleM, ja sebi sad ( i vama usput) postavljam pitanje: Ko je ovdje dunjalučar!? KO ET’?

Pazi…imati imetka, biti bogat, ne znači i biti dunjalučar.

Nit’ nemati imetka znači biti skroman i bez ljubavi prema dunjaluku.

Imaš ljudi bogati, prebogati…imaju od dunjaluka šta požele, ne sikiraju se bezze kad im ode difufna i cuncigeštangla na autu,… kad đe pođu ne razmišljaju plaho i ne kalkulišu gdje će na ručak, hoćel kupit pitu u pekari il će u restoran na teletinu, nit se sikiraju kako će platit račune i hoćel moć na godišnji 2 dana, 5, 7 ili samo naobdan…kontaš..’nači imaju ljudi..

I fazon je što ima takvih ali im taj dunjaluk , to bogatstvo nije ušlo u srce, …ti ljudi i daju na svakom koraku..pomažu rodbinu koja nema,komšije i prijatelje, zajednicu..učestvuju u humanitarnim aktivnostima i nekim društvenim projektima..ako vide da je hajr u nečemu, ne misle se hoće li ili neće dati..nego pitaju – koliko treba ( naravno oprez prema prevarantima i lažljivcima ne znači da ne žele da daju) …i nikad im to ne dosadi  davanje, niti se kaju u srcu što su dali..znaju da je to njhova obaveza i na taj način pokazuju svoju zahvlanost na tim blagodatima.. a niti ljude kojima daju i općenito one sa manje imetka smatraju inferiornijim od sebe ili nedostojnih njihovog društva.

Sa druge strane imaš ljudi, miskina, većih ili manjih, koji jedva preživljavaju od mjeseca do mjeseca, koji voza truhlog golfa 2, koji suhe kifle jedu za doručak…ali jarrane moj…dunjaluk im iz očiju viri…

Pazi, ako neko smatra da je on inferiorniji ili da je nedostojan društva onih koji imaju bogatstva, koji zazire od kontakta sa njima, a sve zbog toga jer su oni bogatiji, onda to znači da je on taj koji ljude procjenjuje i vrednuje prema dunjaluku i bogatstvu, pa zato i smatra da su bogatiji superiorniji i da su iznad njega, te da je on nedostojan njihovog društva. Ako on dunjaluk stavlja na tako visoko mjesto, onda znači da je on dunjalučar, a ne ovaj bogataš koji prema njemu nema nikakvog suzdržavanja i lijepo se i normalno odnosi prema njemu! On neće otići bogatome na poziv jer mu “nema šta” ponijeti, a to pokazuje da mu je taj materijalni dio preči i važniji od ovog duhovnog, emocionalnog vezivanja sa ljudima …kontaš…

Ovi prvi , koji imaju ali nisu dunjalučari će za to biti i nagrađeni, a ovi drugi će , Allah najbolje zna, biti kažnjeni tj. pisaće im se to u loša djela i osobine. Jer je rekao Allahov poslanik as. :

Dunjaluk je za četiri vrste ljudi:
– čovjeka kojem je Allah, dž.š., dao imetak i (korisno) znanje, pa se on u tome boji svoga Gospodara, pomaže bližnju rodbinu, i ne zaboravlja Allahovo pravo na to (uvakufljenje i podučavanje), i ovaj je na najboljem stepenu (kod Allaha, dž.š.);
– čovjeka kojem je Allah, dž.š., dao znanje a nije mu dao imetak, pa on sa iskrenim nijetom i željom govori: ‘Kad bih ja imao imetka i ja bih radio kao što taj i taj radi’, i on bit će nagraden prema svojoj namjeri, a nagrada njih dvojice (prvog i drugog) je jednaka.
– čovjeka kojem je Allah, dž.š., dao imetak a nije mu dao znanje, pa se on nepromišljeno razbacuie tim imetkom i u tom se ne boji svoga Gospodara, niti pomaže bližnju rodbinu, niti priznaje u tome (što posjeduje) Allahovo, dž.š, pravo, i ovaj (čovjek) je na najgorem stepenu kod Allaha, dž.š.;
– čovjeka kojem Allah, dž.š., nije dao ni imetak ni znanje, pa on kaže: ‘Kad bih ja imao imetka, i ja bih radio kao što taj i taj (misli na trećeg) radi!’ On će biti osuđen prema svojoj namjeri i grijeh njih dvojice (trećeg i četvrtog) je jednak.” (sahih)

I jako je zanimljiv ovaj hadis :

“O Hakime, zaista je ovaj imetak sladak kao zeleno voće, pa ko ga uzme velikodušno i darežljivo, imat će u njemu berićet, a ko ga uzme pohlepno, neće u njemu imati berićet i bit će kao onaj koji jede, a ne može se najesti.” (Sahih)

Ovih drugih ima mnogo i kod ovih sa manje imetka..jer oni ono malo što imaju jako često škrtare na njemu, ili su se skroz zadali u to da taj imetak čuvaju od drugih, da im ko slučajno ne d’o Bog, štagod ne uzme ili ne ošteti…

Zato vidiš takve da sitničare kada je u pitanju bilo šta od dunjaluka i jako tuguju kada nešto od dunjaluka izgube.

Neam više kad pisat, odo na kahvu, ali tema je široka i moglo bi se svašta kazat ..tako da nije isključeno još postova na ovu temu…još samo na kraju hadis. :

“Nije bogatstvo u mnoštvu imetka, nego je bogatstvo u bogatstvu duše.” (Sahih)

Dakle bogataš koji ima dunjaluka je bogataš , onaj pravi ako je zahvalan i od onih prvih u gornjem hadisu…a sirotinja je sirotinja ne zato jer nema imetka nego zato jer nema u duši smiraja, zadovoljstva i zahvalnosti na onome što ima, nego im duša žudi za imetkom i to ih čini i pohlepinima i zavidljivima …dunjalučarima..

et’ …<3 i :* od ALkeMIchaRA

Odlučio sam da promijenim neke navike….to sam još u Ramazanu odlučio…

Ali i neke navike su odlučile da promjenu(ili je E) mene 😀

Dakle, od sada doručkujem ujutro prije posla, a na poslu ne jedem ništa i ovo je sve opšte i generalno pravilo, izuzeci su mogući…

I drugo…neću više jesti hljeb sa tjesteninom!

Navike su čudo…mogu se promijeniti…neke jako teško…

Hrana jest iskušenje i neugodan je osjećaj praznog stomaka..

Ali je još neugodnije kada osjetiš prazninu u duši, ako ostaviš

nekoga na koga si navikao…ili ne u duši nego ..’nako ..u sebi, u životu, svakodnevnici..

ali navikne se insan i na taj osjećaj..ali samo navikne…

Jer kako kažu, vrijeme liječi sve..jes’ al u paprikama…vrijeme samo učini da se navikneš na bol, prazninu ili šta već , ovisno šta te strefi i o čemu se radi…

Inače, jedna od stvari sa kojom se stalno borim sa sobom je….. da prestanem povrijeđivati osobe koje su mi drage i koje volim na bilo koji od načina voljenja …

Nekada uspijem , nekada ne …

Izgleda da je to neki ljudski usud.. čak i kada ne želiš da ih povrijediš, kada ne želiš da im nanosiš bol , neugodu , …ipak… učiniš to …nenamjerno , neplanski … bude ti teško u duši…ali vremenom se … navikneš na taj “teret”…

Možda ostaje još samo čekanje…da čekaš … da će vrijeme donijeti neke nove okolnosti, šanse… da možda popraviš neke stvari…

Neko će reći da popravka nikada neće povratiti onaj pravi sjaj nekoj stvari..možda… Ali postoji japanska umjetnost popravke stvari zlatom – kintsukuroi …i to je tako lijepo da je stvar i ljepša nego prije… samo treba mirna ruka i sabur..a to dolazi tek kada prihvatiš da si se navikao…

Neko će reć’ : Puno pametuješ za nekog’ ko je jeo hljeb sa tjesteninom!

😀

Evo, Bajram iliti Hižaslav … o ovoj riječi , iako je smiješno za čuti je, neam ništa protiv plaho…nekako mi i ima logike..al haj nebitno sad o njoj…raja se zeza sa njom i viš kad se ustali za stalno…ne bi bilo prvi put da tako iz zezancije nešto postane standard kasnije…

I dok nisam zaboravio: Bajram šerif mubarek olsun! Da Alalh ukabuli ibadete i podari zdravlja da još Ramazana ispostimo…amin.

Nego o ovome želim…

DakleM …..NEMA NAMA NAPRIJED I DALJE DOK GOD SE SLUŠA ULEMA KOJA KOČI NAPREDAK I KOJA JE JAKO JAKO USKA U INTELEKTUALNOM SMISLU, bolje rečeno u sferi logike posebno…

Ulema koja ne dopušta individualizam i nova promišljanja i, opet se vračam na ovo, koja sa jedne strane govori kako je Kur’an neiscrpan izvor znanja, čije se riječi ne mogu nikada u potpunosti obuhvatiti i pojasniti, a sa druge strane samo slijepo ponavlja tumačenja i riječi stare uleme od prije 1000 i kusur godina!

Ovih dana je opet rasprava oko načina ustanovljavanja početka Bajrama..tj. da li se može proračunavati ili se mora , kao samo i jedino ispravno, vidjeti mlađak…

Ja sam lično stava da se , ne može, nego MORA proračunavati, a da je viđenje samo onome ko ne zna proračunati!

Iako sam bio ovog stava i ranije, tek sam jučer shvatio i dobio jasan dokaz iz islama da je moj stav ispravan i da je on islamski stav, sunnetski stav!

Kako se vodi polemika na društvenim mrežama o ovome pitanju, tako se i šicaju dokazi i argumenti sa svih strana, uglavnom od ovih sljedbenika stava gledanja a protiv proračunavanja, koji negdje idu tako daleko da graniče sa haman apostaziranjem suparnika…tobejarabi.

Citiraju se hadisi, tumačenja hadisa, govor uleme, fetve itd. itd. a da zapravo niko od tih i ne pomišlja da malo stane pa razmisli o tome što citira i govori, da pokuša shvatiti te riječi!

Tako, izmeđuostalog, kao argument ZA gledanje, se koristi upravo argument i dokaz koji je PROTIV toga, a koji je meni tek jučer dakle sinuo da je to EKSPLICITAN I JASAN DOKAZ DA JE PRORAČUNAVANJE SUNNET I ISPRAVNO A DA JE GLEDANJE IZUZETAK!

To su sljedeće riječi koje ja kasnije najrađe ne bih dodatno pojašnjavao jer su, po meni isuviše jasne, a ja samo zapetljavam, zbog emotivne upletenosti u to..i razdraženosti zbog gluposti koju vidim…:

Kaže Nevevi, rahimehullah: „Onaj ko kaže da se uzimaju astronomski proračuni, njegov stav se odbacuje zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dva Sahiha: ‘Mi smo nepismen ummet (u određivanju hidžretskog mjeseca), niti vršimo proračune niti pišemo, mjesec je ovako i ovako (pokazao je prstima 29 i 30)’. Ispravno je ono na čemu je džumhur (većina učenjaka) (tj. da se prati viđenje mlađaka), a sve mimo toga je pogrešno i odbacuje se zbog jasnih hadisa“. (El-Medžmu, 6/270).

Ljudi moji (i žene) pa jel’ treba jasniji dokaz!!!???

Znači: Mi smo nepismeni, ne pišemo i ne proračunavamo, tj. ne znamo to, pa onda gledajte u nebo i kada vidite postite i mrsite ( na osnovu drugih hadisa) ,…što znači, ako budemo/smo pismeni i naučimo/znamo proračunavati, onda nema svrhe i potrebe da gledamo!

Jer gledanje nije cilj, niti je cilj da se vidi mlađak, nego je cilj i svrha toga da se ustanovi početak odnosno kraj mjeseca (kalendarskog) !

Nažalost, ova gorespomenuta ulema je takva da bi ovaj hadis uzela kao dokaz za to da treba ostati nepismen i da ne treba učiti proračunavati.

Baš kao što je jedan ahmak jednom , ili više njih, izvalilo da je sunnet biti nepismen i ne znati čitati i pisati…to kad je bilo aktuelno jednom ono nešto oko slanje djece u školu ili ne slanja, a radi toga jer se učilo MUZIČKO 😀 …toooobejarabi…

Isto tako, ovo slijeđenje Saudije ili Turske…pa, saudijci ne bendaju nikoga ( ni turci plaho) , …i volio bih vidjeti da npr. se desi da u BiH neko jednom vidi mlađak kada se u saudiji ne bude vidio, pa da taj javi u saudiju da je viđen mlađak, pa da baš vidimo hoćel’ saudijci poslušat’ to ili će reći ” aha, vidjeli ste, ok, neka ste blago vama, al mi ćemo čekat’ dok mi ne vidimo” ..jer istini za volju, saudijci nikoga ne prisiljavaju niti vrše propagandu da se njih slijedi, to radi naša uvlakačka kvaziulema…saudijci kažu ” mi ćemo ovako a vi kako hoćete, i neka svako , svaki region, zemlja, radi kako hoće” , što su ovi izabrali da slijede saudiju je pitanje za psihologe i sociologe 😀 ..iako bi po ovom hadisu trebali ne slijediti saudiju, jer je to novotarija, nego bi trebali sami gledati ako već ne znaju računati!

A i ako gledaš istoriju, pa haman nikad se nije slijedilo samo jedno mjesto, nego je svaka regija imala svog muvekkita (astronoma) , a i slijedili su se više centri poput Bagdada, Damaska, Istanbula..a manje Mekke..ako ćemo već to gledat.

et’ toliko..hvala na pažnji i doviđenja

Elhamdulillahi…’nači, može se…ko hoće..

Jučer smo mjerili tmperaturu u hali i dobro je… 39°C , nije puno, problem je sparina..vlažnost je , pa ja mislim ko na Filipinima i Indoneziji tamo…

Malo mi je problem i grijalica jedna što mi u glavu udara pa mi je temp. oko glOve uvijek još malo veća za 5°-10° …al more se…dodije mi jedino zadnjih 1,2 sahata pravo, totalno pogubim koncentraciju , a ponajviše je to radi sna, tj. manjka sna,zato čim uđem u kuću, uglavnom se odma’ zondiram jedno 1-2 sahata , onda kupanje ako nisam prije spavanja i dođem sebi k’o da ništa nije ni bilo…žao mi bude što nisam žedan pred iftar kao što ižednim na poslu i kada tek dođem kući. Pa tako dok sam na poslu, naviše maštam o hladnim potocima u hladovini i šumarcima koji žubore…ponekad o moru (čak osjetim i sam miris mora) i vjetru na plaži 🙂 …onda pođem kontat šta bi’ mog’o popit za iftar…najviše pijem vodu i prirodne domaće sokove koje smo pravili a imamo od zohve, divlje nane i šljive one ljubičaste okrugle grezdelije..i svi su napravljeni po mom ukusu, dakle malo kiselkasti ( zbog limuna i limuntosa u njima) i tako osvježavaju i utaljuju žeđ….ipak, prahne mi pođahkad i nešto drugo za popit…tako zadnjih par dana samo kontam o bitter lemonu i toniku , onim švepsovim, al zaboravim uzet, do jučer, al đaba uzeo, nisam popio, otišao na iftar i ost’o mi za večeras 😀 …

Skroz malo jedem i super sam zadovoljan, smršao sam 3 kg. i očekujem još 2 kg. do kraja Ramazana, inšaallah , tako da ću skinuti stomak poprilično i onda mogu krenuti na fitnes i polahko pokušati to održati u normali nekoj.

Jes da popijem tečnosti puno pa mi se napuše stomak poslije iftara, ali nema veze to , to svakako brzo izađe i sleti…

Neku noć mi čovjek prde u po glave ispred mene na teraviji!

Kad smo ustajali na treći rekat on nazad gujcom a meni glava naprijed i prde čo’ek, nešto promrmlja i ništa….

Haj što je pr’no, nema veze, može se svakom desiti, i meni i tebi ( jedino dame ne prde 😛 ) …ali br’teeee , što ne prekide namaz i ne izađe iz saffa?!

Nije to neki ramazanski musliman, nego čovjek dođe u džamiju počesto i mimo ramazana, znači da bi treb’o znat neke stvari, a znam da zna i to ..al’ vidiš…to je ono  ŠTA ĆE LJUDI REĆI ….njega je bilo stid da izađe da neko ne bi skont’o da je on prdno , jer čulo se dobro bolan, ….mislim šta te ima bit stid, pa normalna, prorodna pojava, desi se svakome, u raznim prilikama i situacijama..štaš sad…posebno ako ti se to desi u namazu, pa brate mili i dragi , postupi prirodno, opušteno, normlano..neće ti niko ništa…i opet se onda vraćamo na onu priču o spontanosti…ja mogu samo mislit’ kako je njemu bilo nastavit’ klanjat’ do kraja i kako se osjećao u sebi nikako, kako se sam sebi gadio i gore mu je bilo to nego taj osjećaj “šta će ljudi kazat” , ..i sigurno se lomio u sebi bil’ izašo il ne bi ..baš k’o i Englezi tj. Velikobritanci , i to ga je “jelo” cijelo vrijeme, i ne samo tada nego i kasnije, poslije namaza…da je postupio spontano, kako je i osjetio iskrenu potrebu za reakcijom i želju sve to bi izbjegao, čak bi ga i drugi smatrali iskrenim i dobrim, bez nekog prezira…..

Inače, vidim i uz Ramazan, puno ovih GRČEVITIH musimana…grčevitih, jer su u nekom grču, bore se sa islamom u sebi, da što više, što bolje…nekako su borbu sa sobom i svojim nefsom pretvorili u borbu sa islamom ..tačno im možeš osjetiti taj grč ..ne znam kako bi to objasnio, ali ja to vidim, vidim neprirodnost, izvještačenost, pretjeranost, a prepoznajem je jer je takva i kao takva suprotna insanu i njegovoj prirodnosti..nemožeš biti robot ili vojnik ili zatvorenik, koji nastupa po planu i programu bez obzira na sve i bilo šta što ti se dešava kao da si na vojnoj vježbi ili treningu…ja brate ( i sestro naravno 😀 ) recimo evo,  što se tiče učenja Kur’ana npr. svakako da sam intenzivirao uz Ramazan učenje i ponavljanje napamet naučenoga do sada, ali ne po svaku cijenu i ne sa nekim programirano-robotskim nastupom…pa tako ako uzmem učiti i vidim da mi ne ide, da sam dekoncentrisan a to može biti iz raznih razloga, ostavim ili skratim…dakle nisam sebi zacrtao ono – danas džuz po svaku cijenu, ne , nego koliko mogu, pa mogu danas ili 2 džuza ili jednu stranicu ( oboje pretjerujem naravno, ali da bi bio jasnije mora se maximizirati i pretjerati) ..tako isto i sa namazom, dovama, druženjima, pomaganjima raznim i ostalom, …..gledam da ispoštujem nečije želje iako one nisu i moje ali radi njih i mog respekta, mišljenja i emocija prema njima….

Ramazan je tu radi nas, da NAS obnovi i oporavi da nam da novu snagu i energiju, a ne da nas iscrpi i isisa iz nas sve pa da jedva čekamo da prođe..nažalost, znam da neki jedva čekaju da završi iako su u Ramazanu – oni x 10 , što se tiče svega ..ali upravo zato jer se preforsiraju i na silu nastupaju prema Ramazanu , budu u tom grču cijelo vrijeme ..

Nije da nisam ni ja nekada izlazio sa planom i programom i toga se i držao, ali sada kada se analiziram, vidim da je bila dobra doza umjetnoga u svemu tome, i da je bolje raditi onoliko koliko možeš iskreno i sa uživanjem u tome, opušteno i da će tek tada to dati pravi rezultat, nego pretjerati..uostalom to je poznato u islamu, na osnovu hadisa o ljudima koji će se “hrvati sa vjerom koja će ih savladati” e upravo se to dešava sa mnogim vjernicima … ili hadis “Kada se nekom od vas zadrijema u namazu, neka ide otspavati da bi otišao od njega drijemež, jer, zaista, kad neko pospan klanja, može se desiti da sebe grdi, umjesto da oprost traži.” (Muttefekun alejhi) , a ljudi kod nas klanjaju a vidiš ga u saffu sve se leluja i zanosi, pomisliš da će upast’ .

ne znam…može bit da nisam u pravu sve ovo, ali et’ tako danas mislim..možda neću sutra 😀

et’ nabaco sam nekih razmišljanja u ovo prediftarsko vrijeme…

selam alejkum i voli vas, bez obzira šta mislili o njemu 😛 , vaš ALkeMIchaR

Reci:”Šta mislite, ako vam vode presuše – ko će vam tekuću vodu dati?”

Mulk, 30

Ako kakav pravnik, sa iskustvom i znanjem u specifičnoj oblasti navrne kojim slučajem ovdje, zamolio bih ga za pomoć.

A radi se dakleM o sljedećem.

Potrebna mi je pravna osnova u nekoj od međunarodnih konvencija ili deklaracija o ljudskim pravima u vezi prava na neograničeno i nesmetano korištenje sanitarnog čvora ilitiga WC-a (Weselog Centra) tj. hale , ćenife, kao i pravo na pitku vodu – neograničeno.

Najbolje bi bilo da se ove stvari nevode, ako ima jel’, u nekoj vrsti kataloga ljudskih prava, a može i u tumačenju nekih članova konvencija od strane nekog od Sudova, bilo domaćih, ili stranjskih, taksativno da su navedeni, a u vezi neke presude.

Također da je BiH potpisnica tih međunarodnih dokumenata.

Ja, najviše što sam mogao pronaći je u Evropskim zatvorskim pravilima u kojima se kaže ovako :
19.3. Zatvorenici će imati neograničen pristup higijenski ispravnom sanitarnom čvoru koji omogućuje privatnost.
22.5. U svako doba zatvorenici će imati pristup čistoj vodi za piće.

Dakle da ima nešto slično ovome, samo da nije specifično za zatvore nego općenito pravo.

Znam da se sad može tumačiti i ovo , analogijom i to…al’ meni treba jasno i glasno jer se ne možeš ti naduravat i objasnit ahmacima..posebno ne ahmacima nepravnicima, a koliko sam vidio niti nekim pravnicima ahmacima.

Ovo mi treba da bih aBda mogao nešto poduzeti i učiniti kod nas na poslu, jer je kod nas ovo pravo ograničeno tj. uslovljeno posjedovanjem dozvole za odlazak u wc od strane nadređene persone …pa ako nemaš dozvole prijete ti sankcije.

Ovo je van svake pameti i postojalo je samo u četničkim logorima, a kao što vidimo i u zatvorima se osuđenicima i najokorjelijim zločincima to pravo ne može ograničiti pa zato u svakoj ćeliji i ima wc šolja i česma da se taj može u svako doba kada želi i osjeti potrebu koristiti istim.

Cilj nam je da se u firmi uspijemo izboriti , u vezi ovoga, bar na nivo prava koja imaju zatvorenici 😀 ..

pa et’, ako ko zna đe se može naći to, bio bih mu zahvalan i častim ga…nečim..burek, sladoled, pura, sutlija, šta god hoće..

hvala unaprijed, s ljubavlju i posvećenošću malog djeteta, vaš alkemichar :*

Znam da je Ramaz(d)an i treba biti što više pozitivan…

Gledam da sam takav u stvarnosti…ali br’te ima stvari koje me živciraju pa hoću da se neĐe ispucam, tj. ovdje …da vrisnem u onu rupu Đe me neće “niko” čut’ 😀

DakleM…ne znam ko mi više ide na živce….jel oni ramazanski muslimani, koji dolaze samo uz Ramazan u džamiju, pa nemaju pojma o klanjanju niti adabima ponašanja u džamiji..a najviše mi ide na živce kad se ne posafaju kako treba, kad ne spajaju safove, ne popunjavaju rupe, ne primakinju se i to…to mene pojede ljudi moji, znam nekad sklanjat 4 rekata a samo mi na pameti to kad vidim negdje sa strane i kontam : “Pa Bože dragi, pa ne moraš bit plaho pametan, vidiš kako su svi ostali lijepo i fino stali, poredani, u liniji, spojeni, pa valjda možeš skontat da i ti tako trebaš!?” ..al’ jok…

I što je najgore, kažeš ti, opomeneš, fino ono..al džaba je …

Il ovi drugi…ja ću ih komotno nazvat vehabije, koliko god se mi trudili da kažemo da takvih nema , ja velim da ima, ali pod tim više podrazumjevam mentalni sklop određene vrste vjernika , a ne neku sektu, pokret, udruženje ili šta već sve pod to ne trpaju…

Dakle ovi dođu i to tako se kod nekih ta oholost vidi da mi dođe da ga u safu sve laktom krham u namazu namjerno eto!…ti se ponašaju kao da je samo njihov namaz važeći, oni imaju pravo na sve, na prostor, na češanje, zijevanje, pravljenje “špage” …naparfemiše se onim jeftinim arapskim mirisima da to 3 safa oko njega ljudi kašlju…mi svi drugi smo tu samo radi njih i njihovog namaza, da ih vidimo kako LJepo klanjanju i kako treba klanjati a i da im eventualno ako nam se primi namaz uvećamo nagradu za njihov namaz u džematu..to što većina njih ne zna pravilno i harfove izgovarati, učenje po tedžvidu da i ne spominjemo, je manje bitno ili je nebitno uopšte jer su oni shvatili šehadet i zanijekali taguta…

On je jadan nebio čuo negdje da je sunnet proučiti poslije imamove fatihe opet fatihu za sebe, i on to revnosno uči, a to što hodža za to vrijeme uči druge ajete nije bitno, svakako je hožda novotar a ako je on neispravan, Allah gleda u srca sljedećih koji su ispravni tj. njih, pa treba fatihu et’ proučit…svoju..a i sunnet je jel’… da namaz bude sahih…

Najgore od svega je onaj njihov oholi pogled sa visine, kad gleda ostale i sa prezirom cCka i maše glavom na druge sa porukom “džaba klanjaš, ne kalnjaš po sunnetu (kako ga oni vide) , ne dižeš ruke, nisi se raščavrljio, ne dereš se amin koliko god možeš” …i imam osjećaj da neki od ovih na teravije dolaze mahsuz da se uzdižu nad ovom gore prvoopisanom grupom posebno , uz čekanje prilike da im objasne kako je njihov namaz samo ispravan i da trebaju ovi prvi da se ugledaju na njih i sve će biti u redu, samo nek se ne druže i ne gledaju u hodže i “bošnje” kako oni kažu…

Mljackanje…pa ljudi moji, da ljudi koji mljackaju znaju samo koliko je to iritantno, sjeli bi i plakali i otišli po ćevape kod Harija za iftar i još po 100 maraka dali ‘nako na kahvu…

Uglavnom svako ima neki zvuk koji ga iritira, to su uglavnom neka škripanja i to, pa tako i ovi mljackači imaju te iritante, eh, kako god njih to iritira tako i njihovo mljackanje iritira ove koje to iritira 😀 ..znači to je takva distorzija u glOvi da postoje ozbiljne indicije da insan uđe u afektno stanje ..ali..

ali pošto je Ramazan..na sve ovo ne preostaje ništa drugo nego da se sabura …jer nema alternative…nadam se samo da se neće čoek naviknuti na te stvari..

et’ ja se ispuc’o drugovi psihoterapeuti 😛 a vi ?! 😀

Ne pišem često kao ranije….nije da neam šta, nego mi malo mrsko, malo nešto drugo..

Nego , o ovome ću sad ev’…

Dakle, neki dan sam ušao u svoju petu deceniju života :O

Kažem petu jer strašnije zvuči kad se kaže 😀 ..pa jah , da sam rek’o da sam napunio 40. i ne bi bilo strašno kao kad kažeš peta decenija..

Kao što rekoh i na fb-u , ne mogu da vjerujem da mi je ova trećina života tako brzo prošla bolan…

Kako se osjeća jedan četrestogodišnjak?

Pa ‘nako …svjestan sam da je to puno, da sam star prema nekima , jer se sjetim kad sam ja imao npr. 20 pa kad čujem da je neko 40 on bi za mene bio star i zvao bih ga “čiko” , kao što i mene sada zovu djeca…

Mada se ja uopšte ali fakat, ne osjećam kao da imam 40. ..u svojoj glavi, sebe još uvijek vidim i doživljavam kao sa 18, 20, 22 g. , ništa više ni manje..tu negdje…

Osjećam da imam snage za još mnogo toga..iako osjećam i da me tijelo izdaje..već razmišljam kada ću zakazati pregled prostate i kolonoskopiju, jer vele da nakon 40 to treba pripazit’. Stomak mi sve lakše raste a teže ga skinem tako da ću inšaallah, nakon ramazana krenuti na fitness  ponovo nakon 14-15 g. , mada sada više kardio vježbe a manje tegove, posebno ne velike težine , jer mi masa ne treba nikako, možda na nogama samo jer su mi kvadricepsi i zadnja loža totalno atrofirali i nema ništa haman.

Ono..pun sam folova na kojima sam odrastao, neozbiljan poprilično, iako sam naravno, kada mislim da treba biti , i ozbiljan..često na silu jer eto, u nekim situacijama se očekuje da neko sa 40 g. bude ozbiljan …ali ne stoji mi to uvijek baš…..al’ sa druge strane, ne mogu se ponašati ni kao tinejdžer..jel tako…

Vidi se na licu ipak da starim…brada sijedi, bore i koža suhLJa (trebam redovnije niveu koristit) …

Možda nekog interesuje kako sex i to..to je ok za sad..nikad bolje što bi se reklo , u gore dane 😀 , elhamdulillahi…tako da onaj ko se brine kako će sa tim deverat kada dođe u ove godine, nema sikiranja, jer si ni previše mlad da bi bio neiskusan a nisi ni star da ne možeš ništa…sad možda i shvatam sve one djevojke mojih godina koje su letale za starijima a nas ,svoju generaciju zaobilazile u širokom luku …al haj..tako valjda treba biti a i nema nekih pravila …

Osjećam i sve me više vuče priroda sebi…dakle zemljoradnja, voćarstvo , sve što je malo podalje od ljudi. Neki dan sam malo kopao i sijao nešto a u pauzama ko boss ležao u hladu, i gledao u planinu, travu, nebo, ptice, slušao njihov cvrkut i turbofolk koji je dopirao iz komšijskih kuća.

Ova mi starija curica završila osnovnu, istu onu u koju sam i ja išao, i to kada vidim, da sada ja u toj istoj školi ispraćam svoje dijete, e i to me u crnjak baci, što se tiče godina i starosti.

Ali me opet otrese, pozitivno, kad skontam da su mekkanski pagani, kada je poslanik a.s. krenuo sa misijom, dočekivali one koji dolaze u Mekku i upozoravali ih da “ima jedan mladić” koji zavodi ljude, a taj mladić je bio Muhammed a.s. koji je na početku misije imao 40 g.  …tako da se trebam i ja osjećati mladićem, doduše zrelim mladićem 😀

Sa druge strane , naravno da se osjećam ponosno i sretno zbog kćerke..

Kontam, teorijski, da bih za 5 g. mogao postati i dedo, što bi ipak bilo rano, ili za 10 g. to mi je malo umirujuća opcija, a biće kako Allah odredi..

Nije mi svejedno, kao ocu jel, kada skontam da me čeka i to sada, to momci i udaja i folovi, tako da neću plaho ni da kontam o tome..samo ću da dovim…

a o dovama i snovima u nekom od narednih postova inšaallah..jer desilo se nešto neuobičajeno, lijepo, o čemu sam i pisao nešto ranije a vezano je upravo za to, ali neka još sačeka to, da bi iznenađenje i radost bila potpunija, a i dokaz vjernicima i nevjenicima 🙂

pošto je kasno, završavam, a ako se ne čujemo do tad..nek je mubarek Ramazan i da Allah olakša post i ukabuli i post i druge ibadete , da ispratimo Ramazan čisti od grijeha inšaallah ….amin

“Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima” (Hadždž, 46)

“Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (E’araf, 179)

Dakle…iz ovih ajeta ja razumijem i to da je mnogo važnije i bitnije da insan shvati i razumije ali i da posluša glas srca tj. duše..možda i intuicije, nego samo “suhoparno” shvatanje i slušanje razuma tj. onih fizičkih elemenata koji su input za razum i koji mu daju informacije koje treba da procesuira.

Ovo znači i to da je srce, duša, to unutrašnje BITNIJE insanu i da čim je bitnije da je Allah dao da je spoznaja srca i duše jača pa i ispravnija od one čisto razumske ( mada ovo još ostavljam pod upitnikom jer nisam dovoljno rastabirio ovo), mada se u suštini i razum i srce trebaju složiti.

Ipak, razum tj. oči, uši, mogu češće iznevjeriti, to čak i moderna nauka potvrđuje , da se naš mozak često poigrava sa nama i da nam stvara pogrešnu percepciju o svijetu, pojavama a onda su i zaključci pogrešni.

Gledam neki dan, ide jedan pas vodi ga vlasnik, a vjetar puše iz njegovog smijera prema meni a ja sam bio uz zgradu. Samo što je taj pas prošao, iza zgrade izleti drugi pas i krenu trčati, uz vidno njušenje prema mjestu odakle je ovaj prvi pas došao. I čudim se d aovaj drugi pas uopšte nije ugledao ovog prvog, iako je prošao pored njega na nekih 5,6 metara. Uopšte se nije ni obazro pogledom nego je samo pratio svoj njuh, a da je samo malo zaokrenuo glavu vidio bi ga. Onako samo osta njušeći i gledajući u pogrešnom pravcu. Ovaj pas je postupio po svom prirodnom instiktu, slušao je ono čulo koje mu je najjače- njuh, iako ga je prevario.

Srce nas naizgled isto tako prevari ali samo onda kada zanemarimo ono što nam govori, jer svaki put kada smo iskreni prema sebi znamo da nas je ono upoznalo sa istinom i pravim stanjem stvari.

Mi kalkulisanjem, odbacivajem, racionalizacijom nekih naših težnji i želja, pravdanjem, na različitim nivoima svijesti sve to počesto zanemarimo.

Na kraju često sami sebi kažemo “znao/la sam da je tako!”

Koliko je bitno slušati svoju dušu, srce šta nam govori, vidimo i iz ovog hadisa, a koji mi opet potvrđuje neke moje stavove i razmišljanja općenito o islamu i potvrđuje mi i stav da muslimani danas trebaju kritičko mišljenje, preispitivanje, sve ono što će ih natjerati da razmišljaju i da nude i daju nova rješenja, kao što su to činili i naši prethodnici a za kojima se mi danas samo slijepo povodimo pa zbog toga i ne idemo ili idemo jako sporo naprijed, mada se uglavnom nekako mazohistički zadovoljavamo slušajući predavanja koja će nam odagnati osjećaj krivnje i dati opravdanje zbog neinventivnosti, nepoduzetnosti, nerazmišljanja…jer ipak to što mi nemamo ideju i ne nudimo rješenja je znak da se dovoljno ne bavimo i ne razmišljamo o Kur’anu, hadisu, istoriji….:

“Traži rješenja (šta je to grijeh) od savjesti svoje duše i pored toga što si rješenja dobio od onih koji daju rješenja!” (Buharija u “Tarihu” – hasen)

‘nako kontam….

Kontam danas o srcetu…tobejarabi…dokle je ta medicina ot’šla…kad ode jedan dio u srcetu, samo se zamjeni drugim dijelom.

Nema šta nema , šta ne stavljaju u njeg’ od onih mostova, stentova, zalisaka , vakih nakih i ko ti zna šta sve se ne mijenja u njem’.

Znači, kad u srcu ode jedan njegov dio, taj se dio nadomjesti drugim, umjetnim dijelom, pomoću kojeg srce i dalje radi ono što treba da radi.

Ipak…taj dio u njemu je strano tijelo, makar i održavalo to srce u životu.

Sve što srcetu ( znam da se piše srcu 😛 ) uzmemo , odnosno svaki njegov dio koji mu treba, kada ode, mora se nadomjestiti drugim, makar i umjetnim dijelom da bi ono radilo.

A šta ima veće i preče srcetu da mu treba i za šta ono služi nego ljubav.

I to ne jedna ljubav, nego mnoge ljubavi.

Jer srce mora da voli!

Svaka koja usfali se mora nadomjestiti, inače srce umire.

Ako srce nema ljubavi prema Allahu, jedinom Bogu, ono nadomjesti tu ljubav ljubavlju prema lažnim božanstvima… novcu, vlasti, ugledu, popularnosti, moći, razvratu, ….

Tako je isto i sa svim drugim ljubavima srca….

Ljudi i njihovi životi su poput balončića od sapuna.

Ima ih različitih.

Neki veći,neki manji, neke vjetar odnese malo dalje,

neki se spoje sa drugim..

svejedno,

opet svaki na kraju pukne i nestane, kao da nikada nije ni bio…

I bez obzira kako se na njihovoj površini lijepo razlijevaju boje,

oni su tako krhki, tako nemoćni i slabi i svakom je kraj blizu i neminovan…

“Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti vaše plate, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu samo je varljivo naslađivanje.” (Alu Imran, 185)

Evo šta mi još smeta!

Kod nas se vjera, možda ne apsolutno ali da većinski, interpretira i predstavlja ljudima da je doživljavaju kao nešto što je nametnuto iz vana, od strane autoriteta i kako se vjera treba živjeti, shvatati i doživljavati kao poslušnost tom vanjskom autoritetu.

Ovo jeste tačno, donekle, i ovo ne bi bio problem da se ne zapostavlja većinom, ona druga strana tj. unutrašnja, važnija,  pa da se vjera doživljava kao unutražnja težnja, kao unutrašnja želja i poriv za dobrom, za životom, za ljubavlju.

Takva vjera bi bila racionalna vjera i to je ono što islam zapravo i traži, da se vjera prije svega doživljava kao unutrašnji poriv a koji će se manifestovati i (!) vanjskim znacima kroz poslušnost i pokornost autoritetu.

Zato se u Kur’anu i kaže : “….Ko ŽUDI da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!” (Kehf 118)

Žudnja je svakako unutrašnji poriv potaket ljubavlju i željom.

To da se kod nas sve čini a kako bi se vjera doživljavala kao neka nametnuta od autoriteta stvar gdje treba biti poslušan bez težnje za unutrašnjim doživljajima pokazuju i banalni primjeri.

Ono što me potakelo na ovaj članak je kad sam čuo na radio čitanje prevoda Kur’ana, a onda mi je naumpalo da su i drugi audio projekti na isti fazon rađeni.

Naime, glas kojim se čita je dubok, muški, autoritativan i u glavi slušaoca stavra sliku nekog strogog, ozbiljnog čovjeka, čak i namrštenog, na trenutke i ljutitog koji sjedi iza mikrofona. Sve to vodi ka tome da se slušaocima razvija takav karakter i poimanje vjere kao autoritativne stvari i da je na njima da budu objekti pokoravanja bez da se u njima potiče i razvija ona ljepša, životna klica koja će uroditi nekom produktivnom misli i djelom, ljubavi.

Vjerujem da većina i sada u sebi, kada čita prevod Kur’ana, doživljava taj glas u sebi upravo tako kao duboki, autoritativni, ozbiljni glas.

A zašto ne bi taj glas kada čitamo sami sebi, čitali i doživljavali kao blagi, nježni glas, glas koji nam se obraća iskreno sa ljubavlju prema nama, kao majka koja nježno govori svome djetetu, koja mu nježno daje savjet i upute za život?!

(npr. da to nije glas Tarika Helića nego recimo glas Nade Đurevske na način kako je govorila mama Mu iz mumijevih 😀 al’ ozbiljno kažem! )

Zar Allah nije milostiviji prema nama nego što je majka milostiva prema svome djetetu?!

Pa zar nam se ne bi obraćao tako a ne onako?

Zašto tako ne doživljavamo sve to?

” koje On voli i koji Njega vole” (Maida, 54)

Allah je i El-Halim -Blagi, Er-Rahman – Svemilosni, Er-Rahim – Samilosni, El- Vedud – Svevolitelj…

a Njegova milost je pretekla Njegovu srdžbu…

Treba poticati ljude da vjeru doživljavaju iz nutrine svoje a ne samo kao pokoravanje i poslušnost, jer iako Allah neće nikome nepravdu učiniti pa će svakog pokornog nagraditi, razvijanje takvih karaktera kod vjernika neće doprinjeti muslimanima da dođu do ostvarivanja punine islama, jer u takvim karakterima nema onih pozitivnih vrijednosti iz kojih niču kvalitetni plodovi…

“Kod pobožnjaka je prisutna obuzetost vanjštinom, a zapostavljanje unutarnjeg prečišćavanja, stagniranje, jer je robu preče da vrijeme koje provede u obuzetosti vanjštinom iskoristi u nekom srčanom ili tjelesnom dobrom djelu, u povećanju spoznaje ili u proširivanju konkretnog imana. To je zato što će ljudska duša biti proživljena u liku svojih djela, spram spoznaje koju je dokučila i veličine svog htijenja i volje, dok će tijelo biti proživljeno prema svojim djelima: lijepim i ružnim. Kada se rob preseli s ovog svijeta, lično će ovo posvjedočiti. Spram blizine njegovog srca Allahu Uzvišenom, rob će biti daleko od društva ljudi i njihovih nastambi. A srazmjerno čistoći njegove unutrašnjosti, srca i htijenja, rob će biti u Allahovoj zaštiti.” Ibn Kajjim

…toliko…